{"id":2699,"date":"2009-10-20T22:34:21","date_gmt":"2009-10-20T20:34:21","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2009\/10\/20\/planinske-prie-prof-emila-raspudia\/"},"modified":"2009-10-20T22:34:21","modified_gmt":"2009-10-20T20:34:21","slug":"planinske-prie-prof-emila-raspudia","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/planinske-prie-prof-emila-raspudia\/","title":{"rendered":"Planinske pri\u010de prof. Emila Raspudi\u0107a"},"content":{"rendered":"
\"raspudic_emil\"Nizu kulturnih doga\u0111aja koji se odr\u017eavaju u sklopu ovogodi\u0161njih 11. po redu \u201eDana Matice hrvatske u Brotnju\u201c treba pridodati i sino\u0161nje predstavljanje dviju vrlo zanimljivih i vrijednih knjiga prof. Emila Raspudi\u0107a, koje se odr\u017ealo u hotelu Brotnjo u \u010citluku.\u00a0 Rije\u010d je o knjizi ve\u0107 predstavljenoj u Ljubu\u0161kom: “Bo\u017eo Mileti\u0107 – od Lipna do svjetskih sportskih arena” i drugoj knjizi pri\u010da istog autora: Planinske pri\u010de.
Prvu Raspudi\u0107evu knjigu \u201eBo\u017eo Mileti\u0107 – od Lipna do svjetskih sportskih arena\u201c \u010citlu\u010danima i ostalim ljubiteljima pisane rije\u010di iz Hercegovine predstavili su recenzenti knjige prof. dr. sc. \u017darko Bili\u0107 i prof. Bo\u017ee Gagro, kao i dipl. ing. gra\u0111. Bo\u017eo Mileti\u0107 i sam autor knjige. O drugoj Raspudi\u0107evoj\u00a0 knjizi simboli\u010dna naziva \u201ePlaninske pri\u010de\u201c ve\u010deras su govorili njezini recenzenti prof. Kre\u0161imir \u0160ego i fra Miljenko Mi\u0107a Stoji\u0107, te prof. Andrija Stoji\u0107, predsjednik Ogranka MH \u010citluk u \u010dijoj su nakladi knjige tiskane.<\/p>\n

– Knjiga \u201eBo\u017eo Mileti\u0107 \u2013 od Lipna do svjetski sportskih arena\u201c nastala je sasvim slu\u010dajno. Naime, 2008. godine smatrao sam da svoje mjesto u Monografiji Brotnjo zaslu\u017euje i dipl. ing. gra\u0111. Bo\u017eo Mileti\u0107, Brotnjak iz Lipna, ina\u010de vrsni atleti\u010dar i reprezentativac biv\u0161e Jugoslavije i Balkana. Pro\u010ditav\u0161i sve podatke o njemu ugodno sam se odu\u0161evio njegovom bogatom sportskom i profesionalnom karijerom i dostignu\u0107ima. Odlu\u010dio napisati knjigu kako bi Bo\u017eo mladima bio uzoru sportskom i profesionalnom smislu i \u017eivotu op\u0107enito \u2013 rekao nam je autor knjige Emil Raspudi\u0107.<\/p>\n

U knjizi \u201ePlaninske pri\u010de\u201c prof. Emila Raspudi\u0107a sakupljeno je 50-ak pri\u010da namijenjenih prvenstveno djeci mla\u0111eg \u0161kolskog uzrasta, koje s istim zadovoljstvom mogu \u010ditati i odrasli. Pisane su iz srca, a pro\u017eivio ih je autor jo\u0161 kao dje\u010dak \u010duvaju\u0107i blago na planini tijekom ljeta u vrijeme \u0161kolskog raspusta pa i prije nego je po\u0161ao u \u0161kolu. <\/p>\n

Brotnjo.info<\/strong><\/span><\/div>\n
<\/p>\n

Emil Raspudi\u0107, Planinske pri\u010de, Cvitak \u2013 Matica hrvatska, Me\u0111ugorje \u2013 \u010citluk, 2009.<\/strong><\/p>\n

Htjeli mi priznati ili ne digitalno doba revolucioniralo je \u010dovjekovo bivstvovanje na ovoj zemlji. Uvod su mu bile elektronske komunikacije. Raskinute su dotada\u0161nje spone me\u0111u ljudima, a uspostavljene nove. Odjedanput unuci ne trebaju vi\u0161e slu\u0161ati baku i djeda da bi saznali \u0161to se nekada zbivalo, ve\u0107 im to govore neki drugi preko novoprona\u0111enih tehni\u010dkih sredstava. Ipak, unato\u010d svemu, ostala je u ljudima potreba slu\u0161ati iskustva onih koji su nam blizu i prethodili nam u na\u0161em odrastanju na istom ozemlju.<\/p>\n

Raspudi\u0107 svojom knjigom pri\u010da, jednostavno nazvanima \u00bbplaninskim\u00ab, ispunjava ovu \u010dovjekovu \u017ee\u0111. Vrlo malo izri\u010dito govori o svijetu koji nas trenutno okru\u017euje, radije ide u nedavnu pro\u0161lost da bi nam njome odgovorio na neka pitanja koja nas i danas poga\u0111aju i uvijek \u0107e tako biti. Vjerujem da \u0107e \u010ditatelji, poglavito djeca, ali i stariji, to odmah prepoznati i prepustiti se plovidbi u ne tako davna vremena, a opet tako daleko iza nas.<\/p>\n

Radi se, dakle, o vremenima u kojima je trebalo opstati na ozemlju koje se zvalo Hercegovina. Puk je bio marljiv i inteligentan, ali dru\u0161tveni sustav ko\u010dio je svaki njegov napredak. Raspudi\u0107 ne raspravlja previ\u0161e o tome, pa ne \u0107emo ni mi, ali svakako to treba spomenuti, kao \u0161to i on \u010dini, najjasnije u onoj pri\u010di kad njegovoj baci ili baci glavnog junaka dolazi skupina krijum\u010dara duhana. Dana\u0161njoj djeci takve stvari bit \u0107e nejasne te \u0107e morati pitati svoje starije o \u010demu se to\u010dno radi. I tako \u0107e krenuti pri\u010da o hudom vremenu \u0161to iznjedri junake koji vole svoje i uvijek ostaju po\u0161teni pa ma \u0161to se dogodilo.<\/p>\n

Ove pri\u010de zacijelo \u0107e se svidjeti i etnolozima. Ne \u0107e vjerojatno graditi etno selo na mjestu gdje je bilo ono iz pri\u010de, ali \u0107e im poslu\u017eiti objasniti dana\u0161nje pona\u0161anje junaka iz pri\u010da i njihovih nasljednika dok se grade etno sela na nekim drugim mjestima. A ni njih ne bi bilo ni ove knjige, da devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a de\u010dki koji su odrastali na sli\u010dan na\u010din nisu pobijedili u nametnutoj borbi. Bilo je to hrvanje s planinom, s vukovima, poljarima, lugarima, dr\u017eavnim slu\u017ebenicima… \u0161to iz stranice u stranicu \u010dine junaci u knjizi.<\/p>\n

U planinu se nekada i\u0161lo jer je ona bila temelj pre\u017eivljavanja. Kako to objasniti dana\u0161njoj djeci? Da se ka\u017ee da se i\u0161lo na skijanje i u vikendice, razumjeli bi. Njima se daju za razmi\u0161ljanje neke druge stvari i name\u0107e im se sasvim druk\u010dija \u017eivotna filozofija. Vidim pred o\u010dima te filmove pune strave, slova iz kojih ispadaju neka \u010dudovi\u0161ta i \u010darobnjaci, raspame\u0107ena dje\u010dja lica… Stvarnost je to koja vri\u0161ti oko nas. Ova Raspudi\u0107eva knjiga kao da joj se ruga u lice. Puna je idile, smirenosti i mudrosti. Na njoj ne treba ispisivati za koje je uzraste prikladna. Mogu je \u010ditati i veliki i mali. I jednima i drugima je svojevrsni spomenar. Tih godina bilo je tako i tako, ali me\u0111usobno smo se voljeli i po\u0161tivali. Osje\u0107ali smo \u010de\u017enju jedni za drugima, cijenili ljudski govor i blizinu. Jesu li ta vremena zauvijek pro\u0161la?<\/p>\n

Spomenimo malo pobli\u017ee \u010dega se sve Raspudi\u0107 doti\u010de. U prvom je planu odlazak u planinu sa stadom. Sve je tome podre\u0111eno. A dolje u dolini ostalo je druk\u010dije podneblje puno sunca, topline i mirisnih plodova poput smokava i gro\u017e\u0111a. Dani protje\u010du u borbi koju ovakav \u017eivot nosi sa sobom. Malen je doticaj s drugim svijetom. Tu je tranzistor koji se pojavljuje pred kraj ovakvog na\u010dina \u017eivota, sedamdesetih godine pro\u0161log stolje\u0107a, i putnici namjernici, neki dobrodo\u0161li, a neki ne. Na Boga se nipo\u0161to ne zaboravlja. Preko dana, a posebno uve\u010der, redovno se moli. Kad to vremenske prilike dopu\u0161taju, ode se i na sv. misu. Djevojke posebno ne propu\u0161taju odlazak na sv. misu u prigodi obljetnice Dive Grabov\u010deve. A na poseban na\u010din lijepa su Bo\u017ei\u0107na vremena. Osje\u0107a se obiteljska blizina, ali i blizina s Bogom. A vani snijeg, hladno\u0107a i vu\u010dje zavijanje.<\/p>\n

Ne bi u ovim pri\u010dama poglavito trebalo tra\u017eiti \u010disti knji\u017eevni tekst. Ne ka\u017eem da njega nema, samo ka\u017eem da on nije najbitniji. Piscu je poglavito namjera bila istresti iz sebe svoje uspomene, razjasniti da se mo\u017ee uspjeti i kad su nam \u017eivotne prilike nenaklonjene. Na taj na\u010din ove se pri\u010de pribli\u017eavaju svojevrsnoj memoaristici. I sam pisac u predgovoru ka\u017ee da je sve vi\u0161e-manje istinito, tek su malo promijenjena neka imena i neke okolnosti. Vjerujem da \u0107e to \u010ditatelje jo\u0161 vi\u0161e uvjeriti u opravdanost \u010ditanja ovih zapisa. Sve je tako jednostavno, a opet tako \u017eivotno, zanimljivo i suvremeno.<\/p><\/div>\n

U jednom dijelu pripovijedanja javlja se i jo\u0161 netko, \u0161to je nagovije\u0161teno ve\u0107 u samom naslovu ciklusa \u00bbPri\u010de djeda Antuke\u00ab. A onda ga opet nestaje poput rijeke ponornice. Kao da je pisac htio re\u0107i koliko mu je bila va\u017ena nazo\u010dnost starijih osoba u \u017eivotu. Poziv je to \u010ditateljima na \u010duvanje prirodnih veza me\u0111u nama. Bilo digitalno ili neko drugo doba uvijek \u0107e biti va\u017eno imati djeda, baku, roditelje, bra\u0107u, sestre, prijatelje, susjede… Samo se okolnosti mijenjaju, a ljudske veze uvijek zadr\u017eavaju svoju vrijednost.<\/p>\n

Jezik pri\u010da je standardna \u0161tokavica, ali ne bi ni\u0161ta izgubile na vrijednosti da je to, recimo, ikavica. Naravno da se pisac i bez toga itekako svrstao u skupinu onih pisaca koji progovaraju o hercegova\u010dkom ili humskom iskustvu \u017eivota i na vidjelo iznose dragulje koji su tamo skriveni. Nekada u budu\u0107nosti knji\u017eevna prosudba \u0107e re\u0107i tko je vi\u0161e imao uspjeha. Ipak, na kraju krajeva, to i nije tako va\u017eno. \u017divimo tu, opstat \u0107emo tu i neka druga djeca u\u010dit \u0107e u \u0161kolama da smo znali biti svoji na svome.<\/p>\n

Miljenko Stoji\u0107

<\/strong><\/div>\n

miljenko.info <\/strong><\/span><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"raspudic_emil\"Nizu kulturnih doga\u0111aja koji se odr\u017eavaju u sklopu ovogodi\u0161njih 11. po redu \u201eDana Matice hrvatske u Brotnju\u201c treba pridodati i sino\u0161nje predstavljanje dviju vrlo zanimljivih i vrijednih knjiga prof. Emila Raspudi\u0107a, koje se odr\u017ealo u hotelu Brotnjo u \u010citluku.\u00a0 Rije\u010d je o knjizi ve\u0107 predstavljenoj u Ljubu\u0161kom: “Bo\u017eo Mileti\u0107 – od Lipna do svjetskih sportskih arena” i drugoj knjizi pri\u010da istog autora: Planinske pri\u010de. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2698,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"class_list":["post-2699","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2699","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2699"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2699\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2698"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2699"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2699"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2699"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}