{"id":2769,"date":"2009-10-25T20:10:24","date_gmt":"2009-10-25T19:10:24","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2009\/10\/25\/kraljica-katarina-kotromani-kosaa-spomendan-25-listopada\/"},"modified":"2009-10-25T20:10:24","modified_gmt":"2009-10-25T19:10:24","slug":"kraljica-katarina-kotromani-kosaa-spomendan-25-listopada","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/kraljica-katarina-kotromani-kosaa-spomendan-25-listopada\/","title":{"rendered":"Kraljica Katarina Kotromani\u0107 Kosa\u010da – spomendan 25. listopada"},"content":{"rendered":"
\"kraljica_katarina\"Ovim tekstom \u017eelimo otrgnuti od zaborava sudbinu jedne velike i slavne \u017eene Hercegovke, posljednje bosanske kraljice Katarine Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da, \u017eene bosanskog kralja Stjepana Toma\u0161a (1444.-1461.), koja je \u017eeljno \u010deznu\u0107i za rodnom grudom, na glasu svetosti umrla u Rimu 25. listopada 1478. godine, a njezino tijelo je polo\u017eeno na po\u010dasno mjesto u crkvi Svete Marije na Aracoeli. Poznato je da i danas hrvatske \u017eene u okolini Bobovca i Kraljeve Sutjeske nose crne marame na glavi zbog \u017ealosti za kraljicom Katarinom.<\/p>\n

Katarina je k\u0107i humskog velika\u0161a Stjepana Vuk\u010di\u0107a Kosa\u010de, koji je 20. sije\u010dnja 1448. godine u povelji njema\u010dko-rimskog cara Friedricha III. nazvan “Herzog”-om, \u0161to na njema\u010dkom jeziku zna\u010di “vojvoda”. Stjepan Kosa\u010da je pak ve\u0107 i prije te povelje imao titulu Vojvode Humske zemlje. Njemu se me\u0111utim svidio njema\u010dki naziv titule vojvoda, pa ga u svojoj diplomatsko-upravnoj korespondenciji i dekretima koristi u pohrva\u0107enu obliku “herceg”. Odatle i potje\u010de novi naziv Humske zemlje Hercegovina. Ro\u0111ena je oko 1424. u Mostaru (Blagaju). Njezino djetinjstvo i mladost pada u te\u0161ko razdoblje bosanskog kraljevstva. Na nj su navaljivali od vremena do vremena Turci, po njem robili i palili, ali i o\u010dito davali znak, da imaju namjeru potpuno ga osvojiti.<\/p>\n

Udaje se u 22. godini, na Uza\u0161a\u0161\u0107e 1446., za bosanskog kralja Stjepana Toma\u0161a. Tim brakom su Hercegovina i Bosna bile \u010dvrsto zagrljene i ujedinjene. Bile su odlu\u010dne braniti svoju vjeru i svoje potomke. \u010cinilo se da \u0107e upravo taj brak oja\u010dati bosansko kraljevstvo, jer \u0107e oni svojim vjen\u010danjem povezati bosanskog kralja Stjepana Toma\u0161a s njegovim velika\u0161em Stjepanom Vuk\u010di\u0107em Kosa\u010dom. Kraljica Katarina je bila pismena, pa je ve\u0107i dio vremena provodila u podu\u010davanju mladih, osobito djevojaka, pisanju, ali i lijepom pona\u0161anju. Stoga i ne \u010dudi veliko narodno \u0161tovanje kraljice Katarine. Stolovali su u Kraljevoj Sutjesci (tada Sutisci). Rodili su Sigismunda (\u0160imuna)-Stjepana i malu Katarinu. Poslije smrti Stjepana Toma\u0161a 1461., Katarina je ostala s dvoje nejake djece. Smrt Toma\u0161a daje krunu Katarininu posinku Stjepanu Toma\u0161evi\u0107u. On je prvi bosanski kralj, okrunjen krunom primljenom iz Rima. I njemu je bila glavna briga da ostane u dobrim odnosima sa Stjepanom Vuk\u010di\u0107em Kosa\u010dom. Upravo zbog toga on je, jo\u0161 prije nego je okrunjen za kralja, priznao kraljici Katarini sva prava kraljice majke. Katarina je ostala na dvoru sve do kobne godine 1463., kada je turski sultan Mehmed II. s velikom vojskom navalio na Bosnu i osvojio je. “Bosna \u0161aptom pade”. Poslije pada grada Jajca u gradu Klju\u010du i sam kralj Stjepan Toma\u0161evi\u0107 pada u turske ruke i nedugo potom biva pogubljen. Djeca kraljice Katarine sin \u0160imun i k\u0107i Katarina odvedeni su u tursko ropstvo.<\/p>\n

Kraljica je uspjela izbje\u0107i smrtnu pogibao i povukla se na Kupres. Tu je okupljala snage za obranu zemlje. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog Trojstva, jer je znala, kako je vjera najja\u010da snaga u borbi protiv nevjere. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoljeti ni na Kupresu, Kraljica se preko Konjica i Po\u010ditelja zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona, a zatim do Dubrovnika. U Dubrovniku je pohranila ma\u010d svojeg pokojnog mu\u017ea Stjepana Toma\u0161a. Taj ma\u010d je pohranila pod zavjetom “da se on dadne njezinu sinu \u0160imunu, kad se oslobodi turskog ropstva”, kako bi se borio za oslobo\u0111enje svoje zemlje. Za vrijeme svoga boravka u Dubrovniku, Katarina je pratila prilike u Bosni i nadala se, da \u0107e se njezino kraljevstvo ubrzo osloboditi. Ali kako su dani prolazili, a oslobo\u0111enje se nije ostvarivalo, ona je pre\u0161la u Rim godine 1466. Kroz \u010ditavo vrijeme svoga boravka u Rimu mislila je na oslobo\u0111enje svoje kraljevine, a posebno na oslobo\u0111enje svoje nejake djece, koja su odgajana u Carigradu na dvoru sultanovu u islamskom duhu. Godine 1474. bila je odlu\u010dila oti\u0107i na granicu Turske, jer je \u010dula da je sultan bio obe\u0107ao osloboditi joj djecu. Ali sva ta njezina nastojanja bila su uzaludna. Svoje djece nikada vi\u0161e vidjela, pa je s nadom u njihovo oslobo\u0111enje legla u grob. U Vje\u010dnomu je gradu provela posljednjih dvanaestak godina \u017eivota, vr\u0161e\u0107i nadasve djela pokore i milosr\u0111a.<\/p>\n

U svojoj 54. godini Katarina se te\u017ee oboli. Da je ne bi smrt iznenadila, odmah pozove carskog notara sve\u0107enika Antu iz Splita, koji je bio na slu\u017ebi u crkvi Sv. Petra u Rimu, da bi njoj, prema tada\u0161njim zakonskim propisima, napravila oporuku. U svojoj oporuci Katarina je naredila, da je pokopaju u crkvi Aracoeli. Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima ostavila je svu svoju dvorsku kapelu: knjige, posude i misna odijela. Sjetila se i svoje crkve sv. Katarine u Jajcu, koju je ona dala sagraditi, i ostavila joj sve svoje relikvije. Ali najglavnija oporu\u010dna odluka kraljice Katarine, kao zakonite predstavnice bosanskog kraljevstva, odnosi se upravo na kraljevinu Bosnu: ona svoje zemlje, Bosnu i rodnu Hercegovinu, ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo pod uvjetom, da se vrate vjeri svojih pradjedova, katoli\u010dkoj vjeri. Ukoliko se ne vrate na katoli\u010dku vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, i Papi koji mo\u017ee njima upravljati po svojoj mudrosti.<\/p>\n

Ova oporuka potvrda je prava hrvatskog naroda na BiH , prava da BiH dr\u017eimo svojom domovinom sa ve\u0107im pravom nego li druga dva naroda, koji je danas vi\u0161e svojataju nego li mi. Bilo bi dobro da hrvatski narod skupa sa Katoli\u010dkom crkvom u BiH donese odluku o prijenosu zemnih ostataka kraljice Katarine u njenu i na\u0161u zemlju BiH, te da bude sahranjena u sarajevskoj katedrali. To je na\u0161e pravo, na\u0161a obveza, ali i na\u0161 dug prema vlastitom narodu i vlastitoj povijesti. To \u0107e biti i simboli\u010dka potvrda hrvatskog suvereniteta u BiH. Takav \u010din je i potreban hrvatskom narodu u BiH koji, ruku na srce, politi\u010dki djeluju prili\u010dno obezglavljeno, luta svijetom od nemila do nedraga, napu\u0161taju\u0107i zemlju na koju upravo on, hrvatski narod, ima najvi\u0161e pravo, a njegovu zemlju ba\u0161tine drugi. Ovom \u010dinu principijelno ne mogu prigovoriti ni druga dva naroda u BiH, ni me\u0111unarodna zajednica, jer on i simboli\u010dno zna\u010di potvrdu BiH dr\u017eavnosti. Rije\u010d je o najpozitivnijem \u010dinu za BiH kao dr\u017eavu, a nikako ne negaciju bilo \u010dijih nacionalnih prava ili bilo \u010dijeg nacionalnog identiteta u BiH . Istina je da taj \u010din nagla\u0161ava hrvatska nacionalna prava, koja je, uostalom, zbog op\u0107eg osporavanja i potrebno naglasiti.<\/p>\n

Pet dana iza oporuke Katarina je umrla. Prema njezinoj \u017eelji pokopana je u crkvi Aracoeli pred glavnim oltarom, gdje su joj napravili lijep spomenik, na kojem je prikazana i ona naravnoj veli\u010dini sa kraljevskom krunom na glavi. Na spomenik je bio postavljen i natpis bosan\u010dicom. Kasnije, prilikom renoviranja crkve, natpis bosan\u010dicom je uklonjen, a postavljen novi latini\u010dni:
“D.O.M. Catherine Reginae Bosnensi
Stephani Ducis San (c) ti Sabbae Sorori,
Et genere Helene et Domo Principis
Stephani natae, Tomae Regis Bosnae
Uxori. Quantum vixit annorum LIIII
Et odbormivit Romae Anno Domini MCCCCLXXVIII
DIE XXV Octobris
Monumentum ipsius scriptis positum”.<\/p>\n

Hrvatski hodo\u010dasnici kroz duga stolje\u0107a poslije smrt kraljice Katarine dolazili su na njezin grob i zaustavljali se pred njezinom nadgrobnom plo\u010dom. Njezin bolan \u017eivot i njezina svijest kraljevske odgovornosti, iako gotovo prekriveni velom zaborava, ostavljaju i danas neizbrisive tragove u du\u0161ama hodo\u010dasnika u Vje\u010dni grad. Nadamo se da ste pro\u010ditav\u0161i ovaj tekst i sami shvatili veli\u010dinu ove slavne i nepravedno zaboravljene ili \u010dak pre\u0161u\u0107ivane \u017eene, njenu veliku tragediju, zapravo tragediju sviju nas. Od tad, pa do dana\u0161njih dana u na\u0161oj domovini nama vladaju i ugnjetavaju nas stranci, bez ikakva prava na takvo \u0161to. Neka nam njezina \u017ertva bude putokaz kako treba \u017eivjeti i voljeti svoju zemlju.<\/p>\n

Moj kamen | LJ::portal<\/strong><\/span><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"kraljica_katarina\"Ovim tekstom \u017eelimo otrgnuti od zaborava sudbinu jedne velike i slavne \u017eene Hercegovke, posljednje bosanske kraljice Katarine Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da, \u017eene bosanskog kralja Stjepana Toma\u0161a (1444.-1461.), koja je \u017eeljno \u010deznu\u0107i za rodnom grudom, na glasu svetosti umrla u Rimu 25. listopada 1478. godine, a njezino tijelo je polo\u017eeno na po\u010dasno mjesto u crkvi Svete Marije na Aracoeli. Poznato je da i danas hrvatske \u017eene u okolini Bobovca i Kraljeve Sutjeske nose crne marame <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2768,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-2769","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2769","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2769"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2769\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2768"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2769"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2769"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2769"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}