{"id":2833,"date":"2009-10-29T06:54:52","date_gmt":"2009-10-29T05:54:52","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2009\/10\/29\/preivjeli-smo-rat-treba-preivjeti-mir\/"},"modified":"2009-10-29T06:54:52","modified_gmt":"2009-10-29T05:54:52","slug":"preivjeli-smo-rat-treba-preivjeti-mir","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/preivjeli-smo-rat-treba-preivjeti-mir\/","title":{"rendered":"Pre\u017eivjeli smo rat, treba pre\u017eivjeti mir"},"content":{"rendered":"
\"nosnje_kt\"Ve\u0107 odavno je svima, koji \u017eive u Bosni i Hercegovini ili su s njom na neki ne\u010din povezani, postalo jasno da je zbunjenost konstanta koja dominira u dru\u0161tveno-politi\u010dkom ambijentu ove zemlje. Narod, iscrpljen svim i sva\u010dim, nije voljen di\u0107i svoj glas protiv nepravde koja ovdje ima bezbroj lica. Tu i tamo se na\u0111u pojedinci i skupine koje \u00abvi\u010du za ne\u0161to\u00bb, ali se u na\u010delu pri\u010da na tomu i zavr\u0161ava. <\/p>\n

Jedan od sr\u017enih razloga za\u0161to je to tako jest nepostojanje op\u0107eg konsenzusa oko dr\u017eavnih i nacionalnih interesa. Kad god se o ne\u010demu dogovaraju doma\u0107i politi\u010dari, jedino \u0161to je unaprijed sigurno jest da se ne \u0107e dogovoriti. Kao posljednja potvrda re\u010denoga jesu tzv. Butmirski pregovori ili bi ih bolje bilo nazvati prigovori budu\u0107i da su svi imali ne\u0161to za prigovoriti stranim predlaga\u010dima. U svemu tome izgleda Hrvati opet najlo\u0161ije prolaze: najmalobrojniji su, najneslo\u017eniji i nemaju (jasnu) viziju svoje budu\u0107nosti. Ono \u0161to bi mo\u017eda moglo pomo\u0107i u otklanjanju ovoga jest odgovor na pitanje \u0161to je i gdje je domovina Hrvatima u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n

Pametni ljudi su rekli da se nikada ne treba uspore\u0111ivati s lo\u0161ijima od sebe nego samo s boljima ili u najmanju ruku s jednakima. No, \u017eivot s druga\u010dijim narodima name\u0107e zahtjev promatrati \u0161to oni misle i rade te svoje stavove uspore\u0111ivati s njihovim, bez obzira na to \u0161to su njihovi sada\u0161nji stavovi katkada produkt povijesnih nepravdi. Tako je, kad se podvu\u010de crta, razvidno da danas bosanski Srbi ne vide svoju budu\u0107nost u okvirima neke zajedni\u010dke dr\u017eave s druga dva naroda. Njihova domovina jest Srbija, odnosno manji dio BiH koji se naziva Republika Srpska a za njih predstavlja dr\u017eavu. U tome se mo\u017ee prepoznati kontinuitet politi\u010dke zamisli jo\u0161 iz vremena 1991. s tom razlikom \u0161to se nije mogao ostvariti u onom intenzitetu koji je prvotno zami\u0161ljen. <\/p>\n

Bosanski muslimani, kao vjerojatno najbrojniji narod nemaju\u0107i neke rezervne domovine Bosnu (\u010desto bez naziva Hercegovina) smatraju svojom jedinom domovinom. To se jasno o\u010dituje i kroz njihovu politiku koja te\u017ei unitarizaciji dr\u017eave \u0161to u kona\u010dnici zna\u010di njihovu dominaciju. Zahvaljuju\u0107i sramotnim odlukama visokih predstavnika \u2013 od W. Petritscha, pa nadalje \u2013 to imaju u dijelu koji se naziva Federacija BiH. \u0160to onda zna\u010di da jedino Hrvati ostaju kao narod koji tapka u mraku svoje naivnosti.<\/p>\n

Vjeruju\u0107i pogrje\u0161nim ljudima i pouzdavaju\u0107i se u strana obe\u0107anja, Hrvati su postali najzbunjeniji narod. Onaj narod koji je u ratu pre\u017eivio i izvojevao pobjedu, u miru se suo\u010dava s opasno\u0161\u0107u nestanka s ovih prostora. Mnogi jo\u0161 uvijek \u017eive u BiH a pogled im je isklju\u010divo usmjeren prema Zagrebu. Domovinom smatraju ne\u0161to drugo, \u0161to nije na njihovim ku\u0107nim ognji\u0161tima. Olako se odri\u010du onoga \u0161to je \u2013 bez imalo patetike re\u010deno \u2013 njihovim precima bilo sveto. Ne znaju da je mogu\u0107e voljet Hrvatsku a tako\u0111er i svoju rodnu grudu koja je u Bosni i Hercegovini. To osjete tek oni koji odu \u017eivjeti nekamo drugdje. Oni shvate \u0161to zna\u010di imati domovinu u kojoj se, bez obzira na gostoprimstvo starosjedilaca, ne \u0107e osje\u0107ati kao do\u0161ljaci. Jer domovina je puno vi\u0161e od nekog teritorija limitiranog bilo kakvim granicama. Domovina je onaj kraj kojeg se strasno voli. To je dobro izrazio S. S. Kranj\u010devi\u0107 rije\u010dima: \u00abJa domovinu imam; tek u srcu je nosim, I brda joj i dol; Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim, I… gutam svoju bol!\u00bb<\/p>\n

Stoga Hrvat u Bosni i Hercegovini podjednako ima pravo voljeti i Hrvatsku i zemlju u kojoj \u017eivi. On nema rezervne domovine, nego jednu koja se danas ostvaruje u dvije dr\u017eave. Zato je odlazak ili politi\u010dka iluzija o obe\u0107anoj zemlji negdje drugdje, izdaja domovine. Samo ako Hrvat toga bude svjestan onda \u0107e se BiH smatrati svojom zemljom i ne \u0107e je se odricati ni pod koju cijenu niti \u0107e se s drugima nadmetati u \u010dinjenju lo\u0161ega nego dobroga. Shvatiti da ima pravo i du\u017enost raditi na opstanku i napretku svoga naroda te dopustiti drugima isto jest put kako pre\u017eivjeti nepravedni mir koji je kreiran u Daytonu.<\/div>\n


<\/strong> <\/p>\n

Josip Vajdner | Katoli\u010dki tjednik<\/strong>
<\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"nosnje_kt\"Ve\u0107 odavno je svima, koji \u017eive u Bosni i Hercegovini ili su s njom na neki ne\u010din povezani, postalo jasno da je zbunjenost konstanta koja dominira u dru\u0161tveno-politi\u010dkom ambijentu ove zemlje. Narod, iscrpljen svim i sva\u010dim, nije voljen di\u0107i svoj glas protiv nepravde koja ovdje ima bezbroj lica. Tu i tamo se na\u0111u pojedinci i skupine koje \u00abvi\u010du za ne\u0161to\u00bb, ali se u na\u010delu pri\u010da na tomu i zavr\u0161ava. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2832,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-2833","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2833","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2833"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2833\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2832"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2833"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2833"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2833"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}