{"id":34,"date":"2009-02-06T21:28:17","date_gmt":"2009-02-06T20:28:17","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2009\/02\/06\/mostarsku-operaciju-zapovjedio-je-i-vodio-josip-broz-sa-suradnicima\/"},"modified":"2009-02-06T21:28:17","modified_gmt":"2009-02-06T20:28:17","slug":"mostarsku-operaciju-zapovjedio-je-i-vodio-josip-broz-sa-suradnicima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/mostarsku-operaciju-zapovjedio-je-i-vodio-josip-broz-sa-suradnicima\/","title":{"rendered":"Mostarsku operaciju zapovjedio je i vodio Josip Broz sa suradnicima"},"content":{"rendered":"

<\/p>\n

Skoro pet desetlje\u0107a jugoslavenska je komunisti\u010dka vlast na razne na\u010dine nastojala prikriti vlastite zlo\u010dine. Kako one nad zarobljenim protivni\u010dkim vojnicima tako i one nad nedu\u017enim civilima. U dr\u017eavnim sredstvima priop\u0107avanja nije se moglo \u010duti niti rije\u010di o stravi\u010dnim partizanskim zlo\u010dinima po\u010dinjenim u Jazovci, Ko\u010devskom Rogu, Mariboru, Maceljskoj \u0161umi, Zagrebu, \u0160irokom Brijegu, Mostaru, i drugim mjestima. Vladao je zavjet \u0161utnje koji se osje\u0107a i danas.<\/span><\/p>\n

<\/span> <\/p>\n

 <\/p>\n

Me\u0111utim, kad su o pojedinim segmentima tih stravi\u010dnih zlo\u010dina bili prinu\u0111eni progovoriti, govorili su to s nevjerojatnom koli\u010dinom la\u017ei, licemjerja i konstrukcija. Naime, nije se mogla prikriti \u010dinjenica da je na koncu rata s lica zemlje nestalo skoro osamnaest tisu\u0107a hercegova\u010dkih Hrvata. Nije se mogla prikriti \u010dinjenica da je pobijeno, spaljeno ili nestalo \u0161ezdeset i \u0161est hercegova\u010dkih franjevaca. \u010cuvari jugoslavenskog komunisti\u010dkog poretka jako su dobro znali da se unutar obitelji, rodbine i prijatelja \u010duvaju uspomene na pobijeni cvijet hrvatske mladosti ovih prostora. Stoga su nastojali po stotinu puta ponavljati razli\u010dite la\u017ei i podvale nadaju\u0107i se kako \u0107e najve\u0107i dio mlade\u017ei prihvatiti to kao istinu. Najve\u0107e la\u017ei, konstrukcije i podvale izre\u010dene su, pak, na ra\u010dun pobijenih \u0161irokobrije\u0161kih franjevaca. Me\u0111utim, do\u0161lo je vrijeme da o tim doga\u0111ajima progovorimo ne\u0161to druga\u010dije.

Za\u0161to se bitka za \u0160iroki Brijeg i Mostar uop\u0107e morala dogoditi ?<\/strong><\/p>\n

Nakon povla\u010denja s Jadranske obale, u jesen 1944., njema\u010dke su vojne snage pristupile utvr\u0111ivanju takozvane \u201ezelene\u201c crte na potezu Knin -Livno-Duvno-\u0160iroki Brijeg-Mostar-Gacko. S vojni\u010dkog gledi\u0161ta, cilj ove linije bio je najmanje trozna\u010dan.\u00a0<\/span>
U prvom redu rije\u010d je o osiguranju desnog boka crte boji\u0161nice koju su njema\u010dki generali namjeravali postavili od Blatnog jezera, preko Dunava i Drine do Gacka. Sve s ciljem kako bi zaustavili nadiranje ruskih postrojbi iz Ma\u0111arske, Rumunjske i Srbije i tako kupili vremena za organizirano povla\u010denje glavnine svojih postrojbi s jugoistoka Europe. Tu se u prvom redu radilo o glavnini skupine Armija E koja se povla\u010dila se iz Gr\u010dke. Me\u0111utim, prijetila je velika opasnost da joj dalje povla\u010denje bude presje\u010deno od strane ruskih postrojbi koje su se u to vrijeme ve\u0107 nalazile na podru\u010dju Srbije, kao i albanskih partizana te 2. crnogorskog korpusa \u010dija se zona odgovornosti protezala do rijeke Neretve na zapadu.\u00a0<\/span>
Jedini pravac kojim su se postrojbe generala Alexandra Loehra mogle izvla\u010diti, nakon proboja preko Albanije i Crne Gore bila je dolina rijeke Bosne i Neretvanski operativni pravac kao njen prirodni produ\u017eetak.
U prvom njema\u010dkom planu kao glavni pravac izvla\u010denja Skupina Armije E bio je nazna\u010den Mostar. Me\u0111utim, zbog uspjeha 2. partizanskog korpusa u Crnoj Gori i isto\u010dnoj Hercegovini te 8. dalmatinskog korpusa u okolici Knina Livna, Tomislavgrada i Posu\u0161ja do\u0161lo je do lomljenja najzna\u010dajnijeg djela prvotno zami\u0161ljene njema\u010dke \u201e zelene\u201c crte.\u00a0<\/span>
U takvoj situaciji sto\u017eer njema\u010dke 369. divizije dobio je zada\u0107u da sa svim raspolo\u017eivim snagama pod svaku cijenu brani ostatak \u201ezelene\u201c crte \u0160iroki Brijeg \u2013 Mostar \u2013Nevesinje, \u0161to su ujedno bile najisturenije to\u010dke pod njema\u010dkim nadzorom na jugoistoku Europe. Istovremeno, novonastala situacija na ovoj boji\u0161nici uvjetovala je promjenu izvla\u010denja skupine Armija E. Umjesto planiranog povla\u010denja prema Mostaru ove su se postrojbe povla\u010dile pravcem Vi\u0161egrad-Sarajevo. Kad je u pitanju podru\u010dje Mostara i \u0160irokog Brijega, njema\u010dki ratni izvori pokazuju da su rudnici boksita i mostarska zra\u010dna luka bili od velikog zna\u010daja za ratni stroj Hitlerove Njema\u010dke.\u00a0<\/span>
Polovicom studenoga 1944., partizanske postrojbe zapo\u010dinju sa svakodnevnim opsjedanjem \u0160irokog Brijega. O tim danima svjedo\u010di dr. fra Oton Knezovi\u0107: -\u00abPolovicom studenoga 1944. probudi me iz dubokog no\u0107nog sna stra\u0161na rika topova i pucnjava strojopu\u0161aka. Jo\u0161 ne mogu da se razaberem \u0161to je. Topovi gruvaju nedaleko od moje sobe, cijela se ku\u0107a trese i veliki prozori drmaju na njoj, kao da \u0107e se sve stropo\u0161tati. Baca\u010di mina padaju pod moj prozor u daljini dvadeset do pedeset metara. Rakete osvjetljuju no\u0107 i ima\u0161 \u0161to vidjeti. Na\u0161a velika livada puna no\u0107nih sjena, koje se \u0161uljaju od vo\u0107ke do vo\u0107ke i pu\u017eu \u010detverono\u0161ke pokraj zida, da do\u0111u do samostana, konvikta i gimnazije. Hrvatski vojnici kriju se iza u dvori\u0161tu i kod \u0161tala, naperili strojnice po zidovima i ga\u0111aju u te no\u0107ne utvare.\u201c\u00a0<\/span>
Vojni\u010dki gledano potpuno besciljna misija!\u00a0<\/span><\/p>\n

\"Photobucket\"<\/a>
Gimnazija, samostan i crkva Uznesenja BDM na \u0160irokom Brijegu, 1936.<\/div>\n

U partizanskim dokumentima nemogu\u0107e je prona\u0107i operativnu zapovijed iz konca 1944. kojom je brigadama iz sastava 29. hercegova\u010dke i 9. dalmatinske divizije izri\u010dito zapovijeda da ovladaju \u0160irokim Brijegom. Njihovi nadre\u0111eni, sto\u017eeri 2. i 8. korpusa, \u010diji su sto\u017eeri bili smje\u0161teni u Nik\u0161i\u0107u i Splitu, kao i Vrhovni \u0161tab partizanske vojske prioritet su dali drugim pravcima djelovanja. Stoga se stje\u010de dojam da su sto\u017eeri ovih dviju partizanskih divizija samostalno donijeli prosudbu da \u0107e konstantnim borbenim pritiskom na \u0160iroki Brijeg i Mostar zajedni\u010dki \u0161tititi bokove vlasti snaga te na taj na\u010din, aktivnim djelovanjem, prisiliti njema\u010dke i hrvatske snage na povla\u010denje prema Sarajevu.\u00a0<\/span>
Kada znamo podatak da su dva partizanska korpusa (2.crnogorski i 5. kraji\u0161ki) u to vrijeme bila usmjerena prema Sarajevu a 8. dalmatinski istovremeno je o\u0161tricu svoga djelovanja usmjerio prema Lici onda vidimo da podru\u010dje Hercegovine partizanima nije bilo ve\u0107eg od strate\u0161kog vojni\u010dkog zna\u010daja.\u00a0<\/span>
Zdrav razum i na\u010dela normalnog vo\u0111enja bitke odmah name\u0107e pitanje: Zbog \u010dega su onda njihovi podre\u0111eni mjesecima bezuspje\u0161no opsjedali \u0160iroki Brijeg i prostor izme\u0111u Mostarskog blata i rijeke Neretve?
Uistinu, zar ne bi bilo vojni\u010dki logi\u010dno da su partizanske postrojbe iz pravca Tomislavgrada, Bugojna, Prozora, Bora\u010dkog jezera i isto\u010dne Hercegovine, jo\u0161 u jesen 1944., ja\u010dim snagama izvr\u0161ile sna\u017ean pritisak na prijevoj Ivan sedlo, sjeverno od Konjica. Takvom odlukom i presijecanjem jedinog \u017eeljezni\u010dkog i cestovnog pravca prema Sarajevu u vrlo nezavidan polo\u017eaj bile bi dovedene njema\u010dke snage anga\u017eirane na crti \u0160iroki Brijeg \u2013 Mostar \u2013 Nevesinje i rije\u0161ena vojni\u010dka i politi\u010dka sudbina kompletnog neretljanskog pravca. U tom slu\u010daju sto\u017eer 369. divizije i podre\u0111ene mu hrvatske i srpske postrojbe mogli bi birati jedino izme\u0111u organiziranog povla\u010denja i opstanka u okru\u017eenju.\u00a0<\/span>
Ovakvim potezom partizani bi izbjegli dosta bezrazlo\u017eno vo\u0111enih bitaka, \u0161irinu vlastite crte smanjili bi za oko 300 kilometara, \u010dime bi stvorili takti\u010dku premo\u0107 u ljudstvu i tehnici te dobili vremena za novo pregrupiranje i br\u017ee napredovanje prema Sarajevu.\u00a0<\/span>
Me\u0111utim, u provo\u0111enje jedne takve logi\u010dne i vojni\u010dki opravdane operacije partizanski stratezi nisu i\u0161li. Svojim zapovjednicima na terenu dali su zada\u0107u da relativno slabim snagama \u010ditavu zimu bezuspje\u0161no opsjedaju vojna upori\u0161ta oko \u0160irokog Brijega, \u0161to je rezultiralo vrlo velikim gospodarskim i ljudskim \u017ertvama na tom podru\u010dju.\u00a0<\/span>
Danas dostupna dokumentacija pokazuje da su i partizanski i njema\u010dki sto\u017eeri bili svjesni da \u0107e od prolje\u0107a 1945. do\u0107i do izmjena na crti boji\u0161nice. I jedni i drugi su znali da \u0107e o kvalitetu prvog poteza, odnosno faktora iznena\u0111enja, ovisiti dalji tijek vo\u0111enja operacija na ovom podru\u010dju.\u00a0<\/span>
Dokumentacija 29. hercegova\u010dke divizije kazuje da se u njihovom sto\u017eeru rodila prva ideja za zna\u010dajnijim pritiskom prema Konjicu. Stoga su jo\u0161 polovicom sije\u010dnja 1945. prema Bora\u010dkom jezeru bile upu\u0107ene dvije brigade iz sastava ove divizije. Me\u0111utim, odgovor sto\u017eera 369. divizije na ovu inicijativu bio je brz i logi\u010dan. Dijelovi 369. divizije , 9. usta\u0161kog staja\u0107eg djelatnog zdruga i 2. gorskog zdruga , snage od oko 8.000 vojnika, krenule su 27. sije\u010dnja 1945. iz \u0160irokog Brijega a dan kasnije i iz Mostara u prodor prema jugu. Cilj ovog iznenadnog udara bili su \u010capljina, Ljubu\u0161ki i Metkovi\u0107.\u00a0<\/span>
Odmah nakon realiziranja ciljeva ove operacije i ru\u0161enja mostova u Gabeli i Metkovi\u0107u njema\u010dke postrojbe iz sastava 369. divizije izvu\u010dene su sa novodostignute crte i upu\u0107ene prema Konjicu. Postrojbe iz sastava 9. usta\u0161kog staja\u0107eg djelatnog zdruga i 2. gorskog zdruga ostale su na tek zaposjednutoj crti. Ovakvim potezom planovi 29. divizije o proboju prema Konjicu su ne samo zaustavljeni nego je do\u0161lo do pani\u010dnog povla\u010denja ve\u0107ine postrojbi iz sastava ove divizije natrag – prema \u010capljini, Stocu i Metkovi\u0107u.\u00a0<\/span><\/p>\n

\"Photobucket\"<\/a>
3. satnija, 3. bojne, 9. usta\u0161kog djelatnog staja\u0107eg zdruga, anga\u017eirana u operaciji “BURA”<\/p>\n

\"Photobucket\"<\/a>
Bojovnici 2.gorskog zdruga u jesen 1944.<\/div>\n

Svoje vi\u0111enje ove operacije ostavio nam je tada\u0161nji kapelan u Vitini fra Janko Bubalo. O tim danima fra Bubalo pi\u0161e:: – “Koncem sije\u010dnja dogodilo se ne\u0161to \u0161to je mnoge, na\u010das, obradovalo, ali mnogi su to doskora skupo platili. U nedjelju 28. sije\u010dnja, iz podru\u010dja \u0160irokog Brijega i Mostara juri\u0161alo je nekoliko hrvatskih jedinica, koje su kao vihor razbile partizansku liniju od \u010cerigaja do Neretve. Partizani su bje\u017eali koliko su ih noge nosile, tako da nisu uspijevali (\u0161to su oni redovito \u010dinili!) ni svoje mrtve i ranjene pokupiti. Istoga dana popodne usta\u0161e i domobrani dr\u017eali su \u010dvrsto liniju od Proboja do Domanovi\u0107a, uklju\u010duju\u0107i tu – naravno – Ljubu\u0161ki i \u010capljinu. Partizani su se u pani\u010dnom bijegu povukli prema Metkovi\u0107u i Vrgorcu, a da gotovo nijedan metak nisu u svoju obranu opalili. Da su njihovi neprijatelji to namjeravali, mogli su ih utjerati u more. Iz Ljubu\u0161kog su jedva uspjeli izvu\u0107i \u017eive glave. I jedino \u010dega su se u svojoj zlo\u0107i jo\u0161 sjetili bilo je to, da su iz ljubu\u0161koga zatvora na brzinu potjerali \u010detrdesetak zatvorenika (mu\u0161karaca i \u017eena), pa su sve odmah postrijeljali, \u010dim su doletjeli (stvarno doletjeli, dotr\u010dali !) u Vrgorac, kod vrgora\u010dkog groblja. Me\u0111u njima je strijeljan i jedan moj prijatelj, plemenit \u010dovjek i sveti fratar, fra Makso Jur\u010di\u0107. Me\u0111u strijeljanima su bile i dvije \u017eene iz \u010cali\u0107a, koje su bile izi\u0161le malo iznad sela prikupiti i ponijeti ku\u0107i ne\u0161to malo drva. Nai\u0161ao ja na njih netko od partizana. Proglasio ih neprijateljskim “kuririma” (one nisu znale ni \u0161to to zna\u010di!) i odveo ih u Ljubu\u0161ki.\u00bb\u00a0<\/span>
Dostupna dokumentacija iz tog doba kazuju kako je ova operacija i te kako odjeknula u partizanskom Vrhovnom \u0161tabu pa \u010dak i u \u0161tabovima saveznika. Naime, u o\u010dima saveznika, Josip Broz Tito i njegova partizanska vojska, nakon ove izgubljene bitke postali su razbijena vojna snaga koja je izgubila jednu zna\u010dajnu bitku nekoliko kilometara od Jadranske obale. Stoga se Josipu Broz i te kako \u017eurilo da stanje na ovom djelu boji\u0161nice \u0161to prije stavi pod nadzor te tako popravi svoju naru\u0161enu vojno-politi\u010dku reputaciju. Me\u0111utim, nije se moglo ni slutiti da \u0107e Titov odgovor biti tako brz i da \u0107e cijenu za takav vojni\u010dki neuspjeh partizanskih postrojbi platiti nedu\u017eni civili. Posebice se nije moglo o\u010dekivati da \u0107e za takav partizanski poraz biti prozvani i pobijeni oni koji u ovim operacijama nisu uop\u0107e sudjelovali, niti su na njih imali bilo kakvog utjecaja.<\/p>\n

Titovom zapovijedi Petru Drap\u0161inu otpo\u010dela je Mostarska operacija<\/div>\n

 <\/p>\n

\"Photobucket\"<\/a>
Vodili i koordinirali operaciju ovladavanja \u0160irokim Brijegom i Mostarom: Petar Drap\u0161in, Bo\u0161ko \u0160iljegovi\u0107, Bo\u017eo Bo\u017eovi\u0107 i Du\u0161an Kora\u0107<\/div>\n

\n

Nakon \u0161to je do Beograda stigla vijest o prodoru njema\u010dkih i hrvatskih snaga do \u010capljine, Metkovi\u0107a i Ljubu\u0161kog, \u017eurno je sazvan sastanak partizanskog Vrhovnog \u0161taba. Prema partizanskim izvorima, ovom sastanku osobno je predsjedao \u010delni \u010dovjek KPJ Josip Broz Tito. Nakon ra\u0161\u010dlanjivanja novonastale situacije u zapadnoj Hercegovini, 30. sije\u010dnja 1945. odaslana je zapovijed 8. dalmatinskom korpusu da glavninu svojih snaga \u017eurno prebaci u na to podru\u010dje i u suradnji sa 29. hercegova\u010dkom divizijom ovlada \u0160irokim Brijegom, Mostarom i Nevesinjem.
Ova zapovijed ujedno je krunski pokazatelj da su sve aktivnosti partizanskih postrojbi vo\u0111ene tijekom velja\u010de 1945. u Hercegovini bile pod potpunim nadzorom partizanskog Vrhovnog \u0161taba, vrha Komunisti\u010dke partije Jugoslavije i Josipa Broza Tita, kao neprikosnovenog autoriteta. Partizanski izvori potvr\u0111uju iznimno veliku zainteresiranost Josipa Broza za tada\u0161nje vojne prilike u Hercegovini. Tako partizanski povjesni\u010dar Nikola Ani\u0107 nagla\u0161ava:\u201e Iz povijesne dokumentacije se vidi da se mar\u0161al Tito dosta zainteresirao za Mostarsku operaciju zbog zapa\u017eene vojne i politi\u010dke osjetljivosti mostarskih prostora, jer su tu blizu obale Dalmacije i strate\u0161ki va\u017ean neretvanski pravac, \u0161to je u tada\u0161njoj konstelaciji vojno-politi\u010dkih zbivanja u svijetu i na na\u0161im meridijanima i odnosa sa zapadnim saveznicima imalo posebnu dimenziju. Nisu savezni\u010dke komande prijatno primile informacije kada se saznalo za pojavu njema\u010dkih snaga kod Metkovi\u0107a tj. na samoj obali Dalmacije.\u201c\u00a0<\/span>
Nakon primitka zapovjedi 19, i 26. dalmatinska divizija , 1. tenkovska brigada i Artiljerijska brigada upu\u0107ene su prema Hercegovini, gdje su se od ranije nalazile 9. dalmatinska i 26. hercegova\u010dka divizija. Pripremnom zapovijedi zapovjednika 8.dalmatinskog korpusa generala Petra Drap\u0161ina , \u010dije je tada\u0161nje sjedi\u0161te bilo u Kninu, 9. dalmatinska divizija je, do dolaska glavnine snaga iz sastava 8. korpusa, trebala, zajedno sa 12. hercegova\u010dkom brigadom , ovladati \u010capljinom, \u010citlukom, Me\u0111ugorjem i Ljubu\u0161kim.<\/p>\n

\"Photobucket\"<\/a><\/div>\n

Temeljna zamisao \u0161taba 8. dalmatinskog korpusa o napadu na \u0160iroki Brijeg i Mostar regulirala je ovu napadnu operaciju u dvije faze. U prvoj fazi 9. i 26. dalmatinska divizija trebale su, uz potporu 1. tenkovske brigade, topni\u0161tva i zrakoplovstva , ovladati \u0160irokim Brijegom. Nakon toga ove su snage, zajedno sa 19. dalmatinskom divizijom (zapovjednik Stanko Parma\u0107) i 12. hercegova\u010dkom brigadom morale ovladati svim manjim upori\u0161tima do rijeke Neretve te tako stvoriti sve preduvjete za zavr\u0161ni napad na Mostar. Partizanski izvori kazuju da je operativni plan 8. korpusa sa\u010dinjen samo za prvu fazu napada, odnosno za napad na \u0160iroki Brijeg, te da je on kasnije dopunjavan.\u00a0<\/span>
Glavni partizanski udar na \u0160iroki Brijeg planiran je snagama 26. divizije (zapovjednik Bo\u017eo Bo\u017eovi\u0107 , politi\u010dki komesar Du\u0161an Kora\u0107) iz pravca Ko\u010derina i Mokrog. Postrojbe iz sastava 9. dalmatinske divizije (zapovjednik Ljubo Truta, politi\u010dki komesar Andro Kova\u010devi\u0107) dobile su zada\u0107u prodrijeti pravcem Klobuk-Buhovo-Kne\u0161polje te presje\u0107i cestovnu komunikaciju izme\u0111u \u0160irokog Brijega i Mostara. Druga dalmatinska brigada je, s ciljem osiguravanja snaga anga\u017eiranih na glavnom pravcu udara, trebala, preko Mostarskog graca, prodrijeti prema Mostaru te onemogu\u0107iti iznenadni protuudar njema\u010dkih snaga iz tog pravca.\u00a0<\/span>
Postrojbe iz sastava 19. dalmatinske divizije(zapovjednik Stanko Parma\u0107, politi\u010dki komesar Petar Babi\u0107 ) kretale su se pravcem Ljubu\u0161ki-\u010citluk-Kru\u0161evo, te su, zajedno sa 12. hercegova\u010dkom brigadom imale za cilj napasti njema\u010dka upori\u0161ta izme\u0111u Mostarskog blata i rijeke Neretve. Za partizanski napad na \u0160iroki Brijeg i Mostar ukupno je anga\u017eirano oko 40.000 vojnika.\u00a0<\/span><\/p>\n

\"Photobucket\"<\/a>
Partizanski zemljovid mostarske operacije<\/p>\n

\"Photobucket\"<\/a>
Njema\u010dka vojna skica iz sije\u010dnja 1945.<\/p>\n

Plan napada na samostan i crkvu na \u0160irokom Brijegu<\/div>\n

Temeljem zapovjedi \u0161taba 26. divizije od 04. velja\u010de 1945. 11. dalmatinska brigada je dobila zada\u0107u da glavninom svojih snaga napadne samostan i crkvu na \u0160irokom Brijegu, odnosno da \u00ablikvidira jaku otpornu to\u010dku u manastiru sa gimnazijom \u00bb, kako stoji u zapovjedi .
Sukladno toj zapovjedi, obavljeno je i zapovjedno izvi\u0111anje. Sude\u0107i prema ratnom dnevniku 11. dalmatinske brigade, izvi\u0111anje je, po lijepom ali vrlo hladnom vremenu, izvedeno 05. velja\u010de na Grivi (kota 545.). Prema istom izvoru izvi\u0111anje su predvodili zapovjednik brigade major Ivan Guvo, njegov zamjenik kapetan Andrija Mili\u0107 i politi\u010dki komesar Grga Marki\u0107. Upravo na tom mjestu, \u0161tab 11. brigade donio svoju odluku o planu napada na samostan, precizno odre\u0111uju\u0107i zada\u0107e dijelovima svog borbenog poretka, odnosno podre\u0111enim postrojbama.\u00a0<\/span>
Odlukom \u0161taba 11. dalmatinske brigade precizirano je da brigada napadne samostan, gimnaziju i konvikt u dva borbena postroja, postrojavaju\u0107i dva bataljuna u prvu a dva u drugu bojevu crtu, odnosno sustavom bataljun za bataljunom.<\/p>\n

Zapovjedna struktura 11. dalmatinske brigade:<\/strong><\/p>\n

\u0160tab brigade<\/strong><\/p>\n

*\tzapovjednik\u00a0<\/span>
–\tmajor Ivan Guvo\u00a0<\/span><\/p>\n

*\tzamjenik zapovjednika
–\tkapetan Andrija Mili\u0107<\/p>\n

*\tpoliti\u010dki komesar\u00a0<\/span>
–\tmajor Grga Marki\u0107<\/p>\n

1. bataljun\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

*\tzapovjednik\u00a0<\/span>
–\tAhmet \u0160eremet\u00a0<\/span><\/p>\n

*\tpoliti\u010dki komesar\u00a0<\/span>
–\tJure Talaji\u0107\u00a0<\/span><\/p>\n

2. bataljun\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

*\tzapovjednik\u00a0<\/span>
–\tAndrija Krili\u0107<\/p>\n

*\tpoliti\u010dki komesar\u00a0<\/span>
–\tJak\u0161a Deleti\u0107\u00a0<\/span><\/p>\n

3. bataljun\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

*\tzapovjednik\u00a0<\/span>
–\tJoko Raos\u00a0<\/span><\/p>\n

*\tpoliti\u010dki komesar\u00a0<\/span>
–\tNikola Mari\u0107\u00a0<\/span><\/p>\n

4. bataljun\u00a0<\/span><\/strong><\/p>\n

*\tzapovjednik\u00a0<\/span>
–\tDominiko Antunovi\u0107\u00a0<\/span><\/p>\n

*\tpoliti\u010dki komesar\u00a0<\/span>
–\tMilan Rako\u00a0<\/span><\/p>\n

*\tobavje\u0161tajni oficir\u00a0<\/span>
–\tLjubo Peri\u0161a\u00a0<\/span><\/p>\n

\"Photobucket\"<\/a>
Zapovjedna struktura 3. \u010dete, 4. bataljuna, 11 dalmatinske brigade<\/div>\n

U skladu sa spomenutom odlukom \u0161taba 11. dalmatinske brigade, IV\/11 napadao je pravcem Buhovo-Tur\u010dinovi\u0107i-Pribinovi\u0107i. Desna granica zone odgovornosti bataljuna bilo je selo Tur\u010dinovi\u0107i i kota 362 a lijeva cesta Mokro-\u0160iroki Brijeg.\u00a0<\/span>
II\/11 bio je predvi\u0111en za napad pravcem Medi\u0107i-Jelinak- kota 345. Desna granica zone odgovornosti bataljuna bila je cesta Mokro-\u0160iroki Brijeg a lijeva Mokro i kota 345.
Prema istoj odluci, snage drugog bojevog postroja, odnosno I\/11 i III\/11 bataljun u napad kre\u0107u odmah iza prvog napadnog postroja. I to po tempu napada. I\/11 temeljem plana \u0161taba 11. brigade, nastupa za \u010detvrtim a tre\u0107i bataljun za drugim bataljunom.
Pojednostavljeno kazano, za napad na samostan i gimnaziju na \u0160irokom Brijegu bili su predvi\u0111eni bataljuni na \u010dijem su \u010delu bili Dominko Antunovi\u0107 i Ahmet \u0160eremet. Za napad na \u0110a\u010dki dom i Buri\u0107a Brig \u0161tab 11. dalmatinske brigade predvidio je bataljune kojima su zapovijedali Andrija Krili\u0107 i Joko Raos.
Prate\u0107a \u010deta brigade, prema ovoj odluci, bila je raspore\u0111ena na paljbeni polo\u017eaj sjeverno od Medi\u0107a ku\u0107a u Rasnu, gdje je bilo i brigadno sredi\u0161te veze i brigadno previjali\u0161te. Za zauzimanje narednog paljbenog polo\u017eaja bila je predvi\u0111ena nova usmena zapovijed \u0161taba brigade.\u00a0<\/span>
Osmatra\u010dnica \u0161taba brigade, u prvoj fazi napada, bila je predvi\u0111ena na po\u010detku tada\u0161nje ceste, pod Polugrinom. Tijekom akcije kretanje osmatra\u010dnice trebalo se kretati cestom prema \u0160irokom Brijegu.\u00a0<\/span>
U zapovjedi se, tako\u0111er, skre\u0107e pozornost na \u0161tednju streljiva kao i na organiziranje dopunske ishrane mjesnim sredstvima.
Kao i u divizijskoj zapovjedi, nagla\u0161eno je da topni\u010dka priprema zapo\u010dinje 06. velja\u010de u 6.45 sati i traje do 08.00. Po\u010detak op\u0107eg napada predvi\u0111en je za 07.00. Isto tako, u brigadnoj se odluci nagla\u0161eno je da \u0107e topni\u0161tvo u prvoj fazi napada tu\u0107i samostan na \u0160irokom Brijegu, a ostale ciljeve prema zahtjevima postrojbi.\u00a0<\/span>
Minobaca\u010dka potpora iz prate\u0107e \u010dete 11. brigade bila je predvi\u0111ena za otvaranje vatre prema potrebi i zapovjedi \u0161taba brigade. Anga\u017eiranje minera sa detektorima za \u010di\u0161\u0107enje prolaza u minskim poljima bilo je, tako\u0111er, predvi\u0111eno brigadnom zapovjedi.\u00a0<\/span>
I unato\u010d \u010dinjenici da je prema zapovjedi 26. divizije potporu ovoj brigadi osiguravala tenkovska \u010deta u brigadnoj zapovjedi nema niti rije\u010di o tome.\u00a0<\/span><\/p>\n

Tijek napada na \u0160iroki Brijeg<\/strong><\/p>\n

Partizanski napad na \u0160iroki Brijeg otpo\u010deo je 06. velja\u010de topni\u010dkim i zrakoplovnim udarima du\u017e \u010ditave boji\u0161nice. Iznimno vrijedno svjedo\u010denje o po\u010decima . topni\u010dke pripreme za partizanski pje\u0161a\u010dki napad na \u0160iroki Brijeg imamo zahvaljuju\u0107i svjedoku tih doga\u0111aja dr. fra Bruni Raspudi\u0107u. U svojim sje\u0107anjima fra Raspudi\u0107 pi\u0161e: \u00abKako se za no\u0107nih napada nije moglo spavati, o. Upravitelj konvikta i ja, tih zadnjih nesno\u0161ljivih no\u0107i, izlazili bismo na glavna vrata konvikta okrenuta prema sjeveru, gdje partizansko oru\u017eje nije bilo gotovo nimalo opasno, te bismo promatrali strahovitu djelatnost tenkovskih naboja. Iz daljine od kojih pet kilometara (s Trna) tenkovi su najvi\u0161e tukli zvonike i pro\u010delje crkve, koja se je bijelila na mjese\u010dini. Prave\u0107i jezovitu zuku po zraku, naboji bi udarili u tvrdi kamen crkve te napraviv\u0161i veliku rupu u kamenu ili odcijepiv\u0161i dio, odbijali bi se kojih stotinu metara prema potoku Ugrova\u010di. Promatraju\u0107i strahovitu razornu djelatnost partizanskoga te\u0161kog naoru\u017eanja, moglo se lako opaziti da partizani tuku i bombardiraju koncentriranom vatrom sad sami \u0160iroki Brijeg, zatim mali gradi\u0107 Li\u0161ticu i utvrde koje su se nalazile ispred njega.- Kada bi ovdje prestala paljba, onda su meta bili krajevi oko mosta u selu Kne\u0161polju i Drugi gorski zdrug koji ga je branio.\u201c\u00a0<\/span>
Upornom obranom dobro utvr\u0111enih temeljnih \u010dvorova obrane( Ciganskom brdu, Duhanskoj stanici, Klancu, Kne\u0161polju i \u0160irokom Brijegu) te zahvaljuju\u0107i izuzetno dobroj uporabi interventnih postrojbi, njema\u010dke i hrvatske snage uspjele su tijekom 06. velja\u010de odbiti sve partizanske udare. Njema\u010dko topni\u0161tvo osobito je bilo aktivno u popodnevnim satima, tuku\u0107i naro\u010dito polo\u017eaje 11. dalmatinske brigade koja je nadirala prema \u0160irokom Brijegu iz pravca Mokrog.\u00a0<\/span>
Sto\u017eer 26. dalmatinske divizije u svome izvje\u0161\u0107u posebno nagla\u0161ava efikasnost jake neprijateljske koncentri\u010dne vatre i minskih prepreka, radi \u010dega se taj dan odustalo od daljih juri\u0161a.\u00a0<\/span><\/p>\n

Tijek napada 11. dalmatinske brigade na samostan<\/strong><\/p>\n

Naj\u017ee\u0161\u0107e borbe ipak su se tih dana vodile u zoni napada 11. dalmatinske brigade. Odnosno na prilazima samostanu, gimnaziji i \u0111a\u010dkom domu na \u0160irokom Brijegu.\u00a0<\/span>
II.\/11 i IV.\/11 krenuli su prema \u0160irokom Brijegu 06. velja\u010de u 02.00. U svanu\u0107e, \u010detvrti bataljun, na \u010delu sa Dominkom Antunovi\u0107em, prisilio je bojevo osiguranje na povla\u010denje, ovladao trigonometrijskom to\u010dkom 362. (Stra\u017enica) te izbio pred prepreke i minska polja neposredno pred \u0160irokim Brijegom.\u00a0<\/span>
Istodobno II\/11 prisilio je na povla\u010denje bojevo osiguranje, koje se nalazilo u njegovoj zoni napada, i ovladao selom Mokro. Oko 06.30 u topni\u010dku pripremu uklju\u010dili se i prate\u0107a \u010deta 11 brigade te prate\u0107e \u010dete 2. i 4. bataljuna sa svojim minobaca\u010dima.\u00a0<\/span>
Po izbijanju pred minsko polje, IV.\/11. je, iz pokreta, jo\u0161 dok je topni\u010dka priprema bila u tijeku, poku\u0161ao ovladati utvr\u0111enim prostorom jugozapadno od crkve i samostana. Me\u0111utim, taj napad ne samo da nije uspio nego je ovaj bataljun, zbog upada u minsko polje, imao osjetne gubitke u ljudstvu. Na taj su na\u010din, uz sna\u017enu paljbu iz utvr\u0111enih kamenih bunkera, njema\u010dke i hrvatske snage onemogu\u0107ile dalji prodor Antunovi\u0107evom bataljunu prema najvi\u0161oj trigonometrijskoj to\u010dci \u0160irokog Brijega, to\u010dci gdje se nalazi franjeva\u010dki kompleks, crkva i gimnazija.\u00a0<\/span>
Istodobno, svi su poku\u0161aji II\/11 da se probije prema \u0110a\u010dkom domu i Kulji\u0107a brigu i dalje su ostali bezuspje\u0161ni. Njema\u010dke i hrvatske snage na ovom su pravcu, tako\u0111er, pru\u017eale sna\u017ean otpor, prelaze\u0107i u pojedinim fazama bitke, prema tvrdnjama dostupnih izvora, i u manje protuudare.\u00a0<\/span>
Poslije prvih bezuspje\u0161nih udara i osjetnog broja \u017ertava na partizanskoj strani, do kojih je do\u0161lo ne samo zbog dobro postavljenog sustava obrane nego i zbog neobavljenog izvi\u0111anja i katastrofalno lo\u0161ih procjena zapovjednika II\/11 Andrije Krili\u0107a te napose zapovjednika IV\/11 Dominka Antunovi\u0107a i njegovih podre\u0111enih zapovjednika. Ova su dva bataljuna do kraja 06. velja\u010de i dalje ostala u neposrednom vatrenom dodiru sa protivni\u010dkim snagama koje su se nalazile ispred njih. Me\u0111utim, unato\u010d \u017eestokim borbama nikakvih pomaka crte nije bilo.\u00a0<\/span>
Tijekom no\u0107i 6. na 7. velja\u010de do\u0161lo je do manjih pomaka u rasporedu postrojbi. Sto\u017eer 26.divizije i sto\u017eeri partizanskih brigada u me\u0111uvremenu su kvalitetnije sagledali stanje na crti boji\u0161nice pa su zapovjednicima bataljuna skrenuli dodatnu pozornost na obvezu pravljenja prolaza u minskim poljima. Uz obveznu uporabu in\u017eenjerijskih postrojbi. \u010cime su sa zaka\u0161njenjem ispravili nedostatke iz zapovijedi za napad.
Zapovjednik 11. dalmatinske brigade major Ivan Guvo, u skladu sa uputama dobivenim od divizijskog sto\u017eera na \u010delu sa Bo\u017eom Bo\u017eovi\u0107em, zapovijeda drugom i \u010detvrtom bataljunu da produ\u017ee s juri\u0161ima na svojim napadnim pravcima. Sto\u017eeru III\/11 daje zada\u0107u da na spoju drugog i \u010detvrtog bataljuna, na cesti ju\u017eno od Bakamu\u0161e, u napad uputi jednu \u010detu. Istovremeno, major Guvo osobno je razgovara sa sto\u017eerima bataljuna o mogu\u0107nosti prikupljanja doma\u0107ih \u017eivotinja i njihovom upu\u0107ivanju u minsko polje. A sve s ciljem kako bi se izbjegli dalji gubici u ljudstvu, tvrdi tada\u0161nji politi\u010dki komesar IV\/11 Milan Rako u knjizi o ratnom putu 11. dalmatinske brigade,\u00a0<\/span>
Napad je nastavljen i ujutro 07. velja\u010de. Dijelovima II\/11., oko 08.00, po\u0161lo je za rukom u\u0107i u ve\u0107 dobro naru\u0161eni borbeni raspored protivnika jugozapadno od \u0110a\u010dkog doma. Tako da u vremenu poslije 08.00 preostale otporne to\u010dke jugozapadno od samostana i gimnazije napadaju IV\/11, III\/11 i II\/11, pod zapovjedni\u0161tvom Dominka Antunovi\u0107a, Joke Raosa i Andrija Krili\u0107a. Za to vrijeme I\/11 jo\u0161 se uvijek nalazio u pri\u010duvi.\u00a0<\/span>
Sude\u0107i prema dostupnim partizanskim izvorima sam tijek ovoga zavr\u0161nog napada na gimnaziju i samostan na \u0160irokom Brijegu, po nalogu svojih nadre\u0111enih pukovnika Bo\u0161ka \u0160iljegovi\u0107a i pukovnika Bo\u017ee Bo\u017eovi\u0107a, nadgledao je politi\u010dki komesar 26. divizije potpukovnik Du\u0161an Kora\u0107 , koji je taj dan i lak\u0161e ranjen.
Njema\u010dki izvori o zadnjim trenucima borbe na prilazima crkvi i samostanu kazuju: -\u00ab Na lijevom krilu 9. satnije neprijatelj se probio! Jedva smo mogli povjerovati. Pojedinci su se vratili u Lisu tr\u010de\u0107i, sedam ljudi jedne ponosne satnije. Posljednja rezerva 3.\/ opkoparska 369 morala je odmah krenuti u protunapad ali je ve\u0107 pri prijelazu preko brisanog prostora ka samostanu na brdu imala te\u0161ke gubitke. \u0160to je samostan ponovo zauzet to treba zahvaliti najve\u0107em osobnom zalaganju pojedinih zapovjednika. U me\u0111uvremenu, satnik Bollmann s preostalim ljudima svoje hrabre posade odupro se neprijateljskim oklopnim vozilima. Jedna od tih grdosija ostala je u plamenu, no druga je tu malu skupinu dohvatila s boka i potukla je. U tom protunapadu poginuo je satnik Bollmann, zapovjednik II.\/370.\u00bb\u00a0<\/span><\/p>\n

Tko je odgovoran za zlo\u010dine po\u010dinjene u zoni 8 korpusa ?<\/strong><\/p>\n

Nakon te\u0161kih dvosatnih borbi, pripadnici 11. dalmatinske brigade uspjeli su, oko 10.00, potpuno ovladati svim prilazima samostanu i gimnaziji na \u0160irokom Brijegu.. Pre\u017eivjeli ostaci njema\u010dkih i hrvatskih postrojbi anga\u017eirani u ovoj bici povukli su se prema Duhanskoj stanici a nave\u010der i prema Mostaru.\u00a0<\/span>
Nakon okon\u010danja borbi uslijedio je ulazak partizanskih oficira i vojnika u prostorije samostana, gimnazije i crkve \u0161to je u popodnevnim satima istoga dana rezultiralo monstruoznim zlo\u010dinima nad franjevcima zate\u010denim u samostanu, civilima i ratnim zarobljenicima. Sa ovolike povijesne distance te\u0161ko je utvrditi imena samih egzekutora. Me\u0111utim, zapovjedna odgovornost je poznata i kao takva je neupitna. Ona le\u017ei u prvom redu na zapovjednicima partizanskih postrojbi svih razina u \u010dijoj su se zoni odgovornosti dogodili i se\u017eu do samog Vrhovnog zapovjednika JA Josipa Broza Tita..\u00a0<\/span>
\u010cinjenica je da se ovaj zlo\u010din, kao i onaj na Ko\u010devskom Rogu, dogodio u zoni odgovornosti 11. dalmatinske brigade , 26. divizije, 8. dalmatinskog korpusa. Stoga, puna zapovjedna odgovornost po\u010diva na zapovjednicima bataljuna iz sastava ove brigade: Ahmetu \u0160eremetu, Andriji Krili\u0107u, Joki Raosu i Dominku Antunovi\u0107u, kao i njima podre\u0111enim zapovjednicima do razine desetine. Tako\u0111er, neupitna zapovjedna odgovornost je i na zapovjedniku 11. dalmatinske brigade Ivanu Guvi. Ni\u0161ta manju zapovjednu odgovornost ne snosi niti tada\u0161nji zapovjednik 26. divizije Bo\u017eo Bo\u017eovi\u0107, na\u010delnik \u0161taba Bogdan Stupar i politi\u010dki komesar Du\u0161an Kora\u0107, koji je nadgledao ukupan tijek borbi na \u0160irokom Brijegu. Napose, kao oficiri s najvi\u0161im du\u017enostima u \u0161tabu 8. korpusa general Petar Drap\u0161in, njegov zamjenik Peko Bogdan, na\u010delnik \u0161taba Ante Bio\u010di\u0107 i politi\u010dki komesar 8. korpusa, i na Ko\u010devskom rogu po zlu poznati, Bo\u0161ko \u0160iljegovi\u0107 snose najve\u0107i dio odgovornost za ve\u0107inu partizanskih zlo\u010dina po\u010dinjenih u zapadnoj Hercegovini u razdoblju izme\u0111u 01. i 20 velja\u010de 1945. Iz razloga \u0161to su spomenuti, odlukom Josipa Broza Tita, bili glavni partizanski autoriteti u to vrijeme na podru\u010dju Hercegovine. U kona\u010dnici, od odgovornosti za ove zlo\u010dine nitko ne mo\u017ee amnestirati niti Vrhovnog partizanskog zapovjednika Josipa Broza.
Kad su, pak, u pitanju zlo\u010dini koji su po\u010dinjeni nad \u0161estoricom franjevaca zate\u010denih u Mostarskom gracu 06. velja\u010de 1945. onda se mora naglasiti da je rije\u010d o doga\u0111ajima koji su se dogodili u zoni odgovornosti 2. dalmatinske brigade iz sastava 9. dalmatinske divizije. \u010cinjenica da su \u0161estorica franjevaca te jedna skupina civila odvedeni iz \u017eupne ku\u0107e tijekom vojni\u010dkog povla\u010denja pred protivnikom jasno oslikava banditska na\u010dela ratovanja kojim se rukovodila brigada na \u010dijem je \u010delu bio Bruno Vuleti\u0107, kasniji general JNA i dugogodi\u0161nji \u0161ef kabineta Josipa Broza.\u00a0<\/span>
Ti doga\u0111aji ne mogu od zapovjedne odgovornosti abolirati tada\u0161njeg zapovjednika brigade Brunu Vuleti\u0107a, politi\u010dkog komesara u toj brigadi Antu Jerkina. Isto tako, ni njihovi nadre\u0111eni po zapovjednoj uspravnici Ljubo Truta i Ilija Radakovi\u0107 , kao niti \u010delni ljudi 8. korpusa Petar Drap\u0161in i Bo\u0161ko \u0160iljegovi\u0107, ne mogu biti amnestirani od odgovornosti i za ovaj zlo\u010din.\u00a0<\/span>
Sli\u010dna je situacija i sa trojicom fratara odvedenih iz Izbi\u010dna. Njih su, u nedjelju 11. velja\u010de, u vrijeme odr\u017eavanja sv. Mise, iz Izbi\u010dna odveli pripadnici 3. prekomorske brigade iz sastava 26. divizije. Pripadnici ove brigade, naime, prisilili su trojicu franjevaca da komunikacijom \u0160iroki Brijeg-Ovojci-Goranci, nose streljivo. Ubijeni su negdje u blizini ceste prema Gorancima u no\u0107i 12.\/13. velja\u010de, \u0161to zapovjedno kompromitira zapovjednika ove brigade Bogdana Viski\u0107a i politi\u010dkog komesara Stanu Bobnara, kao i njihove podre\u0111ene \u010dasnike.\u00a0<\/span>
Kad je u pitanju skupina \u0161irokobrije\u0161kih franjevaca koja je 8. velja\u010de odvedena \u201eVia Split\u201c, te\u0161ko se mo\u017ee utvrditi koja ih je partizanska postrojba uhitila ispred crkve i transportirala na put bez povratka. Me\u0111utim, \u010dinjenica da je rije\u010d o zoni 26. divizije. Tako se i ovi zlo\u010dini stavljaju na teret zapovjedniku ove divizije Bo\u017ei Bo\u017eovi\u0107u i politi\u010dkog komesaru Du\u0161ana Kora\u0107a, kao naravno i generalu Petru Drap\u0161inu i pukovniku Bo\u0161ku \u0160iljegovi\u0107u, kao njihovim nadre\u0111enim zapovjednicima.

Uloga OZNE
<\/strong>
Jedan od trojice franjevaca eshumiranih u Zagvozdu fra Melhior Prli\u0107 odveden je, zajedno sa jo\u0161 osmoricom franjevaca, 08. velja\u010de sa \u0160irokog Brijega prema Splitu. \u017dupnik u Veljacima fra Julijan Ko\u017eul uhi\u0107en je u Veljacima i proveden u zatvor OZNE u Ljubu\u0161kom 08. velja\u010de 1945. Tre\u0107a \u017ertva u ovoj skupini franjevaca, \u010diji su posmrtni ostaci prona\u0111eni u masovnoj grobnici u Zagvozdu, bio je fra Zdenko Zubac, \u017eupnik u Ru\u017ei\u0107ima. Za posljednju dvojicu mo\u017ee se ustvrditi da su nakon uhi\u0107enja bili nekoliko dana u zatvoru OZNE u Ljubu\u0161kom.\u00a0<\/span>
Me\u0111utim, za fra Melhiora Prli\u0107a to se ne mo\u017ee sa sigurno\u0161\u0107u tvrditi. Ipak, spomenuti podatak, kao i mnogi drugi izvori ukazuju na ulogu zatvora u Ljubu\u0161kom kojim je u to vrijeme upravljao Pero Jel\u010di\u0107, prijeratni brija\u010d iz Po\u010ditelja. Uz du\u017enost \u010delnog \u010dovjeka OZNE za zapadnu Hercegovinu, Jel\u010di\u0107 je, istovremeno, bio i \u010dlan Okru\u017enog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu, \u0161to je vrlo zanimljiva poveznica izme\u0111u OZNE i tijela KPJ i na ni\u017eim razinama.\u00a0<\/span>
Sve partizanske brigade u to su vrijeme u svojim \u0161tabovima imale opunomo\u0107enike OZNE . Me\u0111utim, na temelju danas dostupne dokumentacije dade se zaklju\u010diti da opunomo\u0107enici OZNE po brigadama 29. hercegova\u010dke divizije nisu bili podre\u0111eni Okru\u017enom uredu OZNE u Ljubu\u0161kom. Kompletnom strukturom OZNE za Hercegovinu upravljalo se iz Oblasnog ureda OZNE u Trebinju. Presudan utjecaj na to tijelo imao je Uglje\u0161a Kojadinovi\u0107 kao i njegov \u0161ef Aleksandar Rankovi\u0107, tada prvi \u010dovjek ove komunisti\u010dke tajne policije. Uz Kojadinovi\u0107a, odre\u0111en utjecaj na rad Okru\u017enog ureda OZNE za Hercegovinu imali su i pojedini \u010dlanovi Okru\u017enog komiteta KPJ za Hercegovinu, na \u010delu sa Vasom Miskinom-Crnim. To je zaklju\u010dak do koga se dolazi temeljem podatka da je nekolicina istaknutih \u010dlanova KPJ istovremeno bila anga\u017eirana u oba ova tijela.\u00a0<\/span>
Pod punim nadzorom Oblasnog ureda OZNE u Trebinju bila je i III brigada KNOJ-a, \u201ekoja je bila jedna vrsta politi\u010dke policije. Prema dostupnim izvorima na raspolaganju Okru\u017enog ureda u Ljubu\u0161kom stalno je bio najmanje jedan oja\u010dani vod iz sastava ove brigade, kojom je zapovjedao Jovan Andri\u0107 , i upravo su pripadnici ove postrojbe KNOJ-a bili klasi\u010dni egzekutori nad svima onima koje su svemo\u0107ni \u0161efovi OZNE i partije proglasili neprijateljima \u201ebratstva i jedinstva\u201c.\u00a0<\/span>
Uz kazano, pozornost istra\u017eiva\u010da ovih doga\u0111aja privla\u010di i podatak da je u \u0161tabu 8. dalmatinskog korpusa u vrijeme Mostarske operacije boravio i Vicko Krstulovi\u0107. O njegovom tada\u0161njem anga\u017emanu te\u0161ko je prona\u0107i bilo kakav pisani trag. Me\u0111utim, postoje odre\u0111ene indicije da su upravo Vicko Krstulovi\u0107 i Bo\u0161ko \u0160iljegovi\u0107 bili poveznice tada\u0161njih \u0161efova OZNE za Hrvatsku i BIH Ivana-Steve Kraja\u010di\u0107a i Uglje\u0161e Kojadinovi\u0107a na podru\u010dju zapadne Hercegovine.\u00a0<\/span><\/p>\n

Uloga 29. hercegova\u010dke divizije u zlo\u010dinima nad franjevcima\u00a0<\/span><\/p>\n

Upadom u Me\u0111ugorje, i ubojstvom fra Kri\u017eana Gali\u0107a, 30. listopada 1944. pripadnici 12. hercegova\u010dke brigade otvorili su, mo\u017ee se slobodno kazati, sezonu lova na hercegova\u010dke franjevce. Drugi slu\u010daj dogodio se nakon puna tri mjeseca, to\u010dnije 28. sije\u010dnja 1945., kada su pripadnici 4. dalmatinske brigade , bje\u017ee\u0107i pred pripadnicima 369. divizije i 9. usta\u0161kog staja\u0107eg djelatnog zdruga odveli , prema Vrgorcu, a potom i ubili, fra Maksimilijana Jur\u010di\u0107a. Nakon ovog zlo\u010dina po\u010dinjenog od strane pripadnika 8. dalmatinskog korpusa, u prvim danima velja\u010de ponovo su zaredali zlo\u010dini u zoni odgovornosti 12. hercegova\u010dke brigade.
Povratkom 12. hercegova\u010dke brigade na prostore zapadne Hercegovine, nakon operacije Bura, nastavljena je \u010ditava serija zlo\u010dina nad katoli\u010dkim sve\u0107enicima na ovom podru\u010dju. Tako su na putu ove brigade od \u010capljine prema Mostaru, po\u010detkom velja\u010de 1945., ubijeni fra Petar Sesar i \u010dasna sestra \u0160ima Regina Milas u \u010capljini, don Martin Kre\u0161i\u0107 u Gabeli, te fra Filip Ga\u0161par, fra \u0106iril Ivankovi\u0107 i fra Jako Kri\u017ei\u0107 u \u010citluku. Nakon ulaska u Mostar, 14. studenog 1945., pripadnici ove brigade na \u010delu sa opunomo\u0107enikom OZNE Brankom Popadi\u0107em sa sobom su, u smrt, odveli tada\u0161njeg provincijala fra Leona Petrovi\u0107a, gvardijana fra Grgu Vasilja, te jo\u0161 \u0161estoricu franjevaca. Tko su bili egzekutori pitanje je koje se name\u0107e. Me\u0111utim, zavjet \u0161utnje o ovim doga\u0111ajima nije prekr\u0161en vi\u0161e od \u0161est desetlje\u0107a. Me\u0111utim, nalogodavci se svakako vide u \u010delnim ljudima 12. hercegova\u010dke brigade, kao i njihovom nadre\u0111enom generalu Vladi \u0160egrtu, zapovjedniku 29. hercegova\u010dke divizije, te \u010delnim ljudima Oblasnog ureda OZNE i Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu.<\/p>\n

\"Photobucket\"<\/a>
Vlado \u0160egrt, zapovjednik 29. hercegova\u010dke divizije<\/div>\n

Rije\u010d je, naime, o dobro pripremljenom zlo\u010dinu \u010diji se uzroci mogu u potpunosti sagledati ako se ostvari uvid u pamflet- izvje\u0161\u0107e Okru\u017enog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu od 13. velja\u010de 1944. U tom se izvje\u0161\u0107u , za razliku od izvje\u0161\u0107a istog tijela od 02.velja\u010de 1944., spominju franjevci kao isklju\u010divi krivci za uspjeh operacije BURA od 27. sije\u010dnja 1945. Ovako postavljanje stvari u drugom izvje\u0161\u0107u nije ni\u0161ta drugo nego bijedan poku\u0161aj amnestiranja onih pojedinaca, skupina i tijela koja su pripremila i provela zlo\u010dine nad hercegova\u010dkim franjevcima. U spomenutom izvje\u0161\u0107u stoji: – \u00abKoriste\u0107i ustaljenost fronta prema \u0160irokom Brijegu i Mostaru kao i nebudnost dalmatinskih jedinica, koje su dr\u017eale ovaj front, neprijatelj je jo\u0161 prije ove akcije prebacivao svoje banditske grupice na na\u0161 oslobo\u0111eni teritorij, sa zadatkom da se pove\u017eu sa \u0161kriparskim bandama, i da izvr\u0161e pu\u010d. Glavna veza bili su fratri. Organiziranje bandi bilo je mogu\u0107e zbog toga \u0161to ni vojni\u010dki nismo mogli kontrolisati teritorij. Ma\u010dekovci i usta\u0161ke bande koje su bile okupljene po grupama po na\u0161em terenu, a uz podr\u0161ku ve\u0107ine stanovni\u0161tva, te\u017eile su i radile na tome da uni\u0161te komunikacije, veze, pobiju rukovodioce i izvr\u0161e mobilizaciju. Neprijatelj je povukao sa sobom iz nekih sela i do 95 % stanovni\u0161tva. S terena op\u0107ine Ljubu\u0161ki oti\u0161lo je 3-4.000 osoba. Nakon progona neprijatelja sa ovog terena narod je uvidio na\u0161u snagu iako je bio zapla\u0161en.\u00bb\u00a0<\/span>
Na koncu, partizanski povjesni\u010dari redovito su pre\u0161u\u0107ivali jednu \u010dinjenicu. A pre\u0161u\u0107uju je i danas. Naime, rijetkima je poznato da je Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska bila priznata potpisnica \u017denevskih konvencija od 13. o\u017eujka 1943. \u0161to je Vladi Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske 26. o\u017eujka 1943. priop\u0107io \u0161vicarski Konzulat u Zagrebu i to u dokumentu koji se vodio pod brojem 277. Ad. S 1699-1942.<\/p>\n

\"Photobucket\"<\/a>
Dokaz o pristupanju NDH \u017denevskoj konvenciji\u00a0<\/span><\/div>\n

Ta \u010dinjenica, zahtijevala je od pobjednika korektan odnos prema onima pobije\u0111enima, civilima i svakom drugom pojedincu koji se tu\u0111om voljom na\u0161ao na popri\u0161tu bitke. Me\u0111utim, da li je realno od vojske koja je u samo dvije godine, politi\u010dkom odlukom velikih sila, pro\u0161la transformaciju od \u0161umske razbojni\u010dke dru\u017eine do ratne pobjednice opravdano o\u010dekivati da njeni vojnici, podoficiri znaju pravila postupanja navedena u \u017denevskoj konvenciji.<\/p>\n

____________________<\/p>\n

1.U listopadu 1944., zajedno sa povla\u010denjem njema\u010dke 2. oklopne armije s Neretljanskog operativnog pravca zapovjedni\u0161tvo 5. SS korpusa premje\u0161teno je iz Mostara u sanatorij Kasindo kod Sarajeva gdje je ostalo do 02. sije\u010dnja 1945. kada je zapovijedanje nad njema\u010dkim postrojbama u Hercegovini, srednjoj i isto\u010dnoj Bosni predala njema\u010dkom 21. armijskom korpusu iz sastava skupine Armija E.(Komnenovi\u0107-Kreso, Monografija 29. Hercegova\u010dke divizije, Beograd 1979., str.595.)\u00a0<\/span><\/p>\n

2. Po\u010detkom listopada 1944. Josip Broz Tito je zapovjedio \u0161tabu 8. korpusa da mora ovladati dalmatinskom obalom, zaposjesti sve gradove i mjesta te sprije\u010diti svaki napad na nezavisnost zemlje; postrojbe 8. korpusa trebaju napredovati prema Zadru, i dalje, \u017eurno organizirati prijem ve\u0107ih koli\u010dina ratnog materijala, goriva, odje\u0107e i obu\u0107e koje su saveznici u Italiji stavili na raspolaganje partizanima; djelovanje savezni\u010dke avijacije tra\u017eiti preko britanske misije pri \u0161tabu 8. korpusa\u2026. Opskrba postrojbi 8. korpusa s otoka Visa obavljat \u0107e se morskim putem, a samo \u0107e najudaljenije postrojbe biti opskrbljivane zra\u010dnim transportom, obavijestio je V\u0160 dopisom od 10. listopada 1944. (Hronologija oslobodila\u010dke borbe naroda Jugoslavije 1941.-1945., Vojnoistorijski institut, Beograd, 1964., str. 944.)<\/p>\n

3.\u00a0<\/span>Dr. fra Oton Knezovi\u0107<\/strong>, \u0160iroki Brijeg, Drinapress, Valencija, 1967. str. 100.<\/p>\n

4.\u00a0<\/span>29. Hercegova\u010dka divizija\u00a0<\/span><\/strong>sastojala se od pet pje\u0161a\u010dkih brigada (10., 11., 12., 13., 14.), artiljerijskog divizijuna, sto\u017eera divizije, te pristo\u017eernih postrojbi. Divizija je u to vrijeme imala 1154 \u010dlana Komunisti\u010dke partije, 282 kandidata za \u010dlanstvo u partiji, te 173 temeljne partijske \u0107elije. Zapovjednik divizije bio je general Vlado \u0160rgrt, na\u010delnik \u0161taba Drago \u0110ukanovi\u0107 a politi\u010dki komesar Vuka\u0161in Mi\u0107unovi\u0107. (Radovan Papi\u0107, \u00abHercegovina u revoluciji\u00bb, Sarajevo 1985. str. 179 i 180)<\/p>\n

5.\u00a0<\/span>9. dalmatinska divizija<\/strong>\u00a0<\/span>formirana je 13. velja\u010de 1943.u Imotskom. U njen sastav u\u0161le su 3., 4. i 5. dalmatinska brigada. Sudjelovala je u bici na Neretvi. Rasformirana je 12. travnja, a ponovo formirana 08. rujna 1943. godine od 1. i 3. a ne\u0161to kasnije i 4. dalmatinske brigade. Od 1. studenoga 1944., dijelovi ove divizije vr\u0161e stalne operacije u zapadnoj Hercegovini. Zapovjednik divizije u Mostarskoj operaciji bio je potpukovnik Ljubo Truta, na\u010delnik sto\u017eera potpukovnik Andro Kova\u010devi\u0107, a politi\u010dki komesar potpukovnik Ilija Radakovi\u0107.<\/p>\n

6. Partizani su 10. studenoga 1944. ubili Ikana Naki\u0107a(1884.), a dan kasnije Jelu (1898.) i \u017darka \u0160u\u0161ka (1917.),civile iz sela Mokrog. (Karlo Rotim, \u017drtvoslov \u0160irokog Brijega u Drugom svjetskom ratu i pora\u0107u, Mostar 2000., str. 294.i 299.) Tijekom jednog od tih napada, 13. studenoga 1944., od partizanske ru\u010dne bombe, smrtno je stradao Bo\u017eo \u0160u\u0161ak (1940.). Dva dana kasnije, 15. studenoga, od partizanske minobaca\u010dke granate pred ku\u0107om su stradali: Dragica \u0160u\u0161ak (1939.), Mirko \u0160u\u0161ak (1938.) .(Karlo Rotim, \u017drtvoslov \u0160irokog Brijega u Drugom svjetskom ratu i pora\u0107u, Mostar 2000., str. 295. )
Tijekom partizanskih napada na Donje Mami\u0107e, u zaselku Police smrtno su stradali civili: Iva Kolobari\u0107 (1903.), Vinko Kolobari\u0107 (1931.), Jure Ko\u017eul (1940.) i Mile Kvesi\u0107 (1939.). (Karlo Rotim, \u017drtvoslov \u0160irokog Brijega u Drugom svjetskom ratu i pora\u0107u, Mostar 2000., str. 407.-408.)<\/p>\n

7.\u00a0<\/span>369 legionarska divizija<\/strong>, mje\u0161ovito njema\u010dko-hrvatska postrojba , ustrojena je 21. kolovoza 1942. u Stockerau (Austrija). Naziv \u00abVra\u017eja divizija\u00bb dobila je po 42. diviziji Hrvatskog Domobranstva u Prvom svjetskom ratu. Uvje\u017ebana, krajem 1942.godine, na vojnom vje\u017ebali\u0161tu u Dollersheimu, od \u010dasnika i do\u010dasnika njema\u010dkog Wermachta, te vojnika pristiglih iz Hrvatske. Koncem 1942. divizija je imala oko 12.000 vojnika. Od prosinca 1942.godine, pa do kraja rata, 369. grenadirska divizija je bila anga\u017eirana na hrvatskom rati\u0161tu. Tijekom 1944. i po\u010detkom 1945. divizija je bila podre\u0111ena njema\u010dkom 5. SS brdskom armijskom korpusu. Sjedi\u0161te divizije od dolaska u Hercegovinu do konca listopada 1944.nalazilo se u Blagaju. Od po\u010detka studenoga do sredine velja\u010de sjedi\u0161te divizijskog sto\u017eera bilo je u Potocima kod Mostara.\u00a0<\/span><\/p>\n

8.\u00a0<\/span>9. usta\u0161ki djelatni staja\u0107i zdrug\u00a0<\/span><\/strong>utemeljen je u ljeto 1944. od bojni usta\u0161kog Prometnog zdruga u Hercegovini i Dalmaciji, dijelova 6. usta\u0161kog staja\u0107eg zdruga, te manjih usta\u0161kih postrojbi koje su do tada djelovale u Hercegovini. Zapovjedni\u0161tvo zdruga, zajedno sa pristo\u017eernom satnijom, bilo je smje\u0161teno u Mostaru. Prvi zapovjednik zdruga bio je pukovnik Franjo Primorac iz Uzari\u0107a, a njegov zamjenik bojnik Mate Primorac iz \u010citluka. U vrijeme operacije Bura zdrugom je zapovijedao bojnik Vlado Majer.\u00a0<\/span><\/p>\n

9.\u00a0<\/span>2. gorski zdrug\u00a0<\/span><\/strong>utemeljen je koncem 1942., u okviru poku\u0161aja da se kroz anga\u017eiranje njema\u010dkih instruktora podigne bojeva spremnost Hrvatskog Domobranstva. Od konca 1943. isklju\u010divo je anga\u017eiran na osiguranju prometne komunikacije izme\u0111u Mostara i Sarajeva.
Zapovjedni\u0161tvo 2 gorskog zdruga, zajedno sa pristo\u017eernim postrojbama, bilo je dugo smje\u0161teno u Konjicu.<\/p>\n

10.\u00a0<\/span>Fra Janko Bubalo<\/strong>, “Apokalipti\u010dni dani”, Gral \u0160iroki Brijeg, 2002., str. 121.<\/p>\n

11.\u00a0<\/span>Nikola Ani\u0107,<\/strong>\u00a0<\/span>Povijest 8 dalmatinskog korpusa, str. 215.,<\/p>\n

12.\u00a0<\/span>Osmi dalmatinski korpus\u00a0<\/span><\/strong>formiran je 07. listopada 1943. od 9., 19.,20. i 26 divizije, te 12. partizanskog odreda. Djelovao je u Dalmaciji, djelu Like i Zapadnoj Bosni. Od 01. studenoga do 09. prosinca 1944. korpus je uspio potpuno ovladati Dalmacijom. Po\u010detkom velja\u010de 1945. sudjelovao je u Mostarskoj operaciji, te je za petnaest dana uspio potpuno ovladao Hercegovinom. Uz bojeve aktivnosti ovoga korpusa vezana su tako\u0111er i stradanja jednog djela hercegova\u010dkih franjevaca. Za svoje pothvate 8. korpus je dva puta pohvaljivan od strane Josipa Broza-Tita. Po\u010detkom o\u017eujka 1945. godine u\u0161ao je u sastav 4. armije, koja je u zavr\u0161nim operacijama uspjela ovladati Likom, hrvatskim primorjem, Istrom i Trstom. Povezuju ga se i zbog zlo\u010dina u Istri, Sloveniji, Dalmaciji a posebice na Ko\u010devskom Rogu. Zapovjednik 8. partizanskog korpusa u Mostarskoj operaciji bio je \u0161panjolski dragovoljac i prijeratni komunist general-potpukovnik Petar Drap\u0161in, zamjenik potpukovnik Petar-Peko Bogdan, na\u010delnik sto\u017eera potpukovnik Ante-Toni Bio\u010di\u0107, a politi\u010dki komesar pukovnik Bo\u0161ko \u0160iljegovi\u0107.\u00a0<\/span><\/p>\n

13.\u00a0<\/span>Nikola Ani\u0107<\/strong>, Povijest 8 dalmatinskog korpusa, str. 215.,<\/p>\n

14.\u00a0<\/span>19. dalmatinska divizija\u00a0<\/span><\/strong>formirana je u listopadu 1943. godine u Bukovici. U sastav ove divizije u\u0161le su 5., 6. i 7. dalmatinska brigada. Djelovala je u sjevernoj Dalmaciji i ju\u017enoj Lici. Sudjelovala je u kninskoj i mostarskoj operaciji. Tijekom mostarske operacije ovom je divizijom zapovijedao je potpukovnik Stanko Parma\u0107, du\u017enost na\u010delnika \u0161taba obna\u0161ao je major Danilo Damjanovi\u0107 \u2013 Dani\u0107 a politi\u010dkog komesara Petar Babi\u0107.\u00a0<\/span><\/p>\n

15.\u00a0<\/span>26. dalmatinska divizija<\/strong>\u00a0<\/span>osnovana je u listopadu 1943. na otoku Visu. U njen sastav u\u0161le su 11.,12., i 13. dalmatinska brigada. Djelovala je u ju\u017enoj i srednjoj Dalmaciji i na otocima. Obu\u010davana je od britanskih i ameri\u010dkih instruktora na otoku Visu. U rujnu 1944. godine uspjela je ovladati srednjodalmatinskim otocima i Pelje\u0161com. Sudjelovala je u kninskoj i mostarskoj operaciji. Za ovu diviziju vezani su zlo\u010dini nad franjevcima u \u0160irokom Brijegu. U sastavu 4. armije sudjelovala je u ovladavanju Istrom i slovenskim primorjem. Najve\u0107i dio zlo\u010dina koji su se dogodili u zoni odgovornosti 8. korpusa, u \u010dijem je sastavu djelovala, ve\u017eu se za ovu diviziju. Zapovjednik divizije bio je pukovnik Bo\u017eo Bo\u017eovi\u0107, politi\u010dki komesar: potpukovnik Du\u0161an Kora\u0107, na\u010delnik \u0161taba Bogdan Stupar. U sastavu ove divizije djelovali su i Veljko Kadijevi\u0107, Milka Planinc, Simo Dubaji\u0107, i mnogi drugi komunisti\u010dki revolucionari.\u00a0<\/span><\/p>\n

16.\u00a0<\/span>1. tenkovska brigada<\/strong>, formirana je 16. srpnja 1944. u Gravini (Italija), od polaznika partizanske tenkovske \u0161kole, partizanskih tenkista i prognanika iz Dalmacije.Imala je tri tenkovska bataljuna, svaki po tri tenkovske satnije, naoru\u017eane tenkovima tipa Stjuart, bataljun oklopnih automobila i in\u017eenjerijski bataljun. Koncem kolovoza 1944. preba\u010dena je na Vis. Zajedno s postrojbama iz sastava 26. divizije sudjelovala je u splitskoj i mostarskoj operaciji. U sastavu IV armije sudjelovala je u zavr\u0161nim bitkama u Lici, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru, Istri i okolici Trsta. U vrijeme mostarske operacije brigadom je zapovijedao potpukovnik Peri\u0161a Gruji\u0107 a du\u017enost politi\u010dkog komesara obna\u0161ao je potpukovnik Franc Ho\u010devar.\u00a0<\/span><\/p>\n

17.\u00a0<\/span>Zapovjednik mehanizirano-topni\u010dke brigade<\/strong>\u00a0<\/span>8. korpusa u vrijeme mostarske operacije bio je major Franc Misjak, a politi\u010dki komesar major Nikica Zeni\u0107. Zapovjednici bataljuna bili su: Lazo Kati\u0107, Gojko Manzoni, Oleg Smirnov, Artur Taka\u010d, Bo\u017eo Radinovi\u0107 i Nenad \u0160elaminac.\u00a0<\/span><\/p>\n

18.\u00a0<\/span>Drap\u0161in, Petar<\/strong>, Ro\u0111en je 1914. u Turiji kod Starog Be\u010deja. Kao student je 1937. oti\u0161ao u \u0160panjolsku, gdje je u sklopu me\u0111unarodnih komunisti\u010dkih brigada sudjelovao u gra\u0111anskom ratu. \u010clan KPJ od 1937. Sudionik je partizanskog ustanka od samog po\u010detka a bio je jedan od organizatora lipanjskog ustanka, 1941., u Hercegovini. U vrijeme rata obna\u0161ao je du\u017enosti zapovjednika odreda, divizije, korpusa i 4. armije. U vrijeme Mostarske operacije bio je zapovjednik 8. korpusa. Po okon\u010danju rata bio je imenovan zapovjednikom tenkovskih jedinica JA. Poginuo je u Beogradu, pod nikad do kraja razja\u0161njenim okolnostima, koncem 1945. Progla\u0161en narodnim herojem.\u00a0<\/span><\/p>\n

19.\u00a0<\/span>12. Hercegova\u010dka brigada<\/strong>\u00a0<\/span>formirana je 22. studenoga 1943. Djelovala je u isto\u010dnoj Hercegovini. Sudjelovala u ovladavanju Bile\u0107om, Dubrovnikom, Metkovi\u0107em, \u010capljinom i \u010citlukom. Do 25. studenog 1944. brigadom je zapovijedao Milinko Okiljevi\u0107, a nakon toga major Ljubo Mijanovi\u0107 i njegov zamjenik Omer Mrgan. Du\u017enost politi\u010dkog komesara do 12. prosinca 1944. obna\u0161ao je Jozo Bakra\u010d a kasnije major Petar Mi\u0161elji\u0107. Obavje\u0161tajni oficiri bili su Milan Spremo i Aleksandar Zelenovi\u0107 a opunomo\u0107enik OZN-e bio je Branko Popadi\u0107. Zapovjednici bataljuna bili su Petar Mandi\u0107, Vlado Kapor, Luka An\u0111eli\u0107 i Borko \u010cavaljuga.( Komnenovi\u0107-Kreso, Monografija 29. hercegova\u010dke divizije, Beograd 1979., str. 582.-584.)\u00a0<\/span><\/p>\n

20.\u00a0<\/span>Prva partizanska lova\u010dka eskadrila<\/strong>, formirana je 22. travnja 1944. u sjevernoj Africi. Naoru\u017eana lovcima Spitfajer V, operativno je i stegovno bila pod\u010dinjena britanskom \u00abBalkanskom zrakoplovstvu\u00bb .Djelovala je sa uzleti\u0161ta Kane, sa Visa i \u0160kabrnje. Druga partizanska lova\u010dka eskadrila, formirana je 01.srpnja 1944.kod Bengazija (Libija). Naoru\u017eana zrakoplovima Hariken II RP. operativno je i stegovno bila pod\u010dinjena britanskom \u00abBalkanskom zrakoplovstvu\u00bb .\u00a0<\/span><\/p>\n

21.\u00a0<\/span>Parma\u0107, Stanko,<\/strong>\u00a0<\/span>Ro\u0111en je 1913.u Opuzenu. Prije rata radio je kao u\u010ditelj. Pripadnik partizanskog pokreta i \u010dlan komunisti\u010dke partije od 1941. Tijekom rata obna\u0161ao je du\u017enosti zapovjednika brigade i divizije. U mostarskoj operaciji je zapovijedao Devetnaestom divizijom. Po okon\u010danju rata obna\u0161ao je du\u017enost na\u010delnika sto\u017eera Zapovjedni\u0161tva JRM. Zavr\u0161io je Vi\u0161u vojno-pomorsku akademiju u SSSR-u i Visoku vojnu akademiju JNA. Djelatna slu\u017eba u JNA prestala mu 1959. Progla\u0161en narodnim herojem. Nakon izlaska iz JNA bio je vi\u0161egodi\u0161nji direktor Poljoprivrednog kombinata Neretva.<\/p>\n

22.\u00a0<\/span>Bo\u017eovi\u0107, Bo\u017eo,<\/strong>\u00a0<\/span>Ro\u0111en je 1911. u selu Rogami kod Podgorice. Prije II svjetskog rata radio je kao slu\u017ebenik. Komunisti\u010dkom i partizanskom pokretu pristupio je 1941. U ratu je obna\u0161ao du\u017enost zapovjednika bataljuna, brigade i 26. dalmatinske divizije. Poslije rata nalazio se na raznim du\u017enostima General\u0161tabu JA, na\u010delnik sto\u017eera oblasti, te na\u010delnik odjela u upravi GS. Zavr\u0161io je Vojnu akademiju Voro\u0161ilov u SSSR-u. Aktivna slu\u017eba u JNA prestala mu je 1964. Progla\u0161en narodnim herojem.\u00a0<\/span><\/p>\n

23.\u00a0<\/span>Truta, Ljubo<\/strong>, Ro\u0111en je u Zlarinu kod \u0160ibenika 1915. godine. Prije rata radio kao slu\u017ebenik. Partizanskom pokretu je pristupio 1941. godine a \u010dlanom komunisti\u010dke partije postao je 1942. godine. U vrijeme rata obna\u0161ao je du\u017enosti zapovjednika bataljuna, brigade, te 9. divizije kojom je zapovijedao u Mostarskoj operaciji. Po okon\u010danju rata obna\u0161ao je du\u017enosti zapovjednika divizije, zapovjednika vojno pomorske oblasti, na\u010delnika \u0161taba armije te zapovjednika armije. Zavr\u0161io vojnu akademiju K.E. Voro\u0161ilov u SSSR-u i vi\u0161u vojno pomorsku akademiju JNA. Iz djelatne slu\u017ebe u JNA oti\u0161ao je 1975. godine s \u010dinom admirala JRM. Progla\u0161en narodnim herojem.<\/p>\n

24.\u00a0<\/span>Babi\u0107, Petar,<\/strong>\u00a0<\/span>Ro\u0111en je 1919. u Li\u010dkom Tisovcu. Prije II svjetskog rata radio kao radnik. Partizanskom pokretu pristupio 1941. a \u010dlan KPJ od 1942. U ratu je obna\u0161ao du\u017enosti zamjenika politi\u010dkog komesara odreda i brigade, politi\u010dkog komesara brigade, kninskog sektora i divizije. U vrijeme Mostarske operacije nalazio se na du\u017enosti politi\u010dkog komesara 19. divizije. Nakon drugog svjetskog rata bio je politi\u010dki komesar divizije i korpusa, na\u010delnik vojnog kabineta Josipa Broza, veleposlanik Jugoslavije u Kanadi i sekretar Savjeta za obranu. Zavr\u0161io Visoku vojnu akademiju JNA, zapovjedno-sto\u017eernu \u0161kolu u SAD-u. Djelatna vojna slu\u017eba u JNA prestala mu je 1979. Progla\u0161en narodnim herojem.\u00a0<\/span><\/p>\n

25.\u00a0<\/span>Nikola Ani\u0107<\/strong>, Povijest 8 dalmatinskog korpusa, str. 215.,<\/p>\n

26.\u00a0<\/span>Zapovijed za napad 26. divizije<\/strong>\u00a0<\/span>od 04. velja\u010de 1945.\u00a0<\/span><\/p>\n

27.\u00a0<\/span>Dr. fra Bruno Raspudi\u0107<\/strong>\u00a0<\/span>\u00abGrad na gori u plamenu\u00bb, Kr\u0161ni zavi\u010daju br. 31., prosinac 1998.\u00a0<\/span><\/p>\n

28.\u00a0<\/span>Operativno izvje\u0161\u0107e 26. divizije\u00a0<\/span><\/strong>od 16. velja\u010de 1945.\u00a0<\/span><\/p>\n

39.\u00a0<\/span>Kora\u0107, Du\u0161an,<\/strong>\u00a0<\/span>Ro\u0111en je 1920. u Mr\u010dajevcima kod Kraljeva. Prije II. svjetskog rata radio kao metalski radnik. \u010clan KPJ od 1940. Partizanskom pokretu pristupa 1941. U ratu je obna\u0161ao du\u017enosti politi\u010dkog komesara bataljuna i divizije te zamjenika politi\u010dkog komesara brigade. U Mostarskoj operaciji obna\u0161ao je du\u017enost politi\u010dkog komesara 26. divizije. Poslije rata bio je politi\u010dki komesar armije i ratnog zrakoplovstva, zapovjednik divizije i vojnog podru\u010dja, na\u010delnik sto\u017eera armije, na\u010delnik uprave u General\u0161tabu JNA, zamjenik na\u010delnika General\u0161taba i glavni inspektor. Zavr\u0161io vojnu akademiju JNA i kurs operatike. Aktivna vojna slu\u017eba prestala mu je 1980. Progla\u0161en narodnim herojem.\u00a0<\/span><\/p>\n

30.\u00a0<\/span>Franz Schraml,<\/strong>\u00a0<\/span>\u00abHrvatsko rati\u0161te\u00bb Zapre\u0161i\u0107, 1993. str.104.<\/p>\n

31.\u00a0<\/span>Stupar, Bogdan,<\/strong>\u00a0<\/span>Ro\u0111en 1912. u selu Bravsko kod Bosanskog Petrovca. Prije II svjetskog rata radnik. Partizanskom pokretu pristupa 1941. a \u010dlanom KPJ postaje 1942. U ratu je obna\u0161ao du\u017enosti zapovjednika bataljuna, brigade te zapovjednika divizije. U vrijeme Mostarske operacije bio je na\u010delnik sto\u017eera 26. dalmatinske divizije. Poslije rata bio je zapovjednik divizije, na\u010delnik sto\u017eera korpusa, itd. Zavr\u0161io je vojnu akademiju JNA. Aktivna slu\u017eba u JNA prestala mu je 1965.\u00a0<\/span><\/p>\n

32.\u00a0<\/span>Bogdan, Petar-Peko<\/strong>, Ro\u0111en 1915. je u Sinju. Prije II svjetskog rata student prava. Partizanskom pokretu pristupio je 1941. a \u010dlan SKJ od 1942. U ratu je obna\u0161ao du\u017enosti zamjenika zapovjednika bataljuna, brigade, korpusa te zapovjednika pozadinskih postrojbi JNA. U vrijeme Mostarske operacije bio je zamjenik zapovjednika 8. korpusa i zapovjednik isturenog zapovjednog mjesta. Poslije rata radio ja na raznim du\u017enostima u General\u0161tabu a bio je i pomo\u0107nik zapovjednika za pozadinu, zapovjednik grani\u010dnih postrojbi, na\u010delnik Tehni\u010dkog sredi\u0161ta JNA i itd. Zavr\u0161io vojnu akademiju JNA. Aktivna slu\u017eba prestala mu je 1966. Progla\u0161en narodnim herojem.\u00a0<\/span><\/p>\n

33.\u00a0<\/span>Bio\u010di\u0107, Ante -Toni,<\/strong>\u00a0<\/span>( Na\u010delnik sto\u017eera 8. korpusa) Ro\u0111en je 1913. u Ka\u0161tel Su\u0107urcu. Prije rata bio je poru\u010dnik jugoslavenske kraljevske vojske. \u010clanom komunisti\u010dke partije i pripadnikom partizanskog pokreta postaje 1943. godine. U ratu je obna\u0161ao du\u017enosti na\u010delnika \u0161taba divizije i 8. korpusa. U vrijeme Mostarske operacije obna\u0161ao je du\u017enost na\u010delnika sto\u017eera 8. korpusa. Po okon\u010danju rata bio je na\u010delnik \u0161taba armije, te na\u010delnik katedre na Visokoj vojnoj akademiji. Iz djelatne vojne slu\u017ebe razrije\u0161en je 1969. godine kao general-major.<\/p>\n

34.\u00a0<\/span>\u0160iljegovi\u0107, Bo\u0161ko,<\/strong>\u00a0<\/span>Ro\u0111en je 1915. u selu Mirkovac kod Bosanske Dubice. Prije II svjetskog rata student filozofije. \u010clan KPJ od 1940. U partizanskom pokretu od 1941. Bio je jedan od organizatora ustanka na Kozari. U ratu je obna\u0161ao du\u017enosti politi\u010dkog komesara brigade, divizije, korpusa i armije. U vrijeme Mostarske operacije bio je politi\u010dki komesar 8. dalmatinskog korpusa. Nakon rata bio je politi\u010dki komesar armije, na\u010delnik Vojno-znanstvenog instituta JNA, glavni urednik Vojne enciklopedije, na\u010delnik Politi\u010dke uprave JNA, itd. Aktivna slu\u017eba prestala mu je 1963. Bio je i savezni zastupnik, \u010dlan i predsjednik Centralnog komiteta SKJ. Zavr\u0161io vojnu akademiju JNA. Progla\u0161en narodnim herojem.\u00a0<\/span><\/p>\n

35.\u00a0<\/span>2. dalmatinska proleterska brigada<\/strong>\u00a0<\/span>formirana je u Uni\u0161tima 03. listopada 1942. Djelovala je u Dalmaciji, Hercegovini, Bosni, Srbiji i Crnoj Gori. Prema povijesnim izvorima ova se brigada posebice istakla u bitkama na Neretvi, Sutjesci, u ovladavanju Dubrovnikom i Risnom. U Mostarskoj operaciji brigadom je zapovijedao Bruno Vuleti\u0107.\u00a0<\/span><\/p>\n

36.\u00a0<\/span>Vuleti\u0107, Bruno<\/strong>, Ro\u0111en je 1924, u Sinju. Partizanskim postrojbama priklju\u010dio se, 1941., kao sedamnaestogodi\u0161nji u\u010denik sinjske gimnazije. \u010clanom jugoslavenske komunisti\u010dke partije postao je 1942. U vrijeme rata obna\u0161ao je du\u017enost zapovjednika bataljuna, zamjenika i zapovjednika brigade. U vrijeme Mostarske operacije, u velja\u010di 1945. godine, imao je \u010din majora a zapovijedao je 2. dalmatinskom proleterskom brigadom. Po zavr\u0161etku rata, dugi niz godina bio je izaslanik JNA u NR Kini, a u mirnodopskim uvjetima jedno je vrijeme zapovijedao divizijom i armijom. Obna\u0161ao je i du\u017enost pomo\u0107nika saveznog sekretara (pomo\u0107nik ministra obrane) a dugi niz godina radio je i kao na\u010delnik vojnog kabineta Josipa Broza. U komunisti\u010dkoj Jugoslaviji zavr\u0161io je Diplomatsku \u0161kolu i Visoku vojnu akademiju. Sedamdesetih godina bio je i alkarski vojvoda sinjskih alkara.\u00a0<\/span><\/p>\n

37.\u00a0<\/span>Radakovi\u0107, Ilija<\/strong>, Ro\u0111en je 1923. u selu Jo\u0161ani kod Udbine. Pripadnik partizanskog pokreta i \u010dlan KPJ od 1941. U ratu je obna\u0161ao du\u017enosti politi\u010dkog komesara bataljuna, brigade, divizije i topni\u010dkog korpusa. U vrijeme Mostarske operacije nalazio se na du\u017enosti politi\u010dkog komesara 9. dalmatinske divizije. Poslije rata bio je politi\u010dki komesar korpusa, zapovjednik divizije, pomo\u0107nik zapovjednika armije, na\u010delnik uprave u General\u0161tabu, pomo\u0107nik saveznog sekretara u SSNO. Zavr\u0161io Visoku vojnu akademiju i kurs operatike JNA. Progla\u0161en narodnim herojem.\u00a0<\/span><\/p>\n

38.\u00a0<\/span>3. prekomorska brigada,<\/strong>\u00a0<\/span>formirana je 17. prosinca 1943. u Gravini (Italija).Opremljena je i uvje\u017ebana od Britanaca. Sudjelovala je u desantu na Bra\u010d, kninskoj, mostarskoj i rije\u010dkoj operaciji, te u ovladavanju zapadnom Bosnom. U vrijeme Mostarske operacije brigadom je zapovijedao major Bogdan Viski\u0107, a du\u017enost politi\u010dkog komesara obna\u0161ao je major Stane Bobnar.<\/p>\n

39. U strukturi zloglasne OZN-e Kotarski ured u Ljubu\u0161kom bio je podre\u0111en Oblasnom uredu OZN-e za Hercegovinu, koji se koncem 1944. nalazio u Trebinju, da bi koncem velja\u010de 1945. bio premje\u0161ten u Mostar. Djelovao je u strukturi OZN-e BiH na \u010delu koje se nalazio Uglje\u0161a Danilovi\u0107. Na \u010delu ukupnog sustava bio je Aleksandar Rankovi\u0107. Dragocjena svjedo\u010denja o uvjetima u tom zatvoru kao i o ulozi samog Jel\u010di\u0107a u tim danima imamo zahvaljuju\u0107i knjizi fra Janka Bubala \u201eApokalipti\u010dni dani\u201c.\u00a0<\/span><\/p>\n

40.\u00a0<\/span>Opunomo\u0107enik OZN-e u \u0161tabu 29. hercegova\u010dke divizije<\/strong>\u00a0<\/span>bio je Mirko Kolak. Du\u017enost opunomo\u0107enika OZNE u brigadama 29. divizije obna\u0161ali su Simo Vojinovi\u0107, Nikola Komar, Branko Popadi\u0107, Vukota Milo\u0161evi\u0107 i Sveto Gagovi\u0107. (Komnenovi\u0107-Kreso, Monografija 29. hercegova\u010dke divizije, Beograd, 1979., str. 575.-591.)<\/p>\n

41.\u00a0<\/span>III brigada KNOJ-a<\/strong>\u00a0<\/span>djelovala u sastavu Tre\u0107e divizije KNOJ-a ( zapovjednik pukovnik Danilo Komnenovi\u0107, politi\u010dki komesar \u0160piro Srzenti\u0107), izravno podre\u0111ene OZN-i BiH. Na \u010delu brigade, koja je brojala ne\u0161to vi\u0161e od 1200 vojnika, bio je major Jovan Andri\u0107. Du\u017enosti politi\u010dkih komesara obna\u0161ali su Drago Ivanovi\u0107 i D\u017eemal Muminagi\u0107. U sastav ove brigade, po\u010detkom prosinca 1944., u\u0161lo je i oko 150 pripadnika Ljubu\u0161kog partizanskog odreda. Brigada je imala zada\u0107u \u201evo\u0111enja borbe protiv klasnih neprijatelja KPJ\u201c, a nalazila se pod potpunim zapovjednim nadzorom Oblasnog odjela OZN-e za Hercegovinu. Za prvih 50 dana svoga postojanja brigada je, prema tvrdnjama njenog nadre\u0111enog zapovjednika, ubila 63, uhitila 275, a ranila 16, prikrivenih protivni\u010dkih vojnika. (Komnenovi\u0107-Kreso, Monografija 29. hercegova\u010dke divizije, Beograd, 1979., str. 409.)<\/p>\n

42.\u00a0<\/span>Andri\u0107, Jovan<\/strong>\u00a0<\/span>(zapovjednik 3. brigade KNOJ-a) Ro\u0111en je 1916. u selu Davidovi\u0107 kod Bile\u0107e. Do II svjetskog rata radio kao zemljoradnik. Partizanskom pokretu pristupio 1941. a \u010dlan KPJ od 1942. U ratu je obna\u0161ao du\u017enost zapovjednika 10. hercegova\u010dke brigade. U vrijeme Mostarske operacije bio je zapovjednik 3. brigade KNOJ-a. Poslije rata bio je pomo\u0107nik zapovjednika divizije, na\u010delnik \u0161kole, itd. Zavr\u0161io Visoku vojnu akademiju JNA. Djelatna vojna slu\u017eba u JNA prestala mu je 1969.\u00a0<\/span><\/p>\n

43.\u00a0<\/span>12. Hercegova\u010dka brigada<\/strong>\u00a0<\/span>formirana je 22. studenoga 1943. Djelovala je u isto\u010dnoj Hercegovini. Sudjelovala u ovladavanju Bile\u0107om, Dubrovnikom, Metkovi\u0107em, \u010capljinom i \u010citlukom. Do 25. studenog 1944. brigadom je zapovijedao Milinko Okiljevi\u0107. Od konca studenog 1944. na \u010delu brigade bili su major Ljubo Mijanovi\u0107 i njegov zamjenik Omer Mrgan. Du\u017enost politi\u010dkog komesara do 12. prosinca 1944. obna\u0161ao je Jozo Bakra\u010d a kasnije major Petar Mi\u0161elji\u0107. Obavje\u0161tajni oficiri bili su Milan Spremo i Aleksandar Zelenovi\u0107 a opunomo\u0107enik OZN-e bio je Branko Popadi\u0107. Zapovjednici bataljuna bili su Petar Mandi\u0107, Vlado Kapor, Luka An\u0111eli\u0107 i Borko \u010cavaljuga.( Komnenovi\u0107-Kreso, Monografija 29. hercegova\u010dke divizije, Beograd 1979., str. 582.-584.)\u00a0<\/span><\/p>\n

44.\u00a0<\/span>4. dalmatinska brigada – splitska,<\/strong>\u00a0<\/span>formirana je u So\u0161i\u0107ima, na Biokovu, 05. sije\u010dnja 1943.. Sudjelovala je u bici na Neretvi i prijenosu ranjenika. Raspu\u0161tena je 12. travnja i ponovo formirana 12. rujna 1943. godine kao Splitska brigada. Brigada je do\u0161la u Hercegovinu 21. prosinca 1944. i sve do 27. sije\u010dnja 1945. i operacije BURA bila je anga\u017eirana na opsjedanju \u0160irokog Brijega. Brojala je oko 1200 vojnika. U sastavu brigade bilo je i oko 300 Talijana. U vrijeme operacija u Hercegovini, brigadom je zapovijedao Ivan Ga\u0107e, du\u017enost na\u010delnika sto\u017eera obna\u0161ao je Nikola Vido\u0161evi\u0107,, a du\u017enost politi\u010dkih komesara obna\u0161ali su Pa\u0161ko Mijan i Berislav Badurina.\u00a0<\/span><\/p>\n

45.\u00a0<\/span>\u0160egrt, Vlado,<\/strong>\u00a0<\/span>Ro\u0111en je 1907. u Lastvi kod Trebinja. Prije rata zemljoradnik. \u010clan KPJ od 1931. Pripadnik partizanskog pokreta od 1941. i jedan od organizatora lipanjskog ustanka 1941. u okolini Trebinja. U ratu obna\u0161ao du\u017enosti zapovjednika brigade i 29. hercegova\u010dke divizije te vije\u0107nik AVNOJ-a. Poslije rata bio je \u010dlan CK SKJ, potpredsjednik Skup\u0161tine SR BIH, i drugo. Progla\u0161en narodnim herojem.\u00a0<\/span><\/p>\n

46. Sekretar Oblasnog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu bio je Mato Markoti\u0107 iz Graba, a \u010dlanovi Mladen Kne\u017eevi\u0107 iz Trebinja, Franjo Budimir iz Vira, Marko \u0160olji\u0107 iz \u0160irokog Brijega, Halid Mesihovi\u0107 iz Ljubu\u0161kog,, Pero Jel\u010di\u0107 iz Po\u010ditelja i Jure Gali\u0107 s Bija\u010de. (Jure Gali\u0107, \u00abVrijeme i ljudi\u00bb, Svijetlostkomerc d.d., Sarajevo, 2005., str. 334.)\u00a0<\/span><\/p>\n

47.\u00a0<\/span>Izvje\u0161\u0107e Okru\u017enog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu\u00a0<\/span><\/strong>od 13. velja\u010de 1945., Historijski arhiv Mostar, Pik. Broj Og.19.-587.<\/p>\n

 <\/p>\n

http:\/\/krvavipleskomunista.blog.hr\/<\/a><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

<\/p>\n

Skoro pet desetlje\u0107a jugoslavenska je komunisti\u010dka vlast na razne na\u010dine nastojala prikriti vlastite zlo\u010dine. Kako one nad zarobljenim protivni\u010dkim vojnicima tako i one nad nedu\u017enim civilima. U dr\u017eavnim sredstvima priop\u0107avanja nije se moglo \u010duti niti rije\u010di o stravi\u010dnim partizanskim zlo\u010dinima po\u010dinjenim u Jazovci, Ko\u010devskom Rogu, Mariboru, Maceljskoj \u0161umi, Zagrebu, \u0160irokom Brijegu, Mostaru, i drugim mjestima. Vladao je zavjet \u0161utnje koji se osje\u0107a i danas.<\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":23,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[],"class_list":["post-34","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/34","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=34"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/34\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/23"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=34"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=34"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=34"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}