{"id":3587,"date":"2009-12-23T09:45:36","date_gmt":"2009-12-23T08:45:36","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2009\/12\/23\/iekivanje-sina\/"},"modified":"2009-12-23T09:45:36","modified_gmt":"2009-12-23T08:45:36","slug":"iekivanje-sina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/iekivanje-sina\/","title":{"rendered":"I\u0161\u010dekivanje Sina …"},"content":{"rendered":"
Ovaj me surovi zimski, bo\u017ei\u0107ni dah podsjetio na jednog \u010dovjeka uskog lica i \u010dekinjaste brade, koji je svojim pona\u0161anjem znao izazivati podsmijehe.Koliko se sje\u0107am, uvijek je nosio svoj zeleni d\u017eemper, olinjali kaput i izno\u0161ene hla\u010de. \u017divio je u osami, na kraju grada. Kad biste pro\u0161li kraj njega, mogli biste \u010duti njegovo tiho nerazumljivo mrmljanje. <\/p>\n

Malo \u010dudan i definitivno neobi\u010dan \u010dovjek. Imao je neobi\u010dnu naviku: svakog bi dana u odre\u0111eno vrijeme odlazio na \u017eeljezni\u010dki kolodvor. Tamo bi stajao i promatrao peron, na kojem bi se pojavio vlak. Pogledom punim i\u0161\u010dekivanja pratio bi netom pristigle putnike. Kad bi prolazili kraj njega, on bi se u svakog od njih dobro zagledao. Kad bi ” provjerio ” i posljednjeg putnika, pomalo bi razo\u010darano potresao glavom. Ponekad bi mu netko od slu\u017ebenika podrugljivo dobacio: ” Jo\u0161 ga nema, je li ? “, ali starac bi se bez rije\u010di okrenuo i, kroz ki\u0161u ili snijeg, i vratio u svoju osamu. Nekad bi i zastao te zami\u0161ljeno gledao u pod. Kao da se zbunio. Te smo ga godine posljednji put vidjeli.
Nakon nekog smo vremena sasvim slu\u010dajno saznali da je starac imao sina koji se nikad nije vratio iz rata. Proglasili su ga nestalim. Tako su bar u pismu napisali nesretnom ocu, ali on nije htio vjerovati u onaj komad slu\u017ebenog papira. Starac je u sebi znao da se sin jednog dana jednostavno mora vratiti. Ta gdje \u0107e drugo. Stari je otac \u010dekao i \u010dekao. Godine su prolazile. \u017dena mu je umrla, a zbog njegove su ga tvrdoglavosti i prijatelji napustili. Oni su bili u pravu, ali on ih nije htio poslu\u0161ati. Odlaziti dan za danom na kolodvor bio je nerazuman i besmislen \u010din. Uvijek je \u010dekao isti vlak, jer je \u010duo da vlak dolazi iz onog mjesta u kojem je njegov sin nestao. Ali svaki star\u010dev dolazak bio je uzaludan. Uostalom, i on sam je bio malo \u010dudan i definitivno neobi\u010dan.<\/p>\n

Prisjetih se onog \u010dudnog svata upravo sad pred Bo\u017ei\u0107. Na samom smo kraju adventskog vremena. Rije\u010d ” advent ” zna\u010di dolazak. Tko je to od nas toliko uporan da bi dan za danom odlazio na kolodvor i \u010dekao povratak Sina ? U odnosu na starca, mi smo u prednosti. Znamo da \u0107e ” na\u0161 ” Sin sigurno do\u0107i. On se \u010dak i osobno najavio. Mi ne \u010dekamo ne\u0161to neodre\u0111eno. Ne\u0161to nesigurno. Poznajemo Onoga koji dolazi. Ne moramo se bojati da \u0107e vlak zakasniti ili da \u0107e ne\u0161to sprije\u010diti njegov dolazak. Za\u0161to onda ne idemo na kolodvor? Za\u0161to nemamo vremena? Vjerojatno u sebi osje\u0107amo pribli\u017eavanje vlaka. Sat neumorno i tvrdoglavo otkucava. Ubrzo \u0107e preko zvu\u010dnika odjeknuti: ” Pozor! Vlak dolazi\u2026” Ali \u0161to ako nas ne bude na tom peronu? Osamljeni starac je imao najmanje razloga da \u010deka sina, ali, kad bi stigao vlak, uvijek je spremno \u010dekao na peronu. Obasjani svjetlom Sunca s visine imajmo na umu da do\u0161a\u0161\u0107e ne traje samo \u010detiri tjedna nego cijeli \u017eivot…<\/p>\n

Bog dolazi. Do\u0161a\u0161\u0107e traje. Ne postoji mjesto na ovom svijetu koje ne bi moglo postati Betlehem. Ne postoji ljudska \u0161tala koju bi Bog zaobi\u0161ao…<\/div>\n

<\/p>\n

Fra Dalibor | fra3.net<\/strong><\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ovaj me surovi zimski, bo\u017ei\u0107ni dah podsjetio na jednog \u010dovjeka uskog lica i \u010dekinjaste brade, koji je svojim pona\u0161anjem znao izazivati podsmijehe.Koliko se sje\u0107am, uvijek je nosio svoj zeleni d\u017eemper, olinjali kaput i izno\u0161ene hla\u010de. \u017divio je u osami, na kraju grada. Kad biste pro\u0161li kraj njega, mogli biste \u010duti njegovo tiho nerazumljivo mrmljanje. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-3587","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3587","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3587"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3587\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3587"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3587"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3587"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}