![](\"http:\/\/www.rb-donjahercegovina.ba\/CMSImages\/Thumb\/816.jpg\")
Jo\u0161 nisam prebolio, a kamoli zaboravio nasilno uklanjanje ukrasnog i povijesnog kri\u017ea s nekropole Bili Greb \u2013 to\u010dno prije dvije godine 16. o\u017eujka 2007., s potpisima Joze Mari\u0107a i Tihomira Glava\u0161a, – evo, saznadoh od prijatelja, planira se prekapanje i uklanjanje preostaloga dijela prostrane nekropole na cijelom podru\u010dju.<\/p>\n
Tu se zubu vremena i barbarskim razaranjima, na drevnom i prostranom groblju, uspjelo odhrvati jo\u0161 samo nekoliko ste\u0107aka. Taj lokalitet je poznat ne samo susjedima nego je ucrtan na zemljopisnim kartama i upisan u znanstvene publikacije. Po\u0161ao sam u posjet na\u0161im pre\u0111ima, pogledao napu\u0161tene, ali ne i zaboravljene ste\u0107ke – njih pet-\u0161est. Jednu nadgrobnu plo\u010du umjetnik je stilizirao i ukrasio posebnim ukrasima. Na taj na\u010din joj je u \u017eivac kamen utisnuo vi\u0161estruku poruku koju i danas zahvalni nasljednici i posjetioci mogu is\u010ditavati i di\u010diti se umjetni\u010dkom djelu rijetke vrijednosti. Tu su prikazali ljudski likovi, ali i okoli\u0161, \u017eivotinje, njegove pratiteljice za vrijeme njegova \u017eivota prije oko osam stotina godina. Na nivou simbola, umjetnik nam je ostavio sabir uklesanih likova koji su \u017eivjeli ovdje u ona vremena, ostavljaju\u0107i u nasljedstvo svojim potomcima ne samo svoje kosti, nego i svoje plemenito. Oni su tu ostavili svoj vlastiti \u017eivot!<\/p>\n
\nSte\u0107ci<\/p>\n<\/blockquote>\n
Ste\u0107ci su povijest, vjera, kultura i svjetonazor bogatog kr\u0161\u0107anskog svijeta od XII. do XV. stolje\u0107a \u2013 od ekonomski razvijenog Huma do turske okupacije – upisana u kamen. Oni obilje\u017eavaju razvoj kulture europskog srednjeg vijeka po\u010dev\u0161i od vremena seobe naroda pa dalje kroz stolje\u0107a koja su slijedila. I kada nisu obilje\u017eeni nadgrobnim kamenom, grobovi se ni\u017eu u pravilno usmjerenim redovima, a ste\u0107ci su do\u0161li samo kao daljnji stupanj prijenosa i boga\u0107enja tradicije, trajno\u0161\u0107u i porukom utisnutom u monolitnom kamenu. Tako graditeljski, klesarski, stvarala\u010dki i dekorativni zanos \u0161to je oduvijek bio mo\u0107an i \u017eiv me\u0111u generacijama hrvatskog pu\u010danstva u Hercegovini i na \u0161irem podru\u010dju, utjelovio je, tijekom stolje\u0107a, jedinstvenu kulturu i civilizaciju rijetke ljepote, sjajne raznolikosti i neizmjernog bogatstva. Djela koja su stvorena i sa\u010duvana stoje i danas kao veli\u010danstven spomenik ponosa, vizije hrabrosti i nade kako pojedinaca, znanih i neznanih, tako i cijelog hrvatskog etnosa: kao sna\u017ena, nepokolebljiva protute\u017ea mra\u010dnom licu povijesti \u0161to ga je, tako\u0111er, ovo podneblje upoznalo u dugim razdobljima razaranja, patnji i robovanja. Umjetni\u010dki trezor ste\u0107aka ra\u0111en na na\u0161em podru\u010dju i nastao iz stvarala\u010dke samosvijesti doma\u0107eg naroda, u povijesnom kontinuitetu izrastanja kulture iz Hercegove zemlje ostao je za poruku budu\u0107im nara\u0161tajima.<\/p>\n
Ste\u0107ci – naselja s na\u0161im pre\u0111ima vi\u0161estruko govore. Ponajprije za kr\u0161\u0107anski i hrvatski puk, nasljednike, njihove najbli\u017ee \u2013 on bi trebali zna\u010diti sve. Za nas vjernike to je mjesto molitve, mjesto razmi\u0161ljanja-meditacije, mjesto susreta, ako mo\u017eda ne s du\u0161ama, tada sigurno sa uspomenama koje su ostale iza njih. Sa\u010duvani ste\u0107ak je mjesto individualnog, pijeteta njihovih nasljednika, krvnih srodnika, najbli\u017eih, njihovih prijatelja, njihovih poznanika, ali i kolektivnog pijeteta cijelig Gruda i Ru\u017ei\u0107a \u2013 pa to je dugo vremna bilo ru\u017ei\u0107ko vlasni\u0161tvo. Neka se i to zna. Oni koiu po\u010divaju pod teretom ste\u0107aka, u strahu da ih dvono\u017eni razbojnici ne bi oskvrnuli, svjedoci su i \u010duvari katoli\u010dke vjere i hrvatske kulture, na\u0161e domovine, one, upravo one u \u010dije su temelje oni ugradili svoje kosti, svoje \u017eivote. Kada se u ovo sun\u010dano vrijeme prbli\u017eite ovim me\u0111a\u0161ima, osjetit \u0107ete da u njima po\u010diva stoljetna ti\u0161ina. Ti\u0161ina nije umrla tako da se pretvorila u zvuk, ona se pretvarilaa u duboki, duboki muk, u – silentium. Silentium! I tada znajte, kad to do\u017eivite, da \u0107ete najprije susresti duh umrlog pretka \u2013 a pod ukrasnim ste\u0107kom po svoj prilici je obitelj na\u0161ih velikana, i to onih koji su pjevali – o pobratimstvu du\u0161a u susljedstvu i svemiru. Da, svi ti na\u0161i pre\u0111i onostrano predstavljaju pobratimstvo du\u0161a. Oni su domovinski duhovni kolektivitet. Oni postaju na\u0161a svetost, svetost koja dr\u017ei stijeg slobode. O draga, o mila, o slatka slobodo – opet je tako pjevao pjesnik. Sva srebra, sva zlata, svi ljudski \u017eivoti…<\/p>\n
\nNaselja na\u0161ih pre\u0111a<\/p>\n<\/blockquote>\n
Na Bilom Brigu stolje\u0107ima postoji naselje. Njega su odabrali na\u0161i pre\u0111i prije kojih osma stotina godina \u2013 u vrijem kada su franejvci po\u010deli svoje djelovanje na na\u0161im hercegova\u010dkim podru\u010djima. Tu obljetnicu ove godine slave ne samo strani nego i franjevci u Hercegovini \u2013 i u Grudam i Ru\u017ei\u0107ima. Vlasni\u0161tva su ovdje udubljene i obzidane grobnice pokrivene ste\u0107cima. Te monolitne plo\u010de stolje\u0107a i ljudska nemarnost su prepustila utonu\u0107u i samoodr\u017eivosti. Ovo naselje se prepoznaje po jo\u0161 nekoliko sa\u010duvanih grobova. A grob, u tlu iskopan i kamenom plo\u010dom pokriven, ili grob u kamenu izduben, pod zemljom ili nad zemljom izgra\u0111en prostor slu\u017ei za polaganje ljudskih posmrtnih ostataka. Tu donedavno \u017eivi ljudi dolaze na zaslu\u017eeni odmor i tvore urbano naselje. Vi\u0161e nisu po seoskim kolibama i ku\u0107ama, nego u prostoru koji su si sami ili njihovi nasljednici napravili. U svim religijama grob je simboli\u010dna veza izme\u0111u svijeta \u017eivih i svijeta mrtvih, izme\u0111u ovozemaljskoga i zagrobnoga \u017eivota pa se u njemu ogleda ik poimanje i osmi\u0161ljavanje smrti. U kr\u0161\u0107ana grob poprima najrazli\u010ditije oblike, ovisne o vremenu, kulturi i civilizaciji, a obilje\u017eava se zajedni\u010dkim ili pojedina\u010dnim kri\u017eem ili kojim drugim kr\u0161\u0107anskim znakom. Upravo su ste\u0107ci ukra\u0161eni kri\u017eevima najure\u0161eniji, jer ih je klesala ne samo umjetni\u010dka ruka nego i vjerni\u010dka du\u0161a.<\/p>\n
Prvi kr\u0161\u0107ani imali su osobit oblik groba u katakombama, potom sarkofag. Srednjovjekovni i novovjekovni kr\u0161\u0107anski grobovi variraju od jednostavne grobne jame, grobnice i mauzoleja, preko na\u0161ih jedinstvenih ste\u0107aka s jednostavnim i ukra\u0161enim plo\u010dama ili s kri\u017eem, do urne u ni\u0161ama. Kr\u0161\u0107ani najprije po\u010dinju hodo\u010dastiti na Isusov grob, potom na grobove svetaca, pa na grobove svojih milih i dragih predaka. Groblje (coemeterium, campo santo – sveto mjesto). Sveta su mjesta, po Zakoniku kanonskog prava, kanon 1205.) ona koja se posvetom ili blagoslovom \u0161to ih propisuju bogoslu\u017ene knjige odre\u0111uju za bogo\u0161tovlje ili pokop vjernika. Groblje je mjesto ure\u0111eno za zajedni\u010dki pokop mrtvih. Po istom Zakoniku, uz \u017eupa i redovni\u010dka groblja: i druge pravne osobe ili obitelji mogu imati posebno groblje ili grobnicu koji, prema sudu mjesnog ordinarija, treba da se blagoslove (kan. 1241., & 2.). mogu Mo\u017ee biti podzemno, u razini tla ili nadzemno. Prvi kr\u0161\u0107ani imali su podzemna groblja (katakombe). U kr\u0161\u0107anstvu srednjeg vijeka pogreb se obavlja oko crkava ili u crkvenim kriptama. Pokraj srednjeg vijeka zbog kuge se planski podi\u017eu groblja izvan gradova.<\/p>\n
Crkva groblje smatra svetim mjestom, stoga je nastojala i nastoji, te neprestano poti\u010de da se blagoslove nova groblja \u0161to ih osniva ili katoli\u010dka zajednica ili javna vlast u katoli\u010dkim krajevima. Kr\u0161\u0107ani na svetim mjestima u blagoslovljenim po\u010divali\u0161tima sahranjuju i \u0161tuju ne samo tjelesa svoj bra\u0107e po vjeri nego i onih koji su na m po ljudskoj naravi bliski. Jer Krist je na kri\u017eu otkupio sve ljude i za sve je prolio svoju krv. Po kr\u0161tenju ljudi postaju sveti i svojim tjelesima posve\u0107uju i mjesta svojim odmori\u0161ta. U blagoslovu svetim mjesta \u2013 grobalja, uz ostalo, molimo: Htio si da tvoj jedinoro\u0111eni Sin bude sahranjen u novome grobu i iz njega ustane kao pobjednik smrti te tako nama pru\u017ei jamstvo budu\u0107eg uskrsnu\u0107e\u2026 Nek ovdje pokojni\u010dka tjelesa po\u010divaju u miru dok o slavnom dolasku tvoga Sina ne ustanu besmrtna! Nek ovdje du\u0161e \u017eivih krijepi vje\u010dna nada i neka ti odavle uzdi\u017eu ugodne molitve na pomo\u0107 onima koji usnu\u0161e u Kristu te bez kraja hvale tvoje milosr\u0111e.<\/p>\n
Kod pokapanja se moli: Gospodine Isuse Kriste! Ti si tri dana po\u010divao u grobu i tako posvetio grobove svih koji u te vjeruju. Otada ona po\u010divali\u0161ta bude i nadu u uskrsnu\u0107e. Podaj milostivo da sloga tvoj \u2013 slu\u017ebenica tvoja u ovom grobu po\u010diva snom mira do onoga dana kad ga (ju) ti, koji si uskrsnu\u0107e i \u017eivot, uskrisi\u0161 i obasja\u0161 te u sjaju tvoga lica u nebu ugleda svjetlost vje\u010dnu. Zakonik, nadalje propisuje: Neka se krajevnim pravom donesu prikladne odredbe o redu koji treba da se odr\u017eava na grobljima, osobito o \u010duvanju i po\u0161tovanju njihove svete naravi (kan. 1243). Preoravanje grobalja, ru\u0161enje nadgrobnih spomenika, uni\u0161tavanje kri\u017eeva i sl. naziva se oskvrnu\u0107e groblja. Tako Zakonik Kanonskog prava propisuje: Sveta se mjesta oskvrnjuju kad se u njima na sablazan vjernika po\u010dine te\u0161ko uvredljiva djela koja su prema sudu mjesnog ordinarija tako te\u0161ka i protivna svetosti mjesta\u2026 (kanon 1211). To potpada pod crkvenu kaznu, pa je sankcionirano Zakonikom Katoli\u010dke crkve.<\/p>\n
\nZaglavak<\/p>\n<\/blockquote>\n
Bili Brig je sveto mjesto ukra\u0161eno ste\u0107cima koji svjedo\u010de o vi\u0161estoljetnoj \u2013 oko osam stoje\u0107a \u2013 na\u0161ih kr\u0161\u0107anskih predaka. Na, jo\u0161 uvijek jednom preostalom ukra\u0161enom ste\u0107ku umjetnik se uspje\u0161no poigrao sa \u017eivotom, da bi se djeca nadolaze\u0107ih stolje\u0107a mogla igrati \u2013 slobodom. Kada se pribli\u017eite preostalim ste\u0107cima na Bilom Brigu \u2013 Grebu prisjetite se rasutih nekropola po grudskoj op\u0107ini ali i diljem na\u0161e kr\u0161ne Hercegovine koje svjedo\u010de o minulosti koja odjekuje smijehom i rado\u0161\u0107u dje\u010dice. Zato, ti putni\u010de namjerni\u010de, koji \u0107e\u0161 obi\u0107i ste\u0107ke na Bilom Brigu, ne misli da su oni umrli. Ne, oni nisu umrli! Oni su postali korijen \u017eivota na ovim na\u0161im podru\u010djima koji jo\u0161 uvijek \u017eivotari! Oni su poput onog Kristova zrna, sjemenke, ako ne umre \u2013 ne\u0107e \u017eivjeti! Ako umre \u2013 \u017eivjet \u0107e novim \u017eivotom! Na nekropoli Bili Brieg, odnono Greb su pobratimstvom sabrane du\u0161e; pradjedovske, djedovske, mirosni\u010dke, obraniteljske, domobranske, \u010dovjekoljubive, bogoljubive \u2013 one s dubosadnim kr\u0161\u0107anskim korijenima. One koje se lako ne predaju, one koje se lako ne lome, ako ih se i slomi \u2013 postaju novi \u017eivot i prkose novom slobodom.<\/p>\n
I tada \u0107ete \u010duti pjesmu \u2013 Rodili me da prkosim vjetru svakom, lahoru, zalazu-tramontani, buri orkanu\u2026 Kako onom slabom, jednako i jakom, i u no\u0107i mrkloj i u svijetlu danu\u2026! I zato, neka nitko ne dira one koji po\u010divaju na svom plemenitom pokriveni ste\u0107cima kako ih nesta\u0161ni putnik i namjernik ne bi probudio, nego da se zaustavi i razmisli o poruci: \u0160to si ti, bio sam ja, a \u0161to sam ja, bit \u0107e\u0161 ti! Zauvijek i za sva vremena \u2013 od nekropole prste dalje! Jer – Boj se onog ko je viko bez golema mrijeti jada\u2026! I ne zaboravite – imamo i pjesnike, koji \u0107e ako zatreba, i njihove mrtve kosti pjesmom pretvoriti \u2013 u nove bojovnike! Molim \u0161iru javnost da podupre o\u010duvanje kr\u0161\u0107anskoga svetog mjesta i ste\u0107ke, jedinstvene dokaze hrvatske kulture. Oni su tamo postavljeni prije oko osam stolje\u0107a, i njihovo je mjesto da tamo i ostanu. Planira no uni\u0161tavanje te kr\u0161\u0107anske nekropole je svojevrsni kulturocid i njemu se treba suprotstaviti. Stoga u ime Hrvatskog kulturnog dru\u0161tva Napredak Mostar, koje se brine za o\u010duvanje i prezentiranje na\u0161e kulturne ba\u0161tine, prosvjedujem protiv uni\u0161tavanja odmori\u0161ta katoli\u010dkih pre\u0111a \u2013 na posve\u0107enoj nekropoli. i prekopavanja kr\u0161\u0107anskog groblja na Bilom Brigu, te prelociranje ste\u0107aka s njihovog stoljetnog mjestaa. Ako nadle\u017ene vlasti i Ministarstvo za za\u0161titu spomenika kulture ne u\u010dini konkretne korake u za\u0161titi ove nekropole sa ste\u0107cima uzemljenim na Bilom Brigu i Grebu, snosit \u0107e suodgovornost o barbarizmu u\u010dinjenom na po\u010detku 21. stolje\u0107a.<\/p>\n
Predsjednik HKD Napredak Mostar
prof. dr. sc. fra Andrija Niki\u0107<\/p>\n