{"id":4071,"date":"2010-02-14T23:23:54","date_gmt":"2010-02-14T22:23:54","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/02\/14\/iz-povijesti-uz-dan-grada-dvije-ljubuke-ploe\/"},"modified":"2010-02-14T23:23:54","modified_gmt":"2010-02-14T22:23:54","slug":"iz-povijesti-uz-dan-grada-dvije-ljubuke-ploe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/iz-povijesti-uz-dan-grada-dvije-ljubuke-ploe\/","title":{"rendered":"Iz povijesti uz dan grada: Dvije ljubu\u0161ke plo\u010de"},"content":{"rendered":"

\"ljubuski_grad_s\" <\/p>\n

<\/strong><\/p>\n

U 15. stolje\u0107u selo Ljubu\u0161a[1]<\/a> se je prostiralo od \u017dabljaka[2]<\/a> do Vodice; ime je dobilo po izvoru Ljubu\u0161a[3]<\/a>. Selo se je sastojalo od dvaju ve\u0107ih zaselaka koji su se formirali oko nepresu\u0161nih izvora, zapadni zaselak je bio \u017dabljak koji je dobio ime po izvoru \u017dabljak, isto\u010dni zaselak je bio oformljen oko izvora Vodica. Na podru\u010dju Ljubu\u0161e[4]<\/a> je bilo jo\u0161 nekoliko izvora (\u017duberin, Zagu\u0161a, Go\u017eulj i dr.). Kroz Ljubu\u0161u je prolazio put koji je vodio od Brotnja prema brodu na rijeci Trebi\u017eat i dalje prema Vrgorcu i primorju. Taj put je imao dva odvojka: jedan odvojak je vodio od Go\u017eulja preko \u017dabljaka do Bilobriga i dalje preko Vrbice na rimski put, drugi odvojak je vodio od Go\u017eulja prema Stupu gdje je bila \u017eupna crkva i samostan.<\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

U Ljubu\u0161i su u 15. st. postojale tri crkve: najstarija je bila crkva na lokalitetu koji se danas naziva Crkvica.[5]<\/a> Iste starosti je i crkvica na obli\u017enjem Humcu[6]<\/a>, na mjestu dana\u0161nje \u017eupne crkve. Druga crkva u Ljubu\u0161i je bila ona na lokalitetu koji se danas naziva Crkvina.[7]<\/a> Tre\u0107a crkva je bila izgra\u0111ena po\u010detkom 1440-ih godina (najvjerojatnije koncem 1443. god.) u neposrednoj blizini tvr\u0111ave hercega Stjepana koji je tih godina obnovio tu utvrdu i osposobio ju za trajni boravak svoje obitelji. Osim kapelice unutar tvr\u0111ave izgradio je i crkvicu ne samo za potrebe svoje obitelji nego i za vojnike i obrtnike koji su boravili u podgra\u0111u zapadno od tvr\u0111ave. Crkvica je bila prvi objekt s lijeve strane nakon izlaska putem[8]<\/a> od \u017dabljaka na zaravan pred tvr\u0111avom. Osim te crkvice bilo je oformljeno i groblje na zaravni ju\u017eno od crkvice.[9]<\/a> Dana 21. velja\u010de 1444. god.[10]<\/a> u jednom dubrova\u010dkom dokumentu[11]<\/a> spominje se izvjesni Gojislav (Gojslav) Orlovi\u0107, zvani Petranovi\u0107, koji je crkvi u Ljubu\u0161i darovao svoj skupocjeni opasa\u010d sa zahtjevom da se proda i od dobitka dva dijela daju ljubu\u0161koj crkvi, a tre\u0107i dio sv. Vidu. Dana 18. svibnja 1444. god. i Radojko Dobrovojevi\u0107 iz Drijeve[12]<\/a> tako\u0111er je darovao crkvu u Ljubu\u0161i dav\u0161i joj \u0161est perpera za spomen-misu na dan sv. Jurja.<\/p>\n

Selo Ljubu\u0161a je bilo strate\u0161ki va\u017eno jer je tuda prolazio put koji je povezivao Bosnu, Hum i Primorje. S najisto\u010dnijega dijela Butorovice (349 m) moglo se je nadzirati sav promet preko Vrata, prirodnoga usjeka izme\u0111u Butorovice i Jurjevice. S toga brda nadziralo se je i u doba Ilira i Rimljana pa je razumljivo za\u0161to se je herceg Stjepan odlu\u010dio za gradnju tvr\u0111ave ba\u0161 na tom mjestu. Gradnja se pripisuje njemu iako je mogu\u0107e da je na tom mjestu i prije postojala utvrda manjih dimenzija. Hercegova tvr\u0111ava je imala barutanu, oru\u017earnicu, tamnicu, \u010datrnju, \u017eitnicu, pekaru i sve drugo \u0161to je bilo potrebno za boravak njegove brojne obitelji, a u podgra\u0111u, zapadno od tvr\u0111ave, bile su nastambe za vojnike i obrtnike, crkvica i groblje. Tvr\u0111ava ne brdu iznad Ljubu\u0161e[13]<\/a> bila je takore\u0107i neosvojiva pa je u doba sukoba sa sinom Vladislavom i drugima (1451. – 1454.) herceg Stjepan[14]<\/a> imao u njoj sigurno uto\u010di\u0161te. \u010cesti sukobi me\u0111u vlastelom doveli su do toga da su Bosna, Hum i drugi hrvatski krajevi bili lak plijen Turcima[15]<\/a> koji su nezaustavljivo napredovali zahvaljuju\u0107i uz ostalo i neslozi tada\u0161njih plemi\u0107a.[16]<\/a><\/p>\n

***<\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

<\/span>Turci u po\u010detku nisu ru\u0161ili sakralne objekte jer su se bojali otpora lokalnoga stanovni\u0161tva nego su nastojali u\u010dvrstiti vlast u novoosvojenim krajevima pa su vr\u0161ili sustavnu islamizaciju stvaraju\u0107i sloj doma\u0107ega islamiziranoga stanovni\u0161tva inzistiranjem na zahtjevu da vlasnici zemlje i drugih nekretnina mogu biti samo osobe islamske vjere zbog \u010dega su se neki imu\u0107nici odrekli kr\u0161\u0107anske vjere samo da sa\u010duvaju imanje. Dovoljno je bilo da jedan \u010dlan zadruge prihvati islamsku vjeru pa tako i dalje ostane vlasnik svoje zemlje jer je zemlja u turskoj carevini pripadala caru (sultanu) i onima koji su bili carske vjere. Zbog neizblijedjelih rodbinskih odnosa islamiziranih i neislamiziranih stanovnika Turci su u po\u010detku prakticirali dovo\u0111enje vojnih i administrativnih upravitelja iz drugih krajeva. Vojni zapovjednik (dizdar) na brdu Butorovica sredinom 16. st. bio je Nesuh-aga Vu\u010djakovi\u0107.[17]<\/span><\/a> On je, kao vojni predstavnik u ljubu\u0161kom kraju,[18]<\/span><\/a> vjerojatno nalo\u017eio 1556. god. ru\u0161enje crkava u Ljubu\u0161i, one na Crkvici i Crkvini, a onu u neposrednoj blizini tvr\u0111ave preina\u010dio je u d\u017eamiju, dogradio minaret, ugradio mihrab i izgradio malu \u010datrnju za potrebe muslimanskih vjernika. U toj Nesuhovoj d\u017eamiji[19]<\/span><\/a> nalazila se je desno od mihraba jedna plo\u010da s tekstom na arapskom jeziku i podatkom o godini gradnje te d\u017eamije: 966. po hid\u017eri, dakle 1558.\/9. god. Tu je plo\u010du 1943. god. otu\u0111io[20]<\/span><\/a> zapovjednik talijanske jedinice koja je bila stacionirana u Ljubu\u0161kom. Plo\u010da se danas nalazi u vrtu jedne vile u Ravellu, primorskom gradi\u0107u ju\u017eno od Napulja.<\/p>\n

Tekst plo\u010de[21]<\/span><\/a> iz d\u017eamije na brdu Butorovica[22]<\/span><\/a> u hrvatskom prijevodu glasi: ”Ovu \u010dasnu d\u017eamiju i uzvi\u0161enu bogomolju, u smislu nare\u0111enja uzvi\u0161enoga Alaha: ‘Alahove bogomolje podi\u017eu samo’[23]<\/span><\/a> sagradio je dobrotovor Nesuh, sin Abdulaha, dizdar, godine 966.” Od pisca teksta zadu\u017ebine (sakralne i dobrotvorne) o\u010dekuje se da mu jezik bude uzvi\u0161en, jezgrovit i stiliziran, dakle da se u sa\u017eetu obliku daju svi jezi\u010dni elementi koji su potrebni za u\u010dinkovit prijenos poruke. Pisac teksta Ljubu\u0161ke plo\u010de je nepotrebno i nevje\u0161to ugradio u epigraf citat iz Kurana na na\u010din koji je neuobi\u010dajen i nedopustiv zato \u0161to je uzeo dio kuranskoga ajeta, a to je pak dovelo do nejasno\u0107a u razumijevanju toga dijela teksta. Zbog vi\u0161ka rije\u010di slova su na plo\u010di odve\u0107 zbijena jer pisac prethodno napisanoga teksta nije vodio ra\u010dun o tom da sve to treba isklesati na kamenu zadatih dimenzija. Bez dijela citiranoga ajeta tekst je trebao glasiti: ”Ovu \u010dasnu d\u017eamiju i uzvi\u0161enu bogomolju sagradio je dobrotvor Nesuh, sin Abdulaha, dizdar, godine 966.”, a bez ajeta i epiteta na po\u010detku jezgrovit tekst bi bio ovakav: ”Ovu d\u017eamiju je sagradio dobrotvor Nesuh, sin Abdulaha, dizdar, godine 966.” Tako organiziranim tekstom bilo bi re\u010deno sve \u0161to je na takvim spomenicima trebalo re\u0107i (tko, kada, komu, \u0161to, za\u0161to).<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

***<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

S gornje strane puta koji je vodio od Vrata preko Crkvice na lokalitetu koji se danas naziva Go\u017eulj nalazi se nepresu\u0161ni izvor koji je od svih izvora najizda\u0161niji vodom. Po nalogu dvojice dobrotvora, dvaju Ahmeda, izvor je bio ure\u0111en tako da je obzidan klesanim kamenim plo\u010dama, a na sredini su u kamenu izdubljena dva to\u010dila kojima stalno te\u010de voda, a iznad njih kamena plo\u010da s tekstom na arapskom jeziku. U hrvatskom prijevodu tekst Go\u017euljske plo\u010de glasi: ”(Ovo je) dobro djelo dobrotvora Ahmeda, sina Dahilova, i slavljenika Alaha had\u017ei Ahmeda, sina had\u017ei Alije”. Iz teksta se ne mo\u017ee na osnovi brojevne vrijednosti arapskih slova zaklju\u010diti kad je izvr\u0161eno ure\u0111enje toga izvora ni kako mu je tada bilo ime jer na toj plo\u010di ne postoji slijed slova lb\u0161<\/strong> (Ljubu\u0161a) niti pak g\u017el<\/strong> (Go\u017eulj). Na plo\u010di je uklesan teonim Alah i \u010detiri antroponima: imena dvojice istoimenih dobro\u010dinitelja (Amhed) i imena njihovih o\u010deva (Dahil i Alija). Uz ime drugoga dobrotvora Ahmeda i njegova oca Alije stoji podatak da su obavili had\u017e, dakle da su bili na had\u017eiluku i na osnovi toga stekli uglednu titulu had\u017ei. Budu\u0107i da je drugi dobrotvor, Ahmed Alijin, hodo\u010dastio u Meku, zbog toga razloga samo se na njega odnosi podatak na plo\u010di da je on Alahov slavljenik.<\/p>\n

Godine 1908. austrijska vlast je ispred izvora napravila betonsku vodospremnicu u koju je padala izvorska voda koja je dalje cijevima tekla u doljnji dio grada gdje su bile njihove upravne i stambene zgrade. Ta je vodospremnica obzidana i zatvorena metalnim vratima.[24]<\/span><\/a> Od tada vi\u0161e ne te\u010de potok koji je tisu\u0107lje\u0107ima odatle tekao prema rijeci Trebi\u017eat.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Izvori i literatura<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

[1] Ali\u010di\u0107, Ahmed: Poimeni\u010dni popis sand\u017eaka vilajeta Hercegovina (1475. – 1477.), <\/em>(uvod, prevod, napomene i registre priredio Ahmed S. Ali\u010di\u0107), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985.<\/p>\n

[2] Ali\u010di\u0107, Ahmed: Prilog izu\u010davanja istorije Ljubu\u0161kog i okolice u XV. i XVI. stolje\u0107u<\/em>, u: 100 godina muzeja na Humcu<\/em>, str. 187. – 201., Ljubu\u0161ki, 1995.<\/p>\n

[3] Ali\u010di\u0107, Ahmed: Sumarni popis sand\u017eaka Bosna iz 1468\/69. godine<\/em> (de\u0161ifrirao i sa osmansko-turskog jezeika preveo, nau\u010dno obradio i za \u0161tampu priredio Ahmed. S. Ali\u010di\u0107), Islamski kulturni centar, Mostar, 2008.<\/p>\n

[4] Bejti\u0107, Alija: Ljubu\u0161ki i Ljubu\u0161aci u Ka\u010di\u0107evom Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga<\/em>, ANUBiH, knj. 60., Odjeljenje dru\u0161tvenih nauka, knj. 19., Sarajevo, 1977.<\/p>\n

[5] Be\u0161lagi\u0107, \u0160efik: Ste\u0107ci – katalo\u0161ko-topografski pregled<\/em>, Sarajevo, 1971.<\/p>\n

[6] \u0106irkovi\u0107, Simo: Herceg Stefan Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da i njegovo doba<\/em>, Srpska knji\u017eevna zadruga, Beograd, 1964.<\/p>\n

[7] \u0106orovi\u0107, Vladimir: Pro\u0161lost Hercegovine: Mostar i Hercegovina<\/em>, Beograd, 1937.<\/p>\n

[8] Dedijer, Jevto: Hercegovina,<\/em> Srpski etnografski zbornik, 12.\/6., SAN, Beograd, 1906.<\/p>\n

[9] Dini\u0107, Mihajlo: Zemlje hercega Svetog Save<\/em>, u: Glas SKA, sv. 182., drugo odelenje, 92., Beograd, 1940; u: Srpske zemlje u srednjem veku<\/em>, str. 178. – 269., Beograd, 1978.<\/p>\n

[10] Dizdar, Mak: Stari bosanski tekstovi<\/em>, Svjetlost, Sarajevo, 1969.<\/p>\n

[11] Draganovi\u0107, Krunoslav: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine<\/em>, HKD Napredak, Sarajevo, 1942.<\/p>\n

[12] Guji\u0107, Kasim: Herceg Stjepan, hercegov stari grad Ljubu\u0161ki i njegovi gospodari<\/em>, u: Obzor, str. 173. – 177., Zagreb, 1931.<\/p>\n

[13] Guji\u0107, Kasim: Tvrdi hercegova\u010dki grad Ljubu\u0161ki i njegovi gospodari<\/em>, Jugoslavenski list, Sarajevo, 23. 10. 1932.<\/p>\n

[14] Hasandedi\u0107, Hivzija: Islamski spomenici Ljubu\u0161kog i okoline<\/em>, Islamska misao, Sarajevo, velja\u010da 1980.<\/p>\n

[15] Juri\u0161i\u0107, Karlo: Katoli\u010dka crkva na bikovsko-neretvanskom podru\u010dju u doba turske<\/em> vladavine<\/em>, Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb, 1972.<\/p>\n

[16] Kemura, Sejfudin: Iz sejahatname Evlije \u010celebije<\/em>, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, sv. 20., Sarajevo, 1908.<\/p>\n

[17] Konjhod\u017ei\u0107, Muhamed: Kronika o ljubu\u0161kom kraju<\/em>, knj. 1., Op\u0107inski odbor SUBNOR-a, Ljubu\u0161ki, 1974.<\/p>\n

[18] Kordi\u0107, Zvonko: Nahije Imotski i Ljubu\u0161ki u defteru iz 1585. godine<\/em>, Imotski zbornik, sv. 2., str. 97. – 140., Imotski, 1994.<\/p>\n

[19] Kova\u010devi\u0107 Koji\u0107, Desanka: O naselju Drijeva i njegovom polo\u017eaju<\/em>, Godi\u0161njak Dru\u0161tva istori\u010dara BiH, sv. 21. – 22, Sarajevo, 1976.<\/p>\n

[20] Kova\u010devi\u0107 Koji\u0107, Desanka: Gradska naselja srednjovjekovne bosanske dr\u017eave<\/em>, Veselin Masle\u0161a, Sarajevo, 1978.<\/p>\n

[21] Kre\u0161evljakovi\u0107, Hamdija: Kapetanije u Bosni i Hercegovini<\/em>, Sarajevo, 1954.<\/p>\n

[22] Kre\u0161evljakovi\u0107, Hamdija \/ Kapid\u017ei\u0107, Hamdija: Stari hercegova\u010dki gradovi<\/em>, u: Na\u0161e starine, 2., str. 9. – 21., Zavod za za\u0161titu spomenika kulture Republike BiH, Sarajevo, 1954.<\/p>\n

[23] Kurtovi\u0107, Esad: Herceg Stjepan Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da i njegovo doba<\/em>. Most, nova serija 76. (165.), Mostar, 2003.<\/p>\n

[24] Ljubu\u0161ki kraj, ljudi i vrijeme<\/em>, Ziral, Mostar – Na\u0161a djeca, Zagreb, 1996.<\/p>\n

[25] Mandi\u0107, Dominik: Bosna i Hercegovina: Bogomilska crkva bosanskih krstjana<\/em>. Ziral, 1978<\/p>\n

[26] Mehmedovi\u0107, Ahmed: Ulema (u\u010deni ljudi) mostarske porodice Vu\u010djakovi\u0107<\/em>. Most, god. 32., sv. 123. – 124. (n. s.), Most, Mostar, 2007.<\/p>\n

[27] Mufti\u0107, Teufik: Arapsko-srpskohrvatski rje\u010dnik<\/em>, Sarajevo, 1984.<\/p>\n

[28] Mujezinovi\u0107, Mehmed: Turski natpisi XVI vijeka iz nekoliko mjesta Bosne i Hercegovine<\/em>, u: Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, sv. 3. – 4., str. 459. – 460., Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1953.<\/p>\n

[29] Muji\u0107, Muhamed: Arapski epigraf iz Ravella potje\u010de iz Ljubu\u0161kog<\/em>, u: Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, sv. 22. – 23. (za 1972.\/3)., str. 191. – 202., Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1976.<\/p>\n

[30] Muli\u0107, Jusuf: Hercegovina, 1., Feudalna oblast srednjevjekovne bosanske dr\u017eave<\/em>, Sarajevo, 2004.<\/p>\n

[31] Nekropola sa ste\u0107cima – Gornji Studenci<\/em>, Komisija za o\u010duvanje nacionalnih spomenika, str. 1. – 7., Sarajevo, 2003.<\/p>\n

[32] Niki\u0107, Andrija: Huma\u010dka plo\u010da i njezine poruke<\/em>, u: Mostarski dani hrvatskog jezika<\/em>, str. 209. – 248., Mostar, 1999.<\/p>\n

[33] Niki\u0107, Andrija: Ljubu\u0161ki kraj za turske vladavine (od XII. stolje\u0107a do 1878.),<\/em> Mostariensia, sv. 15., str. 123. – 178., Mostar, 2002.<\/p>\n

[34] Nosi\u0107, Milan: Prezimena zapadne Hercegovine<\/em>, HFDR, Rijeka, 1998.<\/p>\n

[35] Nosi\u0107, Milan: Huma\u010dka plo\u010da<\/em>, HFDR, Rijeka, 2001.<\/p>\n

[36] Nosi\u0107, Milan: Rje\u010dnik posu\u0111enica iz turskoga jezika<\/em>, Maveda, Rijeka, 2005.<\/p>\n

[37] Nosi\u0107, Milan: Pe\u010dat humskoga kneza Miroslava<\/em>, u: Rije\u010d, god. 15., sv. 4., str. 115. – 121., Rijeka, 2009.<\/p>\n

[38] Oman, Giuseppe: Notizie su una inscrizione con caratteri arabi a Ravello<\/em>, u: Annali, n. s. 19. (sv. 29.), fasc. 2., str. 266. – 268., Istituto orientale di Napoli, Napulj, 1969.<\/p>\n

[39] Palavestra, Drago: Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine<\/em>, Buybook – Most Art, Sarajevo – Zemun, 2004.<\/p>\n

[40] Popara, Bare: Hercezi sv. Save: 50 godina poviesti hercegova\u010dke,<\/em> Split, 1895.<\/p>\n

[41] Rup\u010di\u0107, Bonicije: Ste\u0107ci i njihovi problemi<\/em>, u: Crkva u svijetu, god. 8., sv. 3., Split, 1973.<\/p>\n

[42] Sadikovi\u0107, Halid: Kako je Ljubu\u0161ki dobio ime<\/em>? (http:\/\/ljubusaci.com<\/a>)<\/p>\n

[43] Sadikovi\u0107, Halid: Arapski napis sa d\u017eamije odnesen u Italiju<\/em> (http:\/\/ljubusaci.com<\/a>)<\/p>\n

[44] Sadikovi\u0107, Halid: Nesuh-aga Vu\u010djak<\/em> (http:\/\/ljubusaci.com<\/a>)<\/p>\n

[45] Skok, Petar: Etimologijski rje\u010dnik hrvatskoga ili srpskoga jezika<\/em>, 2., JAZU, Zagreb, 1972.<\/p>\n

[46] Smailovi\u0107, Ismet: Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini<\/em>, Institut za jezik i knji\u017eevnost u Sarajevu, Sarajevo, 1977.<\/p>\n

[47] Smailovi\u0107, Ismet: Bosansko-turski rje\u010dnik<\/em>, El-Kalem, Sarajevo, 2003.<\/p>\n

[48] Spisak kulturno-historijskih dobara<\/em>, u: Slu\u017ebeni glasnik Bosne i Hercegovine, god. 9., br. 23., str. 1969. – 1975., Sarajevo, 19. 4. 2005.<\/p>\n

[49] Stari grad Ljubu\u0161ki – graditeljska cjelina<\/em>, Komisija za o\u010duvanje nacionalnih spomenika, Sarajevo 2003.<\/p>\n

[50] Sto godina Muzeja na Humcu<\/em>, Ljubu\u0161ki, 1985.<\/p>\n

[51] \u0160abanovi\u0107, Hazim: Bosanski pa\u0161aluk, postanak i upravna podjela<\/em>, Svjetlost, Sarajevo, 1982.<\/p>\n

[52] Testamenta notariae<\/em>, Povijesni arhiv u Dubrovniku, dat. 21. 2. 1444.<\/p>\n

[53] To\u0161i\u0107, \u0110uro: Trg Drijeva u srednjem vijeku<\/em>, Veselin Masle\u0161a, Sarajevo, 1987.<\/p>\n

[54] To\u0161i\u0107, \u0110uro: Poslednja bosanska kraljica Mara (Jelena).<\/em> Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine, Beograd, 2002.<\/p>\n

[55] Truhelka, \u0106iro: Dubrova\u010dke vijesti u godini 1463<\/em>., u: Glasnik Zemaljskog muzeja, sv. 22., Sarajevo, 1910.<\/p>\n

[56] Valenta, Leonard: Stari grad Ljubu\u0161ki<\/em> (http:\/\/lisice.info<\/a>)<\/p>\n

[57] Vego, Marko: Povijest humske zemlje<\/em>, Samobor, 1937.<\/p>\n

[58] Vego, Marko: Srednjevjekovni nadgrobni spomnici BiH: Ljubu\u0161ki<\/em>, Glasnik Zemaljskog muzeja, poseban otisak, Sarajevo, 1954.<\/p>\n

[59] Vego, Marko: Naselja bosanske srednjovjekovne dr\u017eave<\/em>, Svjetlost, sarajevo, 1957.<\/p>\n

[60] Vego, Marko: Bekija kroz vijekove<\/em>, Sarajevo, 1964.<\/p>\n

[61] Vego, Marko: Tri povelje o posjedima hercega Stjepana Kosa\u010de Vuk\u010di\u0107a<\/em>, u: Iz historije<\/em> srednjovjekovne BiH<\/em>, str. 459. – 460., Sarajevo, 1980.<\/p>\n

[62] Vego, Marko: Prilog poznavanju srednjevjekovnih gradova hercega Stjepana Vuk\u010di\u0107a<\/em> Kosa\u010de<\/em>. Most, sv. 28. – 29., str. 129. – 140., Mostar, 1980.<\/p>\n

[63] Vego, Marko: Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. godine<\/em>, \u010citluk, 1981.<\/p>\n

[64] Vego, Marko: Postanak srednjovjekovne bosanske dr\u017eave<\/em>, Sarajevo, 1982.<\/p>\n

[65] Vidov, Bo\u017eidar: Herceg Stjepan Vuk\u010di\u0107-Kosa\u010da i naziv Hercegovina: Stjepan II.<\/em> Toma\u0161evi\u0107 i Mara, posljednji hrvatski kralj i kraljica Druge narodne dinastije<\/em>. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, Sarajevo, 1980.<\/p>\n

[66] Vuji\u010di\u0107, Drago: Onomasti\u010dka gra\u0111a Mehmed-bega Kapetanovi\u0107a Ljubu\u0161aka<\/em>, Institut za jezik i knji\u017eevnost, poseban otisak, Sarajevo, 1982.<\/p>\n

[67] Zovko, Ivan: Kakoje postao Ljubu\u0161ki i njegovo ime<\/em>, u: Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, knj. 2., str. 237. – 238., Sarajevo, 1890.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Internetski izvori<\/strong><\/p>\n

[68] http:\/\/aneks8komisija.com.ba<\/a><\/p>\n

[69] http:\/\/bosherba.blogspot.com<\/a><\/p>\n

[70] http:\/\/bs.wikipedia.org<\/a><\/p>\n

[71] http:\/\/hr.wikipedia.org<\/a><\/p>\n

[72] http:\/\/lisice.info<\/a><\/p>\n

[73] http:\/\/ ljubinje.go-forum.net<\/p>\n

[74] http:\/\/ljubusaci.com<\/a><\/p>\n

[75] http:\/\/most.ba<\/a><\/p>\n

[76] http:\/\/wapedia.mobi<\/a><\/p>\n

[77] http:\/\/.zemljabosna.com<\/a><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Prof. dr. sc. Milan Nosi\u0107<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n


<\/p>\n

\n

[1]<\/span><\/a> Podru\u010dje nekada\u0161njega sela Ljubu\u0161a danas je u cijelosti u sastavu grada Ljubu\u0161koga.<\/p>\n

[2]<\/span><\/a> Radi to\u010dnoga izgovora svi toponimi u ovoj podrubnici su akcentuirani: B\u00eclobr\u012bg, Bu<\/span>torovica, Cr<\/span>kvica, Cr<\/span>kvina, G\u00f4\u017eulj, Gr\u00e0dsk\u0101, Gr\u00e8bine, Gr\u00e9da, H\u00famac, J\u00fbrjevica, Kl\u00f2b\u016bk, Ko<\/span>kot, Lj\u00f9b\u016b\u0161a, Lj\u00f9bu\u0161k\u012b, P\u00f2dbr\u012b\u0161\u0107e, Podlj\u00f9bu\u0161k\u012b, St\u00fbp, Treb\u00ec\u017eat, Velj\u00e1ci, V\u00eetina, V\u00f2dica, Vr\u00e1ta, Vr<\/span>gorac, Z\u00e0gu\u0161a, Z\u00e1vrata, Zv\u00eeri\u0107i, \u017da<\/span>blj\u0101k, \u017du<\/span>ber\u012bn.<\/p>\n

[3]<\/span><\/a> U ju\u017enoslavenskim jezicima je mno\u0161tvo toponima s korijenom \u013eub-<\/em> u osnovi: Ljuba, Ljuba\u010d, Ljuba\u010de, Ljuba\u010devo, Ljubanci, Ljubani\u0161ta, Ljubanje, Ljubatovci, Ljubatovica, Ljubava, Ljube\u010dna, Ljubelj, Ljubeni\u0107, Ljubera\u0111a, Ljube\u0161\u0107ica, Ljubetovo, Ljube\u017e, Ljubgojna, Ljubi\u010devac, Ljubi\u010devo, Ljubi\u010dno, Ljubi\u0107, Ljubija, Ljubin, Ljubina, Ljubinci, Ljubine, Ljubini\u0107, Ljubinj, Ljubinje, Ljubi\u0161, Ljubi\u0161te, Ljubitovica, Ljubi\u017eda, Ljubljana, Ljubljanica, Ljubljenica, Ljubna, Ljubnica, Ljubni\u0107, Ljubno, Ljubojno, Ljubostinje, Ljubovac, Ljubovija, Ljubovi\u0161te, Ljubovo, Ljubo\u017eda, Ljubostava, Ljubu\u010da, Ljubunci, Ljubu\u0161a, Ljubu\u0161ki i dr. Takvo bogatstvo toponima s tim korijenom mo\u017ee se evidentirati i u zemljama zapadnih i isto\u010dnih Slavena. Prema Petru Skoku, taj slavenski korijen potje\u010de od indoeuropskoga leubh-<\/em> kojemu je temeljno zna\u010denje ‘voljeti koga<\/em> (\u0161to<\/em>)’, kasnije preneseno zna\u010denje ‘biti zadovoljan kim<\/em> (\u010dim<\/em>)’. Navedeni toponimi su pak motivirani zna\u010denjem ‘mjesto (zemlji\u0161te) dobro (pogodno) za \u017eivljenje’ koje u odnosu na temeljno zna\u010denje ima novu zna\u010denjsku odre\u0111enost koja proizlazi iz prethodne odre\u0111enosti. [45: 2<\/em>: 337] Ime sela Ljubu\u0161a je nastalo vjerojatno odmah po doseljenju Hrvata u taj kraj, dakle jo\u0161 u 7. stolje\u0107u, i nije motivirano imenom \u017eene hercega Stjepana, kako to ponegdje pi\u0161e. Njegovim trima \u017eenama imena su bila: Jelena, Barbara i Cecilija.<\/p>\n

[4]<\/span><\/a> Na topografskim kartama izvor Ljubu\u0161a nigdje nije upisan, a stariji stanovnici tako\u0111er ne znaju gdje se taj izvor nalazi. To bi trebao biti izvor najbogatiji vodom jer tek onda ima smisla motivacijska konverzija hidronima u ekonim. Za taj izvor je znao na\u010delnik ljubu\u0161koga kotara Sadikovi\u0107 koji je 15. svibnja 1883. god. poslao u Sarajevo Mehmed-begu Kapetanovi\u0107u Ljubu\u0161aku tra\u017eene podatke o imenima teku\u0107ica, izvora, planina u svojem kotaru. Sadikovi\u0107 je izvor Ljubu\u0161u smjestio izme\u0111u Zagu\u0161e i Go\u017eulja. Evo dijela Kapetanovi\u0107eve gra\u0111e koji se odnosi na izvore – Imena poznatijih vrela u ljubu\u0161kom kotaru<\/em>: Studena vrila, \u0160ipak, Grudsko vrilo, Jak\u0161enica, Nezdravica, Bartulovo vrilo, Klobuk, Grabovo vrilo, Vrio\u0161tica, Proboj, Vrilo, Crni\u0161ina, Kokot, \u017duberin, \u017dabljak, Zagu\u0161a, Ljubu\u0161a<\/strong>, Go\u017eulj, Vodica, ? Govu\u0161a (Goru\u0161a). [66: 288] Ljubu\u0161a je ovdje smje\u0161tena izme\u0111u Zagu\u0161e i Go\u017eulja, a na tom potezu ne ima ni jedan izvor pa nije jasno gdje se to\u010dno nalazi Sadikovi\u0107eva Ljubu\u0161a<\/em>. Mogu\u0107e je da je na\u010delnik Sadikovi\u0107 pogrije\u0161io jer malo ni\u017ee od izvora Go\u017eulj postoji jedan nestalni izvor (danas na Glavici), a podru\u010dje od njega pa navi\u0161e do go\u017euljske d\u017eamije naziva se tako\u0111er Go\u017eulj. Voda izvora iznad puta bila je 1908. god. usmjerena u vodospremnicu pa je mo\u017eda dana\u0161nji izvor Go\u017eulj zapravo nekada\u0161nji izvor Ljubu\u0161a po kojem je selo i dobilo ime.<\/p>\n

Mehmed-beg Kapetanovi\u0107 Ljubu\u0161ak, koji je popisao imena teku\u0107ica, izvora, planina i gradskih \u010detvrti za cijelu Bosnu i Hercegovinu, ro\u0111en je 19. srpnja 1839. god. u Vitini (kod Ljubu\u0161koga). Poha\u0111ao je medresu u Ljubu\u0161kom, kasnije je u\u010dio orijentalne jezike (arapski, perzijski i turski). Od 1863. do 1876. god. slu\u017ebovao je kao kajmekan (kotarski na\u010delnik) u Stolcu, Ljubu\u0161kom, Fo\u010di i Trebinju. Godine 1876. preselio se je u Sarajevo gdje je sljede\u0107e godine postao gradona\u010delnik. U doba austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine boravio je u Makarskoj. Gradona\u010delnik Sarajeva postao je ponovno 1893. god., ali se je nakon mo\u017edanoga udara 1898. god. povukao s gradona\u010delni\u010dkoga polo\u017eaja i iz javnoga \u017eivota. U kulturi je stekao zaslu\u017eno mjesto kao knji\u017eevnik i skuplja\u010d narodnih umotvorina: pjesama, pri\u010da, bajki, poslovica i popjevaka. Objavio je dvije knjige: Narodno blago<\/em> (1888.) i Isto\u010dno blago <\/em>(1896.). Napisao je i desetak pri\u010da za djecu (Mali ora\u010d, Moj prijatelj, Otac<\/em> i dr.). Objavio je i dvije politi\u010dke bro\u0161ure: \u0160to misle muhamedanci u Bosni<\/em> i Budu\u0107nost ili napredak muhamedanaca u Bosni i Hercegovini<\/em>. Godine 1891. pokrenuo je u Sarajevu politi\u010dki list Bo\u0161njak<\/em>. Umro je u Sarajevu 29. srpnja 1902. god. Njegova rodna ku\u0107a u Vitini danas je u ru\u0161evnu stanju., od Kapetanovi\u0107a dvora ostali su samo zidovi.<\/p>\n

[5]<\/span><\/a> Od te srednjovjekovne crkve sa\u010duvani su kameni okviri ulaznih vrata u zidu s doljnje strane puta. Jugozapadno od crkvice bilo je groblje, ste\u0107ci s njega su razbacani, neki su pak zavr\u0161ili u vrtu, dvori\u0161tu i zidu Fazlinovi\u0107a ku\u0107e. Vlasnik ku\u0107e mi je jednom prilikom rekao da se mo\u017ee nai\u0107i na kosti ako se dublje zakopa u vrtu. Na lokalitetu Crkvica postojalo je naselje znatno prije izgradnje tvr\u0111ave do koje odatle ne vodi nikakav put. Podgra\u0111e se je razvilo na platou zapadno od tvr\u0111ave. Ta crkvica i groblje nisu jo\u0161 na popisu za\u0161ti\u0107ene ba\u0161tine Bosne i Hercegovine.<\/p>\n

[6]<\/span><\/a> U crkvici arhan\u0111ela Mihovila nalazila se je kamena plo\u010da, poznata u literaturi pod nazivom Huma\u010dka plo\u010da, s \u0107irili\u010dkim tekstom koji u prijevodu glasi: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ovo je crkva arhan\u0111ela Mihovila, a zida ju Uskrsmir, sin Bretov, \u017eupi Vruljac, i \u017eena njegova Pavica.<\/p>\n

[7]<\/span><\/a> Crkva na Crkvini je bila \u017eupna crkva sa samostanom. O veli\u010dini tih dviju crkava u Ljubu\u0161i najbolje govore imena lokaliteta gdje su se nalazile: crkvica<\/em> (apelativni deminutiv) \u2192 Crkvica<\/em> (toponim) i crkvina<\/em> (apelativni augmentativ) \u2192 Crkvina<\/em> (toponim).<\/p>\n

[8]<\/span><\/a> To je bio jedini put kojim se je moglo do\u0107i do tvr\u0111ave.<\/p>\n

[9]<\/span><\/a> Na tom groblju ima desetak grobova s kamenim kri\u017eevima od kojih neki imaju polukugle na krajevima. U to se je groblje sahranjivalo dvadesetak godina, od izgradnje tvr\u0111ave pa do turske okupacije tih krajeva. Danas je groblje zapu\u0161teno i nepristupa\u010dno jer je put do njega potpuno zarastao u neprohodnu \u0161ikaru. To groblje, koje je nastalo u isto doba kad i tvr\u0111ava, nije u\u0161lo u sastav spomen-podru\u010dja \u0161to je vidljivo na izlo\u017eenoj mapi i iz popisa objekata toga za\u0161ti\u0107enoga podru\u010dja. [49]<\/p>\n

[10]<\/span><\/a> Op\u0107ina Ljubu\u0161ki je ovaj dan uzela kao svoj imendan iako se u navedenom dokumentu spominje selo Ljubu\u0161a, a postoji i starija potvrda toga imena 20. velja\u010de 1438. god.<\/p>\n

[11]<\/span><\/a> La mia zentura che si vendi e che se daga due parti in Lubusia in la chiesa et terza parte in santo Vido<\/em>. (Kada se proda moj pojas, neka se daju dva dijela crkvi u Ljubu\u0161i, a tre\u0107i dio sv. Vidu.). [52] Iz ovoga teksta nije jasno kojoj je crkvi (\u017eupnoj ili novosagra\u0111enoj) Gojislav (Gojslav) Orlovi\u0107 darovao svoj opasa\u010d. Nadalje, nije jasno koja je to tre\u0107a crkva, je li to neka crkva u Ljubu\u0161i, posve\u0107ena sv. Vidu, ili je to pak crkva u Sv. Vidu, selu u dolini Neretve (ovo drugo je vjerojajatnije). Naime, obi\u010daj je bio da nove crkve daruju bogatiji ljudi koji \u017eive ili potje\u010du iz toga kraja.<\/p>\n

[12]<\/span><\/a> Srednovjekovnoj Drijevi danas je ime Gabela. Na drijevskoj carini u 15. st. su za potrebe samostana u Ljubu\u0161i, koji je izgra\u0111en 1454. god., izdvajali odre\u0111ene koli\u010dine soli. [19] – [20]<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/a> [13]<\/span> Selo Ljubu\u0161a je u 15. st. tri puta zapisano u dubrova\u010dkim izvorima: prvi put 20. velja\u010de 1438. god. (Liubussa<\/em>), drugi put 21. velja\u010de 1444. god. (Lubusia<\/em>) i tre\u0107i put 18. svibnja 1444. god. (Lubussa<\/em>). Dubrova\u010dki pisar je imao pote\u0161ko\u0107a pri zapisu toga ekonima, to\u010dan grafijski ostvaraj, utemeljen na fonijskom ostvaraju, samo je u prvom zapisu: Liubussa<\/em> (izg. Ljubu\u0161a). U 15. st. zapisano je u dubrova\u010dkim izvorima i dva puta ime Ljubu\u0161ki: prvi put 4. travnja 1452. god. u jednom dokumentu u kojem se govori da je Vladislav, sin hercega Stjepana, osvojio sve gradove u Hercegovini, osim ljubu\u0161ke tvr\u0111ave (… et<\/em> ha preso Blagay e tutta la contrada de Chelmo excepto<\/em> Liubuschi<\/em> – osvojio je Blagaj i cijeli humski kraj izuzev Ljubu\u0161koga), drugi put u lipnju 1452. god. u zapisanoj informaciji da je bosanski kralj Stjepan Toma\u0161 pristupio savezu s Dubrovnikom protiv hercega Stjepana i da je boravio u podgra\u0111u ljubu\u0161koga grada (sotto Lubischi<\/em> – podno ljubu\u0161koga grada). Ni u jednoj od triju povelja (19. 1. 1444., 20. 1. 1448., 1. 6. 1454.), koje sadr\u017ee popise pojeda hercega Stjepana, nije naveden ljubu\u0161ki grad (tvr\u0111ava). Ime Lublano, koje se spominje u povelji iz 1454. god. zapravo je Ljubljenica (\u2190 Ljubljanica \u2190 Ljubljan \u2190 *Ljublja), jugoisto\u010dno od grada Blagaja (civitate Lublano cum castris et pertinentiis suis<\/em> – grad Ljubljan s utvrdama i njihovom prostranom okolinom). [45] Ime Ljubu\u0161ki zapisano je po tre\u0107i put 18. srpnja 1463. god., opet u dubrova\u010dkom izvoru da je vojvoda Vladislav, sin hercega Stjepana, od Turaka preoteo ljubu\u0161ki grad (Prima pars est de donando ambassiatori voyvode Vladissaui, qui tulit novum pro Gliubuschi recuperato – <\/em>Prvi dio je od <\/em>poklisara vojvode Vladislava koji je povratio grad Ljubu\u0161ki). Kao \u0161to se u 15. st. pojavljuju imena Ljubu\u0161a (selo) i Ljubu\u0161ki (tvr\u0111ava i podgra\u0111e), tako je bilo i u 16. st. pa npr. u jednom nedatiranom defteru, koji je vjerojatno nastao izme\u0111u 1570. i 1577. god., Ljubu\u0161a i Ljubu\u0161ki se navode po tri puta. U turskim dokumentima u 16. i 17. st. nekoliko puta je zapisano ime ljubu\u0161ke tvr\u0111ave (grada) dvo\u010dlanim izrazom qal’ai Lubu\u0161qa,<\/em> dakle sintagmom u kojoj je druga rije\u010d zapravo hrvatski pridjev: tvr\u0111ava Ljubu\u0161ka<\/em>. Kako je dakle nastalo ime Ljubu\u0161ki? Od sintagme ljubu\u0161ki grad<\/em> nastala su dva imena: Grad i Ljubu\u0161ki. Ime Grad je toponim koji je zna\u010denjski obuhva\u0107ao podru\u010dje grada (tvr\u0111ave) i podgra\u0111a zapadno od tvr\u0111ave, kasnije \u010dak i \u0161ire podru\u010dje sve do Maji\u0107a ku\u0107a, pola kilometra sjeverno. Toponim Grad je nastao tako da je iz sintagme ljubu\u0161ki grad<\/em> otpao pridjev, a preostali apelativ je postao onim. Toponim Ljubu\u0161ki<\/em> je onimizirani pridjev koji je prethodno supstantiviziran nakon elizije imenice grad<\/em> iz pridjevsko-imeni\u010dke sintagme ljubu\u0161ki grad<\/em> gdje grad ima zna\u010denje imenice tvr\u0111ava<\/em>, a pridjev ljubu\u0161ki<\/em> se odnosi na Ljubu\u0161u jer je taj grad bio izgra\u0111en na brdu Butorovica iznad sela Ljubu\u0161a. Taj toponim zna\u010denjski je obuhva\u0107ao samo utvr\u0111eni grad i podgra\u0111e. U 17. st. cijelo podru\u010dje ispod Butorovice nazvano je Podljubu\u0161ki, a obuhva\u0107alo je Kokot, Ljubu\u0161u, Podjurjevicu, Gredu, Predgre\u0111e, Vrata i Zavrata. \u010cak je i velja\u010dka \u017eupa, koja se je prostirala od Klobuka do Zviri\u0107a, bila nazvana imenom Podljubu\u0161ki (Vegliazi – Podgliubuschi<\/em>, 1741; Veglazi – Glubuski<\/em>, 1768.) koje je nastalo onimizacijom prve rije\u010di iz sintagme podljubu\u0161ki kraj<\/em>. U tom stolje\u0107u se je ime Ljubu\u0161ki spustilo s brda i pro\u0161irilo i na cijelu Ljubu\u0161u.<\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

[14]<\/span><\/a> Stjepan Vuk\u010di\u0107 (ro\u0111. ? 1404.), sin kneza Vukca Hrani\u0107a, od 1435. god., nakon smrti strica Sandalja Hrani\u0107a, postao je gospodar svih zemalja koje su pripadale plemenu Kosa\u010da. Podrinjski Pavlovi\u0107i su htjeli pro\u0161iriti svoju vlast na njegove zemlje, ali je herceg Stjepan u ratovanjima protiv njih bio uspje\u0161niji pa je tako knezu Radoslavu 1483. god. preoteo njegove humske posjede na podru\u010dju trebinjske \u017eupe. Od 1440. do 1443. pro\u0161irio je svoju vlast na Poljica, Omi\u0161, Bar, gornju Zetu, Zavr\u0161je (Tropolje), Klobuk i Trebinje. Neka od tih podru\u010dja nije dugo dr\u017eao jer su mu Mlet\u010dani uzeli Omi\u0161 i Bar, a gornju Zetu zetski knez Stjepan Crnojevi\u0107. Ratovao je i protiv bosanskoga kralja Stjepana Toma\u0161a s kojim se je pomirio 1446. god. i u znak pomirbe dao mu je za \u017eenu svoju k\u0107erku Katarinu. Prije toga Stjepan je od pape Eugena IV. zatra\u017eio krunu i priznanje svoje kraljevine \u0161to mu je do tada osporavao ugarski kralj koji je htio ovladati Bosnom. Papa je tra\u017eio od Stjepana da otpusti Voja\u010du, svoju dotada\u0161nju \u017eenu bogumilku s kojom je imao sina (Voja\u010da nije bila plemkinja, dakle nedostojna da bude bosanska kraljica), te da se bosanski kralj i budu\u0107a kraljica Katarina odreknu bogumilstva i prihvate katoli\u010danstvo. Kralj Stjepan i Katarina su se vjen\u010dali 26. svibnja 1446. god. u Milodra\u017eu kod Fojnice, i to prema katoli\u010dkomu obredu. Novosklopljenim brakom s Katarinom kralj Stjepan Toma\u0161 je u borbi protiv Turaka dobio mo\u0107noga saveznika hercega Stjepana. Me\u0111utim, ve\u0107 je 1448. god. herceg Stjepan stao na stranu Turaka i srpskoga despota \u0110ur\u0111a Brankovi\u0107a u napadu na bosanskoga kralja. Na vrhuncu mo\u0107i herceg Stjepan je bio ve\u0107 1448. god. kada je njegova kne\u017eevina obuhva\u0107ala prostrano podru\u010dje od Lima do Cetine i od Rame do Kotora. Nastojao je svoju zimsku rezidenciju Novi pretvoriti u zna\u010dajno pomorsko i trgova\u010dko sredi\u0161te pa je 1449. god. u tom primorskom mjestu osnovao manufakturnu proizvodnju sukna \u0161to je dovelo do sukoba s Kotorom i Dubrovnikom kojima su se pridru\u017eili vlastela Vlatkovi\u0107i, te njegov zet, bosanski kralj Stjepan, i sin Vladislav. Taj je rat, poznat kao 2. konavoski, trajao od 1451. do 1454. god., herceg Stjepan je bio stjeran u ljubu\u0161ki grad i sve bi izgubio da nije pozvao u pomo\u0107 tursku vojsku koja je natjerala njegove protivnike na odustajanje od ratne opcije pa se je 19. srpnja 1453. god. pomirio sa sinom Vladislavom, a 10. travnja 1454. god. i s Dubrovnikom. Mirovni ugovor sa sinom Vladislavom sklopljen je u Pi\u0161\u010du na Pivi, a onaj s Dubrovnikom u hercegovu dvoru u Novom. Herceg Stjepan se je 1. prosinca 1461. god. pomirio i sa Stjepanom Toma\u0161evi\u0107em koji se je htio iskazati tako da je po\u010deo progoniti bogumile, a herceg Stjepan je stao u njihovu za\u0161titu \u0161to je bilo dovelo do nesuglasica s bosanskim kraljem koji je dvije godine kasnije izgubio kraljevinu. Turci su Bosnom ovladali 1463. god. Od 1465. god. Turci su osvajali Podrinje i Hum, a Mlet\u010dani Neretvansku krajinu. Hercegova vlast je 1466. god. bila svedena na grad Novi i okolno primorje. Umro je u Novom 22. svibnja 1466. god.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

[15]<\/span><\/a> Herceg Stjepan se je tri puta \u017eenio: prvi put 1424. god. Jelenom Bal\u0161i\u0107, drugi put 1455. god. Barbarom Bavarskom i tre\u0107i put 1460. Cecilijom. S Jelenom je imao troje djece: Vladislava, Vlatka i Katarinu, s drugom \u017eenom je imao dvoje djece: Maru i Stjepana. Sudbina njegove djece je bila okrutna u doba turskih osvajanja. Vladislav, kao najstariji sin, trebao je naslijediti oca, ali se je s njim vi\u0161a puta sukobljavao i mirio, dokumentirano je njegovo vojevanje protiv oca od 1451. do 1453. kad se je pokajao. Nakon toga bio je u slu\u017ebi Turaka, Mlet\u010dana i Ma\u0111ara. Ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin mu je zasluge darovao dvije kalni\u010dke utvrde kod Kri\u017eevaca. Nakon o\u010deve smrti 1466. god. naslijedio je njegove zemlje, ali je ve\u0107 od 1469. god. turski vazal na \u010dijoj je strani sudjelovao u borbama protiv plemi\u0107a Vlatkovi\u0107a, pa u osvajanju Po\u010ditelja 1472. god. Poku\u0161ao se je osloboditi turskoga vazalstva 1480. god., u tom nije uspio pa se je povukao u Novi iz kojega je 1483. god. morao pobje\u0107i na otok Rab gdje je i umro 1490. god. O\u017eenio se je 1455. Anom, ne\u0107akinjom Irene, \u017eene srpskoga despota \u0110ur\u0111a Brankovi\u0107a. Njegov sin Petar Bal\u0161a je \u017eivio u gradu Kalniku gdje se spominje 1510. god. Njegov sin Bal\u0161a je imao sina Matiju i unuka Nikolu koji se je odselio na imanje u \u010canadskoj \u017eupaniji u Ugarskoj. Nikola je imao sinove: Jurja, Stjepana i Pavla. Nakon 1605. god. vi\u0161e se ne spominju u povijesnim izvorima.<\/p>\n

Drugi sin Vlatko se je o\u017eenio 1455. ne\u0107akinjom Ulrika II. Celjskoga, a 1474. god. Margaretom Marsano, unukom aragonskoga kralja Alfonsa V. Imao je sina Ivani\u0161a, a ovaj Vlatka, Stjepana i Feranta. U povijesnim izvorima se njegovi sinovi se spominju zadnji put 1640. god. Vlatko Kosa\u010da je svoj \u017eivot zavr\u0161io u Mletcima.<\/p>\n

K\u0107erka Katarina je postala bosanska kraljica 1466. god., rodila je dvoje djece, Katarinu i \u0160imuna (\u017digmunda) koji su pali u tursko ropstvo iz kojega ih nije imao tko otkupiti pa su da spase vlastitu glavu prihvatili islam. \u0160imun je postao Ishak-beg Kraljevi\u0107 (tur. Ishak bey Kraloglu<\/em>), dobiv\u0161i kasnije od sultana titulu sand\u017eak-bega i upravitelja Karasija. Kraljica Katarina je imala na dvoru u Sutisci i pastorka Stjepana, mu\u017eeva sina iz prvoga braka, koji je nakon o\u010deve smrti 10. srpnja 1461. god. postao bosanski kralj koji je pak svojoj ma\u0107ehi dodijelio titulu kraljice majke, a ona je nastavila \u017eivjeti na dvoru mlade kraljice Mare (Jelene Brankovi\u0107) koja je 1463. god. tako\u0111er pala u ropstvo i navodno zavr\u0161ila u haremu nekoga visokoga \u010dasnika turske vojske. Nakon pada isto\u010dne i srednje Bosne u turske ruke Katarina je uspjela pobje\u0107i iz grada Kozoroga kod Fojnice na Kupres gdje je okupljala vojne snage za borbu protiv Turaka. Turci su nastojali zarobiti sve \u010dlanove bosanske kraljevske obitelji i prisiliti ih na predaju pa su organizirali potjeru ne samo za kraljem Stjepanom nego i za kraljicom Katarinom. Ona je s Kupresa preko Konjica i Po\u010ditelja uspjela pobje\u0107i u Ston, zatim u Dubrovnik, odakle je s kraljevskom pratnjom otplovila u Italiju i skrasila se na kraju u Rimu gdje je umrla 25. listopada 1478. god. i bila sahranjena u crkvi Santa Maria in Aracoeli.<\/p>\n

K\u0107erka Mara se je 1469. god. udala za Ivana Crnojevi\u0107a, sina Stjepana I. Crnojevi\u0107a i Marije, sestre kasnije potur\u010denoga Arbanasa Skender-bega. Ivan Crnojevi\u0107 je nekolikogodina boravio na dvoru hercega Stjepana u Novom. Najprije je bio o\u017eenjen Gojsavom, a od 1469. god. Marom. S njom je imao tri sina: \u0110ur\u0111a, Stjepana i Stani\u0161u, i dvije k\u0107eri. Turcima je kao jamca mira morao dati najmla\u0111ega sina Stani\u0161u koji je u Carigradu primio islam i uzeo ime Skender-beg. Ivan Crnojevi\u0107 je stalno ratovao protiv Turaka, mijenjao je stani\u0161ta i na kraju se je skrasio na Cetinju.<\/p>\n

I herceg Stjepan je 1463. god. kao jamca mira morao Turcima dati svojega osmogodi\u0161njega sina Stjepana koji je ro\u0111en 1455. god. u Novom. Stjepan je osnove pismenosti svladao u Dubrovniku, a nastavio u Carigradu gdje se je isticao u znanju. Primio je islam 1474. god. i dobio ime Ahmed. U jednom fermanu sultana Mehmeda II. iz 1478. god. bio je ve\u0107 miralem (dr\u017eavni zastavnik). Godine 1481. o\u017eenio se je k\u0107erkom sultana Bajezida II., princezom Hundi-hatun. Nakon toga kao sultanov zet naglo je napredovao pa je postao sand\u017eak-beg Burse, potom beglerbeg Anadolije. Kapudan-pa\u0161a je postao 17. o\u017eujka 1488. god., nakon toga admiral mornarice \u010detiri godine i devet mjeseci. Potom je ponovn imenovan anadolskim beglerbegom. U o\u017eujku 1497. god. imenovan je pak velikim vezirom \u0161to je poslije sultana bila najuglednija funkcija u osmanlijskoj dr\u017eavi. Sudjelovao je u mnogim bitkama. Imao je \u010detiri sina: Ali-bega, Mustafa-bega, Ahmed-bega i Mehmed-bega i i k\u0107erku Humu koja je dobila ime Humu odakle joj je otac potjecao. Iza sebe je ostavio brojne zadu\u017ebine: medrese, d\u017eamije, mektebe, hamame, imrete, saraje i dr. Umro je 21. srpnja 1517. god. nakon povratka iz Egipta. Sahranjen je na svojem imanju u selu Dil na obali Mramornoga mora. To su selo njemu u \u010dast preimenovali u Hersek (= Hercegovina). U povijesnim izvorima njegovi se potomci spominju do konca 16. st.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

[16]<\/span><\/a> Stjepan Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da (Kosa\u010di\u0107) je od 1435. god. imao titulu vojvode bosanske dr\u017eave. On je 20. sije\u010dnja 1448. god. u povelji Friedricha III., njema\u010dko-rimskoga cara, nazvan herzogom \u0161to je zna\u010denjski ekvivalent rije\u010di vojvoda. Stranu rije\u010d herzog<\/em> je podoma\u0107io i u obliku herceg<\/em> po\u010desto upotrebljavao. Njegov sin i nasljednik Vladislav nije se slu\u017eio titulom herceg, nego titulom vojvoda (milo\u0161\u0107u Bo\u017ejom mi vojvoda Vladislav; gospodar humski i primorski, vojvoda bosanski i ve\u0107e; milo\u0161\u0107u Bo\u017ejom veliki vojvoda rusaga bosanskoga <\/em>i dr.<\/em>). Zemlje kojima je vladao i koje su pripadale hercegu Stjepanu jesu hercegovina, nakon onimizacije Hercegovina (herzog<\/em> \u2192 h\u00e8rceg<\/em> \u2192 h\u00e8rcegovina<\/em> \u2192 H\u00e8rcegovina<\/em>). Horonim Hercegovina prvi put se spominje 1454. god. Dana\u0161nja Hercegovina je povr\u0161inski znatno manja od nekada\u0161nje Hercegovine jer su isto\u010dni i sjeveroisto\u010dni krajevi pripali Crnoj Gori, Srbiji i Bosni.<\/p>\n

[17]<\/span><\/a> Nesuh-aga se kao dizdar ljubu\u0161ke tvr\u0111ave prvi put spominje u jednom dubrova\u010dkom turskom dokumentu u kojem pi\u0161e da je 30. sije\u010dnja 1549. god. na sudu podnio izvije\u0161\u0107e o dubrova\u010dkom trgovcu Nikoli koji je ubijen blizu carine u Drijevi (Gabeli). Budu\u0107i da je Nesuh-aga ro\u0111en kao kr\u0161\u0107anin, rijetko muslimansko ime Nesuh (arap. ‘iskren’) mogao je primiti tek kad je postao punoljetan, a titulu age nakon zasluga u borbama prilikom turskih osvajanja. Ne zna se ni gdje je ni kada je ro\u0111en Nesuh-aga. Mogu\u0107e je da je Nesuh-aga podrijetlom ba\u0161 iz ljubu\u0161koga kraja. Ne ima podatka o tom koje mu je bilo kr\u0161\u0107ansko ime, ali se zna da je imao patronim Vu\u010djakovi\u0107 (Vu\u010dijakovi\u0107) na osnovi \u010dega se mo\u017ee zaklju\u010diti da mu je ocu bilo ime Vu\u010djak (Vu\u010dijak). U stru\u010dnoj literaturi i onoj internetskoj prevladava sufigirani patronim Vu\u010djakovi\u0107. Ime Vu\u010djak (Vu\u010dijak) je bilo rijetko ime u hercegova\u010dkih Vlaha (Vu\u010djakovi\u0107 \u2190 Vu\u010djak \u2190 Vu\u010do \u2190 Vuk). Zna se pak da mu je otac bio i ostao kr\u0161\u0107anin, ina\u010de ga ne bi nazvao Abdulahom. Sultanova vlast u rubnim dijelovima carevine nikad nije bila stabilna pa su mnoge poturice kr\u0161\u0107ansko ime oca prikrivali imenom Abdulah (‘sluga Bo\u017eji’). Ilustracije radi navodi se ovdje kra\u0107i ulomak iz knjige I. Smailovi\u0107a: ”U vezi s preuzimanjem novih imena zanimljivo je ista\u0107i \u010dinjenicu da je jedan dio novih muslimana u po\u010detku islamizacije prikrivao nemuslimansko ime oca imenom Abdulah, a ve\u0107i dio je o\u010devim imenom jasno deklarisao biv\u0161u pripadnost hri\u0161\u0107anstvu ili bogumilstvu. Koncem 16. i po\u010detkom 17. stolje\u0107a situacija se u tom pogledu mijenja pa se nemuslimansko ime oca gotovo uvijek prikriva, naj\u010de\u0161\u0107e imenoma Abdulah, a predislamska konfesionalnost se ne isti\u010de.” [46: <\/span>51] <\/span><\/p>\n

[18]<\/span><\/a> Ne zna se kada je preuzeo du\u017enost dizdara mostarske tvr\u0111ave, ali svakako nakon izgradnje ljubu\u0161ke d\u017eamije, vjerojatno 1559.\/60. god. Jedan dio njegova roda ostao je u Ljubu\u0161kom jer postoje podatci da su neki \u010dlanovi bili \u010duvari ljubu\u0161ke tvr\u0111ave te da su neki \u017eivjeli u tom mjestu sve do 1908. god. kada su se odselili u Tursku i promijenili prezime Vu\u010djak u U\u00e7ak. U Ljubu\u0161kom je u 16. st. nastalo prezime Dizdarevi\u0107 koje je motivirano apelativom dizda<\/em>r. Dizdarevi\u0107i su \u017eivjeli do 2. svjetskoga rata u dvokatnici sjeverozapadno od tvr\u0111ave koju je okolno stanovni\u0161tvo nazivalo ”Dizdarevi dvori”. Nesuh-aga je imao dva sina: Uvejsa i Hasana. Mostarski kaligraf Hasan ibn Nesuh al-Mostari je bio njegov sin. Jedna k\u0107i Nesuh-age je bila udata u Mostaru za bogatoga Nezir-agu koji je tako\u0111er izgradio jednu d\u017eamiju u Mostaru. U vakufnami se spominju i tri \u017eenska imena (\u0160emsa, Selima i Zeliha) koje su umrle prije 1564. god. jer je Nesuh-aga odredio da se svaki dan za njih u\u010di po jedan d\u017euz Kurana; one su najvjerojatnije bile u izravnom srodstvu s Nesuh-agom. Nesuh-aga je bio u Mostaru vlasnik 28 du\u0107ana koje je izgradio na prostoru od dana\u0161njega mostarskoga kazali\u0161ta do \u0161ehitluka pa sve do svoje d\u017eamije; nadalje, bio je vlasnik manufakturne radionice za izradu pokriva\u010da od kostrijeti, osam stupa za valjanje sukna i dviju mlinica, jedne na Radobolji u Mostaru i druge na Studen\u010dici u Studencima. U svojoj vakufnami je odredio da se dijelom sredstava popravi most na rijeci Trebi\u017eat, i to kad bude trebalo. Osim toga zavje\u0161tao je 123.000 dirhema za odr\u017eavanje objekata (d\u017eamija i mekteba) koje je sagradio kao zadu\u017ebine. Svojom zakladom je sam upravljao do konca svojega \u017eivota, nakon njega njegov najstariji sin. Tako\u0111er je odredio da svi slu\u017ebenici vakufa (imami, hatibi, mutevelije, kajimi, mualimi…) budu najugledniji \u010dlanovi njegove \u0161ire porodice. Do kraja \u017eivota je bio aga, a ne beg pa zato nije mogao biti upravitelj po\u017ee\u0161koga sand\u017eaka. Ne zna se ni kada je ni gdje je umro Nesuh-aga koji je ostavio znatan trag u povijesti Hercegovine.<\/p>\n

[19]<\/span><\/a> Ru\u0161evine d\u017eamije nalaze se na udaljenosti oko 250 m zapadno od tvr\u0111ave kao posljednji objekt s gornje strane puta. D\u017eamija je \u010detverokutna, bo\u010dni zidovi (sjeverni i ju\u017eni) dugi su 7 m, svi su zidovi bili visoki 4,5 m, sa sjeverne strane je bio jedan ve\u0107i prozor, s ju\u017ene dva manja jedan iznad drugoga, ulaz je bio na zapadnoj strani, ispred ulaza je bio manji trijem, pod je bio poplo\u010dan, zidovi su gra\u0111eni od klesanoga \u010detvrtastoga kamenja koje je slagano u pravilne redove i vezano vapnom, desno od ulaza je bio izgra\u0111en minaret, navodno visok 12 m, pri kraju ju\u017enoga zida mala \u010datrnja; d\u017eamija je, kao i svi objekti u podgra\u0111u, bila pokrivena kamenim plo\u010dama. Na isto\u010dnom zidu je bila postavljena plo\u010da u \u010detverokutni prostor, a ne iznad ulaznih vrata, kako to u literaturi pi\u0161e. U tekstu koji je 1932. god. objavio novinar K. Guji\u0107 nigdje ne pi\u0161e da je plo\u010da bila iznad ulaznih vrata. Evo ulomka iz Guji\u0107eva \u010dlanka: ”Nedaleko grada (Turci) podigo\u0161e d\u017eamiju. Natpis (tarih) te d\u017eamije je najstariji turski spomenik u ovom kraju. Sude\u0107i po tome natpisu i po vakufnami, ovu d\u017eamiju je pravio prije 400 godina Nesuh-aga Vu\u010djakovi\u0107. Brzo oko toga podigo\u0161e se ku\u0107e oko d\u017eamije. To je najstariji dio grada Ljubu\u0161pkog, danas su te ku\u0107e ve\u0107inom poru\u0161ene i str\u0161e zidovi.” [ 29: 200 ] Lijevo od plo\u010de je bio ugra\u0111en mihrab koji je trebao biti na sredini, ali zbog plo\u010de je pomaknut na sredinu lijeve strane isto\u010dnoga zida, a sama plo\u010da je na sredini desne strane isto\u010dnoga zida. Mihrab i cijela d\u017eamija su trebali biti usmjereni prema Meki u Arabiji, dakle prema jugoistoku, a ne prema istoku. D\u017eamija je kao bogomolja povremeno slu\u017eila svrsi sve do 1929. god. kada je bila zatvorena; prije toga je nekoliko puta bila popravljana, zadnji put 1891. god. kada su iz Nesuhove zaklade za popravak utro\u0161ene 264 forinte). Iz te zaklade bili su pla\u0107ani i slu\u017ebenici ljubu\u0161ke d\u017eamijei mekteba (hatib 2, imam 3, mujezin 3 i kajim 2 dirhema dnevno). U zemljotresu 1908. god. d\u017eamija je bila znatno o\u0161te\u0107ena (krov i minaret). U doba 2. svjetskoga rata d\u017eamija je slu\u017eila kao skladi\u0161te municije talijanske jedinice koja je boravila na brdu. Prije povla\u010denja talijanske vojske plo\u010da je bila izva\u0111ena, a minaret miniran. Tada je sru\u0161en zapadni zid d\u017eamije i ve\u0107i dio minareta, ostatak minareta se je sru\u0161io u zemljotresu 1962. god.<\/p>\n

[20]<\/span><\/a> Ljubu\u0161ka op\u0107ina je 1948. ili 1949. god. uputila nadle\u017enim republi\u010dkim vlastima u Sarajevu zahtjev da se diplomatskim putem zatra\u017ei od talijanske vlade povrat u ratu otu\u0111ene plo\u010de s arapskim tekstom. Zbog tada nesre\u0111enih diplomatskih odnosa izme\u0111u Jugoslavije i Italije ni\u0161ta nije u\u010dinjeno pa stoga taj zahtjev treba obnoviti. Ako pak ne do\u0111e do povrata diplomatskim putem, potrebno je pokrenuti u ime dr\u017eave sudski postupak na me\u0111unarodnom sudu.<\/p>\n

[21]<\/span><\/a> Talijanski povjesni\u010dar G. Oman je plo\u010du vidio u Ravellu i o njoj prvi objavio kra\u0107i \u010dlanak u napuljskim Analima<\/em> 1969. god. Zapa\u017eenije tekstove o Ljubu\u0161koj plo\u010di jo\u0161 su objavili: R. K\u00f6rbert i M. Muji\u0107.<\/p>\n

[22]<\/span><\/span><\/a> Zanimljivo je da u Slu\u017ebenom glasniku Bosne i Hercegovine (19. travnja 2005., god. 9., br. 23.), gdje se nalazi popis svih d\u017eamija na podru\u010dju te dr\u017eave, ne ima d\u017eamije na brdu Butorovica (navedene su one na \u017dabljaku, Go\u017eulju, Podbri\u0161\u0107u, Vitini i Gradskoj) iako je dvije godine ranije (11. 10. 2003.) bosansko-hercegova\u010dko Povjerenstvo za o\u010duvanje nacionalnih spomenika d\u017eamiju na brdu i mezarje pored tvr\u0111ave stavilo pod dr\u017eavnu za\u0161titu. <\/strong><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

[23]<\/span><\/span><\/a> Cjelovit ajet u hrvatskom prijevodu glasi:<\/span> Alahove bogomolje podi\u017eu samo<\/span> oni koji u Alaha i u onaj Svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Alaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.<\/span><\/h1>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

[24]<\/span><\/span><\/a> Go\u017euljska plo\u010da je izlo\u017eena velikoj vla\u017enosti u tom zatvorenom objektu pa ju vlaga nagriza te bi ju stoga trebalo izmjestiti i spremiti u muzej, a na njeno mjesto staviti kopiju. Izvoru bi trebalo vratiti prvotni izgled i funkciju.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n

prof. dr. Milan Nosi\u0107 | Lj::portal<\/strong><\/span><\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"ljubuski_grad_s\" <\/p>\n

<\/strong><\/p>\n

U 15. stolje\u0107u selo Ljubu\u0161a[1]<\/a> se je prostiralo od \u017dabljaka[2]<\/a> do Vodice; ime je dobilo po izvoru Ljubu\u0161a[3]<\/a>. Selo se je sastojalo od dvaju ve\u0107ih zaselaka koji su se formirali oko nepresu\u0161nih izvora, zapadni zaselak je bio \u017dabljak koji je dobio ime po izvoru \u017dabljak, isto\u010dni zaselak je bio oformljen oko izvora Vodica. Na podru\u010dju Ljubu\u0161e[4]<\/a> je bilo jo\u0161 nekoliko izvora (\u017duberin, Zagu\u0161a, Go\u017eulj i dr.). <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":50,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-4071","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4071","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4071"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4071\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/50"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4071"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4071"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4071"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}