{"id":4103,"date":"2010-02-17T22:37:56","date_gmt":"2010-02-17T21:37:56","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/02\/17\/kako-je-postao-ljubuki-i-njegovo-ime\/"},"modified":"2010-02-17T22:37:56","modified_gmt":"2010-02-17T21:37:56","slug":"kako-je-postao-ljubuki-i-njegovo-ime","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/kako-je-postao-ljubuki-i-njegovo-ime\/","title":{"rendered":"Kako je postao Ljubu\u0161ki i njegovo ime?"},"content":{"rendered":"
\"ljubaski\"Ivan Zovko (1864-1900) bio je prosvjetni i kulturni djelatnik, pisac i folklorist. Bavio se skupljanjem usmene narodne predaje. Sakupio je mno\u0161tvo obi\u010daja, legendi, narodnih pjesama i pri\u010da.Tako i ovu zapisanu na stanicama Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu objavljenu 1890. godine. Legendu prenosimo u cjelosti i u izvornom obliku: Ljuba, \u017eena Ercega Stjepana, \u0161etala se jednom sa svojijem dvorskim gospogjama, te se malko od njih udalji i zagje u neku malu \u0161umicu. No \u0161to je ona dublje zalazila, sve ju je ne\u0161to dalje vuklo, a \u0161umica ]e sve vi\u0161e rasla i \u0161irila se i napokon postane gustom i nepreglednom \u0161umom. Sva u strahu i upravo izvan sebe, lutala svijetla gospogja neprestano po \u0161umi, ne bi li kako tako na\u0161la put i izlaz, da se odavle po \u0161to po to ispriprosti. <\/p>\n

Dok je ona tako tumarala, tra\u017ee\u0107i svoj spas, dotle su je njezine gospogje, pune brige i straha iskale i dozivale, te napokon, kad im nije po\u0161lo za rukom, da je nagju, otigju u dvorove ercega Stjepana i ka\u017eu sve \u0161to je i kako je. Namah s mjesta bude naregjeno najboljijem junacima ercegovim, da je tra\u017ee i da premetnu i obigraju brda i doline, ne bi li je gdje god na\u0161li. Ali svaki trud bio im je izli\u0161an i uzaludan. Nje nema, te nema. Ve\u0107 se stalo i suno\u0107avati, ali od vojvotkinje ni glasa ni traga, kao da ju je more popilo. Vas dvor bio je u crno zavit i u najve\u0107oj \u017ealosti. Sva\u0161ta se nagagjalo i opet pogovarala. Jedni su je \u010dak dr\u017eali i mrtvom, ko da je nikad ni Bog nije dao. <\/p>\n

Ovo je mnijenje za najvi\u0161e maha preotelo, kad se saznalo, kako se nenadno iz nebuha i na jedno\u0107 stvorila ona velika i strahovita \u0161uma, koju je pri\u010da brzo napunila naju\u017easnijim i najgoropadnijim dusima. Od te \u0161ume svak je odsle zazirao vi\u0161e nego od smrti. Pla\u010d i lelek orio se po cijelom dvoru i po svojkolikoj vojvodini, jer se bio glas ve\u0107 svuda raznio o tom nemilom i nenadnom dogagjaju. <\/p>\n

\"maglovita\"<\/p>\n

Dok se sve ovo ovako zbivalo i dok su hrabreni junaci i prvi dostojanstvenici vojvodstva obijali gore i bregove, tra\u017ee\u0107i nesretnu gospogju, ljubu svoga gospodara, dotle je ona sva iznemogla i poni\u0161tena u najve\u0107em o\u010dajanju Da pola mrtva pala pod jedan hrast. Ovaj hrast bio je neko\u0107 nasred srijede dana\u0161njeg Ljubu\u0161koga, a ona. \u010dudnovata \u0161uma protezala se na sva \u010detiri kraja okolo njega. U kasno ve\u0107 doba no\u0107i usnije kneginja vrlo lijep san, koji ju je, \u010disto da reknem, o\u017eivio i ozdravio, a malo za tijem se probudi i okrene pone\u0161to na desnu stranu. Sjajna mjese\u010dina ve\u0107 je bila povisoko odsko\u010dila na obzor i \u010darobno je provirivala kroz gusto granje. \u010cim se ona okrenula na desnu stranu, odmah primjeti, kako malo dalje od nje zemlja postepeno raste i visi se. \u010cas prije tu je bila ravna \u010distina, od koje je narastao najprije omale\u0161an bre\u017euljak, koji se sve vi\u0161e i vi\u0161e uspinjao, dok se napokon ne rastvori i zasja se svuda iz njega naokolo velika i divna svjetlost. U najve\u0107em strahu i uzbugjenosti, , od koje se malo prije lijepim snom okrijepila, gledala je sada smrtnijem pogledom hercegova ljuba ovaj prizor. A jo\u0161, kad se ukazala u onoj svjetlosti \u010dudnovata i prelijepa gospogja, koja je bila bla\u017eena djevica Marija sa silnom mno\u017einom angjela, tada ona nije vi\u0161e znali, gdje je. <\/p>\n

Smrtni strah bio je posvema obuzeo. Tresla se, kao \u0161iba na vodi. Na to \u0107e joj re\u0107i sveta bogorodica: \u201eNe treba, draga, ni najmanje da se boji\u0161. Sami je Bog htio, da ti ovamo zagje\u0161 i da se sve stvori, te da me izbavi\u0161 iz crne zemlje. Mnogo je godina, otkako \u010damim pod zemljom. Ja sam bila prilika samo djevice Marije; pa kad su navalili na crkvu i razorili je, spasla sam se pod zemlju od grije\u0161ne ruke. Bog mi je bio jo\u0161 onda naredio, da \u0107e me izbaviti nekakva kraljica, koju eto u tebi vidim. Lijepa nek ti je hvala i prosto ti bude za\u017eeljeti, \u0161to se samo pomisliti mo\u017ee, a ja \u0107u ti to odmah ispuniti”. <\/p>\n

Kad je to \u010dula i razumljela kneginja, malo se povratila i do\u0161la sebi i za\u017eeli da na onom mjesta postane grad. Odmah \u010dim je ona to i pomislila, istoga onog \u010dasa stvori se lijep grad, a one \u0161ume nestane, ko da je nije nigda ni bilo. Kneginja, kako je bila dobra i pobo\u017ena, pokupi iz cijele svoje zemlje sve siromake i jadnike, \u0161to ih je bilo, te im pokloni onaj grad i u njem ih nastani. A ti siroinaci i jadnici, da se \u0161to zahvalnijim poka\u017eu prema svojoj dobro\u010diniteljici, prozovu taj poklonjeni im grad \u201eLjubu\u0161ki” po njezinom imenu Ljuba i \u0161to ih je kao rogjena majka ljubila, pa se tijem imenom taj grad jo\u0161 i sada zove.<\/p>\n

\"zovko_lj\"\"zovko_lj2\"<\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"ljubaski\"Ivan Zovko (1864-1900) bio je prosvjetni i kulturni djelatnik, pisac i folklorist. Bavio se skupljanjem usmene narodne predaje. Sakupio je mno\u0161tvo obi\u010daja, legendi, narodnih pjesama i pri\u010da.Tako i ovu zapisanu na stanicama Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu objavljenu 1890. godine. Legendu prenosimo u cjelosti i u izvornom obliku: Ljuba, \u017eena Ercega Stjepana, \u0161etala se jednom sa svojijem dvorskim gospogjama, te se malko od njih udalji <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":4099,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[23],"tags":[],"class_list":["post-4103","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zanimljivosti-zanimljivosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4103","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4103"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4103\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4099"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4103"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4103"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4103"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}