{"id":4248,"date":"2010-03-02T06:44:28","date_gmt":"2010-03-02T05:44:28","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/03\/02\/uz-punoljetnost-bih\/"},"modified":"2010-03-02T06:44:28","modified_gmt":"2010-03-02T05:44:28","slug":"uz-punoljetnost-bih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/uz-punoljetnost-bih\/","title":{"rendered":"Uz punoljetnost BiH"},"content":{"rendered":"
\"bih_upitnik\"U nastavku pogledajte \u010dlanke vezane za referendumska zbivanja u Ljubu\u0161kom i Hercegovini koji su u tih dana izlazili u sarajevskom Oslobo\u0111enju. Pro\u010ditajte \u0161to se zbivalo u Ljubu\u0161kom osim referenduma, kao i za \u0161to su se zalagali \u010delnici HSP-a i HOS-a Paraga i Bla\u017e Kraljevi\u0107. Donosimo Vam i sveobuhvatnu kronologiju tada\u0161njih zbivanja iz pera na\u0161eg povjesni\u010dara dr. Ive Lu\u010di\u0107a<\/strong> iz njegova rada: Bosna i Hercegovina od prvih izbora do me\u0111unarodnog priznanja <\/p>\n

Posljednja sjednica Skup\u0161tine SR Bosne i Hercegovine, prije me\u0111unarodnog priznanja i totalnog rata, odr\u017eana je 24. i 25. sije\u010dnja 1992. Tada je u odsutnosti velike ve\u0107ine srpskih zastupnika (SDS i SPO) donesena Odluka o raspisivanju referenduma za utvr\u0111ivanje statusa Bosne i Hercegovine. Bila je to odluka koja je vodila samostalnosti, ali i totalnom ratu u Bosni i Hercegovini. Ratu, koji su uz prethodnu politi\u010dku pripremu i uz pomo\u0107 JNA te dijela savezne administracije pokrenuli i zapo\u010deli \u010delnici SDS-a.1 Srpski zastupnici u Skup\u0161tini SR BiH su jo\u0161 24. listopada 1991., nakon neuspjelog sporazuma i politi\u010dkog razlaza sa SDA, osnovali Skup\u0161tinu srpskog naroda u Bosni i Hercego-vini.2 Uz to su najavili i plebiscit srpskog naroda u BiH za 10. studenoga 1991. Srbi su bili pozvani izjasniti se za ostanak u Jugoslaviji.3 SDA je reagirala zakazivanjem referenduma za “neovisnost Sand\u017eaka”.4 Predsjedni\u0161tvo SR BiH je 20. prosinca 1991. zatra\u017eilo od Europske zajednice priznanje neovisnosti Bosne i Hercegovine, protiv \u010dega su bili srpski \u010dlanovi Predsjedni\u0161tva.5 Srpski politi\u010dki predstavnici donijeli su sutradan 21. prosinca 1991. Odluka o ustroju Srpske Republike Bosne i Hercegovine, koja je provedena u djelo 9. sije\u010dnja 1992.6 Suo\u010deni s agresivnom srpskom politikom, nepovjerljivi prema neprincipijelnoj politici muslimanske elite i nemo\u0107ne bosansko-hercegova\u010dke vlasti, hrvatski politi\u010dari organizirali su nacionalne obrambene zajednice. Najprije je 12. studenog 1991. u Bosanskome Brodu osnovana Hrvatska zajednica Bosanska Posavina.7 Zatim je 18. studenog 1991. u Grudama donesena Odluka o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg Bosna (HZHB). U Odluci je nagla\u0161eno da \u0107e HZHB “po\u0161tovati demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine sve dok postoji dr\u017eavna nezavisnost Bosne i Hercegovine u odnosu na biv\u0161u ili svaku drugu Jugoslaviju”.8 Stvaranje obrambene zajednice dobilo je potporu i iz Republike Hrvatske ponajprije zbog te\u0161ke i neizvjesne situacije ukojoj se ona tada nalazila. Taj dan pao je Vukovar i do\u0161lo je do te\u0161kog stradanja hrvatskog naroda u isto\u010dnoj Slavoniji. Hrvatska zajednica Herceg Bosna zami\u0161ljena je kao privremeno tijelo vlasti u funkciji obrane onih dijelova Bosne i Hercegovine gdje su Hrvati bili u ve\u0107ini, ili su barem \u010dinili zna\u010dajan udio stanovni\u0161tva. Osniva\u010di Herceg Bosne vjerovali su da \u0107e uz pomo\u0107 Muslimana uspjeti obraniti te prostore. Predsjednik HZHB i dopredsjednik HDZ-a Mate Boban je na pitanje: “Za\u0161to Herceg Bosna u ovom trenutku?” odgovorio: “Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, \u017eeljeznicom, eterom njenim – kru\u017ei zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je u\u010diniti ne\u0161to da u tome ne sudjeluje, da da do znanja da to ne \u017eeli.”9<\/div>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

Izaslanstvo Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine sastalo se u Zagrebu 27. prosinca 1991. s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tu\u0111manom, uz nazo\u010dnost dr\u017eavnih du\u017enosnika. Sastanak je vo\u0111en u znaku sukoba i podjela u sklopu vodstva HDZ BiH. Jednu frakciju vodio je predsjednik HDZ BiH Stjepan Kljui\u0107, \u010dije izlaganje se svodilo na pravdanje politike Alije Izetbegovi\u0107a i obja\u0161njavanje (svoje) nemo\u0107i. Kao alternativa Kljui\u0107evoj politici javila se solucija koju je zastupao Mate Boban, predsjednik Hrvatske Zajednice Herceg Bosna. On se pozvao na navodne “Zaklju\u010dke sa sjednice hrvatskih du\u017enosnika iz BiH”, odr\u017eane 23. prosinca 1991. u Tomisla-vgradu, prema kojima oni ovla\u0161\u0107uju dr. Tu\u0111mana da zastupa interese HZHB u me\u0111unarodnih \u010dimbenika i u me\u0111urepubli\u010dkim dogovaranjima o utvr\u0111ivanju kona\u010dnih granica Republike Hrvatske. Na istoj sjednici JNA je progla\u0161ena zlo\u010dina\u010dkom armijom, te je zatra\u017eeno njezino povla\u010denje s prostora HZHB. Upozoreno je na \u0161tetnu politiku predsjednika HDZ BiH Stjepana Kljui\u0107a, kome je uskra\u0107en legitimitet za daljnje zastupanja Hrvata u BiH. Navedeno je da u slu\u010daju opstanka samostalne BiH tra\u017ee “neki oblik kantonalnog ili konfe-deralnog povezivanja”, kako hrvatski narod vi\u0161e nikad ne bi bio “u ropskom i podre\u0111enom polo\u017eaju prema drugim narodima”.10 Na sjednici u Zagrebu \u010dula su se suprotstavljena stajali\u0161ta, a pale se i te\u0161ke rije\u010di. Preporuka predsjednika Tu\u0111mana bila je da hrvatski politi\u010dari u BiH trebaju voditi hrvatsku politiku, koja \u0107e voditi ra\u010duna o interesima Hrvata u BiH, ali i ukupnim hrvatskim interesima.11<\/p>\n

Nakon potpisanog sporazuma o bezuvjetnom prekidu vatre izme\u0111u Hrvatske vojske i JNA, u Sarajevu 2. sije\u010dnja 1992., dogovoren je ulazak me\u0111unarodnih snaga (UNPROFOR) koje \u0107e \u010duvati mir. Hrvatska politika stekla je uvjete za aktivnije uklju\u010divanje u rje\u0161avanje bosansko-hercegova\u010dke krize. Na ocjenu predsjednika Tu\u0111mana da bi “podjela BiH mogla zadovoljiti dugoro\u010dne interese sva tri naroda i biti uvjet trajnog mira” reagirali su \u010detvorica knji\u017eevnika i jedan politi\u010dar iz Sarajeva. Oni su 6. sije\u010dnja 1992., pismom o\u0161tro osudili Tu\u0111manovu izjavu i ocijenili je suprotnom ukupnim hrvatskim interesima.12 Razvila se burna polemika u politi\u010dkim krugovima i u medijima, a i sve vi\u0161e se produbljivao jaz izme\u0111u razli\u010ditih politi\u010dkih koncepcija unutar HDZ-a BiH.13 Dva dana kasnije, 8 sije\u010dnja 1992., u traganju za politi\u010dkim kompromisom, predsjednik Tu\u0111man sa suradnicima, sastao se s dvojicom \u010dlanova Predsjedni\u0161tva SR BiH Franjom Borasom i dr. Nikolom Koljevi\u0107em.14 Odsustvo Stjepana Kljui\u0107a upozoravalo je na njegovu oslabljenu politi\u010dku poziciju. Nakon \u0161to je izgubio kredibilitet kod \u010dlanstva, izgubio je i podr\u0161ku politi\u010dkog Zagreba. Na sjednici Sredi\u0161njeg odbora HDZ-a BiH odr\u017eanoj 2. velja\u010de 1992. na \u0160irokom Brijegu, pod predsjedanjem predsjednika Izvr\u0161nog odbora HDZ-a Stjepana Mesi\u0107a, Kljui\u0107 je podnio ostavku.15<\/p>\n

Tra\u017eenje razli\u010ditih politi\u010dkih rje\u0161enja, stvaranje HZHB, kao i izno\u0161enje ponekad i radikalnih politi\u010dkih stajali\u0161ta, nije sprije\u010dilo hrvatske zastupnike u Skup\u0161tini SR BiH da u sije\u010dnju 1992. podr\u017ee izglasavanje Odluke o raspisivanju referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. HDZ nije bila u potpunosti zadovoljna referendumskim pitanjem, pa je 9. velja\u010de 1992. odr\u017eala sjednicu Sredi\u0161njeg odbora u Livnu, na kojoj je postavljen zahtjev za “nacionalnim kantonima”, odnosno definirano je takozvano “Livanjsko pitanje”.16 Iako zahtjev HDZ-a nije prihva\u0107en i razmatran na Skup\u0161tini SR BiH, ona je ipak pozvala hrvatski narod da izi\u0111e i glasuje za suverenost i neovisnost Bosne i Hercego-vine.17 Hrvatski zahtjev prihvatila je me\u0111unarodna zajednica, te je sadr\u017ean u Cutillerovom planu, odnosno njegovoj “Izjavi o na\u010delima za novo ustrojstvo Bosne i Hercegovine”. Po tom sporazumu dogovorenom u Lisabonu predvi\u0111eno je da \u0107e BiH biti “dr\u017eava sastavljena od tri sastavne jedinice, temeljene na nacionalnim na\u010delima i vode\u0107i ra\u010duna o gospodarskim, zemljopisnim i drugim kriterijima”, da \u0107e “zadr\u017eati svoje sada\u0161nje granice”, te da suverenitet po\u010diva “u gra\u0111anima muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda”.18 Po povratku iz Lisabona, u Sarajevu je 25. velja\u010de 1992. odr\u017eana zatvorena, pro\u0161irena sjednica Glavnog odbora SDA. Predsjednik Izetbegovi\u0107 izvijestio je nazo\u010dne o rezultatima pregovora i upozorio ih na va\u017enost predstoje\u0107eg referenduma. Ustvrdio je da \u0107e referendum propasti ukoliko ga ne prihvati hrvatska zajednica. Izetbego-vi\u0107 je rekao da su Hrvati nakon sporazuma u Lisabonu pristali na referendum i objasnio: “Mislim da smo ovim sada gore, ovim uslovnim pristankom, mislimda smo hrvatski element dobili za referendum. Oni ho\u0107e sada da glasaju jer se nadaju da \u0107e u toj Bosni i Hercegovini dobiti nekakvu suverenost, nekakva nacionalna priznanja, nekakve regije itd. jer je to dio ove saglasnosti.”19<\/p>\n

Dok su se hrvatski politi\u010dari nadali “nekakvoj suverenosti”, Glavni \u0161tab Patriotske lige BiH je u “Direktivu za obranu suvereniteta BiH” napisanu isti dan kada se odr\u017eavala i navedena sjednica vrha SDA, u “neprijateljske snage” uvrstio i “ekstremno krilo HDZ-a”.20 Ostaje otvoreno pitanje je li se muslimanska politi\u010dka elita ve\u0107 tada spremala za oru\u017eani sukob i s Hrvatima, ili je rije\u010d o osobnom stajali\u0161tu komandanta ilegalne Patriotske lige, koji je samo par mjeseci ranije bio oficir JNA i suradnik vojne protuobavje\u0161tajne slu\u017ebe, kolokvijalno zvane KOS.21 Odustajanje Izetbegovi\u0107a i vrha SDA od Lisabonskog sporazuma i kasniji razvoj doga\u0111aja upu\u0107uje na zaklju\u010dak da je muslimansko \u010delni\u0161tvo ve\u0107 tada zapo\u010delo pripreme za rat i s Hrvatima, ukoliko oni ne pristanu na njihove politi\u010dke zahtjeve.22 Da bi oja\u010dala svoju politi\u010dku poziciju, srpska politi\u010dka elita organizirala je u Sarajevu 28. i 29. o\u017eujka 1992., na dan referenduma, Kongres intelektualaca srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Oko 500 sudionika Kongresa donijelo je Deklaraciju u kojoj ka\u017eu da je “jedino rje\u0161enje za BiH da bude trodijelna dr\u017eavna zajednica”, te da je”sudbina Srpstva nedjeljiva”.23<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

Izme\u0111u mira i suvereniteta<\/p>\n

Referendum je odr\u017ean 29. velja\u010de i 1. o\u017eujka 1992. Ne\u0161to manje od dvije tre\u0107ine (62,68%) stanovnika SR BiH, uglavnom Muslimana i Hrvata, izjasnilo se za neovisnost i samostalnost dr\u017eave.24 Dok su hrvatski i bo\u0161nja\u010dki \u010delnici komentirali o\u010dekivanja i rezultate referenduma, srpsko politi\u010dko vodstvo okupilo se 29. velja\u010de 1992. u Banskim dvorima u Banjoj Luci, na zasjedanju Skup\u0161tine Autonomne regije Bosanska krajina. Ispred zgrade okupilo se nekoliko tisu\u0107a gra\u0111ana srpske nacionalnosti. Raspravljalo se treba li proglasiti Srpsku Republiku Krajinu ili Srpsku Republiku BiH.25 Dvojba je rije\u0161ena drugi dan zasjedanja, dono\u0161enjem Ustava Srpske Republike BiH.26 Tako je zavr\u0161io sukob unutar srpske zajednice, onaj me\u0111unacionalni tek se razbuktavao. Prvi danreferenduma, 29. velja\u010de 1992. donio je ljudske \u017ertve. Na cesti izme\u0111u Turbeta i Komarna, nedaleko od Travnika ubijena su dvojica ljudi, a jedan je te\u0161ko ranjen, nakon \u0161to su se poku\u0161ali probiti automobilom kroz barikadu koju su postavili mje\u0161tani srpske nacionalnosti. Barikada je navodno postavljena kao odgovor na blokadu u Novom Travniku, gdje su mje\u0161tani Hrvati onemogu\u0107ili transport oru\u017eja iz tvornice “Bratstvo”. Apsurdno je da su oba poginula tako\u0111er bili Srbi.27 U nedjeljno rano poslijepodne, drugi dan referenduma, u sredi\u0161tu Sarajeva dogodio se te\u017eak zlo\u010din. Nekoliko osoba muslimanske nacionalnosti pucali su u svatove pod srpskom zastavom. Jednog \u010dovjeka su ubili, a drugog te\u0161ko ranili. Priop\u0107enjem se oglasila SDS, koja je ustvrdila da se ne radi samo o ugro\u017eavanju \u017eivota ljudi, nego je to “napad na dostojanstvo i integritet cijelog srpskog naroda”.28 Malo prije pono\u0107i, blokirano je Sarajevo. Na svim va\u017enijim raskri\u017ejima postavljene su barikade. SDS se oglasila priop\u0107enjem iz kojega je bilo jasno da je ona organizator.29 Prve no\u0107i na barikadama je ubijeno troje, a ranjeno \u010detvero ljudi.30 Na barikadama je bilo i po nekoliko tisu\u0107a maskiranih osoba, uglavnom lokalnog srpskog stanovni\u0161tva.31 Bila je to generalna proba rata za glavni grad. Zanimljive su i ocjene stanja u Bosni i Hercegovini. Svjetske agencije izvje\u0161\u0107ivale su o barikadama i \u017ertvama u Sarajevu. Hrvatski predsjednik Franjo Tu\u0111man izjavio je da je te\u017ei\u0161te jugoslavenske krize preneseno u sredi\u0161te, na BiH, gdje treba tra\u017eiti rje\u0161enje da se ne bi pro\u0161irili ratno krvoproli\u0107e. Istakao je da se rje\u0161enje mo\u017ee prona\u0107i samo pregovorima svih triju strana.32 Nakon \u0161to su barikade privremeno uklonjene, predsjednik Predsjedni\u0161tva BiH Alija Izetbegovi\u0107 ustvrdio je da je situacija pod kontrolom i pozivao je gra\u0111ane da izi\u0111u u \u0161etnju i da se dru\u017ee.33<\/p>\n

Umjesto \u0161etnje i dru\u017eenja, \u0161irom Bosne i Hercegovine organizirani su razli\u010diti skupovi. U Sarajevu, kojim su patrolirale mje\u0161ovite patrole MUP-a i JNA, organiziran je veliki miting “zajedni\u0161tva” u kojem je sudjelovalo desetak tisu\u0107a gra\u0111ana.34 U Mostaru je 10 o\u017eujka 1992. organiziran skup druk\u010dije vrste. Na njemu je tra\u017eena smjena op\u0107inske i regionalne vlasti te \u010delni\u0161tva policije. Bio je to poku\u0161aj pasivizacije legalne obrane Mostara i Hercegovine. Skup su organizirali pripadnici Kluba intelektualaca, koji su se ranije predstavljali i kao Gra\u0111ani Mostara.35 Sli\u010dne akcije ru\u0161enja vlasti SR BiH, odnosno onoga \u0161to je od nje ostalo nakon odlaska srpskih kadrova, odr\u017eavale su se i u Sarajevu. Na adresu predsjednika Skup\u0161tine SR BiH Mom\u010dila Kraji\u0161nika stigao je 16. o\u017eujka 1992. “zahtjev za smjenu Vlade SR BiH”, upu\u0107en sa sjednice vije\u0107a Saveza samostalnih sindikata BiH, odr\u017eane 12. o\u017eujka 1992.36 Po\u0161to ovaj zahtjev nije ispunjen, sindikati su zajedno s drugim politi\u010dkim snagama jugoslavenske i srpske orijentacije pokrenuli prosvjede. Njihov vrhunac bio je 6. travnja 1992., kada je masa prosvjednika sa slikama Josipa Broza Tita i jugoslavenskim zastavama upala u zgradu Skup\u0161tine BiH i proglasila “Svenarodni parlament gra\u0111ana Bosne i Hercegovine”.37 Bio je to poku\u0161aj delegitimizacije i ru\u0161enja bosansko-hercegova\u010dke vlasti u skladu s ve\u0107 spominjanim planom General\u0161taba Oru\u017eanih snaga SFRJ, da u BiH “digne sve na noge za Jugoslaviju”. Ali, bila je to i politi\u010dka priprema za otvoreni napad srpskih i jugoslavenskih snaga na neovisnost Bosne i Hercegovine.38 Savjet ministara Europske zajednice priznao je 6. travnja 1992. SR Bosnu i Hercegovinu, a dan kasnije priznale su je SAD, Austrija i Republika Hrvatska.39 Uredbom Predsjedni\u0161tva od 8. travnja 1992. Socijalisti\u010dka Republika Bosna i Hercegovina prestala je biti “socijalisti\u010dka”.40 Me\u0111utim, pitanje unutarnjeg ure\u0111enja Bosne i Hercegovine ostalo je otvoreno. Srbi su u\u010dvr\u0161\u0107ivali “svoju” republiku. Politika “gra\u0111anska dr\u017eava ili gra\u0111anski rat” konfrontirana s “Livanjskim pitanjem” odre\u0111ivala je politi\u010dke odnose izme\u0111u Hrvata i Muslimana. Nakon razli\u010ditog odnosa prema Jugoslaviji, to je (p)ostala klica budu\u0107ih hrvatsko-muslimanskih sukoba, koji su privremeno odlo\u017eeni zbog srpske prijetnje i rata \u0161to se rasplamsao diljem Bosne i Hercegovine odmah nakon njezinog me\u0111unarodnog priznanja.
___________________________________________________
1 Skup\u0161tina SR BiH, Zapisnici, 1996., 112.-115.
2 Franjo BORAS, Bosanskohercegova\u010dki kaos 1990. – 1996., Matica hrvatska, Mostar, 2006., 101.
3 Uputstvo o provedbi plebiscita srpskog naroda koji \u0107e se odr\u017eati dana 10. novembra 1991. godine, Sarajevo, 23. oktobra 1991., Komisija za sprovo\u0111enje plebiscita, predsjednik Petko \u010can\u010dar. Usporediti: “Najavljen je plebiscit Srba u tzv. AR Bos. Krajina”, Muslimanski glas, 25. 10. 1991., 2. Usporediti: B. KIJAC, 2003., 76.-84.
4 “Volja muslimanskog naroda”, Muslimanski glas, 18. listopada 1991., 12. Referendum je podr\u017ealo i Udru\u017eenje Sand\u017eaklija BiH.
5 F. BORAS, 2006., 101.-102.
6 B. KIJAC, 2003., 88.-93.
7 Ivan MARKE\u0160I\u0106, “Op\u0107e politi\u010dke i vojne prilike u BiH s posebnim osvrtom na Ravno”, Humski zbornik 3.Ravno, Popovo, Ravno-Zagreb, 1997., 219.
8 Narodni list Hrvatske zajednice Herceg Bosna, Broj 1\/1992., 2.-3.
9 “Bosna vi\u0161e nije ponosna, Hrvati \u0107e to ostati”, Slobodna Bosna, 28. 11. 1991., 5.
10 Zapisnik sa sastanka predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tu\u0111mana s delegacijom Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine uz nazo\u010dnost du\u017enosnika Republike Hrvatske, odr\u017eanog u Zagrebu, 27. prosinca 1991. godine”, Stenogrami o podjeli Bosne, 2005., 75.-84.
11 Isto, 75.-128.
12 Ivan LOVRENOVIC, Bosanski Hrvati, Durieux, Zagreb, 2002., 246.-248. Pismo su potpisali: Miljenko Jergovi\u0107, Ivo Kom\u0161i\u0107, Ivan Kordi\u0107, Ivan Lovrenovi\u0107 i Mile Stoji\u0107.
13 Ivan ARALICA, \u0160to sam rekao o Bosni, PIP, Zagreb, 1995., 41.-59.
14 Zapisnik sa sastanka predsjednika Republike Hrvatske dr Franje Tu\u0111mana i suradnika s \u010dlanovima Predsjedni\u0161tva Bosne i Hercegovine, gospodinom prof. Nikolom Koljevi\u0107em i gospodinom Franjom Borasom, odr\u017eanom 8. sije\u010dnja 1992. u Zagrebu, Stenogrami o podjeli Bosne,
2005., 129.-154.
15 Dubravko MERLI\u0106, Slikom na sliku,. Dual, Zagreb, 1994., 11.-18., Razgovor sa Stipom Mesi\u0107em i Franjom Borasom. Kljui\u0107a je na sjednici Glavnog odbora HDZ BiH odr\u017eanoj 15. o\u017eujka 1992. u Bugojnu naslijedio dr. Miljenko Brki\u0107.
16 “BiH u tri lijepe.. .nacionalne zajednice”, Slobodna Bosna, 13. 2. 1992., 3.
17 “HDZ BiH poziva Hrvate na izja\u0161njavanje”, Oslobo\u0111enje, 29. velja\u010de 1992., 3.
18 M. TU\u0110MAN, 2005., 156.-159.
19 Transkript govora Alije Izetbegovi\u0107a na zatvorenoj pro\u0161irenoj sjednici Glavnog odbora SDA, odr\u017eanoj 25. velja\u010de 1992. godine u Domu milicije u Sarajevu.
20 Sefer HALILOVI\u0106, Lukava strategija, Matica, Sarajevo, 1998., 222.-224.
21 Republika Bosna i Hercegovina, Ministarstvo unutra\u0161njih poslova, Centar slu\u017ebi bezbjed-nosti Sarajevo, Sektor Slu\u017ebe dr\u017eavne bezbjednosti, 5. 11. 1993., Zapisnik, (Dopuna izjave Sefera Halilovi\u0107a od 31. 10. 1993. i od 3. 11. 1993.) http:\/\/www.slobodanpraljak.com\/slobodan pra-ljak pocetna.html (7. sije\u010dnja 2008.).
22 http:\/\/www2.slobodnaevropa.org\/svjedoci\/html\/Alija Izetbegovic.htm (7. sije\u010dnja 2008.)
23 “Deklaracija Kongresa srpskih intelektualaca u Bosni i Hercegovini”, Srpski nacionalni program, DMP, Beograd, 2000., 88.-89.
24 F. BORAS. 2006., 119.-120.
25 “Sudar razli\u010ditih opcija”, Oslobo\u0111enje, 1. o\u017eujka 1992., 4.
26 “Raskoli ili pomirenje”, Oslobo\u0111enje, 2. o\u017eujka 1992., 2.
27 “Smrt sa barikada”, Oslobo\u0111enje, 29. velja\u010de 1992., 1.
28 “Po\u010delo pucanjem na svadbi”, Oslobo\u0111enje, 2. o\u017eujka, 1992., 2.
29 “Barikade protiv Sarajeva”, Oslobo\u0111enje, 2. o\u017eujka 1992., 1.
30 “Troje mrtvih, \u010detvero povrije\u0111enih”, Oslobo\u0111enje, 2. o\u017eujka 1992., 3.
31 “Na kozijoj \u0107upriji 2000 ljudi”, Oslobo\u0111enje, 2. o\u017eujka 1992., 3.\u00a0\u00a0\u00a0
32 “U\u010dinit \u0107emo sve da se rat u BiH ne pro\u0161iri”, Oslobo\u0111enje, 3. o\u017eujka 1992., 12.
33 “Pro\u0161etajte”, Oslobo\u0111enje, 5. o\u017eujka 1992., 1.
34 “Sarajevska oda miru”, Oslobo\u0111enje, 6. o\u017eujka 1992., 1.
35 Republika Bosna i Hercegovina, MUP CSB Mostar SJB Mostar, broj 16-12\/09., Mostar, 11. 3. 1992. god.
36 Vije\u0107e Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, Broj: 01-155\/92, Sarajevo, 16. marta 1992. godine.
37 M. BOJI\u0106, 2001., 415.
38 B. JOVI\u0106, 1995., 283. i 277.
39 “SAD priznale BiH” i “Priznanje iz Be\u010da i Zagreba”, Oslobo\u0111enje, 8. travnja 1992., 1.
40 Slu\u017ebeni list Republike Bosne i Hercegovine, godina I. broj 1., 9. travnja 1992., 1.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"bih_upitnik\"U nastavku pogledajte \u010dlanke vezane za referendumska zbivanja u Ljubu\u0161kom i Hercegovini koji su u tih dana izlazili u sarajevskom Oslobo\u0111enju. Pro\u010ditajte \u0161to se zbivalo u Ljubu\u0161kom osim referenduma, kao i za \u0161to su se zalagali \u010delnici HSP-a i HOS-a Paraga i Bla\u017e Kraljevi\u0107. Donosimo Vam i sveobuhvatnu kronologiju tada\u0161njih zbivanja iz pera na\u0161eg povjesni\u010dara dr. Ive Lu\u010di\u0107a<\/strong> iz njegova rada: Bosna i Hercegovina od prvih izbora do me\u0111unarodnog priznanja <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":4247,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-4248","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4248","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4248"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4248\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4247"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4248"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4248"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4248"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}