{"id":4280,"date":"2010-03-04T11:27:20","date_gmt":"2010-03-04T10:27:20","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/03\/04\/qsanjam-dan-kad-u-sresti-osobe-s-organima-moje-majkeq\/"},"modified":"2010-03-04T11:27:20","modified_gmt":"2010-03-04T10:27:20","slug":"qsanjam-dan-kad-u-sresti-osobe-s-organima-moje-majkeq","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/qsanjam-dan-kad-u-sresti-osobe-s-organima-moje-majkeq\/","title":{"rendered":"“Sanjam dan kad \u0107u sresti osobe s organima moje majke”"},"content":{"rendered":"
\"anamarijagagro\"Znam da moram nastaviti dalje… Ne postavljam si pitanja, jer takvo je sada kako je. Na meni je velika odgovornost i nisam ni pomislila ostati studirati u Zagrebu i ostaviti svoju bra\u0107u ovdje nakon \u0161to su mi otac i majka poginuli…- po\u010dela nam je pri\u010dati, rije\u010dima prepunim neke nadnaravne snage, mlada djevojka koju je nezamisliva tragedija preko no\u0107i pretvorila u, kako njezina baka ka\u017ee, djevojku s 19 godina i troje djece. <\/p>\n

Rije\u010d je o Anamariji Gagro<\/strong> iz \u010citluka koja je, prema izboru novinara Ve\u010dernjeg lista BiH, progla\u0161ena humanistom godine. Rije\u010d je o djevojci koja je u prometnoj nesre\u0107i izgubila oslonce u svom \u017eivotu – majku i oca, Ines<\/strong> i Bo\u017eu<\/strong>. O djevojci koja je u toj cijeloj tragediji smogla snage i donirala organe svoje majke te tako spasila nekoliko \u017eivota. Rije\u010d je o djevojci \u010diju je snagu nemogu\u0107e opisati rije\u010dima, re\u010denicama, slovima… Bar ne ovim kojim poznajemo. Kada smo stigli u njihov dom, svaki detalj, svaka stvar odisala je toplinom kakva se rijetko osjeti u nekoj ku\u0107i. Zapravo, susre\u0107e se samo u ku\u0107ama gdje je obitelj sretna. A Anamarija i njezina bra\u0107a Ivan<\/strong>, Ante <\/strong>i Gabrijel <\/strong>su to bili. Sve do one no\u0107i u prosincu pro\u0161le godine kada je sve u trenutku nestalo. No, oni su, kako ka\u017ee Anamarija – dobro.<\/p>\n

– \u010cudno je to \u0161to nekako sve ovo dobro podnosimo, ali ja osje\u0107am da je to zasluga nekog drugog, sa smije\u0161kom na usnama re\u010de Anamarija dok joj je pogled odlutao na fotografiju njezinih roditelja. Znali smo odmah na koga misli. – Otac i majka nam daju snagu da izdr\u017eimo. Osje\u0107am da su tu. Sve je nekako kao prije, samo… Zastade na tim re\u010denicama i s tugom ponovi rije\u010d koja je, \u010dinilo mi se, odjekivala cijelo vrijeme njihovim domom. Rije\u010d – \u201cSamo…\u201d<\/p>\n

<\/p>\n

Dok je govorila, mla\u0111i brat Ante, koji je drugi razred osnovne \u0161kole, nije ju pu\u0161tao iz ruku. Cijelo vrijeme sjedio je uz nju i promatrao na\u0161 razgovor. – Oni su mi dobri, dobri su u \u0161koli, Ivan je na\u0161 prvak u atletici i poku\u0161avamo ostvariti ono \u0161to su na\u0161i roditelji \u017eeljeli za nas, zaklju\u010di Anamarija koja je tisu\u0107e gledatelja Pe\u010data osvojila svojom snagom. Nije bilo osobe koja tu ve\u010der nije pustila suzu. Nije bilo osobe koja joj je nije divila. – Ne znam za\u0161to se ljudi toliko \u010dude mojoj odluci. Znam kakva mi je majka bila, a odluka da doniram njezine organe, za mene je bila prirodna. Normalna. Ne mogu shvatiti da, ako ve\u0107 nekome mo\u017eete spasiti \u017eivot – to i ne u\u010dinite. Otac i majka su nas odgojili u vjeri i znala sam \u0161to mi je \u010diniti, govori nam odlu\u010dno. A ono \u0161to je Anamarija u\u010dinila, spasilo je nekoliko \u017eivota. Naime, donirala je dva bubrega, ro\u017enice i jetru, koja je podijeljena na dva dijela. – Ne znamo jo\u0161 to\u010dan broj osoba kojima su organi oti\u0161li. Lije\u010dnici su nam rekli da \u0107e se te osobe javiti, a trenutak kada ih napokon upoznam, bit \u0107e mi najljep\u0161i mogu\u0107i trenutak. I dok smo razgovarali o njima, smije\u0161ak joj je preletio usnama, jer, kako je i rekla na Ve\u010dernjakovu pe\u010datu, njezina majka bi bila ponosna na nju. A njoj i njezinoj bra\u0107i to je sada najva\u017enije – nastaviti njihovim stopama. Da budu ljudi kakvi su oni bili.<\/p>\n

– Iznenadila sam se koliko su bili omiljeni i koliko su drugima pomagali. Mislim, poznavala sam svoje roditelje, znala sam tko su, ali tek nakon njihove smrti, shvatila sam da su zaista bili posebni. I sada, kada njih vi\u0161e nema, svi su zaista tu za nas. I rodbina i prijatelji, i svima smo zahvalni. Svi poma\u017eu koliko mogu, ka\u017ee nam ta mlada studentica Ekonomskog fakulteta koja je, nakon tragedije, odlu\u010dila studij nastaviti u Mostaru. Energija kojom je zra\u010dila cijelo vrijeme dok smo razgovarali, bila nam je nestvarna. No, iz razgovora s ljudima koji su poznavali Ines i Bo\u017eu, ta energija o\u010dito je bila nasljedna.<\/p>\n

– Nedostaju mi nenormalno. Nekad ne mogu vjerovati da ih nema. Da je ovo sada stvarnost.
Dok je izgovarala te rije\u010di, o\u010di su joj se napunile suzama, a glas je po\u010deo drhtati. Kao i olovka u mojim rukama. Svi smo za\u0161utjeli. A onda, opet snaga. Njezine sljede\u0107e rije\u010di opet su pokazale da djevojka s kojom pri\u010damo u sebi nosi nadnaravnu snagu. Rekla je: \u201cMislim da su moji majka i otac ispunili sve ono \u0161to su htjeli na ovom svijetu, i to mi daje nekakav mir. I ja sam sigurna da \u0107e s nama sve biti sve u redu…\u201d

<\/strong> <\/p>\n

Ve\u010dernji list<\/strong><\/span><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"anamarijagagro\"Znam da moram nastaviti dalje… Ne postavljam si pitanja, jer takvo je sada kako je. Na meni je velika odgovornost i nisam ni pomislila ostati studirati u Zagrebu i ostaviti svoju bra\u0107u ovdje nakon \u0161to su mi otac i majka poginuli…- po\u010dela nam je pri\u010dati, rije\u010dima prepunim neke nadnaravne snage, mlada djevojka koju je nezamisliva tragedija preko no\u0107i pretvorila u, kako njezina baka ka\u017ee, djevojku s 19 godina i troje djece. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":4279,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-4280","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4280","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4280"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4280\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4279"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4280"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4280"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4280"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}