{"id":43,"date":"2009-02-07T20:53:27","date_gmt":"2009-02-07T19:53:27","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2009\/02\/07\/pokretaka-snaga-domoljublja-zato-hrvati-sebe-ne-vole-kao-to-se-vole-neke-druge-nacije\/"},"modified":"2009-02-07T20:53:27","modified_gmt":"2009-02-07T19:53:27","slug":"pokretaka-snaga-domoljublja-zato-hrvati-sebe-ne-vole-kao-to-se-vole-neke-druge-nacije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/pokretaka-snaga-domoljublja-zato-hrvati-sebe-ne-vole-kao-to-se-vole-neke-druge-nacije\/","title":{"rendered":"Pokreta\u010dka snaga domoljublja – za\u0161to Hrvati sebe ne vole kao \u0161to se vole neke druge nacije?"},"content":{"rendered":"

Proljetos sam boravio u New Yorku i tom prigodom obi\u0161ao \u010duveni Ground Zero, odnosno mjesto sru\u0161enih tornjeva WTC-a. Tra\u017ee\u0107i prigodan suvenir u jednoj od obli\u017enjih suvenirnica kupio sam prigodnu fotomonografiju Ameri\u010dka domoljubna mjesta \u2013 50 mjesta koji svaki Amerikanac mora vidjeti. Iskreno, privukla me znati\u017eelja ali i sna\u017ean osje\u0107aj ameri\u010dkog nacionalnog ponosa.
Pi\u0161e: dr.sc. Bo\u017eo Skoko<\/strong><\/p>\n

Monografija je ispunjena fotografijama i podacima mjesta kao \u0161to je nacionalno groblje Arlington u Virginiji, Bijela ku\u0107a i Capitol Hill te Jefferson i Lincoln memorijani centri u Washingtonu, Dom neovisnosti u Philadelphiji, Kip slobode u New Yorku, luka Pearl Harbor na Havajima\u2026<\/p>\n

Iznena\u0111uju\u0107e, ondje su bila i mjesta poput svemirskog centra Houston, vojne akademije West Point, nebodera Empire State Building u New Yorku, mosta Golden Gate kraj San Francisca te brane Hoover u Nevadi. Mladi ameri\u010dki prodava\u010d u suvenirnici, s ponosom mi je protuma\u010dio kako je rije\u010d o mjestima na koja su Amerikanci ponosni, bilo da ih podsje\u0107aju na svijetle trenutke njihove povijesti, bilo da govore o snazi i kreativnosti ameri\u010dke nacije.<\/p>\n

<\/p>\n

<\/p>\n

Shvatio sam obja\u0161njenje i divio se ameri\u010dkom veli\u010danju njihove kratke i burne povijesti ali i promoviranju sada\u0161njosti kada me trgnulo pitanje mladog Amerikanca \u2013 \u201eIz Hrvatske ste!? \u010cuo sam da imate bogatu i dugu povijest? Volio bih jednog dana posjetiti Dubrovnik i upoznati va\u0161a druga sveta mjesta\u2026 Siguran sam da mnogo toga mogu nau\u010diti iz va\u0161e povijesti.\u201c<\/p>\n

\u201eSvakako, svakako do\u0111ite! Hrvatska uistinu ima \u0161to pokazati!\u201c \u2013 izgovorio sam zbunjeno. Htio sam govoriti o hrvatskim prirodnim ljepotama, ali je Amerikanac bio povjesni\u010dar\u00a0 i zanimala su ga \u201edomoljubna mjesta koja svaki Hrvat mora vidjeti\u201c. Na\u017ealost, nisam mu ba\u0161 mogao puno pomo\u0107i\u2026<\/p>\n

Za\u0161to je u Americi domoljublje \u201ein\u201c?<\/h3>\n

Tog popodneva dugo sam razmi\u0161ljao o toj temi, \u0161etaju\u0107i podno monumentalnog Kipa slobode, koji na najbolji na\u010din simbolizira ameri\u010dku demokrati\u010dnost i slobodoljublje. Moram priznati da sam ostao pomalo i posti\u0111en jer se nisam uspio sjetiti ba\u0161 velikog broja hrvatskih domoljubnih mjesta, koja posje\u0107uju \u0161kolske ekskurzije, o kojima pi\u0161u ud\u017ebenici i snimaju filmovi a koja svojim muzejima i multimedijalnim centrima svjedo\u010de strancima o snazi na\u0161eg identiteta.<\/p>\n

<\/p>\n

<\/p>\n

Kad bismo pitali hrvatske gra\u0111ane, kada se uop\u0107e slavi hrvatski Dan dr\u017eavnosti, malo bismo prona\u0161li onih koji se snalaze u \u010destom premje\u0161tanju nacionalnih praznika. Nema sumnje kako bi isti gra\u0111ani spremno odgovorili da Amerikanci svoj praznik slave to\u010dno 4., a Francuzi 14. srpnja. Njihova duga povijest proslave tog praznika ne mo\u017ee nam biti izgovor.<\/div>\n

Dodu\u0161e sjetio sam se Medvedgrada i Oltara domovine te Tu\u0111manovih po\u010dasnih parada, a onda me u stvarnost vratile slike zapu\u0161tene planinske utvrde nakon promjene vlasti 2000. Sjetio sam se Krbavskog polja i mogu\u0107e crkve hrvatskih mu\u010denika, a onda i svih peripetija oko arhitektonskog rje\u0161enja za tu crkvu. Sjetio sam se Vukovara i tu\u017ene \u010dinjenice da ga se Hrvatska uglavnom sjeti svakog 18. studenoga.<\/p>\n

Sjetio sam se groba prvog hrvatskog predsjednika na Mirogoju, kojeg redovito zaobilazi aktualni predsjednik. Razmi\u0161ljao sam gdje se pogubila sva ona hrvatska simbolika razasuta diljem obale, koja govori o hrvatskoj ba\u0161tini, kulturi i dr\u017eavnosti, osim \u0161to se skriva po muzejima\u2026 Gledao sam stotine ameri\u010dkih barjaka kako se diljem New Yorka ponosno vijore na vjetru i pitao – za\u0161to se Hrvati stide istaknuti svoj stijeg \u010dak i na nacionalne blagdane.<\/p>\n

Uostalom, kad bismo pitali hrvatske gra\u0111ane, kada se uop\u0107e slavi hrvatski Dan dr\u017eavnosti, malo bismo prona\u0161li onih koji se snalaze u \u010destom premje\u0161tanju nacionalnih praznika i obilje\u017eavanju kojekakvih datuma suvremene hrvatske povijesti, bez sve\u010danosti, bez parada i svega onoga \u0161to dolikuje glavnom nacionalnom prazniku. Nema sumnje kako bi isti gra\u0111ani spremno odgovorili da Amerikanci svoj praznik slave to\u010dno 4., a Francuzi 14. srpnja. Njihova duga povijest proslave tog praznika ne mo\u017ee nam biti izgovor.<\/p>\n

Budimo realni i priznajmo da \u017eivimo krizu vlastitog identiteta, a pitanje nacionalnog ponosa godinama srozavamo. Pritom nam je jedini alibi tobo\u017enji strah od nacionalizma, ili tuma\u010denje kako je rije\u010d o \u0161arenoj paradi koja je u biti \u201ei\u017eivljavanje potisnutih osje\u0107aja svojstvenih malim narodima s ruba Europe\u201c.<\/p>\n

<\/p>\n

Naprotiv, pitanje nacionalnog ponosa, domoljublja ili patriotizma nacionalno je pitanje par exellence svake normalne demokratske i razvijene dr\u017eave. Naime, zapadne zemlje su davno shvatile da na taj na\u010din \u2013 ne samo da ja\u010daju snagu vlastite dr\u017eave, ve\u0107 i duh njezina naroda, koji se pozitivno odra\u017eava na njezin cjelokupni razvoj a prije svega gospodarski.<\/p>\n

Poznati britanski teoreti\u010dar identiteta suvremenih dr\u017eava Simon Anholt \u010dak tvrdi kako je danas u doba globalne konkurencije i krize, nu\u017eno potreban \u201edobro\u0107udni nacionalizam\u201c, odnosno domoljubni motiv koji \u0107e narode tjerati da vole i po\u0161tuju svoju zemlju te se vi\u0161e trude za njezin napredak i op\u0107e dobro. Jasno to ne zna\u010di podcjenjivanje ili omalova\u017eavanje drugih, s \u010dime de\u017eurni kriti\u010dari \u010desto izjedna\u010davaju domoljublje, prikazuju\u0107i ga kao ne\u0161to nepotrebno ili \u010dak zlonamjerno.<\/p>\n

Ponosnije zemlje u\u017eivaju ve\u0107i ugled<\/h3>\n

Nacionalni ponos izravno je povezan i s imid\u017eom koji dr\u017eava u\u017eiva u svijetu. Imid\u017e dr\u017eave, naime, uvelike ovisi i o pona\u0161anju njezinih gra\u0111ana, budu\u0107i da oni u o\u010dima svijeta predstavljaju njezine glasnogovornike i simbole, a na temelju njihova pona\u0161anja, ljudi u inozemstvu \u010desto donose zaklju\u010dke o cijelom narodu i dr\u017eavi.<\/p>\n

Prema tome, informiran, motiviran i ponosan gra\u0111anin, predstavlja najboljeg promotora svoje zemlje. S druge strane \u017eivot u cijenjenoj, priznatoj i od svijeta po\u0161tovanoj zemlji, uvelike \u0107e pridonositi i zadovoljstvu i ponosu njezinih stanovnika.<\/p>\n

INDEKS ZEMALJA BRENDOVA – U tom istra\u017eivanju gotovo sve ankete po dr\u017eavama rangirale su vlastite narode kao najbolje na svijetu, a samo su tri iznimke. Nijemci su sebe rangirali na \u010detvrto mjesto, iza Kana\u0111ana, \u0160ve\u0111ana i Australaca te Poljaci i Francuzi, koji vi\u0161e od sebe vole Kana\u0111ane.<\/div>\n

Dakle, za pretpostaviti je ako su gra\u0111ani ponosni na svoju zemlju, ve\u0107a je vjerojatnost da \u0107e visoko mi\u0161ljenje o svojoj zemlji projicirati i prema inozemstvu. Tu pretpostavku je istra\u017eivanjem potvrdio i Simon Anholt kroz Indeks zemalja brendova, kroz koji je poku\u0161ao analizirati kako populacija odre\u0111ene dr\u017eave rangira vlastitu zemlju u odnosu na druge, te ima li kakvih poveznica izme\u0111u tog na\u010dina i na\u010dina kako ga rangiraju druge dr\u017eave.<\/p>\n

U rezultatima iz 2005. godine taj fenomen je do\u0161ao do punog izra\u017eaja. Naime, svaka od prvih 15 najuglednijih zemalja svijeta stavila je sebe na prvo mjesto, dok su isto u\u010dinile samo dvije zemlje od zadnjih 20. O\u010dito se ovdje potvrdila ona narodna uzre\u010dica \u2013 \u201eAko se sam ne cijeni\u0161, ne\u0107e te ni drugi cijeniti!\u201c<\/p>\n

U tom istra\u017eivanju gotovo sve ankete po dr\u017eavama rangirale su vlastite narode kao najbolje na svijetu, a samo su tri iznimke. Nijemci su sebe rangirali na \u010detvrto mjesto, iza Kana\u0111ana, \u0160ve\u0111ana i Australaca te Poljaci i Francuzi, koji vi\u0161e od sebe vole Kana\u0111ane.<\/p>\n

Anholt tvrdi da Nijemci nisu sigurni kako voljeti sebe, a osnovno na\u010delo ljudske psihologije je da je te\u0161ko voljeti nekoga tko zapravo ne zna kako voljeti sebe. Autor dodaje da Talijani nemaju nikakvih problema s poznavanjem tko su i u\u017eivanja u tome. Rezultat je \u2013 kao \u0161to pokazuje Indeks zemalja brendova \u2013 da gotovo nitko nema problema s iskazivanjem svi\u0111anja prema njima. Voljeti sebe je o\u010dito preduvjet da bi nadahnuli vjerovanje kod drugih.<\/p>\n

S time nemaju problema ni Amerikanci, koje autori \u010desto navode kao najponosniju naciju na svijetu. Upitani 1991. \u201eKoliko ste ponosni na to \u0161to ste Amerikanci?\u201c, u 96 posto slu\u010dajeva odgovorili su \u201evrlo smo ponosni\u201c ili \u201eprili\u010dno smo ponosni\u201c. Godine 1996. ljude su pitali: \u201eKoliko vam je va\u017eno biti Amerikancima, pri \u010demu 0 zna\u010di\u00a0 da vam je to potpuno neva\u017eno, a 10 ozna\u010dava ne\u0161to najva\u017enije u va\u0161em \u017eivotu?\u201c. U 45 posto odgovora odabrana je desetka; brojku izme\u0111u 6 i 9 izabralo je 38 posto, dva posto ispitanika odlu\u010dilo se za 0.<\/p>\n

Napad od 11. rujna 2001. nije mnogo utjecao na tu visoku razinu izra\u017eavanja rodoljublja. Istra\u017eivanje provedeno prije pet godina pokazalo je kako je 91 posto Amerikanaca \u201ekrajnje\u201c ili \u201evrlo ponosno\u201c na to \u0161to su Amerikanci.<\/p>\n

Sli\u010dne rezultate dala su i neka druga istra\u017eivanja u kojima su Amerikanci po nacionalnoj osvije\u0161tenosti i ponosu, odnosno poistovje\u0107enosti s vlastitom zemljom prednja\u010dili pred europskim narodima. Veli\u010danje Amerike i isticanje njezinih simbola pritom se ne ograni\u010dava samo na sportska natjecanja, kao primjerice u Hrvatskoj, ve\u0107 su znakoviti za trajan osje\u0107aj u Amerikanaca. Ve\u0107ina Europljana umjerenije izra\u017eava svoj nacionalni ponos pa mnogobrojni autori s pravom Amerikance nazivaju \u201enajdomoljubnijim narodom na svijetu\u201c.<\/p>\n

 <\/p>\n\n\n\n\n\n
\u00a0<\/td>\n\u00a0<\/td>\n\u00a0<\/td>\n<\/tr>\n
\u00a0<\/td>\n\n

Njema\u010dko ja\u010danje nacionalnog ponosa\u00a0<\/h3>\n

Kampanja ‘Du bist Deustchland!’ (Ti si Njema\u010dka!) izvrstan je primjer nacionalne kampanje ja\u010danja samosvijesti i nacionalnog ponosa. Cilj te kampanje bio je prouzro\u010diti promjenu u raspolo\u017eenju nacije, podi\u0107i razinu nacionalnog ponosa, motivirati gra\u0111ane i institucionalne predstavnike kako bi preuzeli svoj dio odgovornosti za budu\u0107nost Njema\u010dke te tako pridonijeli njezinu razvoju.<\/p>\n

Kulminacija aktivnosti dogodila se tijekom 2005. i 2006. godine, uo\u010di i nakon odr\u017eavanja Svjetskog nogometnog prvenstva. Projekt je koristio ogla\u0161iva\u010dke kampanje i kampanje odnosa s javno\u0161\u0107u, a u kampanju su se uklju\u010dile mnogobrojne njema\u010dke slavne osobe i vode\u0107e nacionalne institucije. Koordinator kampanje bio je Bertelsmann A.G. a golemu medijsku potporu dalo je 25 klju\u010dnih medijskih korporacija.<\/p>\n

Druga njema\u010dka kampanja, \u010diji je cilj bio – oja\u010dati i zadr\u017eati pozitivni ugled Njema\u010dke u lokalnoj i me\u0111unarodnoj zajednici zvala se ‘Deustchland \u2013 Land der Ideen’ (Njema\u010dka \u2013 zemlja ideja). Poseban fokus kampanje bio je usmjeren na Njema\u010dku, kao zemlju znanosti i kulture, pjesnika i mislilaca te inovativne njema\u010dke proizvode. Inicijatori i partneri ovog projekta bili su njema\u010dka vlada, njema\u010dko gospodarstvo i industrija, koje predstavlja Njema\u010dka udruga industrija (BDI) te vode\u0107e njema\u010dke korporacije.<\/p>\n

Pokrovitelj je bio njema\u010dki predsjednik Horst K\u00f6hler, a radi implementacije projekta ‘Njema\u010dka \u2013 zemlja ideja’ osnovana je i institucija FC Deutschland GmbH. Analiti\u010dari procjenjuju kako su te i sli\u010dne kampanje uvelike pridonijele ja\u010danju nacionalne svijesti i ponosa a time i motiviranosti njema\u010dkog naroda u radu za dobro njema\u010dke dr\u017eave.<\/p>\n<\/td>\n

\u00a0<\/td>\n<\/tr>\n
\u00a0<\/td>\n\u00a0<\/td>\n\u00a0<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

Religioznije dr\u017eave ponosnije<\/h3>\n

Neka istra\u017eivanja pokazuju da su religioznije zemlje sklonije nacionalnom ponosu, o \u010demu vjerno svjedo\u010di i primjer SAD-a, koje sebe smatraju vrlo religioznom zemljom. Richard Rose je proveo istra\u017eivanje 1983. u petnaest, uglavnom europskih zemalja, koje je pokazalo da \u201eu svakoj ispitanoj zemlji, oni koji su se izjasnili nereligioznima, na\u0161li su se me\u0111u manje ponosnima na svoju zemlju\u201c.<\/p>\n

Ta je razlika izme\u0111u religioznih i nereligioznih u prosjeku iznosila 11 posto. U ve\u0107ine Europljana niska je razina vjere u Boga i istodobno ponosa na svoju zemlju.<\/p>\n

Agencija GFK iz Zagreba tijekom 2000. godine provela je istra\u017eivanje javnog mi\u0161ljenja gra\u0111ana Hrvatske o Hrvatskoj i nekim drugim zemljama. Sa\u017eetak doti\u010dnog istra\u017eivanja bi se mogao svesti na to da 44 posto gra\u0111ana dr\u017ei da je Hrvatska prosje\u010dna zemlja, 32 % ih smatra da je lo\u0161ija od drugih zemalja, a tek 21 % da je bolja!<\/div>\n

Amerika, uz Irsku i Poljsku na vrhu su te ljestvice. Kako pi\u0161e Huntington u svojoj knjizi \u201eTko smo mi?\u201c katolicizam je bitan za irski i poljski nacionalni identitet, a otpadni\u010dki protestantizam od klju\u010dne je va\u017enosti za ameri\u010dki nacionalni identitet.<\/p>\n

Imaju\u0107i u vidu te teorijske pretpostavke mo\u017eemo se samo zapitati \u2013 za\u0161to u Hrvatskoj takav pristup ne funkcionira. Ili smo slaba katoli\u010dka zemlja, ili su neki drugi uvjeti utjecali na na\u0161u nacionalnu svijest.<\/p>\n

Agencija GFK iz Zagreba tijekom 2000. godine provela je istra\u017eivanje javnog mi\u0161ljenja gra\u0111ana Hrvatske o Hrvatskoj i nekim drugim zemljama. Sa\u017eetak doti\u010dnog istra\u017eivanja bi se mogao svesti na to da 44 posto gra\u0111ana dr\u017ei da je Hrvatska prosje\u010dna zemlja, 32 % ih smatra da je lo\u0161ija od drugih zemalja, a tek 21 % da je bolja!<\/p>\n

U usporedbi mi\u0161ljenja o Hrvatskoj i pojedinim drugim zemljama, Hrvatska zauzima tek sedmo mjesto! Ispred nje, Hrvati su na top ljestvici pozicionirali Njema\u010dku, Austriju, SAD, Italiju, Francusku i Sloveniju. Budu\u0107i da se podaci s vremenom mijenjaju treba ih uzeti s rezervom, me\u0111utim jasno govore o vlastitom poimanju na\u0161e snage.<\/p>\n

Jedan od najpoznatijih hrvatskih komunikologa pokojni Pavao Novosel svojedobno je pisao da su \u010dak za lo\u0161e mi\u0161ljenje na\u0161ih isto\u010dnih susjeda, krajem osamdesetih i po\u010detkom devedesetih godina dijelom odgovorni i sami Hrvati. Podsjetimo, dio njihovih glasnih intelektualaca i politi\u010dara Hrvate je smatrao nedr\u017eavotvornom nacijom, ljudima koji nemaju pravoga politi\u010dkog smisla, duhovno i kulturno slabijima, narodom stvorenim za slu\u017eenje, a ne za samostalnost. On se poziva na neka egzaktna istra\u017eivanja koja su pokazala da je u Hrvatskoj u prili\u010dnoj mjeri bila prisutna takozvana \u00abpodani\u010dka\u00bb politi\u010dka kultura.<\/p>\n

Tako u knjizi \u201eEuropa 92. i Hrvatska 91. Novosel pi\u0161e: Kad bi samo prije nekoliko godina nekom na\u0161em obi\u010dnom \u010dovjeku postavili pitanje samodefinicije, on bi, uz \u010dasne iznimke, sebe odredio kao pripadnika \u00abmalog\u00bb, \u00abskromnog\u00bb naroda, naroda koji dodu\u0161e \u017eivi u jednoj od najljep\u0161ih zemalja svijeta, ali to i tako nije njegova zasluga. Ukratko, mi smo Hrvati po svojoj samodefiniciji skromni, \u0161to onda uklju\u010duje i to da su drugi bolji od nas.\u00a0<\/p>\n

Izme\u0111u jugoslavenske pro\u0161losti i europske budu\u0107nosti\u00a0<\/h3>\n

Misliti dobro o svojoj zemlji ne zna\u010di pretjerivati u ocjeni njezinih mogu\u0107nosti, dosega i zna\u010denja o \u010demu se dosta govorilo proteklih godina. Tako je komunikolog Pavao Novosel jo\u0161 1991. godine predlagao da se hrvatski narod mora promijeniti te \u201epostati narod, koji je svjestan svojih vrijednosti, narod ponosan na svoju povijest i, jo\u0161 vi\u0161e, ponosan na budu\u0107nost koju \u0107e sebi stvoriti\u201c. On se zauzimao za to da se nova hrvatska nacionalna svijest mora definirati kao nacionalni ponos, kao uvjerenje da smo jednaki sa svim ostalim nacijama u Europi i svijetu.<\/p>\n

To, dakako ne zna\u010di da bi sada trebali nerazumno odbacivati sve \u0161to dolazi od drugih. Naprotiv, na\u0161 razvoj, kao i razvoj drugih nacija, i nadalje \u0107e se sastojati u tome da prihva\u0107amo sve vrijednosti koje nam dolaze od drugih i da se na taj na\u010din integriramo u \u0161iru me\u0111unarodnu zajednicu, ali je isto toliko jasno da to moramo \u010diniti bez podcjenjivanja svojega, dakle s punom svije\u0161\u0107u o tome koliko i sami vrijedimo.<\/p>\n

To je posebno va\u017eno shvatiti sada kad se nalazimo pred vratima Europske unije i biramo kako \u0107emo u\u0107i u tu zajednicu \u2013 kao ravnopravni \u010dlan kojeg \u0107e po\u0161tovati i diviti mu se, ili kao siroma\u0161ni ro\u0111ak kojem se progledalo kroz prste. Uistinu je stvar u vlastitoj prezentaciji nacionalnih vrijednosti.<\/p>\n

<\/p>\n

Tijekom rata a i nakon osloba\u0111anja okupiranih dr\u017eavnih podru\u010dja dodu\u0161e, nastojalo se pristupati izgradnji takvog identiteta o kojemu je Novosel pisao, \u010dak i uz potporu najvi\u0161eg dr\u017eavnog vrha. Me\u0111utim, nekada se \u00abgradnji identiteta\u00bb pristupalo i pomalo nestru\u010dno pa i iritiraju\u0107e, a nekada se dodu\u0161e i malo pretjerivalo u pozicioniranju Hrvatske na novoj geopoliti\u010dkoj karti svijeta. Po\u010detkom 2001. godine, nakon odlaska Hrvatske demokratske zajednice s vlasti te dolaska socijalno-liberalne koalicije do\u017eivjeli smo dijelom negiranja tog \u00abnacionalnog identiteta u nastajanju\u00bb.<\/p>\n

Naime, pojedinim potezima nove vlasti dovedene su u pitanje ili su \u010dak zanemarene ranije promovirane vrijednosti (na simboli\u010dkoj razini: po\u010dasna garda, Oltar domovine na Medvedgradu, vojne parade, velebne proslave Dana dr\u017eavnosti i Dana zahvalnosti, \u010dak je i premje\u0161ten \u00abprepoznatljivi\u00bb Dan dr\u017eavnosti sa 30. svibnja na 8. listopada…). A domovinski rat i oslobodila\u010dke akcije, koje su \u2013 prema pisanju mnogobrojnih autora – vratile ponos i nadu hrvatskome narodu po\u010dele su se razmatrati i s drugih (\u010desto uglavnom negativnih) aspekata, koje su umanjile njihov nacionalni zna\u010daj.<\/p>\n

Iako su se neke aktivnosti poput istra\u017eivanja ratnih zlo\u010dina i su\u0111enja odgovornima na me\u0111unarodnom sudu za ratne zlo\u010dine u Haagu uistinu trebale dogoditi i ranije, njihova lo\u0161a \u00abizvedba\u00bb dijelom je utjecala na \u00abru\u0161enje\u00bb samosvijesti i nacionalnog ponosa. A tome su svakako pridonijeli i \u00abpritisci\u00bb te \u00abtutorstva\u00bb razli\u010ditih me\u0111unarodnih institucija, \u010diji su potezi dijelom shva\u0107eni i kao ugro\u017eavanje hrvatske samostalnosti. S druge strane \u00abru\u0161enje mita o hrvatskoj posebnosti\u00bb na\u010deto je i velikim gospodarskim problemima, kad je u prvi plan do\u0161la \u017eivotna egzistencija.<\/p>\n

Za\u0161to je u Hrvatskoj domoljublje \u201eout\u201c?<\/h3>\n

Za nedovr\u0161eni proces ja\u010danja hrvatskog identiteta i slabljenje osje\u0107aja nacionalnog ponosa, krivnju treba tra\u017eiti me\u0111u najvi\u0161im hrvatskim dr\u017eavnim du\u017enosnicima, tijekom proteklog desetlje\u0107a, koji su skrb o nacionalnom identitetu, simbolici pa i nacionalnom osje\u0107aju do\u017eivljavali prili\u010dno \u201eout\u201c. Nastoje\u0107i ispraviti poneku gre\u0161ku Tu\u0111manova pretjerivanja odlazili su u potpunu krajnost i brigu o tim klju\u010dnim nacionalnim pitanjima pretvarali u stihiju ili srozavali na ispodprosje\u010dnost. Mediji i obrazovni sustav, kao najja\u010di promotori nacionalnog identiteta, slijedili su njihov primjer\u2026<\/p>\n

<\/p>\n

Nasuprot prili\u010dnoj neodgovornosti na doma\u0107em terenu, mnogobrojni primjeri iz razvijenog svijeta pokazuju da su upravo pojedini dr\u017eavnici uvelike pridonosili ja\u010danju nacionalnog ponosa, pa \u010dak i ja\u010danju identiteta i imid\u017ea vlastite dr\u017eave. Na pravom putu, po tom pitanju je i novoizabrani ameri\u010dki predsjednik Obama. Jasno, rije\u010d je o tzv. vizionarskim vo\u0111ama, koji su svjesni snage nacionalnog identiteta, prema njemu se odnose s dubokim po\u0161tovanjem, ba\u0161 kao i prema svojim prethodnicima.<\/p>\n

Oni na tim temeljima definiraju jasan zajedni\u010dki cilj, odnosno promoviraju viziju zajedni\u010dke budu\u0107nosti i smisao za budu\u0107u ulogu dr\u017eave u svijetu. Sve to ra\u0111a nacionalnim ponosom i svojevrsnim dobro\u0107udnim nacionalizmom u narodu, kojeg zagovara Anholt kao temeljnu pretpostavku brendiranja vlastite dr\u017eave u o\u010dima drugih.<\/p>\n

Obrazovanje je tako\u0111er va\u017eno u procesu ja\u010danja nacionalnog identiteta a posredno i imid\u017ea. Dr\u017eava mora po\u010deti obrazovati djecu da budu informiraniji, entuzijasti\u010dniji i ponosniji zagovaratelji vlastitog naroda. Spomenuti Anholt takav pristup smatra \u010dak i u\u010dinkovitim na\u010dinom kontrole gubitka populacije, jer ako tinejd\u017eeri i mladi ljudi osje\u0107aju da je mjesto u kojem \u017eive u \u017ei\u017ei zbivanja, da ga ljudi u drugim mjestima diljem svijeta cijene i po\u0161tuju, mjesto za koje ponosno tvrde da je njihovo zbog pozitivnih reakcija s kojima se susre\u0107u kad god nekoga upoznaju, puno su manje \u0161anse da \u0107e oni podle\u0107i mo\u0107i brenda nekog mjesta koje je glamuroznije i udaljenije, te jednog dana odseliti.<\/p>\n

Hrvatska o\u010dito u svojim rukama ima mo\u0107no oru\u017eje. To je domoljublje. Mo\u017ee ga iskoristiti \u2013 ako ne zbog odgovornosti prema nara\u0161tajima koji su stolje\u0107ima umirali za ovu dr\u017eavu – onda zbog pragmati\u010dnih razloga. Ipak je kriza zakucala i na na\u0161a vrata. <\/p>\n

<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Proljetos sam boravio u New Yorku i tom prigodom obi\u0161ao \u010duveni Ground Zero, odnosno mjesto sru\u0161enih tornjeva WTC-a. Tra\u017ee\u0107i prigodan suvenir u jednoj od obli\u017enjih suvenirnica kupio sam prigodnu fotomonografiju Ameri\u010dka domoljubna mjesta \u2013 50 mjesta koji svaki Amerikanac mora vidjeti. Iskreno, privukla me znati\u017eelja ali i sna\u017ean osje\u0107aj ameri\u010dkog nacionalnog ponosa.
Pi\u0161e: dr.sc. Bo\u017eo Skoko<\/strong><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":42,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[],"class_list":["post-43","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/43","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=43"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/43\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/42"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=43"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=43"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=43"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}