{"id":4480,"date":"2010-03-21T10:23:06","date_gmt":"2010-03-21T09:23:06","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/03\/21\/uz-dana-osoba-s-posebnim-potrebama\/"},"modified":"2010-03-21T10:23:06","modified_gmt":"2010-03-21T09:23:06","slug":"uz-dana-osoba-s-posebnim-potrebama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/uz-dana-osoba-s-posebnim-potrebama\/","title":{"rendered":"Uz dan osoba s posebnim potrebama"},"content":{"rendered":"
\"dpp\"Iza mnogih civilizacijskih, kulturnih, vjerskih, gospodarskih i bezbrojnih drugih razlika izme\u0111u nas ljudi koji \u017eivimo na ovome planetu, postoje neke veze, niti koje nas sve povezuju i \u010dine jednom vrstom, jednom zajednicom, jednim \u010dovje\u010danstvom.
Strah i hrabrost, ljutnja i veselje, tjeskoba i nada, mr\u017enja i ljubav su neki od osnovnih osje\u0107aja koji su nam svima zajedni\u010dki. <\/p>\n

Te osje\u0107aje prepoznajemo bez obzira iz koje civilizacije i kulturnog okru\u017eja \u010dovjek dolazio, jer su nam svima usa\u0111eni u narav i pokazujemo ih otprilike jednako. Ako sretnete \u010dovjeka iz \u010dijega jezika ni jednu rije\u010d ne razumijete, svejedno mo\u017eete vidjeti boji li se ne\u010dega ili je sretan. Osje\u0107aji su jezik koji svatko razumije. Usudio bih se re\u0107i da su osje\u0107aji, i to upravo oni najbolji me\u0111u njima, mjera na\u0161e ljudskosti, da se kvaliteta jednoga \u017eivota mo\u017ee izmjeriti prema tome koliko smo voljeli jedni druge, koliko smo pomagali potrebnima, koliko smo se znali prigeti onim najslabijima, bolesnima, nemo\u0107nima. Uvjeren sam, ne samo kao kr\u0161\u0107anin nego i kao \u010dovjek, da vrijednost jedne civilizacije i mogu\u0107nost njezina opstanka ovisi o tome. Ne o tehnici i mogu\u0107nosti proizvodnje, ne o strojevima i oru\u017eju koje mo\u017eemo na\u010diniti, nego upravo o ljudskosti, su\u0107uti\u00a0 i ljubavi koju znamo pokazati. Ako jedna civilizacija nema te solidarnosti i ljubavi,\u00a0 pitam se je li uop\u0107e vrijedna da se brani i da je poku\u0161avamo odr\u017eati? <\/p>\n

Njema\u010dki pjesnik Benn je \u010desto pisao o bolesti, umiranju i patnji. U jednom intervju-u novinar ga je pitao: \u201eBi li vi po\u017eeljeli \u017eivjeti u svijetu bez patnje, bez bolesti i bez smrti?\u201c Knji\u017eevnik mu je neo\u010dekivano odgovorio: Ne! Bojim se svega toga. Ali, u tome \u2013 naizgled- savr\u0161enom svijetu bez patnje i te\u0161ko\u0107a osje\u0107aji kao \u0161to su ljubav, suosje\u0107anje, blizina, utjeha, prijateljstvo i mnogi drugi ne bi ni\u0161ta zna\u010dili, ne bi bili potrebni te zato ne bi ni postojali. Bio bi to u\u017easno hladan svijet. Zato, unato\u010d svemu, odlu\u010dno ka\u017eem: ne!\u201c<\/p>\n

U nedjelju 21. o\u017eujka se obilje\u017eava dan osoba sa posebnim potrebama. Posebnu bi pa\u017enju trebali obratiti na ljude koji nisu imali sre\u0107u da imaju ono \u0161to ve\u0107ina ima, zdravo tijelo ili zdrav duh, onih koji nemaju fizi\u010dke mogu\u0107nosti kao ostali, ili onih koji intelektualno nisu do\u0161li do razine do koje prosje\u010dan \u010dovjek do\u0111e. Zovemo ih osobe sa posebnim potrebama, a te su potrebe zapravo svima nama iste. I ljubav, i pa\u017enja, i pomo\u0107 trebaju svima, samo njima jo\u0161 vi\u0161e, jer ne mogu sami sebi pomo\u0107i. Ali zato mi ostali i jesmo tu. Kroz ovih nekoliko re\u010denica \u017eelio bi i zahvaliti i ohrabriti i njih i one ljude koji se o njima brinu. Doista, svi vi koji se brinete o nemo\u0107nima, koji njegujete bolesne, koji se trudite oko onih malih an\u0111ela koji \u017eive u svom svijetu u koji mi nemamo pristupa, \u010dinite velike stvari, gradite bolji svijet. Sigurno u tom radu ne nedostaje ni umora, ni razo\u010daranja, ni nerazumijevanja. Ali jednako sam siguran da ste u\u010dinili za svijet i za ljusko lice na\u0161e civilizacije jako puno.<\/p>\n

Mnogo je puta to rad koji se ne vidi i ne po\u0161tuje dovoljno, jer smo u svakodnevnoj trci toliko zauzeti da ne vidimo druge ljude, niti vidimo one koji su toliko nesebi\u010dni da svoj \u017eivot vi\u0161e posve\u0107uju drugima nego sami sebi.<\/p>\n

Iz kr\u0161\u0107anskoga kuta, korizma je posebno vrijeme tih nesebi\u010dnih ljudi, jer se u korizmi sje\u0107amo Kristove patnje, ali i onih rijetkih likova na njegovom kri\u017enom putu koji se nisu dali zaraziti grubo\u0161\u0107u vojnika, strahom u\u010denika, niti bezosje\u0107ajno\u0161\u0107u mase. To su bili \u0160imun Cirenac koji mu poma\u017ee nositi kri\u017e, ili Veronika koja mu samo mo\u017ee pru\u017eiti rubac da o\u010disti lice od znoja i krvi, no opet \u010dini najvi\u0161e \u0161to mo\u017ee. Sveto Pismo i na\u0161a vjera nas u\u010de da svaki put kad poma\u017eemo patnicima, nemo\u0107nima, potrebnima, pomogli smo Kristu nositi kri\u017e. Svijet bi bio daleko plemenitiji kad bi barem kr\u0161\u0107ani \u010de\u0161\u0107e sebi posvijestili onu re\u010denicu po kojoj \u0107emo biti su\u0111eni pred licem Bo\u017ejim:’ \u0160to ste u\u010dinili nekome od najmanjih, meni ste u\u010dinili!’ <\/p>\n

Jedanput je majka Terezija rekla da su velike ideje najbolji put da se ne napravi ni\u0161ta. Kada su je pitali \u0161to pod tim misli, ona je odgovorila: Da sam razmi\u0161ljala o tome koliko ima gubavaca, bolesnih i gladnih u svijetu, vjerojatno nikad ni\u0161ta ne bi u\u010dinila. Po\u010detak moga poziva je bio kada sam ugledala jednoga i rekla: njemu sad treba moja pomo\u0107. To nije bila velika ideja nego malo djelo. Eto, u ovoj emisiji ja svima koji se brinu za osobe sa posebnim potrebama bez obzira bilo to u ustanovama ili kod ku\u0107e \u017eelim re\u0107i onu malu, ali iskrenu rije\u010d: hvala. I ispri\u010davam se \u0161to se toga sjetimo ovako prigodni\u010darski, i \u017eao mi je \u0161to se ja sam ovoga ne bih sjetio da mi nisu drugi napomenuli iz osnovne \u0161kole Marka Maruli\u0107a koji su obilje\u017eili taj dan.<\/p>\n

fra Mate Logara | “Vjerom kroz \u017eivot”<\/strong><\/span><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"dpp\"Iza mnogih civilizacijskih, kulturnih, vjerskih, gospodarskih i bezbrojnih drugih razlika izme\u0111u nas ljudi koji \u017eivimo na ovome planetu, postoje neke veze, niti koje nas sve povezuju i \u010dine jednom vrstom, jednom zajednicom, jednim \u010dovje\u010danstvom.
Strah i hrabrost, ljutnja i veselje, tjeskoba i nada, mr\u017enja i ljubav su neki od osnovnih osje\u0107aja koji su nam svima zajedni\u010dki. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":4479,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-4480","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4480","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4480"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4480\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4479"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4480"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4480"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4480"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}