{"id":4619,"date":"2010-04-03T16:28:14","date_gmt":"2010-04-03T14:28:14","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/04\/03\/a-tko-je-nama-rijeio-stambeno-pitanje\/"},"modified":"2010-04-03T16:28:14","modified_gmt":"2010-04-03T14:28:14","slug":"a-tko-je-nama-rijeio-stambeno-pitanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/a-tko-je-nama-rijeio-stambeno-pitanje\/","title":{"rendered":"A tko je nama rije\u0161io stambeno pitanje?"},"content":{"rendered":"
\"stan_pitanje\"Na\u0161em \u010dovi ro\u0111enom u gradu sedamdesetih godina 20. stolje\u0107a, koji nije bio te sre\u0107e da mu je otac bio oficir JNA ili majka visoki du\u017enosnik HDZ-a, a toliko je smion da ne \u017eeli vje\u010dno \u017eivjeti s roditeljima, dapa\u010de, namjerava zasnovati vlastitu obitelj, u Hrvatskoj se otvaraju dvije mogu\u0107nosti \u2013 ili \u0107e zauvijek biti podstanar ili di\u0107i lihvarski stambeni kredit u stranoj banci da kupi precijenjen stan sumnjive kvalitete. Vra\u0107at \u0107e ga idu\u0107ih trideset godina uz utjehu da \u0107e, ako po\u017eivi do zadnje rate, umrijeti kao vlasnik stana. Od takvog je te\u0161ko o\u010dekivati da \u0107e liti suze nad stambenim dijelom tragedije sinova pukovnika JNA Dropca, koji su devedesetih iz velikog stana brutalno izba\u010deni u manji, kako bi se stan\u010dina oslobodila za nove zaslu\u017enike, a u zadnjoj epizodi zavr\u0161ila kao vlasni\u0161tvo budu\u0107e premijerke.<\/p>\n

Slu\u010daj Drobac-Kosor primjer je sukoba, to\u010dnije smjene, dviju privilegiranih klasa. Svima se za vrijeme Jugoslavije odbijalo za stambeni fond, a stanove je dobila manjina. Pri tome treba imati na umu da su brojnima stanovi i zemlja oteti najprije 1941. pa 1945., da bi ih mogli zauzeti neki drugi. Najprivilegiraniji su bili upravo oficiri JNA. Dobivali su najve\u0107e stanove i na njih, za razliku od ostalih, nisu morali \u010dekati godinama i desetlje\u0107ima. Stambena dru\u0161tvena nepravda s vremenom je postala nepopravljiva. Nakon \u201cdemokratskih promjena\u201d ve\u0107inu su stanova nositelji stanarskog prava otkupili za simboli\u010dnu cijenu.<\/p>\n

Stanovi koji su, milom ili, kao u slu\u010daju Drobac silom, ostali neotkupljeni, na\u0161li su se na raspolaganju za nagra\u0111ivanje novih miljenika. U kapitalisti\u010dku tr\u017ei\u0161nu borbu tako se nije ulazilo s ravnopravnih pozicija. Upravo se raspolaganje ili neraspolaganje stambenim prostorom pokazalo kao klju\u010dno za startnu poziciju generacije stasale poslije rata, pogotovu uzev\u0161i u obzir ono \u0161to se doga\u0111alo s cijenom stanova u posljednjih desetak godina.<\/p>\n

Hrvatska, a napose Zagreb, do ove su krize, u odnosu prema kvaliteti stanovanja i prihodima stanovni\u0161tva, spadali u podru\u010dja s najprecjenjenijim stanovima na svijetu. U vrijeme kad je poslije rata zapo\u010dinjao gospodarski oporavak hrvatsko tr\u017ei\u0161te osvojile su strane banke, krediti su postali dostupniji, a cijene stanova po\u010dele su naglo rasti, pri \u010demu je, uz \u0161pekulaciju gra\u0111evinskog lobija koja mu je davala osnovni poticaj, taj porast cijena dodatno potican svojevrsnom psiholo\u0161kom inflacijom nastalom zbog stalna doziranja informacija kako \u0107e cijene i dalje rasti pa stoga treba \u0161to prije iskoristiti priliku.<\/p>\n

Nevjerojatno je da se pri tome u javnosti uop\u0107e nije postavljalo pitanje kako je mogu\u0107e da npr. kvadrat \u010detrdeset godina starog stana u bijednoj socijalisti\u010dkoj gradnji u predgra\u0111u stoji tri-\u010detiri prosje\u010dne pla\u0107e? Stalan rast cijene stanova dodatno je bio nelogi\u010dan uzme li se u obzir da se, ne samo stanovni\u0161tvo Hrvatske nego i Zagreba ve\u0107 godinama smanjuje, a stambeni se fond pove\u0107ava. Jasno je da je apsurdno visoka cijena stanova najve\u0107im dijelom bila posljedica \u0161pekulacije. Njezine su posljedice zastra\u0161uju\u0107e. Najpropulzivnije stanovni\u0161tvo \u2013 obrazovani, mladi ljudi, srednje plate\u017ene mo\u0107i, prisiljeni su u\u0107i u svojevrsno du\u017eni\u010dko ropstvo za vrlo nekvalitetan krov nad glavom, ili zauvijek \u017eivjeti s roditeljima. I dakako da onda nema djece.<\/p>\n

U toj paklenoj stambenoj klopci za ispijanje krvi cijeloj generaciji, mnogi, koji su imali po\u010detni kapital i politi\u010dke veze, od ljudi iz krim-miljea, biv\u0161ih politi\u010dara do umirovljenih nogometa\u0161a, nanju\u0161ili su krv i zaletjeli se u gra\u0111evinski posao misle\u0107i da \u0107e zlatna koka precijenjenih stanova trajati vje\u010dno.<\/p>\n

Tragi\u010dno je da je dr\u017eava u kojoj se godi\u0161nje ra\u0111a 10.000 ljudi manje nego \u0161to ih umire godinama bila majka gra\u0111evinskoj mafiji i stranim bankama, a ma\u0107eha mladim obiteljima koje kre\u0107u u samostalan \u017eivot. Veliki dio cijele jedne generacije mladih ljudi cijeli \u0107e radni vijek vra\u0107ati skupe kredite za lo\u0161e stanove, kao \u017ertva vi\u0161egodi\u0161nje \u0161pekulacije koju je dr\u017eava mirno promatrala, ne shva\u0107aju\u0107i da se time potkopavaju sami njeni temelji i da je stambeno pitanje neraskidivo povezano s demografskim. Nad sudbinom tih ljudi ne\u0107e plakati ni pukovni\u010dka ni zaslu\u017eni\u010dka djeca.<\/div>\n

<\/p>\n

Nino Raspudi\u0107 | Ve\u010dernji list<\/strong><\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"stan_pitanje\"Na\u0161em \u010dovi ro\u0111enom u gradu sedamdesetih godina 20. stolje\u0107a, koji nije bio te sre\u0107e da mu je otac bio oficir JNA ili majka visoki du\u017enosnik HDZ-a, a toliko je smion da ne \u017eeli vje\u010dno \u017eivjeti s roditeljima, dapa\u010de, namjerava zasnovati vlastitu obitelj, u Hrvatskoj se otvaraju dvije mogu\u0107nosti \u2013 ili \u0107e zauvijek biti podstanar ili di\u0107i lihvarski stambeni kredit u stranoj banci da kupi precijenjen stan sumnjive kvalitete. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":4618,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-4619","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4619","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4619"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4619\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4618"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4619"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4619"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4619"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}