![](\"http:\/\/klobuk.info\/images\/stories\/zavicajni_dom_1.jpg\")
Petrov \u017eivot mo\u017eemo podijeliti u \u010detiri odsjeka: pred\u0161kolsko doba, osnovna \u0161kola u Veljacima, trgova\u010dki pomo\u0107nik u Vitini te sjemeni\u0161tarac u Travniku.<\/p>\n![\"petar_barbaric\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/04\/novo_prosinac_petar_barbaric.gif\")
Na veliki \u010detvrtak 1897. \u2013 a bio je to 15. dan travnja mjeseca \u2013 u travni\u010dkom je sjemeni\u0161tu oko dva sata popodne tada\u0161nji generalni prefekt o. Antun Puntigam stajao kraj samrtne postelje svoga najboljega sjemeni\u0161tarca, Hercegovca Petra Barbari\u0107a. Bili su to posljednji \u010dasovi Petrova mladoga \u017eivota. Mladi\u0107 nije navr\u0161io jo\u0161 ni 23. godinu \u017eivota. Stajao je u prolje\u0107u \u017eivota ne do\u010dekav\u0161i na ovome svijetu ni ljeto ni jesen \u017eivota. <\/p>\nGospodin ga je rano pozvao k Sebi. Njegovi posljednji \u010dasovi bili su dirljivi. Otac Puntigam mu je pru\u017eio raspelo. Petar, nevina i pobo\u017ena du\u0161a, prihvati\u00a0 ga posljednjim silama \u017eivo i svojim blijedim usnama utisnu mu zadnji cjelov. U nj je sa\u017eeo svu vjernost i ljubav svoga \u017eivota prema Isusu, Njegovu Srcu, koje za \u017eivota tako \u017earko i tako djetinje \u0161tova\u0161e. Pri potpunoj svijesti molio je pred Raspetim \u010dine kajanja, pouzdanja, ljubavi te razne strjelovite molitve. Petar je u \u017eivotu od djetinjstva bio revan molitelj. Ta ga revnost ne ostavlja ni u agoniji. On moli kao Isus u Getsemaniju i na Kalvariji. Zadnja je rije\u010d u toj molitvi bio pobo\u017ean uzdah: \u00bbIsuse!\u00ab S njime je izdahnuo. I tako se dovr\u0161io jedan mladi \u017eivot koji je mnogo obe\u0107avao.<\/p>\n
Petrov \u017eivot mo\u017eemo podijeliti u \u010detiri odsjeka: pred\u0161kolsko doba, osnovna \u0161kola u Veljacima, trgova\u010dki pomo\u0107nik u Vitini te sjemeni\u0161tarac u Travniku.<\/p>\n
Za pred\u0161kolsko Petrovo doba mo\u017eemo re\u0107i da se rodio 19. svibnja 1874. u \u0160iljevi\u0161tima, \u017eupa Klobuk, kao sin Ante Barbari\u0107a i Kate, ro\u0111ene Tolj. Jo\u0161 se i danas \u010duva Petrova rodna ku\u0107a, zapu\u0161tena na \u017ealost. Nalazi se u kr\u0161nom hercegova\u010dkom kamenjaru, gdje je zemlja vrlo \u0161krta te uspijeva samo duhan, ra\u0161tika i jo\u0161 pokoja biljka. \u017divot je tamo\u0161njih ljudi bio tvrd i te\u017eak, no ipak ne bijahu \u017ealosni. Imali su vi\u0161e volje za \u017eivot i \u017eivotnosti negoli danas mnogi bogati i visokorazvijeni krajevi. To pokazuju sve od reda brojne obitelji. Tako su Petrovi roditelji imali devetero djece: pet sinova i \u010detiri k\u0107eri. Bili su to pobo\u017eni i bogobojazni ljudi. Vjera, molitva, nedjeljna misa, post, slavljenje blagdana bile su stvarnosti koje se same po sebi razumiju, s kojima se \u017eivi.<\/p>\n
Petrovi roditelji ve\u0107 u ono doba velike nepismenosti bili su pismeni. Znali su \u010ditati i pisati pa su u tom, kao i u kr\u0161\u0107anskom nauku, bili prvi njegovi u\u010ditelji. I to uz drugo svjedo\u010di o njihovu duhu. Oni su imali smisla za duhovne vrednote, a to su usadili i svojoj djeci pa najstariji sin postade franjevac, a Petar po\u0111e u travni\u010dko sjemeni\u0161te. Prva knjiga koju je Petar dobio u ruke bio je Mali katekizam, koji je doskora nau\u010dio napamet i tako nau\u010dio o vjeri i vjerskim du\u017e nostima ono najva\u017enije. No, Petar to nije samo mehani\u010dki nau\u010dio i u pam\u0107enju dr\u017eao, ve\u0107 je to i usvojio. Po\u010deo je po vjeri \u017eivjeti, \u010desto i pobo\u017eno moliti. U prolje\u0107u godine 1881. primio je prvu pri\u010dest, a u ljetu iste godine sakrament potvrde. To nije za njega bio \u00bbsvr\u0161etak\u00ab vjerskoga \u017eivota, kao za mnoge koji idu na prvu pri\u010dest i krizmu vi\u0161e iz obi\u010daja nego iz uvjerenja, ve\u0107 po\u010detak; jer je u vjeri neprestano rastao. Tome je pripomogla i njegova duhovna glad za znanjem. On je od malena bio prijatelj dobre, pou\u010dne i pobo\u017ene knjige. Na pa\u0161u je uz kruh u torbici nosio i kakvu knji\u017eicu, do koje je tada u onoj zabiti mogao do\u0107i.<\/p>\n
Petar je bio dobro, ali i \u017eivahno dijete pa je svojim nesta\u0161lucima koji put zaslu\u017eio i \u0161ibu. On to u jednostavnosti srca priznaje i ka\u017ee da je za njega bilo dobro. Uvidio je vrlo rano da ga roditelji \u017eele dobro odgojiti i pripraviti na \u017eivot pa je prema njima uvijek gajio iskrene osje\u0107aje po\u0161tovanja i ljubavi. Eto, takvo je bilo Petrovo djetinjstvo. U prolje\u0107e godine 1886., kad je Petru bilo ve\u0107 12 godina, otvorena je u Veljacima osnovna \u0161kola, prva u onom kraju. Me\u0111u njezinim prvim \u0111acima bio je Petar Barbari\u0107. Do \u0161kole mu je bilo sat i pol hoda i to preko brda i potoka. Taj te\u0161ki put morao je danomice dvaput prevaliti. \u017deljan znanja hrlio je u \u0161kolu kao da ga neka vi\u0161a sila nosi. Njegov dobri u\u010ditelj Vuksan ponosio se njime kao svojim najboljim u\u010denikom, a i Petar je volio i po\u0161tivao svoga u\u010ditelja te ga \u010ditav \u017eivot zadr\u017eao u zahvalnom sje\u0107anju. Iz toga \u0161kolskog \u017eivota vrijedno je spomenuti da je jednoga zimskoga dana, za vrijeme stra\u0161ne bure i me\u0107ave, Petar jedini do\u0161ao u \u0161kolu. Ta zgoda pokazuje jasno koliko je kod njega bio razvijen osje\u0107aj du\u017enosti te kako se u vr\u0161enju du\u017enosti nije dao smesti nikakvim zaprekama. Zahvaljuju\u0107i svojoj prirodnoj nadarenosti, a jo\u0161 vi\u0161e zalaganju, Petar je uspio u dvije godine svr\u0161iti \u010detiri razreda i to s izvrsnim uspjehom. Kad se radilo o u\u010denju, on se nije \u0161alio, nije bio polovi\u010dan. Ta \u0107e ga vrlina pratiti kroz svih osam razreda travni\u010dkoga sjemeni\u0161ta.<\/p>\n
![](\"http:\/\/www.ksc-travnik.net\/images\/petar3.jpg\")
Svr\u0161iv\u0161i osnovnu \u0161kolu, Petar je imao \u017eelju za daljnjim \u0161kolovanjem, no roditelji, valjda u nemogu\u0107nosti da ga sami \u0161koluju, dado\u0161e ga u trgovinu, u dobru kr\u0161\u0107ansku obitelj Babi\u0107a, u Vitini, koja se s njima vrlo dobro pazila. Petru je bilo te\u0161ko zamijeniti knjigu s ar\u0161inom, ali kad druge nije bilo, prihvatio se svog posla. Brzo je pokazao u poslovanju veliku vje\u0161tinu pa ga je njegov gazda zavolio kao vlastitog sina. Sve mu je mogao povjeriti i u svemu se na njega osloniti. Iako je Petar bio dobar trgova\u010dki pomo\u0107nik, taj mu posao nije le\u017eao na srcu. Prihvatio ga je iz poslu\u0161nosti prema roditeljima, ali je njegovo srce bilo izvan njega. Ono je \u010deznulo za ne\u010dim drugim, za \u0161kolom i knjigom. Providnost \u0107e se pobrinuti da svoga odabranika dovede na pravo mjesto. Bilo je to ovako:<\/p>\n
Godine 1889. rektor je travni\u010dkoga sjemeni\u0161ta razaslao pismo u\u010diteljima po Bosni i Hercegovini mole\u0107i ih da mu preporu\u010de dobre i nadarene mladi\u0107e koji bi se \u017eeljeli posvetiti sve\u0107eni\u010dkom stale\u017eu. Dobri velja\u010dki u\u010ditelj Vuksan sjetio se odmah Petra. A Petru je to bilo kao glas i dar samoga neba. On je ponudu objeru\u010dke prihvatio i sve u\u010dinio da se njegova davna \u017eelja ostvari. Sam je napisao molbu, prikupio potrebne dokumente, nabavio ono osnovno te koncem kolovoza godine 1889. po\u0161ao s ocem na konju u Travnik. I tako se napokon na\u0161ao na cilju svojih \u017eelja. Sjemeni\u0161te \u0107e mu postati drugi dragi dom, u kojem \u0107e toliko toga primiti u duhovnom, odgojnom i kulturnom pogledu. On je svoju veliku \u0161ansu koju mu je Bog dao iskoristio do maksimuma. Kroz svih osam razreda bio je uvijek prvi u svom razredu, uzoran u svakom pogledu. Provodio je obi\u010dan \u017eivot tada\u0161njega \u0111aka sjemeni\u0161tarca, ali ta obi\u010dnost bila je neobi\u010dna, jer je vrijeme dobro iskori\u0161tavao, s milo\u0161\u0107u Bo\u017ejom sura\u0111ivao, odgojiteljima i profesorima bio poslu\u0161an, prema njima pun po\u0161tovanja i pou\u010dljivosti, a prema sudrugovima uvijek dru\u0161tven, nesebi\u010dan, spreman pomo\u0107i. Postao je pravo svjetlo travni\u010dkoga sjemeni\u0161ta.<\/p>\n
![](\"http:\/\/www.ksc-travnik.net\/images\/petar1.jpg\")
Simpati\u010dno je kod svega toga da je sve to kod Petra bilo neusiljeno, nenamje\u0161teno, bez poze. On je bio zdravo ambiciozan mladi\u0107, talentiran, koji je imao pred o\u010dima jasan cilj te prema njemu hrabro i dosljedno koracao. Ve\u0107 od I. razreda postao je vrlo aktivan \u010dlan Marijine kongregacije, zagrijan za pobo\u017enost prema Bogorodici, za Srce Isusovo, za misijske, ekumenske, crkvene i domovinske ideale. Ozbiljno se spremao i izgra\u0111ivao za slu\u017ebu Crkvi i narodu. U vi\u0161im mu je razredima pomalo dozrela odluka da stupi u Dru\u017ebu Isusovu i postane isusovac. No Bog je s njim imao drugi plan. Petar se kao sedmo\u0161kolac za jedne \u0161etnje te\u0161ko nahladio, navukao su\u0161icu i godinu dana kasnije umro, polo\u017eiv\u0161i prije toga isusova\u010dke zavjete. Svoju je preranu smrt primio svjesno kao dar iz Bo\u017eje ruke, o \u010demu svjedo\u010de njegova dirljiva pisma ocu i bratu franjevcu fra Marku. U bolesti se pokazala sva duhovna i moralna Petrova veli\u010dina. Mislim da ju je najbolje u njegovoj biografiji izrazio pater Puntigam, koji je zapisao: \u00bbJa ne mogu Petra Barbari\u0107a proglasiti svetim. Ali toliko mogu re\u0107i sasvim iskreno da si ne mogu predstaviti kako mladi\u0107 mo\u017ee vjernije Bogu slu\u017eiti i bolje na smrt se pripraviti nego li je to Barbari\u0107 u\u010dinio. I zato se ne bih \u010dudio ako bi jednom bio progla\u0161en svecem.<\/p>\n
To jo\u0161 nije ostvareno, ali se ipak vodi postupak da se jednom ostvari. Put je do tog cilja dug i mukotrpan. To zna najbolje pisac ovih redaka koji je gotovo deset godina kao vice-postulator radio oko Petrova progla\u0161enja bla\u017eenim. Onaj silni svijet \u0161to jo\u0161 i danas svakog \u010detvrtka, a pogotovo na Petrovo, hrpimice hrli na Petrov nekada\u0161nji grob u Travniku, ulijeva nadu da je u slu\u010daju Petra Barbari\u0107a prst Bo\u017eji na djelu. Na\u0161e je da i dalje molimo i radimo za Petrovu proslavu, da se s njime preko ve\u0107ega \u017eivotopisa upoznamo, da u raznim potrebama i nevoljama molimo za njegov zagovor, da molimo \u010dak i za pravo \u010dudo, jer to je onda najsigurniji put do Petrove beatifikacije i anonizacije. Uspjeh u tome poslu bio bi za na\u0161u mjesnu Crkvu, sigurno, veliko oboga\u0107enje. Zato se isplati i dalje neumorno raditi na Petrovoj beatifikaciji.<\/p>\n
<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Na veliki \u010detvrtak 1897. \u2013 a bio je to 15. dan travnja mjeseca \u2013 u travni\u010dkom je sjemeni\u0161tu oko dva sata popodne tada\u0161nji generalni prefekt o. Antun Puntigam stajao kraj samrtne postelje svoga najboljega sjemeni\u0161tarca, Hercegovca Petra Barbari\u0107a. Bili su to posljednji \u010dasovi Petrova mladoga \u017eivota. Mladi\u0107 nije navr\u0161io jo\u0161 ni 23. godinu \u017eivota. Stajao je u prolje\u0107u \u017eivota ne do\u010dekav\u0161i na ovome svijetu ni ljeto ni jesen \u017eivota. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":4730,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"class_list":["post-4731","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4731","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4731"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4731\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4730"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4731"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4731"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4731"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}