{"id":4771,"date":"2010-04-18T10:06:24","date_gmt":"2010-04-18T08:06:24","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/04\/18\/neete-u-paroge-niste-ni-prije\/"},"modified":"2010-04-18T10:06:24","modified_gmt":"2010-04-18T08:06:24","slug":"neete-u-paroge-niste-ni-prije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/neete-u-paroge-niste-ni-prije\/","title":{"rendered":"Ne\u0107ete u \u0161paroge niste ni prije"},"content":{"rendered":"
\"sparoge\"Stra\u0161na je drskost gradskih fi\u0107firi\u0107a \u0161to se u prolje\u0107e parkiraju povi\u0161e sela. Ni \u2018dobar dan\u2019 ni \u2018faljen Isus\u2019 nego pravo u \u0161paroge.
Prolje\u0107e je do\u0161lo, sezona je \u0161paroga i mnogi izletnici mogu se vidjeti ovih dana kako \u0161tapovima razgr\u0107u travu tra\u017ee\u0107i ukusne zelene izdanke. Penju se po suhozidovima i posr\u0107u preko korijenja, grane ih \u0161ibaju po licima, \u017eenama se kosa mrsi o trnje, ali ni\u0161ta ne mo\u017ee obeshrabriti njihovu pro\u017edrljivost.
Lako ih je prepoznati, ili su u trenirkama \u010diji je gornji dio vezan oko pasa, ili nose kratke \u0161u\u0161kavce koje im je neki politi\u010dki kandidat darovao u predizbornoj kampanji. Seljacima se smu\u010di ve\u0107 kada na kilometar ugledaju takvog nekog mukta\u0161a koji u plavom \u0161u\u0161kavcu s natpisom \u201cBudu\u0107nost je na\u0161 posao\u201d nju\u0161ka oko njihovih pa\u0161njaka.<\/p>\n

\u201cBrsti, gamad! Brsti!\u201d re\u010de doma\u0107in ogor\u010deno pa dobaci \u017eeni preko ramena: \u201cMarijana, donesider poluautomacku!\u201d
\u201cNemoj, Filipe, o\u010diju ti, bar dok si jo\u0161 na uvjetnoj\u201d, preklinje ga majka njegove djece.<\/p>\n

Stra\u0161na je zaista drskost gradskih fi\u0107firi\u0107a \u0161to vam s prolje\u0107a parkiraju povi\u0161e sela i, bez da su ikoga pitali, bez da su i pozdravili, krenu me\u0111u jasikama i dra\u010dom tra\u017eiti \u0161paroge. Ni \u201cdobar dan\u201d ni \u201cfaljen Isus\u201d pokvarenjaci vam ne po\u017eele, a kamoli da bi ih interesiralo mo\u017ee li se i \u010dija je zemlja na koju su do\u0161li. Istina, zemlji\u0161te je dr\u017eavno, u vlasni\u0161tvu Hrvatskih \u0161uma, ali opet nije red. Tu su jo\u0161 djedovi na\u0161ih djedova jo\u0161 tamo u doba Trpimira i Zvonimira brali \u0161paroge.<\/p>\n

Oteli su ih Ilirima, branili pred Avarima i nejake \u010duvali da ih ne ugazi srbokomunisti\u010dka \u010dizma, da bi danas, tek tako, do\u0161lo nekakvih dvoje guzi\u010dara u \u0160kodi Octaviji rije\u010dke registracije. Pa ne ide to tako, momci. Drago je i nama za ve\u010deru baciti u tavu \u0161aku \u0161paroga i zaliti ih zamu\u0107enim jajima.<\/p>\n

Zbog ovakvih nemilih slu\u010dajeva u Zadarskoj \u017eupaniji domislili su se prepredenog na\u010dina za\u0161tite svoga prirodnog i povijesnog prava. Poznate su vam mo\u017eda one besmislene, beskorisne bijele limene table s lubanjom i prekri\u017eenim kostima i upozorenjem da je podru\u010dje jo\u0161 neo\u010di\u0161\u0107eno od nagaznih mina iz pro\u0161log rata. Inspekcija je prije nekoliko dana u Ravnim kotarima u\u017easnuto otkrila da ih vi\u0161e od \u010detvrtine nedostaje, a one koje su na\u0161li obi\u010dno nisu bile na mjestima gdje su trebale biti. Narod ih masovno krade, ve\u0107 godinama. Nadle\u017eni ih ujutro usade u ledinu, a ve\u0107 do mraka one su i\u0161\u010dupane i rastavljene. Duga\u010dki je stup u ne\u010djem vo\u0107njaku, gdje pridr\u017eava mlado stablo vi\u0161nje, a limenu plo\u010du dosjetljivi poljoprivrednik \u010davlima zakuca na krov koko\u0161injca. Koko\u0161i, na sre\u0107u, ne umiju \u010ditati, ina\u010de bi zacijelo bile prili\u010dno tjeskobne da znaju da \u010du\u010de ispod natpisa \u201cPazi, minirano!\u201d<\/p>\n

Pro\u0161le godine upozorenja su \u010dak betonom po\u010deli u\u010dvr\u0161\u0107ivati u rupama, ali vrijedne seljake ni to nije pokolebalo. Dapa\u010de, \u010dini se da im je osobit merak gepiti upravo plo\u010de s betonskim temeljem, a neke \u0107e od njih, ne \u017eale\u0107i truda i muke, \u010dak i ponovno ukopati na drugom mjestu. I tu se vra\u0107amo na na\u0161u pri\u010du, dragulj iz antologije hrvatske imbecilnosti. Seljaci stave la\u017enu tablu \u201cminirano\u201d da bi nepoznate otjerali od svojih \u0161paroga.<\/p>\n

I eto im sada. Do\u0111u li u njih dvojica bezobraznika iz \u0160kode Octavije, bog i bogme, ne\u0107e im biti svejedno. Zaustavit \u0107e se na rubu polja, mo\u017eda i vidjeti nekoliko slasnih izdanaka gdje malo dalje izviruju iz trave, i voda je im momentalno po\u0107i na usta, ali gastronomsko isku\u0161enje vjerojatno ipak ne\u0107e biti vrijedno amputacije noge. Izmijenit \u0107e nekoliko neuvjerljivih \u201cAjde ti\u201d i \u201cO\u0107u \u0161ipak\u201d i vratiti se odakle su i do\u0161li. Agresor je otjeran. \u0160to bi pjesma kazala:<\/p>\n

Ne\u0107ete u \u0161parogeee,
Niste ni prijeee.<\/p>\n

U zadarskom zale\u0111u, dakako, jo\u0161 uvijek ima mina. Pod stijenama i mahovinom godinama pritajeno \u010dekaju brojni nagazni, potezni, odsko\u010dno-rasprskavaju\u0107i i sli\u010dni domi\u0161ljati \u0111avoli.<\/p>\n

Upravo kada zaboravite na njih, oni na onaj svijet odnesu nekakvog lovca ili pastira koji se zanio frulicom. Ali, narod ne da se obeshrabriti. Znate na\u0161 narod, kad je njemu pamet smetala. Da \u010ditavo selo zavr\u0161i na \u0161takama, od njih dvjesto da ne treba vi\u0161e od sedamdeset cipela, oni bi vjerojatno i dalje krali limena upozorenja \u201cPazi, minirano!\u201d<\/p>\n

Pripovijest s \u010duvanjem \u0161paroga od neznanaca vjerno nam ilustrira kako se doga\u0111aju nesre\u0107e u minskim poljima. \u010citaju\u0107i je u novinama, mogao sam sebi zorno predstaviti kako je poginuo nekakav, na primjer, Stipe. Ovako je bilo. Plo\u010da je na po\u010detku stajala, vlasti su je stavile kraj jednog graba pedesetak metara od magistrale. Onda ju je prvi ukrao Jure i premjestio na rub svoga imanja, da mu djeca ne lome tre\u0161nje. Dva mjeseca kasnije do\u0161ao je Frane, i\u0161\u010dupao upozorenje i usadio ga na svoj pa\u0161njak. Tamo je stajao sve do srpnja, dok ga nije posudio maloljetni I. K. Tabla \u201cPazi, minirano!\u201d u njegovom je slu\u010daju odbijala znati\u017eeljne od ilegalnog nasada indijske konoplje.<\/p>\n

Zatim se pojavio Mate, on je upozorenje stavio ispred ku\u0107e. Onako, za zajebanciju. Sve dok nije do\u0161ao Jozo i upitao mo\u017ee li tablu staviti nedaleko od svoga uzgajali\u0161ta pit bulova, da mu namjernici ne uznemiravaju \u017eivotinje. Tu je stajala kojih mjesec dana, da bi je jedne no\u0107i, ba\u0161 nekako kad je krenula sezona \u0161paroga, uzeo Tomo i zabio kraj graba pedesetak metara od magistrale. Zgodno je ispalo, tamo je ve\u0107 bila iskopana nekakva rupa.<\/p>\n

Na kraju balade jednoga sun\u010danog travanjskog popodneva dolazi Stipe u \u0161paroge. Vidi on tablu kraj graba i sam se sebi osmjehne.<\/p>\n

\u201cEh\u201d, re\u010de, \u201cmene si na\u0161a…\u201d<\/p>\n

Zavrti on glavom i veselo zakora\u010di u polje. A \u0161paroga tamo, \u0161to da vam govorim, kao u pri\u010di…<\/p>\n

Ka-bum!<\/p>\n

Kad je puklo, \u010ditavo se selo streslo i svi su podigli glave s posla koji su u tom \u010dasu radili. Nastala strka, vika, kuknjava. Plavo rotacijsko svjetlo ambulantnih kola osvjetljavalo skamenjena lica. Jedva \u0161to su krenuli put Zadra, momak izdahnuo. Dva dana kasnije ga pokopali. O\u010dajna mu se mater bacala u grob za njim, a ljudi gledali u nebesa i beznadnim \u0161aptom Onoga gore pitali:<\/p>\n

\u201cPa kako?\u201d<\/p>\n

A Jure, Frane, Mate, Jozo, Tomo i maloljetni I. K. samo su stajali sa strane i pora\u017eeno ponavljali:<\/p>\n

\u201cVelika tragedija! Velika tragedija!<\/div>\n


<\/strong> <\/p>\n

Ante Tomi\u0107 | Jutarnji list<\/strong>
<\/span><\/div>\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"sparoge\"Stra\u0161na je drskost gradskih fi\u0107firi\u0107a \u0161to se u prolje\u0107e parkiraju povi\u0161e sela. Ni \u2018dobar dan\u2019 ni \u2018faljen Isus\u2019 nego pravo u \u0161paroge.
Prolje\u0107e je do\u0161lo, sezona je \u0161paroga i mnogi izletnici mogu se vidjeti ovih dana kako \u0161tapovima razgr\u0107u travu tra\u017ee\u0107i ukusne zelene izdanke. Penju se po suhozidovima i posr\u0107u preko korijenja, grane ih \u0161ibaju po licima, \u017eenama se kosa mrsi o trnje, ali ni\u0161ta ne mo\u017ee obeshrabriti njihovu pro\u017edrljivost. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":4770,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-4771","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4771","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4771"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4771\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4770"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4771"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4771"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4771"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}