– Pripadnost jednom narodu nije ljudska zasluga. Mi smo ro\u0111eni kao pripadnici odre\u0111enih naroda i ne smijemo iz toga nikada izvla\u010diti nikakvu prednost. Ja nikada nisam nijekao svoju nacionalnost ni u socijalizmu, nikad nisam nijekao ni svoj jezik. Ja sam pisao hrvatskom varijantom jezika i u socijalizmu i nisam zbog toga imao ve\u0107ih problema. Nacionalnost je ne\u0161to \u0161to nije ljudski izbor, ali ljudski mora biti da tu na\u0161u nacionalnost u\u010dinimo prihvatljivom i drugima s kojima \u017eivimo jer nismo samo na svijetu.
Koliko danas pisci vode ra\u010duna o jeziku?<\/strong>
– Cijeli ovaj rat je na neki na\u010din izi\u0161ao iz nekog jezi\u010dnog problema koji ja nikad nisam osje\u0107ao toliko bitnim. Ju\u017enoslavenska skupina, novo\u0161tokavski govori imaju svi jedan jedinstveni korijen, mi se razumijemo. To \u0161to se on distribuira razli\u010dito, u ovom slu\u010daju nacionalnim atributima, to je prije svega po mom mi\u0161ljenju politi\u010dki. Ja sam u Be\u010du kao profesor na sveu\u010dili\u0161tu uvijek imao to pitanje: ‘Razumiju li se oni dolje?’. Onda sam odgovorio: ‘Moraju se puno potruditi da se ne razumiju’. Jer dok god ovdje ne treba prevoditelj, to je suveren jezik. A mi ovdje svi govorimo tako da se mo\u017eemo razumjeti, odnosno ako se ne \u017eelimo razumjeti onda to vi\u0161e nije stvar jezika, nego negacije jezika. Ja mislim da je jedina definicija ono \u0161to je pokojni Miroslav Krle\u017ea napisao: Govorimo jedinim jezikom, kojega jedni zovu hrvatskim, drugi srpskim, tre\u0107i bo\u0161nja\u010dkim. Ja u tom ne vidim ni\u0161ta lo\u0161e. Ako netko \u017eeli da jezik kojim govori nosi ime njegove nacije, to nema ni\u0161ta lo\u0161e, s tim da moramo priznati i drugima da i oni imaju to isto pravo.
U ovoj zbirci govorite i o zavi\u010daju. Koliko je za jednog pisca va\u017ean zavi\u010daj?<\/strong>
– Hercegovina prije svega ima neke od najzna\u010dajnijih liri\u010dara uop\u0107e u ju\u017enoslavenskim knji\u017eevnostima; ako spomenem npr. \u0160anti\u0107a, Dizdara, \u0160imi\u0107a. Me\u0111utim, hercegova\u010dki pjesnici nakon Drugog svjetskog rata, pogotovo ovi mostarski, veli\u010dali su zavi\u010dajnost na na\u010din kampanilizma, veli\u010dalo se Mostar, Po\u010ditelj, vino, loza, sunce itd. Ja sam kao mladi\u0107 prema tome imao veliku averziju jer sam vjerojatno \u010ditao bolje pisce i moj izbor je bio druk\u010diji. Me\u0111utim, budu\u0107i da starim vra\u0107am se u Hercegovinu, vra\u0107am se u zavi\u010daj jer prve slike koje \u010dovjek vidi u \u017eivotu, zapravo na neki na\u010din odrede cijeli njegov \u017eivot. Ja sam svoje prve \u017eivotne slike i svoja iskustva vidio u Hercegovini, u Ljubu\u0161kom. Ljubu\u0161ki je jedinstven grad, jedini kao takav u zapadnoj Hercegovini. Tu sam proveo svoje \u010detiri gimnazijske godine i stekao najljep\u0161a iskustva. \u017divio sam u Ljubu\u0161kom s Bo\u0161njacima muslimanima, bilo je ne\u0161to Srba, u jednoj gradskoj orbiti koja nije ni pod kakvim pritiskom; ona je bila slobodna i mi smo bili slobodni. Tu smo zajedno \u017eivjeli Munib Delali\u0107 i ja, zajedno smo po\u010deli pisati pjesme i ostali smo prijatelji do dana dana\u0161njega. Ljubu\u0161ki me mo\u017eda odredio dominantno u mom \u017eivotu.
Koliko se danas zadr\u017eao taj duh slobode i otvorenosti?<\/strong>
– Ne znam. Mi \u017eivimo u poslijeratnom vremenu, kad su se napravili veliki zlo\u010dini. Dana\u0161nje politi\u010dke elite nemaju vi\u0161e snage za rat, a ne \u017eele mir jer bi izgubili svoje privilegije. Danas je pri\u010da o Hrvatima, Srbima i Bo\u0161njacima u BiH bojim se jedino vezana uz privatne posjede, feude, za interese koji artikuliraju ljudi koji nisu do kraja \u010dasni, koji se ni\u010dim nisu afirmirali u na\u0161im \u017eivotima. Napravite anketu me\u0111u gra\u0111anima Mostara koliko cijene aktualne hrvatske politi\u010dare, pa \u0107ete vidjeti. Me\u0111utim, oni po svaku cijenu \u017eele zadr\u017eati mo\u0107 koju su osvojili i u tom smislu njih ni\u0161ta ne ko\u0161ta da i dalje proizvode netrpeljivosti, la\u017ei, pri\u010de o ugro\u017eenosti jezika, pri\u010de o ugro\u017eenosti naroda, a zapravo ni\u0161ta ne rade da se pobolj\u0161a polo\u017eaj tog naroda, da se pobolj\u0161a povratak prognanih, da se pobolj\u0161a tragi\u010dna situacija u kojoj mi jo\u0161 uvijek \u017eivimo. Mi jo\u0161 uvijek \u017eivimo u nama zadanim modelima koje su nam nametnuli rat i vo\u0111e i vrlo je mu\u010dno i te\u0161ko uop\u0107e ostati svoj i ostati normalan u cijeloj toj na\u0161oj pri\u010di.<\/p>\n
Koliko uspijevate i do kada \u0107ete uspijevati ostati svoji?<\/strong> Sarajlije iz Hercegovine<\/strong><\/p>\n U neformalnom dru\u017eenju, uz prijatelje umjetnike, novinare i ljubitelje umjetnosti Mile Stoji\u0107 i Ahmed Buri\u0107 u subotu nave\u010der u Po\u010ditelju su predstavili svoje najnovije knjige poezije: Stoji\u0107 \u201cMe\u0111u zava\u0111enim narodima\u201d, knjigu poezije za koju je dobio Godi\u0161nju nagradu Dru\u0161tva pisaca BiH za najbolju knjigu objavljenu u 2009., i Buri\u0107 svoju drugu knjigu poezije \u201cPosljednje suze nafte i krvi\u201d. Obadvojica podrijetlom Hercegovci i dugogodi\u0161nje Sarajlije, nisu slu\u010dajno odabrali Po\u010ditelj za promociju svojih knjiga. U razgovoru za na\u0161 list govore o stvarnosti u kojoj \u017eive, Hercegovini i nacionalizmu.<\/div>\n
Moj uspjeh nije bitan. Ja sam u tre\u0107oj \u017eivotnoj dobi i mislim da ja ne\u0107u do\u017eivjeti neko bitnije pobolj\u0161anje. Ali vjerujem da \u0107e jednog dana ovi ljudi ovdje \u017eivjeti bolje, da \u0107e uvidjeti prednosti razli\u010ditosti, da \u0107e uvidjeti ljepotu zajedni\u0161tva, ljepotu pluralizma koju ja ve\u0107 sad uvi\u0111am, ali na\u017ealost nisam u ve\u0107ini.<\/p>\n
<\/strong> <\/p>\n![\"milestojic\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/04\/novo_prosinac_milestojic.gif\")
Neobi\u010dno je razgovarati s knji\u017eevnikom Milom Stoji\u0107em u ambijentu Po\u010ditelja, umjetni\u010dkog grada. \u010covjek koji je za svoje pisanje dobio brojne nagrade, za posljednju objavljenu zbirku poezije \u201cMe\u0111u zava\u0111enim narodima\u201d dobio je Godi\u0161nju nagradu Dru\u0161tva pisaca BiH za najbolju knjigu objavljenu u 2009., koja \u0107e mu biti uru\u010dena u svibnju. U tre\u0107oj \u017eivotnoj dobi, ka\u017ee u razgovoru za na\u0161 list, sve vi\u0161e se vra\u0107a svom zavi\u010daju. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":4791,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"class_list":["post-4792","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4792","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4792"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4792\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4791"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4792"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4792"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4792"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}