{"id":4868,"date":"2010-04-24T17:42:12","date_gmt":"2010-04-24T15:42:12","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/04\/24\/menaderi-iz-donje-ratike\/"},"modified":"2010-04-24T17:42:12","modified_gmt":"2010-04-24T15:42:12","slug":"menaderi-iz-donje-ratike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/menaderi-iz-donje-ratike\/","title":{"rendered":"Menad\u017eeri iz Donje Ra\u0161tike"},"content":{"rendered":"
\"manager_lisice\"Dogodi se zaista, kao \u0161to je nedavno primijetio Milan Bandi\u0107, da su na \u010delu javnog poduze\u0107a gdjekad svi iz istog sela. \u010cudesnim slu\u010dajem deset je poslovnih genija poniklo ba\u0161 ispod jednog brda, u katastarskim granicama nekakve Donje Ra\u0161tike. Ve\u0107 u Gornjoj Ra\u0161tiki nema takve inteligencije. Gornjora\u0161ti\u010dani su tudumi, nepismeni, tuku \u017eene, piju alkohol i traktorima se prevr\u0107u u grabe, ali Donja Ra\u0161tika je \u010dudo. Gospodsko mjesto. Nema ku\u0107e bez menad\u017eera.<\/p>\n

Dodjelu Zlatne kune, najvi\u0161e gospodarske nagrade u Hrvatskoj, mogli bi u Donjoj Ra\u0161tiki na gumnu napraviti. Ekonomsko savjetovanje o izlasku iz krize da organizirate u selu, u\u0161tedjeli biste na dnevnicama i no\u0107enjima jer bi gotovo svi sudionici jeli i spavali u oca i matere.<\/p>\n

Poznato vam je kako to po\u010dne. Jednom davno netko je iz Donje Ra\u0161tike uspio u velikom gradu, zavr\u0161io visoke \u0161kole i namjestio se na polo\u017eaju. On je bio, kako bi se reklo, izvidnica. Popeo se na vrh najvi\u0161e platane na Zrinjevcu i s dlanom iznad obrva, da mu sunce ne smeta, osmotrio okolicu. Zatim je si\u0161ao, sakupio pru\u0107a, zapalio veliku vatru i ratnicima u selu dimnim signalima poslao poruku: \u201cZrak je \u010dist! Dolazite!\u201d Onda je iz Donje Ra\u0161tike, klop-klop! klop-klop!… dojahao ostatak plemena.<\/p>\n

Onaj prvi, izvi\u0111a\u010d, bi im pomogao u prvo vrijeme. Nahranio ih, okupao, obrijao i o\u0161i\u0161ao, posudio im novac, darovao staro odijelo i, dok se malo ne sna\u0111u, uredio mjesto tehni\u010dkog direktora ili \u0161efa nabave, slu\u017ebenu karticu i Audi A8. Mic po mic, u upravi javnog poduze\u0107a uskoro ne bi bilo nikoga osim njih nekolicine zemljaka, a tako bi se lukavo uklopili da to nitko ne bi uo\u010dio.<\/p>\n

\u201cSlu\u0161aj, nije zgodno\u201d, upozorio bi o\u0161tro generalni direktor financijskog, \u201cnemoj me vi\u0161e pred ljudima, kad smo negdje u dru\u0161tvu, zvati \u2018striko\u2019\u201d.<\/p>\n

\u201cDobro, striko\u201d, kimnuo bi financijski poslu\u0161no.<\/p>\n

Ina\u010de je zgodno i veliki blagoslov za poduze\u0107e kad je \u010ditava uprava iz istog sela. Oni imaju svoj \u017eargon i svoje \u0161ale, prirodno se i jednostavno razumiju. Na sastancima s poslovnim partnerima dosta je da jedan drugoga pogledaju da bi znali \u0161to onaj drugi misli. Tu su vje\u0161tinu do perfekcije uvje\u017ebali dok su kartali bri\u0161kulu u donjora\u0161ti\u010dkoj gostionici, pa sada ne moraju tra\u017eiti stanku da se povuku na vije\u0107anje. Sve se brzo rje\u0161ava. Tehni\u010dki direktor neprimjetno podigne rame, a predsjednik uprave hitro baci konja, ili ovaj trzne krajem usana, a onaj zabiberi tricu.<\/p>\n

Ka\u017ee li netko na sastanku uprave da je nekakva investicija \u201ckao Nikolino magare\u201d, nema potrebe za poja\u0161njenjima, jer je svima u Donjoj Ra\u0161tiki poznata legenda o Nikolinu magaretu, nepouzdanoj, hirovitoj, naprzni\u010dkoj i u svakom smislu bo\u017eetesa\u010duvaj be\u0161tiji. Primijeti li netko drugi da je neki posao \u201cJoki\u0107\u201d, svi znaju da \u0107e ta stvar \u0161epati, s obzirom na to da Joki\u0107, seoski remeta, ima kra\u0107u nogu.<\/p>\n

Menad\u017eeri iz Donje Ra\u0161tike, dakako, nikada ne zaborave svoj zavi\u010daj. Javno poduze\u0107e kojim vladaju nesvakida\u0161nje je dare\u017eljivo prema njihovu selu. Najbolji sinovi mjesta izda\u0161nim donacijama asfaltiraju i osvjetljavaju puteve, uvode kanalizaciju, mijenjaju crkveni krov, zidaju ambulantu. Penzionerima koji su tamo ostali sagrade krasno ko\u0161arka\u0161ko igrali\u0161te.<\/p>\n

Naprave im bo\u0107ali\u0161te u du\u017eini sletne staze na londonskom aerodromu Heathrow. Obnove i dom kulture, nikad ne zna\u0161 kad bi to moglo trebati. U\u010dine zatim fontanu u sredi\u0161tu, nekakav akademski kipar iz mramora iskle\u0161e Bogorodicu s djetetom, u selu se otvori stanica za tehni\u010dki pregled vozila, kemijska \u010distionica, internet caffe, sauna i solarij, farma nojeva, kineski restoran i skija\u0161ka skakaonica. Steve Jobs osobno do\u0111e u Donju Ra\u0161tiku predstaviti iPad.<\/p>\n

Tako raste i cvjeta Donja Ra\u0161tika, dok u Gornjoj, kod onih budala, raste i cvjeta samo stopa krvnih delikata i stvara se mr\u017enja i zla krv izme\u0111u dva sela.<\/p>\n

Nije, istina, ni izme\u0111u donjora\u0161ti\u010dkih menad\u017eera uvijek sve bajno. Posva\u0111aju se gdjekad i oni, pa hodnicima javnog poduze\u0107a odjekuju stra\u0161ne psovke na jeziku njihova kraja. Obi\u010dno do\u0111e \u017eupnik iz sela da ih pomiri, ali nekada ni to ne pomogne.<\/p>\n

\u201cJu\u010der mi na zadu\u0161nici didu Jozi ujna Ljuba plakala da si smijenio njezina Nikicu\u201d, re\u010de starica ulijevaju\u0107u juhu predsjedniku uprave, koji je za vikend do\u0161ao obi\u0107i roditelje.<\/p>\n

\u201cMama, molin te, ti se u to ne mi\u0161aj. \u010cetiri slu\u017ebena auta mi je razbio.\u201d<\/p>\n

\u201cNeka si ga ti, moj sinko, smijenio\u201d, javi se uto otac iz drugog plana odobravaju\u0107i. \u201cI \u0107a\u0107a mu je bio bitanga. Od nake \u0111avlije race nije moga ni ispast druga\u010diji.\u201d<\/p>\n

Naposljetku se ipak svi sporovi izglade o svecu za\u0161titniku mjesta, kada svi direktori javnog poduze\u0107a do\u0111u na dernek pokazati svoga novog terenca. Napiju se kao zvijeri, pa se preko oglodanih janje\u0107ih kostiju i kora lubenice ljube, pla\u010du, jedan drugome zaklinju na vje\u010dnu ljubav i sve opra\u0161taju. Sve je, \u010dini se, opet kao nekad.<\/p>\n

Ali, \u0161to bi Heraklit rekao, samo je mijena vje\u010dna. Lijepim danima donjora\u0161ti\u010dkih menad\u017eera na \u010delu javnog poduze\u0107a do\u0161ao je kraj. Nakon duge i opse\u017ene Uskokove istrage jednog su ih jutra, na sivom svjetlu zore, jo\u0161 neobrijane i ra\u0161\u010dupane sve pokupili u modre marice. U selu tuga i nevjerica. \u017dene pla\u010du, a mu\u0161karci pljuju i proklinju. Opustilo i bo\u0107ali\u0161te i ko\u0161arka\u0161ki teren, kineski restoran zatvorio, a nojevi na farmi zabili glave u zemlju.<\/p>\n

Rodbina u selu unajmila autobus da uhi\u0107ene zajedno posjete u Remetincu. Na povratku obavili \u0161oping u West Gateu.<\/p>\n

A u zatvoru se, kraj sve njihove nevolje, menad\u017eerima iz javnog poduze\u0107a dogodila i jedna dodatna neugodnost.<\/p>\n

Znate one lu\u0111ake, onaj olo\u0161 iz Gornje Ra\u0161tike, one pijance i razbojnike. E, u Remetincu oni vladaju.<\/p>\n

Krici i zapomaganja su se iz zatvora valjda sve do Trga bana Jela\u010di\u0107a \u010duli. Propalice iz Gornje Ra\u0161tike jedva do\u010dekali da se napiju krvi ovim lupe\u017eima iz Donje.

<\/strong> <\/p>\n

Ante Tomi\u0107 | Jutarnji list<\/strong><\/span><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"manager_lisice\"Dogodi se zaista, kao \u0161to je nedavno primijetio Milan Bandi\u0107, da su na \u010delu javnog poduze\u0107a gdjekad svi iz istog sela. \u010cudesnim slu\u010dajem deset je poslovnih genija poniklo ba\u0161 ispod jednog brda, u katastarskim granicama nekakve Donje Ra\u0161tike. Ve\u0107 u Gornjoj Ra\u0161tiki nema takve inteligencije. Gornjora\u0161ti\u010dani su tudumi, nepismeni, tuku \u017eene, piju alkohol i traktorima se prevr\u0107u u grabe, ali Donja Ra\u0161tika je \u010dudo. Gospodsko mjesto. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":4867,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-4868","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4868","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4868"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4868\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4867"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4868"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4868"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4868"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}