{"id":4952,"date":"2010-05-02T10:54:53","date_gmt":"2010-05-02T08:54:53","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/05\/02\/bleiburg-sluaj-kolak-brat-ubio-brata\/"},"modified":"2010-05-02T10:54:53","modified_gmt":"2010-05-02T08:54:53","slug":"bleiburg-sluaj-kolak-brat-ubio-brata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/bleiburg-sluaj-kolak-brat-ubio-brata\/","title":{"rendered":"Bleiburg \u2013 Slu\u010daj Kolak \u2013 brat ubio brata!"},"content":{"rendered":"
\"hrvatski_krizni_put\"I dan danas se katkad na \u0161irem prostoru Hercegovine mogu \u010duti stihovi koji su vezani za bleibur\u0161ku tragediju i Kri\u017ene putove \u0161to su uvelike pogodili Hercegovinu. Evo nekih:
–\u00a0\u00a0\u00a0 Di je moje poginula dika, niti groba niti spomenika
–\u00a0\u00a0\u00a0 Bila sam ti dragane na grobu, zvala sam, dozvat te ne mogu
–\u00a0\u00a0\u00a0 Kad se sitim ko mi je u grobu, crna zemljo, smislit te ne mogu
–\u00a0\u00a0\u00a0 Maribore \u2013 do Zidana Mosta, na tisu\u0107u samo jedan osta
–\u00a0\u00a0\u00a0 Slovenijo, tvoje ti radosti, \u0161to uradi od na\u0161e mladosti\u2026<\/p>\n

Jedan iznimno bolan i istinit je stih koji ka\u017ee:<\/p>\n

–\u00a0\u00a0\u00a0 U Ljubu\u0161kom, kraj Mostarskih vrata, tri su moja ubijena brata.<\/p>\n

No, ono \u0161to je posebno bolno iz tog vremena svakako je jedna krajnje potresna pri\u010da o stradanju Mirka Kolaka<\/strong> i Filipa Rude\u017ea<\/strong> iz Tihaljine koje je konac rata kao domobrane zatekao u Sloveniji, odakle su u kolonama smrti stigli do Po\u017eege, prolaze\u0107i sva poznata maltretiranja, provjeravanja i razvrstavanja.<\/p>\n

U Po\u017eegi su posebno izabirani Hrvati iz Bosne i Hercegovine, po kotarevima. Odatle su upu\u0107ivani tobo\u017ee svojim ku\u0107ama. Koliko se zna, odatle su koncem svibnja dvije skupine Hrvata, po nekima ukupno 5.000 njih, otpremljeni na Kozaru i tamo strijeljani. U drugoj skupini, njih oko 2.600, a tu su se na\u0161li Kolak i Rude\u017e i jo\u0161 dvadesetak drugih iz Tihaljine, te je njihov dio Kri\u017enog puta i\u0161ao kroz Novu Gradi\u0161ku i Staru Gradi\u0161ku, gdje su im dali pojesti vrlo malo dvopeka.<\/p>\n

Iz Stare Gradi\u0161ke preba\u010deni su u Bosansku Gradi\u0161ku, a odatle su povedeni prema Kozari. Jedno vrijeme i\u0161li su uz neku \u017eeljezni\u010dku prugu, u Gornjim Podgracima su bili smje\u0161teni, bolje re\u010deno nabijeni u ratu spaljenu zgradu tamo\u0161nje \u0161kole, a odatle su ih prozivali po stotinu i odvodili. Pretpostavljali su da ih se vodi na strijeljanje, ali budu\u0107i da nisu \u010duli pucnjeve nisu u to bili sigurni.<\/p>\n

Kad su njih i jo\u0161 neke iz Tihaljine prozvali ve\u0107 je bila no\u0107. Tada su ih prozivali po pedeset, vezali im ruke na le\u0111ima \u017eicom, svrstali ih u dvored ve\u017eu\u0107i ih za nadlaktice, a potom po du\u017eini. Kolak je odmah uspio odrije\u0161iti svoje ruke, a potom i ruke Filipa Rude\u017ea koji je bio vezan uz njega, odvezati izme\u0111u sebe i Rude\u017ea te \u010dak i onoga ispred sebe.<\/p>\n

Dogovorili su se da \u0107e bje\u017eati prije nego ih po\u010dnu ubijati, odnosno kad im se pru\u017ei prilika. Me\u0111utim, netko je u koloni ispred njih tako\u0111er po\u010deo bje\u017eati, pa su i oni po\u010deli bje\u017eati na razli\u010dite strane. Kad je stra\u017ea i za njima zapucala pali su, a kad je prestala pucnjava podigli su se i stali dalje bje\u017eati svaki na svoju stranu.<\/p>\n

Taktika bje\u017eanja i no\u0107 pomogli su im, iako su bila obojica ranjeni, da pobjegnu stra\u017earima. Budu\u0107i je Kolak u tom kraju slu\u017eio vojsku dobro je poznavao samo podru\u010dje i to mu je pomoglo pri orijentiranju prema selima nastanjenim Hrvatima. Dva su ga puta uhitili seljaci Srbi, ali im je oba puta uspio pobje\u0107i.<\/p>\n

U hrvatskom selu Motike jedna bolni\u010darka partizanka Hrvatica, previla mu je ranu, a nakon tri dana, kad se od svega toga oporavio, krenuo je na put prema Hercegovini, opremljen od tamo\u0161njih Hrvata. Kroz \u0161ume i planine, daleko od ljudi i prometnica, dvanaesti dan do\u0161ao je ku\u0107i i krio se do objavljivanja amnestije u po\u010detku kolovoza 1945. godine. <\/p>\n

Umro je 1993. godine. Kolakov suborac i sudrug u patnjama Filip Rude\u017e bio je pri bijegu te\u017ee ranjen, ali je uspio pobje\u0107i i skloniti se u jednu obitelj koja mu je previjala rane i nakon du\u017eeg vremena, prije amnestije, do\u0161ao je ku\u0107i. Budu\u0107i da je u Ljubu\u0161kom bio \u201ekomadant\u201c njegov ro\u0111ak \u2013 uj\u010devi\u0107 Rudo Kolak<\/strong>, koji je negdje u Srijemu stupio u partizane, Rude\u017e je oti\u0161ao k njemu i prijavio se, nadaju\u0107i se da \u0107e ga za\u0161titi. <\/p>\n

Me\u0111utim, tvrdi se, da ga je upravo on i ubio, kao \u0161to se u to vrijeme tvrdilo da je taj isti Rudo Kolak negdje u Sloveniji ubio i vlastitog brata \u2013 usta\u0161u, zarobljenika! Za takav postupak prema Rude\u017eu, kao i prema stotinama tisu\u0107a drugih nije bilo nikakvog razloga. Iako je ovaj osvrt tek mali dio okrutne i potresne slike doga\u0111aja i vremena o kome se govori, on \u0107e ipak pridonijeti sagledavanju jedne povijesne drame \u010ditavoga hrvatskoga naroda u jednom od najpresudnijih trenutaka u njegovoj ukupnoj povijesti.<\/p>\n

Upravo zbog takvih i sli\u010dnih detalja iz minulog vremena, a ima ih napretek, \u017ealosno je \u0161to se u tolikoj mjeri i dan danas veli\u010daju antifa\u0161isti, koji su po\u010dinili tolike i takve zlo\u010dine. \u017dalosno je da ti isti i dan danas vladaju i dr\u017ee predavanja. Tolika svjedo\u010danstva, toliki zapisi a da se nikome nije sudilo. <\/p>\n

I dobro \u0161to se nije sudilo u Jugoslaviji, ali je pora\u017eavaju\u0107e i za Hrvate i Srbe i Bo\u0161njake da im se ni u posljednjih 10-15 godina nije sudilo. Najprije se moglo o\u010dekivati da \u0107e im se suditi u Hrvatskoj, ali gle \u010duda, oni su u Hrvatskoj \u010dak znatno ja\u010di nego u Bosni i Hercegovini ili Srbiji!<\/div>\n


<\/strong> <\/p>\n

Danijel Ivankovi\u0107 | javno.ba<\/strong>
<\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"hrvatski_krizni_put\"I dan danas se katkad na \u0161irem prostoru Hercegovine mogu \u010duti stihovi koji su vezani za bleibur\u0161ku tragediju i Kri\u017ene putove \u0161to su uvelike pogodili Hercegovinu. Evo nekih:
–\u00a0\u00a0\u00a0 Di je moje poginula dika, niti groba niti spomenika
–\u00a0\u00a0\u00a0 Bila sam ti dragane na grobu, zvala sam, dozvat te ne mogu
–\u00a0\u00a0\u00a0 Kad se sitim ko mi je u grobu, crna zemljo, smislit te ne mogu <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":4951,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-4952","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4952","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4952"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4952\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4951"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4952"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4952"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4952"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}