Stara istina da \u017divot pi\u0161e romane, ni u na\u0161e doba ne gubi na vjerodostojnosti. Doga\u0111aju se velike osobne drame, egzodusi, gubljenja iluzija, nesretne ljubavi, nenadoknadivi gubitci, pri\u010de koje \u201ere\u017eiraju\u201c mra\u010dne sile iz pozadine, a sve se to prelama preko ljudskih egzistencija, ostaju\u0107i uglavnom u podru\u010dju neizgovorenog. Dogodi se da ljudi i nestanu s pozornice postojanja, odnose\u0107i na drugu stranu svoju istinu, nerizgovorenu i nesaslu\u0161anu. Jer za \u010din pisanja, za hrabrost suo\u010davanja ne odlu\u010de se (pre)mnogi, ve\u0107 samo oni, koji su uvjereni da imaju \u0161to re\u0107i, te da bi njihovo posredovano iskustvo jo\u0161 nekome moglo pomo\u0107i.<\/p>\n
![\"ljportal.com\"](\"http:\/\/slike.hr\/slike\/o\/otvorenopismoknjiga_083b2.gif\")
Dakako, ta vrsta autora (spisatelja) uglavnom operira stvarnosnom, \u010dinjeni\u010dnom gra\u0111om, i nakane literarizacije nisu u prvom planu. Govori se s pozicije povjerenja, nevidljivom sugovorniku s druge strane korica, zami\u0161ljaju\u0107i pritom da je to bi\u0107e empatije, otvoren \u010dovjek, prijem\u010div na tu\u0111u bol, otvoren za pouku i trasmisiju iskustva.\u0160to je iskustvo dublje, univerzalnije, upe\u010datljivije, to je i potencijalni krug primatelja ve\u0107i, a koncentri\u010dni krugovi obuhvatniji. Ma koliko podozrivi bili spram \u201ezanatske nedore\u010denosti\u201c, \u010desto nas znade iznenaditi smionost autora s obodnice knji\u017eevnosti, koji se hvataju u ko\u0161tac s nekom zahtjevnom op\u0161irnom prozom, da bi priop\u0107ili \u0161to im se doga\u0111a, i kako su \u201eisplivali\u201c iz vrtlo\u017ene bujice neprilika i nesre\u0107a. Tu se bez zadr\u0161ke i kompleksa posi\u017ee prema svojoj biografiji, ali i svemu usvojenom iz (uglavnom ezoteri\u010dne) literature, putovanja, predavanja i seminara, te pragmati\u010dne filozofije pre\u017eivljavanja, ali ne \u201egaze\u0107i\u201c preko drugih, ve\u0107 hvataju\u0107i se s njima u sinergijsko kolo.<\/p>\n
Me\u0111u autore s na\u0161eg govornog podru\u010dja ( na granici Hrvatske i Bosne), pojavljuje se i BERKA NEZI\u0106, potpuno novo ime, koja je tek u svojim pedesetim godinama ostvarila mladena\u010dku ambiciju da postane spisateljicom. Ovakvo dugo \u201eodga\u0111anje\u201c nije slu\u010dajno. \u017divot je nije mazio, okolnosti joj naj\u010de\u0161\u0107e nisu bile sklone, a ve\u0107inu presudnih \u017eivotnih odluka morala je donositi sama. U gotovo doslovnom smislu rije\u010di ona je samostvorena (self-made) osoba, koja je ponajvi\u0161e u\u010dila po na\u010delu \u201epoku\u0161aj-pogre\u0161ka\u201c, da bi nakon \u017eestokih i slamaju\u0107ih kriza, uzela svoj \u017eivot u ruke i u\u010dinila od njega ne\u0161to vrijedno spomena. Iskustva emigracije, te\u0161kih bolesti, obiteljskih i dru\u0161tvenih lomova, u njenom se tekstu sklapaju u mozaik, dodu\u0161e nepoliranih zrnaca, ali upe\u010datljivih i \u017eivotno\u0161\u0107u pro\u017eetih odlomaka.Re\u010denica razgovorna, jasna, direktna, u mnogim slu\u010dajevima govor ulice i privatnog kruga, ovdje funkcioniraju kao \u201eplijenitelji\u201c pozornosti. \u010citatelj stje\u010de dojam da je upravo on oslovljen, da mu se Berka obra\u0107a kao dugo tra\u017eenom \u201ede\u017eurnom uhu\u201c, koje \u0107e pri\u010du poslu\u0161ati\/ pro\u010ditati do kraja. Pritom postoji i jedna indirektna nakana: ona vjeruje da je njeno \u0161tivo neslu\u010dajno na\u0161lo upravo tu adresu, i da onaj koji prima treba iz njenog \u201eslu\u010daja\u201c polu\u010diti i nau\u010diti ne\u0161to za sebe.<\/p>\n
I zaista, uronimo li u ovu prozu bez predrasuda i bez o\u010dekivanja o djelotvornim receptima s brze ruke, na\u0107i \u0107emo ovdje zrnje mudrosti, dovoljno da nahrani \u201ekarakterne, inteligentne i misle\u0107e du\u0161e\u201c, kojima se Berka Nezi\u0107 u prvom redu obra\u0107a. Da bi sama do njih do\u0161la, instinktivno se odlu\u010dila ostaviti prosje\u010dnu, uniformiranu i po obrascu skrojenu slu\u017ebeni\u010dku karijeru, te se upustila u potragu za vi\u0161im, duhovnim znanjima. Na\u0161la se u drevnim tehnikama samoozdravljivanja, zdravog \u017eivota i iscjeljenja u blagotvorni energetski krug, \u0161to ga stvara kozmi\u010dka sila i sva \u017eiva i ne\u017eiva priroda oko nas. Izu\u010davaju\u0107i i primjenjuju\u0107i Reiki i Feng Shui, ona je uspjela na vlastitu primjeru dokazati koliko zdrav duh mo\u017ee \u201epopraviti\u201c bolesno tijelo, mobiliziraju\u0107i snage samoozdravljenja, optimizma i pouzdanja u svoj \u201eunutra\u0161nji glas\u201c.<\/p>\n
\u010covjeku dana\u0161njice, opsjednutom brzinom, konzumerizmom, idejom brzoga uspjeha i nadvladavanja konkurencije pod svaku cijenu, na\u0161a \u0107e u\u010diteljica \u017eivota preporu\u010diti da se slu\u017ei \u010desto zanemarivanom intuicijom, jer \u201eOsim upozorenja na opasnosti, mo\u017ee\u0161 intuiciju koristiti za napredak, stvarala\u0161tvo, nadahnu\u0107e. Intuicija koristi razli\u010dite izvore. Osim kozmi\u010dke, univerzalne, svemogu\u0107e energije, jedan od izvora je i na\u0161a du\u0161a. Intuicija je motorola, povezuje informacije izme\u0111u nas, kozmi\u010dke mudrosti i na\u0161e du\u0161e\u201c (str. 361). Dakako, kao i sveukupna moderna psihologija, i drevne tehnike usmjerene su na prethodno suo\u010davanje sa samim sobom i \u010di\u0161\u0107enje unutra\u0161njega zrcala. Nadvladati svoj prebujali ego, svesti svoju li\u010dnost u realne dimenzije, postaviti ispravan fokus\/ cilj, za\u0161tititi se od \u201ekradljivaca energije\u201c i imati snage govoriti istinu (sebi i drugima), najbitnije su postavke na putu prema novoj li\u010dnosti, koju \u017eelimo izgraditi.<\/p>\n
Nadasve, \u010dini se, istina i istinoljubivost djeluju kao homeopatski instrumenti. Polaze\u0107i od sebe, narodski kazano, od svog vlastitog praga, ova \u0107e hrabra \u017eena pokazati da istina osloba\u0111a, \u0161tovi\u0161e, da je va\u017enija od svi\u0111anja, dobrog dojma, ukra\u0161enog okvira koji nam stvaraju brak, ugled i polo\u017eaj, bankovni ra\u010dun i javna priznanja. O sebi pi\u0161e ne kao o literarnoj heroini, koja iz svake situacije izlazi neokrnjena i neizgrebene pozlate, ve\u0107 kao o slabom ljudskom bi\u0107u, sklonom zabludama i proma\u0161ajima, za koje \u0107e na \u201e\u0161alteru stvarnosti\u201c uvijek platiti ra\u010dun. I svoju u\u017eu i \u0161iru obitelj, sredinu iz koje je potekla, bolni\u010dke i gra\u0111anske krugove s kojima je \u201eratovala\u201c, prikazuje istom metodom, da bi jedan po jedan, odstranila kamenje iz svoje aure i okru\u017eila se spasonosnom, bijelom svjetlo\u0161\u0107u, kao energetskim \u0161titom.Tako pro\u010di\u0161\u0107ena, mo\u017ee se uvrstiti u ono malobrojno duhovno plemstvo, na koje aludira Muriel Barbery, konstatiraju\u0107i u svojoj novoj uspje\u0161nici: \u201e\u0160to je plemkinja? To je \u017eena izvan dosega prostote, premda njome okru\u017eena\u201c.<\/p>\n
U melioristi\u010dkom, empatijskom i holisti\u010dkom stilu, Berka Nezi\u0107 odlu\u010duje da tako ste\u010dena znanja podijeli s drugima, djeluju\u0107i preko antistres \u0161kola i radionica, te poma\u017eu\u0107i u osobnim kontaktima, gdje god se uka\u017ee prigoda i potreba. Pokazuje im kako \u201eukrotiti \u010dakre\u201c, savladati strahove, kako se izboriti za svoj san, probudit u srcu plamen nade. Umjesto samosa\u017ealjenja i potoka suza, ona svakome nudi brigu o sebi i brigu o ljudima (bli\u017enjima), kao sna\u017ean pokreta\u010d najja\u010dih snaga opstanka. U pro\u017eimanjima, sinergiji, nadvladavanju predrasuda, u otvorenosti za nova iskustva, poru\u010duje nam meritorno, le\u017ei izlaz iz tunela, prolaz u bolji svijet i kvalitetniji osobni \u017eivot, ma koliko duga ili kratka bila na\u0161a dionica.Gotovo polovica knjige opisuje taj dio autori\u010dina \u017eivota i puta, te se \u010dita s napeto\u0161\u0107u i pozorno\u0161\u0107u, kao da nam pred o\u010dima promi\u010de dobro re\u017eiran i \u010dvrsto kadriran film.<\/p>\n
I kona\u010dno, od korica do zadnje stranice, ili od naslova do zavr\u0161ne poante, knjiga Berke Nezi\u0107 pro\u017eeta je ljubavlju, kao osnovnom pokreta\u010dkom snagom Svemira. Ljubav, po svetim spisima, nadahnula je stvaranje svijeta i \u010dovjeka. Ona je temelj roditeljstva, partnerstva, prijateljstava i veza, koje tajanstveno traju dulje od jedne karme i jednog utjelovljenja. Ljubav dolazi \u201eodozgo\u201c, a razvija se i oplemenjuje na razini zajednice. Ona lako otpu\u0161ta i opra\u0161ta, vidovita je i lucidna, samoobnovljiva, neuni\u0161tiva i kao kakav perpetum mobile, hrani se vlastitim gorivom, bivaju\u0107i sve obilnija, \u0161to se vi\u0161e dijeli. Treba je znati izraziti, otvoriv\u0161i sr\u010danu \u010dakru, i usmjeravaju\u0107i njen tijek u sve ve\u0107u rase\u017enost. Ako to jo\u0161 uvijek ne umijemo i ne znamo, i te\u0161ko nam se odlu\u010diti na rizi\u010dno otvaranje, da ne bismo bili ranjeni, odbijeni ili neshva\u0107eni, ova \u0107e nam knjiga u tome nedvojbeno pomo\u0107i. Stoga joj dajemo svoju srda\u010dnu preporuku, budu\u0107i da ve\u0107 ima duboko uvjerljiv razlog nastanka i \u0161irenja u svijet.<\/p>\n
<\/span><\/div>\n
{\/xtypo_rounded2}
Radio Ljubu\u0161ki<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
![\"berkanezic_knjiga\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/05\/novo_prosinac_berkanezic_knjiga.gif\")
Nevladina organizacija \u201eEHO\u201c uz pokroviteljstvo Odjela dru\u0161tvenih djelatnosti Op\u0107ine Ljubu\u0161ki organizira promociju knjige \u201eOtvoreno pismo tebi, s ljubavlju\u201c, autorice Berke Nezi\u0107<\/strong>. Promocija \u0107e se odr\u017eati u petak, 7.svibnja 2010.godine u Gradskoj vije\u0107nici Ljubu\u0161ki s po\u010detkom u 20:00 sati. Promotorica je knji\u017eevnica Bo\u017eica Jelu\u0161i\u0107<\/strong>. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":4969,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"class_list":["post-4970","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4970","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4970"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4970\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4969"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4970"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4970"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4970"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}