Propovijed biskupa Vlade Ko\u0161i\u0107a: Neka se priznaju sve \u017ertve kao \u017ertve<\/strong><\/p>\n
Dragi po\u0161tovatelji Bleibur\u0161ke tragedije, predstavnici Hrvatskoga sabora i drugih visokih ustanova hrvatske dr\u017eave, Hrvatske vojske, po\u0161tovani \u010dlanovi Po\u010dasnog bleibur\u0161kog voda, dragi hodo\u010dasnici iz Hrvatske i svijeta, draga bra\u0107o i sestre u vjeri!<\/p>\n
\u201ePolje bijelih ljiljana u svibanjske bijele zore
bolno poko\u0161eno.
Polje plavih ljubica u svibanjske plave no\u0107i
suzom oro\u0161eno.
Nevino je janje
vo\u0111eno na klanje.
Kud je Hrvat pro\u0161o,
makovi su rujni po poljima cvali.”<\/p>\n
Tako je opjevao ovo Bleibur\u0161ko polje hrvatski pjesnik Vinko Nikoli\u0107.<\/p>\n
A Bruno Bu\u0161i\u0107, koji je pao kao mu\u010denik za slobodu Hrvatske, napisao je jo\u0161 kao petnaestogodi\u0161nji mladi\u0107 pripovijetku \u201eStarac i \u017eivot”. U njoj je opisao starca koji je imao \u010detiri sina, \u201eko \u010detri briga”, a oni su mu poginuli u drugom svjetskom ratu \u2013 trojica u jednoj vojsci, a jedan u drugoj, na suprotnoj strani. Na pitanje kojega mu je sina naj\u017ealije, starac je odgovorio: \u201eMene srce boli za sva \u010detri jedanko, sva \u010detri su bila moja.” Pri\u010daju\u0107i to, An\u0111elko Mijatovi\u0107 dodaje: \u201eNije li i u toj re\u010denici, ve\u0107 onda, pisac petnaestogodi\u0161njak, iskazao osje\u0107aj i svijest ukupne pogubnosti hrvatske politi\u010dke podvojenosti u II. svjetskom ratu i potrebu op\u0107ega hrvatskog pomirenja?” (A. Mijatovi\u0107, Bruno Bu\u0161i\u0107, \u0160K, Zagreb 2010., str. 20).<\/p>\n
Draga bra\u0107o i sestre, mi danas stojimo ovdje na Bleibur\u0161kom polju koje je postalo simbolom najve\u0107e tragedije hrvatskoga naroda, budu\u0107i da su na dana\u0161nji dan prije to\u010dno 65 godine ovdje zapo\u010dele masovne likvidacije hrvatskih zarobljenika i civila, koje su nastavljene s ovog mjesta nakon \u0161to su razoru\u017eane vojnike i zajedno s njima ovamo prispjele civile primili i sramotno predali pripadnici zapadnih uglavnom britanskih vojnih sila u ruke krvnika koji su ih nemilice mu\u010dili i ubijali na tzv. kri\u017enim putovima diljem Slovenije i Hrvatske, ali i jo\u0161 dalje po teritoriju \u010ditave tadanje dr\u017eave. Neke procjene idu i do nekoliko stotina tisu\u0107a, a sa sigurno\u0161\u0107u se mo\u017ee re\u0107i da je broj stradalih bio ve\u0107i od stotinu tisu\u0107a. To je tako velika tragedija da moramo re\u0107i kako se radi o najve\u0107em stradanju Hrvata u na\u0161oj ukupnoj 14-stoljetnoj povijesti.<\/p>\n
Ova je tragedija sli\u010dna pogibiji preko 20 tisu\u0107a poljskih \u010dasnika u Katynskoj \u0161umi. U nedavno prikazanom filmu \u201eKatyn” mlada \u017eena Anna uhva\u0107ena je kako postavlja spomenik na grob svojem mu\u017eu s natpisom da je poginuo u Katynu. Odvele su ju slu\u017ebe komunisti\u010dke policije i optu\u017eile da je stala na stranu smrti. Ona im je hrabro odgovorila: \u201eNe! Ja sam samo izabrala stranu ubijenih, a ne stranu ubojica!” To smo i mi u\u010dinili danas, bra\u0107o i sestre, koji smo do\u0161li na ovo polje, u na\u0161 hrvatski Katyn, svjedo\u010de\u0107i da smo izabrali stranu ubijenih a ne stranu ubojica. Na \u017ealost, jo\u0161 uvijek ima i onih koji izabiru, i to bez srama, stranu ubojica.<\/p>\n
Ovdje, na ovom polju opipljivo se osje\u0107a sav besmisao takvih izbora. Jer ovdje su stradali deseci tisu\u0107a nevinih ljudi, a da se ni jednome od njih nije ni na kojem sudskom pa ni prijekom komunisti\u010dkom procesu dokazala krivnja. Mi kr\u0161\u0107ani, njegovi u\u010denici, pozvani smo na hrabrost. Ne misle\u0107i na sebe mi trebamo govoriti istinu. \u201eIstina \u0107e vas osloboditi”, rekao je na\u0161 Gospodin. Istina i samo istina. Ne istina koju uljep\u0161avaju jedni ili poru\u017enjuju drugi, ve\u0107 istina kakva ona stvarno jest.<\/p>\n
A istina je da je na ovom mjestu prije 65 godina zapo\u010dela najve\u0107a tragedija hrvatskoga naroda. Sudionik ove tragedije nedavno preminuli hrvatski pjesnik Mato Mar\u010dinko opisao je to ovako: \u201ePune ophodne ceste vojnika i staraca, majki i \u017eena i djece. Smrt nas je slijedila danima, na \u0161ajka\u010di joj trorogoj zvijezda petokraka, na rukavu mrtva\u010dka lubanja s ukri\u017eenim kostima.. Od smrti s Istoka bje\u017eali smo k bijelim an\u0111elima Zapada, s pouzdanjem nevinih, vjeruju\u0107i d\u017eentlmenskoj rije\u010di. Bje\u017eali smo od smrti, a smrt nas je \u010dekala u Bleiburgu. U Dvorcu na brdu visoku. Obu\u010dena u englesku odoru, o vratu joj ogrlica vite\u0161koga Reda podvezice… Bila je no\u0107, gavranolika bleibur\u0161ka no\u0107. Sijevanje no\u017eeva u mraku, \u0161tektanje strojnica. Kao poko\u0161eno snoplje na polju mrtvi redovi poklane vojske. Pla\u010du majke za ubijenom djecom i djeca za ubijenim majkama. Glas one smrti iz bleibur\u0161koga Dvorca, obu\u010dene u englesku odoru Albiona ohologa, odjekuje nad strati\u0161tem: O\u010distite palubu!… Na mostu dravogradskomu zaori se urlik divljih goni\u010da: ‘Padaj ki\u0161o, krv operi, kud prolaze proleteri!”(M. Mar\u010dinko, Pobijte ih kao pse, Zagreb 2001., str. 21). I dok ove \u0161ume, brda i doline pamte te tragi\u010dne dane, ni mi ne smijemo \u0161utjeti. \u201eJer da mi za\u0161utimo, i kamenje bi progovorilo!” Posebno danas kad se opet poku\u0161ava pisati neka nova nedogo\u0111ena povijest i kad se poku\u0161ava krivotvoriti istina.<\/p>\n
La\u017e je uvijek bila glasnija i htjela ugu\u0161iti istinu, ali istina \u2013 premda tiha i prividno \u010desto pora\u017eena \u2013 na kraju je uvijek pobje\u0111ivala. Ona jednostavno nije na prodaju, istinom se ne mo\u017ee cjenkati. Istina nije ni predmet demokratskog glasovanja, ni referenduma. Ona je naprosto takva kakva jest. Na\u0161 odnos prema tome mi mo\u017eemo mijenjati, ali ono \u0161to se stvarno dogodilo ni\u0161ta i nitko ne mo\u017ee promijeniti, pa ne znak koliko se trudio. Dogo\u0111eno je \u010dinjenica i to nepromjenjiva. U slu\u010daju Bleiburga to je tragi\u010dna \u010dinjenica najve\u0107e pogibije na\u0161ega naroda u sveukupnoj hrvatskoj povijesti. Bio bi nedostojan svaki onaj tko bi tu istinu nijekao, umanjivao ili ne bi izrazio svoju su\u0107ut zbog tolikog stradanja i tolike patnje, ne samo nepravedno mu\u010denih i pobijenih ljudi, nego i zbog desetlje\u0107ima sprje\u010davanog izra\u017eavanja ljudskog i kr\u0161\u0107anskog \u017ealovanja za svojim najmilijima tako da njihovi najbli\u017ei nisu mogli posjetiti ni grob niti im se pomoliti nad mrtvim zemnim ostacima, jer do dana dana\u0161njega za ve\u0107inu nisu to znali i \u0161to je najgore, nisu to smjeli znati niti spominjati.<\/p>\n
Hvala Bogu da je taj sustav koji je to u\u010dinio propao jer je morao nestati s pozornice ljudske povijesti budu\u0107i da je bio utemeljen na zlo\u010dinu. Nije uzalud stoga bl. Alojzije Stepinac, mu\u010denik i uznik, \u017ertva tog istog zlo\u010dina\u010dkog sustava, nebrojeno puta sve\u0107enicima ponavljao: \u201eDo\u0107i \u0107e dan kad \u0107e taj bezbo\u017eni sustav propasti, vi \u0107ete to do\u017eivjeti”. Jednako je i vl\u010d. Vilim Cecelja govorio na Bleibur\u0161kom polju: \u201eNeka je neprijatelj Bo\u017eji na njivi u Hrvatskoj posijao kukolj, ali je Gospodin rekao da \u0107e do\u0107i i dan \u017eetve, pa \u0107e onda re\u0107i \u017eeteocima, neka najprije pokupe kukolj i sa\u017ee\u017eu ga, a p\u0161enicu neka spreme u njegovu \u017eitnicu. S kukoljem komunizma raste u Hrvatskoj i p\u0161enica bjelica, pa \u0107e\u0161 ti, hrvatska majko, po pravdi Boga velikoga i \u017eivoga do\u017eivjeti dan, u koji \u0107e se kukolj paliti, a p\u0161enica zlatica spremati u nove hrvatske hambare.” (Nav. dj., str. 311). Bo\u017eji ljudi, proroci vidjeli su uvijek dalje od ve\u0107ine prestra\u0161enih ljudi, kojima je sustavni teror utjerao strah u kosti te se nisu usu\u0111ivali niti misliti da je mogu\u0107a njegova propast. Mi se me\u0111utim jo\u0161 uvijek pitamo, draga bra\u0107o i sestre, je li ostvarena sloboda koju su navije\u0161tali bla\u017eeni Alojzije Stepinac i vl\u010d. Vilim Cecelja. Ne\u0107e biti sre\u0107e na\u0161em rodu dok se posve ne rasvijetli istina i dok se sloboda ne udahne punim plu\u0107ima u du\u0161ama svih na\u0161ih ljudi. Sloboda se ne da ni\u010dim kupiti, za nju se ne mo\u017ee ni\u0161ta dati, ona je toliko velika i lijepa da je iznad svih drugih dobara te ju ni jedan smrtnik ne mo\u017ee ste\u0107i, ve\u0107 je jednostavno darovana onima koji se Boga boje.<\/p>\n
Molimo se ovdje, draga bra\u0107o i sestre, molimo se za du\u0161e poginulih, ubijenih, stradalih zarobljenih hrvatskih vojnika, za tolike \u017eene, djecu i ljude koji su ovamo do\u0161li vjeruju\u0107i da je Zapad Hrvatima uto\u010di\u0161te, a prevarili su se jer su bili izdani i predani u ruke svojih progonitelja, premda su va\u017ee\u0107e me\u0111unarodne konvencije zabranjivale, da se zarobljenici izru\u010de onima od kojih su bje\u017eali.<\/p>\n
Zlo\u010dini, naime ratni zlo\u010dini i zlo\u010dini protiv \u010dovje\u010dnosti, ne zastarjevaju. Jo\u0161 nije kasno, bra\u0107o i sestre, podignuti ponosno glave i prozvati one koji su zlo\u010dine zapovijedali i izvr\u0161ili, za njih znali a nisu ih sprije\u010dili, te nisu po\u010dinitelje kaznili. Po zapovjednoj odgovornosti nije mogu\u0107e izuzeti vrh onda\u0161nje vlasti koja je stvorena na le\u0161evima i krvi nedu\u017enih ljudi. Kakva je to pravednost koja uporno nastoji abolirati po\u010dinitelje zlo\u010dina, koja progla\u0161ava kako su \u017ertve krive ili barem djelomi\u010dno krive. \u017drtve se moraju sve jednako tretirati i sve suprotno tomu je nedopustivo i nedostojno na\u0161e obveze prema istini!<\/p>\n
Neka se ve\u0107 jednom prestane s tim izlu\u0111ivanjem na\u0161ega naroda i neka se priznaju sve \u017ertve kao \u017ertve. Nitko nije smio stradati a da mu se nije sudilo. I ako za kriminalce i ubojice vrijedi na\u010delo da je svatko nevin dok mu se ne doka\u017ee krivnja, kako se onda nabacuje krivnja na pripadnike Kri\u017enoga puta koji su bez ikakva sudskog procesa i bez mogu\u0107nosti da se brane ubijani kao da nisu ni Bo\u017eja stvorenja a kamoli ljudi, po \u0161umama i gorama kud god ih se gonilo s ovog mjesta, i to vi\u0161e mjeseci pa i godina nakon \u0161to je rat zavr\u0161io!?<\/p>\n
Jasno je da su takav scenarij mogli izmisliti i provesti samo ljudi bolesnih umova, ali nije jasno da mi jo\u0161 i danas moramo slu\u0161ati njihove branitelje i da se ne mo\u017eemo suprotstaviti toj nepravdi koja tako nehumano dijeli ljude i prisvaja si Bo\u017eje pravo suda i dono\u0161enja presude! S ovog mjesta \u017eelim re\u0107i da Crkva i ja osobno kao katoli\u010dki biskup ne mogu prihvatiti nikoju takvu optu\u017ebu nevinih ljudi, te da Crkva \u017ertve Bleiburga i kri\u017enih putova ne smatra krivima, da se moli za njih i da \u017eeli da njihovi najbli\u017ei dobiju kona\u010dno zadovolj\u0161tinu barem u tome da znaju gdje su im njihovi najmiliji ubijeni, da barem znaju za njihove grobove i mogu se do\u0107i pomoliti za njih i zapaliti im svije\u0107u. Crkva je uvijek bila i bit \u0107e na strani onih kojima su oduzeta ili ugro\u017eena osnovna ljudska prava i obrana dostojanstva, a i mrtvi imaju svoje dostojanstvo i pravo na grob i istinu o svojem stradanju. I dok se za zlo\u010dine nad drugim \u017ertvama di\u017eu optu\u017enice i progoni po\u010dinitelje, samo za po\u010dinitelje najve\u0107eg i najbrojnijeg zlo\u010dina nad hrvatskim ljudima nije do danas podignuta niti jedna optu\u017enica niti je jo\u0161 itko odgovarao. Mnogi su bezdu\u0161nici stali na put zemaljskoj pravdi, ali ne\u0107e mo\u0107i stati na put Bo\u017ejem sudu!<\/p>\n
Ovo nas mjesto prosvjetljuje, na ovo bi mjesto svaki Hrvat morao hodo\u010dastiti da se pokloni \u017ertvama i dade pou\u010diti istinom kako duboko mo\u017ee \u010dovjek pasti. Tu padaju sve maske. Ovo je mjesto molitve i zato se u ti\u0161ini ovih dolina, \u0161uma i bregova mo\u017ee nau\u010diti puno toga, prije svega kako da se ne gazi po tu\u0111im suzama, kako da se brani istina, ali i kako se umire u ljudskom poni\u017eenju, a ipak nikada bez nade da je Bo\u017eja milosrdna ruka uvijek uz svakog \u010dovjeka, pa sna\u0161la ga ne znam kako velika nevolja, a najgora je kad \u010dovjek padne u ljudske bezbo\u017ene ruke.<\/p>\n
Ponovno i ponovno podsje\u0107amo: EU je osudila komunizam kao totalitarni re\u017eim i komunisti\u010dke zlo\u010dine \u2013 prvo, s Rezolucijom Parlamentarne skup\u0161tine (PS) Vije\u0107a Europe br. 1096 “O mjerama za demontiranje naslije\u0111a biv\u0161ih komunisti\u010dkih totalitarnih re\u017eima”, od 27. lipnja 1996; zatim, drugo \u2013 Rezolucijom PS VE, pod brojem 1481, a pod naslovom: “Neophodnost me\u0111unarodne osude zlo\u010dina totalitarnih komunisti\u010dkih re\u017eima” od 25. sije\u010dnja 2006.; na \u0161to je reagirao i Hrvatski sabor s Deklaracijom o osudi zlo\u010dina po\u010dinjenih tijekom totalitarnog komunisti\u010dkog poretka u Hrvatskoj, od 30. lipnja 2006. \u2013 koja je donesena neprimjetno i prakti\u010dno bez ikakvih pravno-kaznenih u\u010dinaka; te na kraju tre\u0107a europska osuda komunizma: Rezolucija EU, odnosno njezinog, Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. Ova potonja rezolucija tra\u017ei:<\/p>\n
da se odr\u017eava spomen, ali i da se osude autori zlo\u010dina, da bi se na istini stvorilo osnovu za pomirenje, jer bez toga Europa ne\u0107e posti\u0107i svoje jedinstvo;<\/p>\n
da se \u017ertvama komunizma oda po\u010dast kao junacima borbe za slobodu;<\/p>\n
Rezolucija \u017eali da se jo\u0161 i 20 godina nakon pada Zida ne otvaraju arhivi, posebice politi\u010dkih policija;<\/p>\n
Rezolucija tra\u017ei da EU (Komisija i Vije\u0107e ministara) materijalno pomognu nevladinim udrugama koje istra\u017euju i skupljaju dokumentaciju o zlo\u010dinima;
da se stvori mre\u017ea “sje\u0107anja i savjesti” te da joj se pomogne materijalno i tako stvori paneuropski dokumentacijski centar;<\/p>\n
da se 23. kolovoza proglasi Europskim danom spomena.<\/p>\n
Zanimljivo kako to da na\u0161a dr\u017eava tako lako usvaja sve \u0161to EU tra\u017ei od nje, samo ove tri europske rezolucije o zlo\u010dinima komunizma ne nalaze gotovo nikakva odjeka u na\u0161em hrvatskom dru\u0161tvu, osim u \u0161turoj Deklaraciji koja nikoga ni na \u0161to ne obvezuje niti pravno sancionira komunisti\u010dke zlo\u010dine?<\/p>\n
\u201eO, suhe kosti, \u010dujte rije\u010d Gospodnju! Ovako govori Gospodin Bog ovim kostima: o\u017eivjet \u0107ete!” (Ez 37,4-5).Tako je prorokovao po Bo\u017ejoj zapovijedi Ezekijel u dolini suhih kostiju, koje su predstavljale sav izraelski narod koji je \u017eivio poput mrtvaca bez Duha. Duh Sveti me\u0111utim kadar je o\u017eivjeti mrtva tijela i udahnuti im \u017eivot.<\/p>\n
Kako nas, bra\u0107o i sestre, ova biblijska slika o dolini suhih kostiju koje o\u017eivljuju na zapovijed Bo\u017eju ovdje, na Bleibur\u0161kom polju podsje\u0107aju na nepregledno mno\u0161tvo razoru\u017eanih hrvatskih vojnika i velik broj civila, majki, \u017eena i djece, koji su ovdje tog kobnog 15. svibnja 1945. godine do\u017eivjeli stra\u0161nu i okrutnu sudbinu! Bila je to pogibija \u2013 tragedija nad tragedijama na\u0161ega naroda, dapa\u010de najve\u0107i pomor i zator koji se ikada dogodio hrvatskome rodu.<\/p>\n
\u201eZaplakala je majka Hrvatska za sinovima svojim i ne\u0107e se utje\u0161iti jer ih je Herod krvi \u017eedan pogubio. Pla\u010de ljuto Matija, An\u0111a i Fatima za sokolima svojim. Pla\u010de i ljuto cvili, ne zato \u0161to bi bili poginuli u boju na megdanu juna\u010dkome, nego \u0161to su poginuli na izdaji tu\u0111inca, \u0161to su bili umla\u0107eni na cestama, na na\u010din nedostojan junaka… Pla\u010de, ljuto pla\u010de i cvili Hrvatska majka i ne\u0107e joj rana srca nikad zacijeliti nad divnom i poletnom hrvatskom mladosti, koja je u svom cvijetu poko\u0161ena i ba\u010dena u ponore Ko\u010devskoga roga.” ( A. Lukinovi\u0107-I. Pomper, Vilim Cecelja. Utjelovljena hrvatska caritas, GK, Zagreb 2009., str. 309-310). Tako je jecao vl\u010d. Vilim Cecelja, prvi hodo\u010dasnik na ovo polje smrti i zatora, kada je na Maj\u010din dan 1963. ovdje odr\u017eao molitvu za poginule u Bleiburgu i na kri\u017enim putevima na kojima su stradali oni koji su bili ba\u010deni u razne Hude jame, Ko\u010devske roge, Tezna, Jazovke i Maceljske \u0161ume.
Evan\u0111elje po Ivanu koje smo \u010duli donosi nam Isusove rije\u010di koje je on uputio svojim u\u010denicima prije svoje muke i uskrsnu\u0107a.<\/p>\n
Gospodin govori o \u017ealosti koju osje\u0107aju njegovi u\u010denici prije njegova odlaska. Normalno je \u017ealostiti se kad gubimo nekoga tko nam je drag. Tako je i s onima koji su u Bleiburgu i na kri\u017enim putovima izgubili svoje najmilije. Neutje\u0161ni su jer je njihov odlazak ostavio prazninu. Ali ne samo da su ostali sami, najte\u017ee je rodbini bilo i jest \u2013 a radi se o barem sto tisu\u0107a hrvatskih obitelji! – to da oni nisu znali niti su smjeli znati i o tome govoriti, gdje su poginuli njihovi mu\u017eevi, sinovi, o\u010devi, bra\u0107a i sestre. Pa ipak, nakon \u017ealosti \u2013 kako nam Isus danas govori u Evan\u0111elju \u2013 dolazi radost. Nakon \u0161to \u017eena rodi, vi\u0161e se ne sje\u0107a muka ni patnji, ve\u0107 se veseli novom \u017eivotu. I s nama je tako. Poslije tragedije, poslije mraka boli i tuge, dolazi svjetlo, dolazi radost. Tu radost ne mo\u017ee nitko dati, ona je \u010disti dar Bo\u017eji. Rije\u010d je o Kristovu uskrsnu\u0107u jer on je uskrsnuo i zato se smijemo i mi nadati da \u0107e sve na\u0161e boli i tuge biti nadvladane, i da \u0107e zasinuti i nama svjetlo uskrsnu\u0107a i \u017eivota. Velike patnje ra\u0111aju velikom milo\u0161\u0107u. Veliki kri\u017e donosi i veliki blagoslov.<\/p>\n
Evan\u0111elje nas i u najte\u017eim situacijama uvijek okre\u0107e prema nadi: \u201e\u017dalost \u0107e se va\u0161a okrenuti u radost”, govori Gospodin Isus. \u017dalost nastupa zbog \u010dinjenice rastanka, budu\u0107i da Isus ima oti\u0107i, a to zna\u010di umrijeti \u2013 \u0161to on navje\u0161\u0107uje svojim u\u010denicima, te se njihovo srce ispunja \u017ealo\u0161\u0107u. Ali onaj koji je oti\u0161ao u smrt, vratio se u \u017eivot. Bez njegova odlaska ne mo\u017ee do\u0107i Branitelj, koji \u0107e dokazati \u0161to je grijeh, \u0161to pravednost, \u0161to osuda. Svijet se u svezi s tim vara jer ne razumije Bo\u017eju logiku niti Krista. Grijeh je, me\u0111utim, kako dokazuje Duh Branitelj, nevjera u Krista i njegovu pobjedu; pravednost je u tome da Isus odlazi Ocu, a osuda nije to da je on osu\u0111en \u2013 nego da je on osudio kneza ovoga svijeta, \u0111avla. I nama, bra\u0107o i sestre, Duh Branitelj otvara o\u010di da upoznamo dublju i istinitu stvarnost i da vjerujemo u Isusovu radosnu vijest, da znamo da su i na\u0161i najmiliji kod Oca i da oni koje osu\u0111uje ovaj svijet nisu pravedno osu\u0111eni, ve\u0107 \u010desto obrnuto – upravo oni koji druge osu\u0111uju.<\/p>\n
Bla\u017eena Djevice Marije, Tebe su Hrvati kroz povijest nazivali najvjernijom majkom, odvjetnicom Hrvatske, kraljicom Hrvata. Ti se moli za nas, za na\u0161u budu\u0107nost, da ju gradimo na istini o pro\u0161losti i da oplakujemo sve na\u0161e poginule sinove i k\u0107eri, jer svi su oni na\u0161i, te da nas kao narod ne dijele \u017ertve koje su pale na svim stranama, ve\u0107 da jednako za njima \u017ealujemo i da nau\u010dimo da se nasiljem ni\u0161ta ne posti\u017ee, da istina kad tad dolazi na vidjelo i pobje\u0111uje, da je Tvoj Sin kojega si mrtvoga primila u krilo zalog uskrsnu\u0107a i nada u pobjedu svima koji su stradali od ruke nasilnika. Molimo Te, nau\u010di nas danas, ovdje u Bleiburgu i sav na\u0161 narod, da se u poniznosti borimo protiv svake ideologije i zatiranja prava \u010dovjeka i naroda, protiv svakog totalitarizma, da se ne bojimo osuditi zlo\u010dine a priznati istinu.<\/p>\n
Presveta Bogorodice, kraljice svibnja, moli za nas i za svu na\u0161u poginulu bra\u0107u i sestre i izmoli mir hrvatskome narodu. Amen.<\/div>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
![\"bleiburg_10\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/05\/novo_prosinac_bleiburg_10.gif\")
Sredi\u0161nja komemoracija \u017ertvama Bleibur\u0161ke tragedije i hrvatskoga kri\u017enog puta odr\u017eana je u subotu 15. svibnja na Bleibur\u0161kom polju, pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. Sve\u010danu misu predvodio je sisa\u010dki biskup Vlado Ko\u0161i\u0107 u koncelebraciji s ravnateljem Hrvatske inozemne pastve don Antom Kutle\u0161om i dvadesetak sve\u0107enika. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":5109,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-5110","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5110","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5110"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5110\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5109"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5110"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5110"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5110"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}