{"id":5174,"date":"2010-05-21T05:56:33","date_gmt":"2010-05-21T03:56:33","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/05\/21\/iz-povijesti-ljubuki-bez-nie-gimnazije\/"},"modified":"2010-05-21T05:56:33","modified_gmt":"2010-05-21T03:56:33","slug":"iz-povijesti-ljubuki-bez-nie-gimnazije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/iz-povijesti-ljubuki-bez-nie-gimnazije\/","title":{"rendered":"Iz povijesti: Ljubu\u0161ki bez ni\u017ee gimnazije"},"content":{"rendered":"
\"ginm_ljubuski\"Ljubu\u0161ki nikada nije bio u milosti vlastodr\u017eaca. U osmansko doba grad je \u010dinila velika, neosvojiva tvr\u0111ava sa podgra\u0111em. Kasaba ispod nje, vi\u0161e puta razarana i paljena, bila je stalno podre\u0111ena tvr\u0111avi i osmanskim vojnim ciljevima.
Arogantni Austrijanci su u najljep\u0161em dijelu grada, tik uz veliki gradski harem “Kapetanovac”, izgradili \u0161est magazina duhana, nezgrapnih i hladnih zgrada zatvorskog tipa i ogradili ih kamenom i \u017eeljeznom ogradom. Od Ljubu\u0161aka su uzimali mnogo vi\u0161e nego \u0161to su im davali. I pored toga \u0161to je ljubu\u0161ki duhan bio Kalajeva “zlatna jabuka”, nisu ni pomi\u0161ljali da veliki duhanski ured dograde u tvornicu. <\/p>\n

Umjesto izgradnje vodovoda od Go\u017eulja do donjeg dijela grada, uz malo tro\u0161ka i za kratko vrijeme, sagradili su jednu \u010datrnju, uglavnom za vlastite potrebe. O\u010dekivalo se da \u0107e ponovo sagraditi crkvu sv. Kate u sredi\u0161tu grada koju su Turci sru\u0161ili 1563. godine, ali ni to nisu uradili, nego su kamenje sa razorenih crkvenih zidova koristili za gradnju obli\u017enjeg kotarskog ureda. \u017deljeznica do \u010capljine bila je samo pusti san, a od toliko \u017eeljene ni\u017ee realne (svjetovne) gimnazije ostali su samo po\u017eutjeli papiri u arhivama gradskog i kotarskog vije\u0107a.<\/p>\n

Ljubu\u0161aci su uvijek voljeli \u0161kole i cijenili u\u010dene ljude. Ni\u017ea realna gimnazija bila bi im melem na ranu od stalnih frustracija.<\/p>\n

Na proljetnom zasjedanju kotarskog vije\u0107a 14. lipnja 1912. godine na dnevnom redu bili su :
1.izbor procjenitelja duhana ;
2.pravo ispa\u0161e i drvarenja ;
3.popravka mosta preko rijeke Trebi\u017eat ;
4.popravka cesta preko Tihaljine i Drinovaca ;
5.odvajanje nekih mahala od seoske op\u0107ine Klobuk ;
6.osnivanje gimnazije u Ljubu\u0161kom ;
7.gradnja vodovoda u Ljubu\u0161kom ;
8.izgradnja \u017eeljeznice od \u010capljine do u Ljubu\u0161ki ;
9.u\u010de\u0161\u0107e i izbor pouzdanika u suhoj duhanskoj vagi (samo glavari ili i drugi sadioci) ;
10.regulacija Bekijskog polja.
Kotarskim vije\u0107em je predsjedavao privremeni kotarski upravitelj \u0160andrk.<\/p>\n

Na javnu narodnu skup\u0161tinu 11. listopada 1912. godine koju su sazvali ljubu\u0161ki prvaci sve tri konfesije, odazvao se veliki broj gra\u0111ana i seljaka sa svojim \u017eupnicima na \u010delu. Pozvani saborski poslanici Atanasije \u0160ola<\/strong>, dr. Nikola Mandi\u0107 <\/strong>i Ademaga Me\u0161i\u0107<\/strong> nisu do\u0161li zbog “prezauzetosti”. Prisutni su jednoglasno zaklju\u010dili “da se zamole mjerodavni faktori, da u ovom \u010dasu pomognu opravdanim zahtjevima Ljubu\u0161aka i to: da se napravi vodovod za grad sa vrela Vrijo\u0161tice, da se izgradi pruga \u017eeljezni\u010dka od \u010capljine do Ljubu\u0161kog i da se u samom gradu podigne jedna srednja \u0161kola “.<\/p>\n

Na sjednici gradskog zastupstva 26. listopada 1912. godine jedina tema bila je otvaranje koje srednje \u0161kole u gradu. Ispred Kotarskog ureda sjednici je prisustvovao kotarski predstojnik Karl Albrecht<\/strong>.
Gradsko zastupstvo u sastavu: Memi\u0161aga Mesihovi\u0107<\/strong>, na\u010delnik grada, Ivan<\/strong> Lu\u010di\u0107<\/strong>, podna\u010delnik i vije\u0107nici Idrizaga Lali\u0107,<\/strong> Selim-aga Be\u0161irevi\u0107, Marko D\u017eevlan, Ljubomir Gnjato, Hasan-aga Dizdarevi\u0107, Abdulah ef. Muminagi\u0107, Faik ef. Sadikovi\u0107 i Jusuf ef. Tan\u010dica <\/strong>donijelo je slijede\u0107i zaklju\u010dak :
\u201ePo\u0161to ravnateljstvo franjeva\u010dkog redodr\u017eavni\u0161tva u Hercegovini namjerava prenijeti svoju sada\u0161nju gimnaziju sa \u0160irokog Brijega u koje mjesto od hercegova\u010dkih gradova, a kako se \u010duje, svi su uvjeti da bi isto moglo biti preneseno u grad Ljubu\u0161ki, jer cijelo pu\u010danstvo kotara Ljubu\u0161koga to \u017eeli i molbom tra\u017ei-op\u0107insko vije\u0107e prije nego \u0161to zauzme stanovi\u0161te u pogledu franjeva\u010dke gimnazije, moli Zemaljsku vladu da blagoizvoli izjaviti da li namjerava molbi \u017eiteljstva kotara Ljubu\u0161kog za podignu\u0107e koje srednje \u0161kole u Ljubu\u0161kom udovoljiti.\u201c<\/p>\n

Kako su Ljubu\u0161aci bili uporni u svom zahtjevu za otvaranje srednje \u0161kole,\u00a0 Vlada je u odluci od 13. studenog 1912. godine obe\u0107ala “da \u0107e se uzeti u prvom redu obzir na grad Ljubu\u0161ki, kad se bude o tome radilo, da se u Hercegovini, uz mostarsku gimnaziju, osnuje druga taka srednja \u0161kola”.<\/p>\n

Ljubu\u0161acima je bilo mnogo razumnije da se u Ljubu\u0161kom osnuje mala realna gimnazija, nego ni\u017ea trgova\u010dka \u0161kola kako je to, na\u017ealost, zaklju\u010dio Prosvjetni odbor Sabora. Ljubu\u0161ki nije trgova\u010dko mjesto, \u017eeljeznica je\u00a0 relativno daleko kao i gimnazija na \u0160irokom Brijegu.<\/p>\n

Dopisnik ” Hrvatskog dnevnika ” \u017eali se da su ljubu\u0161ki kotar i sam grad godinama potpuno zaboravljeni:\u00a0 \u00a0
“Poznato je da je ljubu\u0161ki kotar svojom veli\u010dinom jedan od najve\u0107ih kotare u Hercegovini, a i svojom prirodnom ljepotom nije zaostao za drugim kotarevima. Usprkos toga, Ljubu\u0161ki je sasvim zaboravljen, ne samo grad Ljubu\u0161ki, nego i ostala mjesta koja njemu pripadaju “.<\/p>\n

Nakon toliko molbi, deputacija i dopisa, Ljubu\u0161aci odlu\u010di\u0161e da ponovo sazovu javnu narodnu skup\u0161tinu i da svoje osnovne zahtjeve zvani\u010dno upute Saboru i Vladi.<\/p>\n

Skup\u0161tina je odr\u017eana 10. velja\u010de 1914. godine u prostorijama hrvatskog pjeva\u010dkog i tambura\u0161kog dru\u0161tva ” Trebi\u017eat ” (Memi\u0161aga Mesihovi\u0107, predsjednik, M. Orlandini,<\/strong> politi\u010dki izaslanik, pravnik A. Madirazza<\/strong>,\u00a0 perovo\u0111a ).<\/p>\n

O potrebi otvaranja srednje \u0161kole ili gimnazije govorio je vl\u010d. o. fra Franjo \u010cuturi\u0107<\/strong>, vodovodu kao nasu\u0161noj potrebi grada Mehmed ef. Mahi\u0107<\/strong>, a o uvo\u0111enju telefonske linije trgovac Ante Gavran<\/strong>. Veliki broj djece ljubu\u0161kog kotara ostaje uskra\u0107en za dalje \u0161kolovanje. Donji grad crpe vodu samo iz \u010datrnji koje ljeti skoro presu\u0161e. Ako se ne bi na\u0161ao novac za vodovod od vrela Vrio\u0161tice u Vitini, mogao bi se sagraditi rezervoar vode u gornjem gradu kod vrela ” Go\u017eulj “, a onda iz njega po cijelom gradu razvesti cijevi. Ljubu\u0161ki je sredi\u0161te jednog od najve\u0107ih kotara, a nema telefonske linije. Najvi\u0161e zbog toga trpi trgovina. To ne tra\u017ei velike tro\u0161kove s obzirom da brzojavni stupovi do \u010capljine mogu slu\u017eiti za telefonsku \u017eicu.<\/p>\n

Prisutni su se slo\u017eili da su otvaranje male gimnazije, izgradnja vodovoda I uvo\u0111enje telefona tri prva zadatka u razvoju grada. Za izradu memoranduma Saboru I Vladi Skup\u0161tina je zadu\u017eila Memi\u0161-agu Mesihovi\u0107a, gradona\u010delnika, O. fra Franu \u0106uturi\u0107a, Antu Gavrana, trgovca, Faika Sadikovi\u0107a<\/strong> i Martina Radoni\u0107a<\/strong>. <\/p>\n

Ljubu\u0161aci su bili ogor\u010deni,jer su ih svi zaboravili.Nije bio dovoljan argument da u kotaru ima 13 osnovnih \u0161kola, da gradska osnovna \u0161kola ima preko 350 \u0111aka, da djeca masovno prekidaju \u0161kolovanje, jer u Ljubu\u0161kom nema male gimnazije ili neke druge srednje \u0161kole. Iako su saborski predsjednik dr Ba\u0161agi\u0107 * i Arnautovi\u0107 * poru\u010dili iz Mostara da \u0107e Ljubu\u0161ki sigurno dobiti gimnaziju, od toga nije bilo ni\u0161ta. Svi govore da se gimnazija otvara u Trebinju, a Ljubu\u0161acima ostaje nada u otvaranje ni\u017ee trgova\u010dke \u0161kole koja nije nikome od interesa.<\/p>\n

Ljubu\u0161aci su uzaludno apelirali na hrvatske poslanike, muslimane i katolike, da pro\u0111u ljubu\u0161kim kotarem, da se uvjere u bijedu naroda i o tome da je Ljubu\u0161ki najsiroma\u0161nije mjesto u Herceg-Bosni. Tih godina sve se urotilo protiv njih ; o \u017eeljeznici nema vi\u0161e ni govora, isu\u0161ivanje Imotsko-Bekijskog polja stalno se odga\u0111a, otkupna cijena duhana je niska.\u00a0 Kad Ljubu\u0161aci poku\u0161aju predati duhan na dalmatinsku vagu, po zvani\u010dno dva puta ve\u0107oj cijeni od na\u0161e, financi im ga oduzimaju i strogo ih ka\u017enjavaju. <\/p>\n

” Stari prijatelj Ljubu\u0161aka ” u ” Hrvatskom dnevniku ” od 26. o\u017eujka 1914. godine iznosi niz argumenata u prilog otvaranja male realne gimnazije u Ljubu\u0161kom :
” U novinama je a i u Saboru bilo zadnjih dana govora o tom da bi gimnaziju otvorili u Trebinju ili Ljubu\u0161kom. Da su u nas zdraviji odno\u0161aji i da su svi narodni zastupnici u stvar upu\u0107eni i strogo objektivni, o tome ne bi smjelo biti ni za \u010das dvojbe, da se gimnazija, ili jo\u0161 bolje, realna gimnazija, ima otvoriti u Ljubu\u0161kom, a Trebinju da ostane trgova\u010dka \u0161kola, koja bi se mogla pro\u0161iriti, odnosno reorganizirati.<\/p>\n

Trebinje ima \u017eeljeznicu-ono ima direktnu \u017eeljezni\u010dku vezu sa Mostarom i Dubrovnikom ; ono ima trgova\u010dku \u0161kolu-Ljubu\u0161ki nema ni\u0161ta. I Mostar i Dubrovnik imaju velike gimnazije koje su dodatne potrebi Trebinja grada kao i cijelog trebinjskog kotara i njegovih deset osnovnih \u0161kola. Trebinje je trgova\u010dki grad, Ljubu\u0161ki to nije.<\/p>\n

Ljubu\u0161ki je, prije svega, zdravo mjesto (po mnijenju biv\u0161eg \u0161efa zdravstva dr-a Koblera, najzdravije je u cijeloj na\u0161oj zemlji ).\u00a0 Ljubu\u0161ki ima danas ve\u0107 14 narodnih osnovnih \u0161kola, a do kraja godine \u0107e ih imati jo\u0161 najmanje 7 ili 8, dakle preko 20 \u0161kola. Osim toga, gravitiraju u Ljubu\u0161ki \u0161kole u \u010capljini, Gabeli i Trebi\u017eatu, stola\u010dkog kotara. Sva su ta mjesta, dok nije uspostavljena ispostava u \u010capljini, pripadala ljubu\u0161kom kotaru. Osim toga, pridolaze tu \u0161kole u \u010citluku, \u010cerinu, Gradni\u0107ima i Rasnu mostarskog kotara.
Ljubu\u0161ki nema \u017eeljeznice, te je udaljen od \u010capljine-najbli\u017ee \u017eeljezni\u010dke stanice-15 km., daleko je od Dubrovnika, daleko od Mostara. <\/p>\n

Narod je ljubu\u0161kog kotara zdrav i jedar, bistar, radin, nu velikim dijelom siroma\u0161an, jer ima malo zemlje, a puno naroda ( po zadnjem popisu ne\u0161to malo manje od 40.000 du\u0161a ). Ljubu\u0161aci od vajkada, i katolici i muslimani, rado polaze \u0161kole, \u017eeljni su nauke.<\/p>\n

Ljubu\u0161ki je kotar vrlo aktivan; sadi se tu najvi\u0161e duhana. Danas jo\u0161 govore ljudi kako je jednom prigodom pokojni ministar Kallay rekao begovima Kapetanovi\u0107ima u Vitini : > Ljubu\u0161ki je moja zlatna jabuka >. I jest zlatna jabuka, jer od ono 15 milijuna, \u0161to ih duhan \u010disto nosi eraru, dobru tre\u0107inu, ako ne i vi\u0161e, daje ljubu\u0161ki kotar.<\/p>\n

Mnogo se dodu\u0161e govori o vrlini trebinjskog duhana ; ali cijeli trebinjski kotar ne daje ga toliko koliko u ljubu\u0161kom kotaru samo jedna op\u0107ina, recimo napr. Drinovci. A i u kvalitetu ne zaostaje duhan iz Ru\u017ei\u0107a, Dragi\u010dine, itd, nimalo za najfinijim trebinjcem. Osim toga pla\u0107a ljubu\u0161ki kotar kud i kamo vi\u0161e desetinskog pau\u0161ala, a to je, kako je poznato, u Bosni i Hercegovini najve\u0107i i najte\u017ei porez od trebinjskog kotara. <\/p>\n

Jo\u0161 moramo napomenuti da u Ljubu\u0161ki gravitira i Vrgorac s okolicom kao i Imotski s cijelom dobro napu\u010denom imotskom krajinom.<\/p>\n

Ljubu\u0161aci rado idu u \u0161kolu, djeca su talentirana, ali radi siroma\u0161tva, malo ih mo\u017ee u Mostar na vi\u0161u nauku. Te\u0161ko je sirotinji ljubu\u0161koj \u0161kolovati djecu u Mostaru , jer to puno ko\u0161ta ; u Ljubu\u0161kom bi to bilo mnogo jeftinije ; tamo ima prijatelja,\u00a0 ima rada, a u Mostaru, gdje je svak prije svega samo trgovac, nema i ne mo\u017ee biti srca za ljubu\u0161ku sirotinju, imadu je dosta i svoje.<\/p>\n

Za Ljubu\u0161ki dakle govori potreba, govori pravednost, govori humanitet, a po svojoj poreznoj snazi Ljubu\u0161aci s pravom zahtijevaju za sebe gimnaziju. <\/p>\n

Odmah prve godine, uvjereni smo, bilo bi u Ljubu\u0161kom do 100 u\u010denika u gimnaziji,\u00a0 u Trebinju ne znam bi li ih se i 30 na\u0161lo.<\/p>\n

Dakle, Ljubu\u0161ki neka dobije gimnaziju, Trebinju neka ostane trgova\u010dka \u0161kola, a volja vas dajte mu i trgova\u010dku akademiju, jer Ljubu\u0161aci nemaju ni\u0161ta protiv toga “.<\/p>\n

Kao svoj najja\u010di adut Ljubu\u0161aci su prilo\u017eili pouzdane statisti\u010dke podatke o vrlo nepovoljnom odnosu ukupnog broja \u0111aka, \u0111aka u \u010detvrtom razredu osnovne \u0161kole i \u0111aka koji poha\u0111aju srednje \u0161kole. <\/p>\n

U toku 1914. godine u Ljubu\u0161kom (narodna osnovna \u0161kola, srpska pravoslavna \u0161kola, \u0161kola \u010dasnih sestara), Vitini, Grudama, Tihaljini, Posu\u0161ju, Humcu, Rakitnu, Drinovcima, Me\u0111ugorju, Ru\u017ei\u0107ima, Veljacima, Sovi\u0107ima i Klobuku bilo je u osnovnim \u0161kolama ukupno 1685 \u0111aka, od toga u \u010detvrtom razredu 233. Iz ovih \u0161kola sada srednju \u0161kolu poha\u0111a svega 147 \u0111aka, iz Sovi\u0107a niko, iz Ru\u017ei\u0107a svega 2 \u0111aka. Porazan je i podatak da manje od 10% \u0111aka poslije zavr\u0161ene osnovne \u0161kole poha\u0111a neku srednju \u0161kolu.<\/p>\n

Otvaranje male realne gimnazije u Ljubu\u0161kom rje\u0161avalo se, po svoj prilici, iza zatvorenih vrata. Ljubu\u0161aci, kao i obi\u010dno, obazrivi i po\u0161teni, nisu se dobro snalazili u zakulisnim politi\u010dkim igrama, naivno misle\u0107i da su \u010dinjenice i\u00a0 pravednost ispred svega. O tome svjedo\u010di napis u ” Vaktu ” 1914. godine :<\/p>\n

” Jedan katoli\u010dki poslanik, komu je bilo mnogo stalo do toga, da se prva mala hercegova\u010dka gimnazija osnuje u katoli\u010dkom kotaru Ljubu\u0161kom, stavio je u saborskom plenumu predlog, da se ne usvoji zaklju\u010dak prosvjetnog odbora, nego da se gradi mala gimnazija u Ljubu\u0161kom, a Trebinju da se i nadalje ostavi trgova\u010dka \u0161kola. Sabor je zaklju\u010dio da se ovaj novi predlog uputi u prosvjetni odbor.\u00a0 Prosvjetni\u00a0 odbor, nakon svestranog pretresanja ovog predloga, zaklju\u010dio je ponovo da se otvori gimnazija ( mala, realna ) u Trebinju, a ne Ljubu\u0161kom. Kada je ovaj predlog ponovo do\u0161ao u saborski plenum i kad su katoli\u010dki poslanici vidjeli, da \u0107e se taj predlog primiti, izi\u0161li su iz saborske dvorane zatra\u017eiv\u0161i, da se konstatuje ima li dovoljno poslanika da bi Sabor mogao \u0161to zaklju\u010divati. Po\u0161to je u sali bilo manje od polovine poslanika, predsjednik je morao zaklju\u010diti sjednicu budu\u0107i da drugo \u0161ta nije bilo na dnevnom redu.<\/p>\n

Po svemu se ovome vidi, da u pitanju trebinjske gimnazije nije igrala nikakvu ulogu neka umi\u0161ljena borba izme\u0111u Bosanaca i Hercegovaca, niti se radilo o pitanju Travnik ili Trebinje. Ako Trebinje *\u00a0\u00a0 dobije malu gimnaziju, dobi\u0107e je na ra\u010dun jednog drugog hercegova\u010dkog mjesta, a ne Travnika “.<\/p>\n

U toku 1935. godine u Mostaru je bio u agitovanju predsjednik kraljevske vlade dr. Milan Stojadinovi\u0107 sa grupom ministara. Na sve\u010danom banketu koji je priredila Gradska skup\u0161tina u \u010dast visokih gostiju, Ljubu\u0161aci su, na \u010delu sa Ibrahimom ef. Guji\u0107em, u direktnom kontaktu s predsjednikom, energi\u010dno tra\u017eili da se ” Ljubu\u0161kom dade neka srednja \u0161kola, jer Ljubu\u0161ki kao centar sreza od 50.000 ljudi imade na to puno pravo.”<\/p>\n

* U Trebinju je 1893. godine otvorena Ni\u017ea trgova\u010dka \u0161kola, pretvorena 1925. U nepotpunu i 1935. u potpunu realnu gimnaziju.
* Savfet Ba\u0161agi\u0107-bo\u0161nja\u010dki pjesnik, nau\u010dnik i politi\u010dar, tada Predsjednik Sabora.
* \u0160erif Arnautovi\u0107-bo\u0161nja\u010dki politi\u010dar.
Arhiv Bosne i Hercegovine. ZVS 1-1912-1\/92.
Arhiv Bosne i Hercegovine. Molba za uspostavu koje srednje \u0161kole u gradu Ljubu\u0161kom.
( Zapisnik sjednice op\u0107inskog vije\u0107a ). ZVS 1912.-222-71\/24.
Skup\u0161tina. Sarajevski list 1912 ; 227 : 2.
Narodna skup\u0161tina u Ljubu\u0161kom. Hrvatski dnevnik 1914 ; 43:2., od 23. velja\u010de.
Pitanje srednje \u0161kole u Ljubu\u0161kom. Hrvatski dnevnik 1914 ; 60 : 2., od 14. o\u017eujka.
Ogor\u010denje Ljubu\u0161aka. Hrvatski dnevnik 1914 ; 64 : 2., od 20. o\u017eujka.
Stari prijatelj Ljubu\u0161aka. Ljubu\u0161ki ili Trebinje. Hrvatski dnevnik 1914 ; 68 : 2-3. od 26. o\u017eujka.
Ljubu\u0161aci. Pitanje srednje \u0161kole u Ljubu\u0161kom. Hrvatski dnevnik 1914 ; 69 : 1., od 27. o\u017eujka.
Karamehmedovi\u0107 H. Travni\u010dka gimnazija. Vakat 1914 ; 121 :2.
G.H. Predsjednik kr. vlade u Mostaru. Jugoslavenski list 1935 ; 230 : 7.<\/div>\n

<\/p>\n

Halid Sadikovi\u0107 | ljubusaci.com<\/strong>
<\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"ginm_ljubuski\"Ljubu\u0161ki nikada nije bio u milosti vlastodr\u017eaca. U osmansko doba grad je \u010dinila velika, neosvojiva tvr\u0111ava sa podgra\u0111em. Kasaba ispod nje, vi\u0161e puta razarana i paljena, bila je stalno podre\u0111ena tvr\u0111avi i osmanskim vojnim ciljevima.
Arogantni Austrijanci su u najljep\u0161em dijelu grada, tik uz veliki gradski harem “Kapetanovac”, izgradili \u0161est magazina duhana, nezgrapnih i hladnih zgrada zatvorskog tipa i ogradili ih kamenom i \u017eeljeznom ogradom. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":5173,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"class_list":["post-5174","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5174","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5174"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5174\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5173"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5174"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5174"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5174"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}