![](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/06\/Slike05_busic_zvonko_9_zvonko_busic.jpg\")
<\/p>\n![\"taik_kif\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/06\/novo_prosinac_taik_kif.gif\")
Zbog \u201etehni\u010dkih problema” najavljena tribina pod nazivom \u201e\u017divot za ideale” odr\u017eana je umjesto u kinu “Forum” studentskog doma Stjepan Radi\u0107, u predavaonici Kineziolo\u0161kog fakulteta u Zagrebu, premalenoj da primi sve studente koji su do\u0161li slu\u0161ati i vidjeti Zvonka Bu\u0161i\u0107a. Gospodin Bu\u0161i\u0107 pri\u010dao je iz srca, spontano, gotovo sat vremena, a toliko je i odgovarao na postavljena pitanja studenata. <\/p>\n
Izvatci iz zvu\u010dnog zapisa govora gospodina Zvonka Bu\u0161i\u0107a na tribini \u201e\u017divot za ideale”:<\/p>\n
Dobra vam ve\u010der. I sve vas od srca pozdravljam. Drago mi je da ste se odazvali u ovakvom broju, a posebno mi je drago da vidim toliko mladih. Istina, ovo je bilo namijenjeno studentima ovdje u Zagrebu, bili oni iz Hercegovine, iz Bosne ili raznih hrvatskih pokrajina. Jer ja znam da su te studentske Zavi\u010dajne udruge podijeljene na te razne pokrajine, ali za mene je uvijek bio i ostat \u0107e jedan hrvatski narod, jedan hrvatski nacionalni korpus.<\/p>\n
![](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/06\/Slike05_busic_zvonko_1_zvonko_busic.jpg\")
<\/p>\n
Obi\u0161ao sam Hrvatsku uzdu\u017e i poprijeko, susreo se s brojnim ljudima ali osim jednom, kad sam bio na Thompsonovom koncertu, nisam vidio mnogo mladih ljudi. Ina\u010de na raznim promocijama knjiga uglavnom sam vidio starije ljude. To me nekako razo\u010daralo jer ako mladi ljudi nemaju zanimanje i nemaju interes gledati kuda ide njihov narod, \u0161to se doga\u0111a u njihovoj domovini, ako se mladi ljudi ne zanose za junake iz pro\u0161losti i heroje, onda ta domovina, odnosno dr\u017eava, nema budu\u0107nosti.<\/p>\n
![](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/06\/Slike05_busic_zvonko_3_zvonko_busic.jpg\")
<\/p>\n
Tu\u017ena je zemlja koja nema heroja. A evo, oni kojima je Hrvatska zapela u grlu, i koji se bore na sve mogu\u0107e na\u010dine da bi anulirali i uni\u0161tili sve ono \u0161to se postiglo u Domovinskom ratu, oni poku\u0161avaju uni\u0161titi sve tekovine Domovinskog rata i poku\u0161avaju nama nametnuti neki osje\u0107aj krivnje, kao da smo mi narod koji nema pravo na sunce. Izgleda da im je \u017eao i krivo da nismo do\u017eivjeli jo\u0161 jedan i daleko te\u017ei Bleiburg.<\/p>\n
Jer oni vjerojatno imaju za ovu lijepu na\u0161u domovinu neke druge planove. Ali moramo im poru\u010diti, i moramo im re\u0107i da im ti planovi ne \u0107e uspjeti. Da unato\u010d dana\u0161njem mrtvilu i apatiji u ovoj zemlji Hrvatskoj, hrvatski narod se ne \u0107e tako lako pokoriti. Buknuti \u0107e iskra iz slavnog plemena, iz tvrdog kamena, i ako ustreba opet \u0107e hrvatski \u010dovjek sko\u010diti jedinstveno kao prije 20 godina i braniti svoju domovinu.<\/p>\n
![](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/06\/Slike05_busic_zvonko_2_zvonko_busic.jpg\")
<\/p>\n
Kad me je gospodin Mate Kova\u010d zamolio da do\u0111em u Zavi\u010dajni klub hercegova\u010dkih studenata pitao sam se \u0161to \u0107u ja re\u0107i tim mladim ljudima danas?<\/p>\n
Ja sam \u010dovjek s posebnom pri\u010dom, \u010dovjek s jednim iskustvom koje je vama svima tako strano, a va\u0161a su tako\u0111er meni vrlo strana jer ste \u017eivjeli u druga vremena, jer ste pro\u017eivljavali sasvim druk\u010dije sudbine. A da bi se ljudi razumjeli moraju pro\u017eivljavati sli\u010dne sudbine, moraju ih boliti sli\u010dne boli, ina\u010de \u0107e se te\u0161ko razumjeti.<\/p>\n
I onda sam do\u0161ao do zaklju\u010dka – ma koga vraga \u0107u ja njima tu u\u0161tirkano i sterilno govoriti, idem tim mladim ljudima, ako njih zanima moja \u017eivotna pri\u010da, idem k njima oti\u0107i podijeliti moje misli, podijeliti \u0107u ono \u0161to me najvi\u0161e zanima u \u017eivotu, podijeliti \u0107u svoju bol, iskustva i \u0161to sam iz te boli i stradanja nau\u010dio.<\/p>\n
Evo, tu sam do\u0161ao ve\u010deras, i drago mi je da ste se odazvali. Imali smo mali tehni\u010dki problem, ne znam je li to bio samo tehni\u010dki problem, jer smo trebali ovaj skup odr\u017eati u jednoj drugoj prostoriji, ili je nekoga mo\u017eda zasmetalo da se govori o Hrvatskoj. Jer izgleda, danas, ono \u0161to hrvatski di\u0161e, \u0161to hrvatski misli to nije dobro do\u0161lo u Hrvatskoj. To nije vi\u0161e popularno.<\/p>\n
Ho\u0107e nas uvjeriti da je bio zlo\u010din i braniti domovinu. I na neki na\u010din mi na to pristajemo. Mi se sla\u017eemo. Mi smo se u\u0161utjeli. Ne bojite se! Nemojte se ni\u010dega bojati jer je Bog na na\u0161oj strani, jer je priroda na na\u0161oj strani, i ljudska priroda \u010dovjeka je ljubiti svoju obitelj, svoj dom i svoj narod.<\/p>\n
Varaju se oni koji poku\u0161avaju uni\u0161titi sve etni\u010dke identitete, koji poku\u0161avaju ubiti u \u010dovjeku ljubav prema svojoj obitelji, prema svojem narodu i prema svojoj zajednici.<\/p>\n
Oni progla\u0161avaju nacionalizma kao najve\u0107e zlo na ovome svijetu. Kao zlo\u010din protiv \u010dovje\u010danstva, a \u010dovje\u010danstvo je apstraktan pojam. Nacionalizam, pa zvali ga mi rodoljublje ili domoljublje ili patriotizam, ali sve to skupa je jedna stvar \u2013 to je ljubav \u010dovjeka za svoj narod, to je osje\u0107aj \u010dovjeka da pripada negdje na ovome svijetu. Jer, kao \u0161to je hrana i voda \u010dovjeku potrebna, kao \u0161to mu je potrebna ku\u0107a tj. krov nad glavom, tako on ima jak osje\u0107aj da pripada negdje. Ako nigdje ne pripadate vi ste kao slamka na vihorima. Pripadnost je prirodna potreba.<\/p>\n
Jednu stvar \u017eelim istaknuti svakom od vas. Sami sa sobom razgovarajte i postavite si pitanja: tko sam, kud idem, otkud sam do\u0161ao, za\u0161to \u017eivim i koji mi je smisao postojanja i \u017eivota? \u017divim li samo zato \u0161to sam ro\u0111en ili ima neki dublji smisao? \u0160to \u017eelim u ovom \u017eivotu? Pamtite ta pitanja i pripazite na svoje vlastite odgovore. Vidjet \u0107ete kako se s vremenom ti odgovori mijenjaju.<\/p>\n
![](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/06\/Slike05_busic_zvonko_7_zvonko_busic.jpg\")
Ja sam proveo dugo vremena na mjestu koje bih najbolje opisao kao pakao. Imao sam dosta vremena razmi\u0161ljati o sebi i \u017eivotu. O problemima politi\u010dkim, filozofskim, vjerskim, duhovnim, gospodarskim i svim drugima. Drago mi je, i zahvalan sam sudbini, da sam imao tako naporan \u017eivot i da sam bio tamo gdje sam bio. Jer doista, neispisan \u017eivot nije vrijedan \u017eivljenja. Treba se \u010desto ispitivati, treba razmi\u0161ljati i sam sa sobom razgovarati. Mi smo krhki, mi smo ranjivi, ali dok \u017eivimo u ovome \u017eivotu nekako zaboravimo te svoje skromne po\u010detke, neko se osilio pa na\u0161 ego naraste kao velika planina. Ne sjetimo se na\u0161ih slabosti.<\/p>\n
Ja sam nakon svih svojih iskustava do\u0161ao do dubokog uvjerenja da ako \u010dovjek makar jedanput u svome \u017eivotu ne zaviri duboko, duboko u svoju vlastitu du\u0161u, i ne prepozna te na\u0161e slabosti, i ne ugleda ponovno te svoje skromne po\u010detke, i tu kratko\u0107u ljudskog \u017eivota, i ako ne pro\u010disti svoju du\u0161u i izgradi svoju osobnost ponovno, takav \u010dovjek, bojim se, nije sposoban \u017eivjeti moralnim \u017eivotom.<\/p>\n
Takav \u010dovjek mo\u017ee se izgubiti u ovom materijalisti\u010dkom svijetu.<\/p>\n
A materijalizam je danas u zapadnoj civilizaciji tako jak, ima tako sna\u017ean utjecaj da ne dozvoljava nikakav uzvi\u0161eniji smisao \u017eivota. A bez uzvi\u0161enog smisla \u017eivota nema \u017eivota.<\/p>\n
Danas smo postali tako materijalizirani, i zaboravili smo svoje duhovnosti, zaboravili svoje tradicije, zaboravili smo zaboga i Domovinski rat! A to je velika nesre\u0107a.<\/p>\n
Jer, ako se 15 godina, nakon \u0161to je hrvatski narod kroz veli\u010danstvene pobjede svojih ratnika branio i obranio svoju domovinu, danas se doga\u0111aju da se pogasi plamen na Oltaru domovine. I nema protesta. Nema demonstracija. Nema organiziranih odlazaka ni starih ni mladih da bi oti\u0161li gore i zapalili taj plamen. Na\u0161i junaci i heroji se lavovski bore u Haagu protiv me\u0111unarodne kamarile koja \u017eeli izjedna\u010diti obranu domovine sa zlo\u010dinom, odnosno \u017ertvu s napada\u010dem.<\/p>\n
Na\u0161e novine o tome \u0161ute.<\/p>\n
U Hrvatskoj je na medijsko polje posijan korov. Soros nije tu do\u0161ao i ulo\u017eio 50 milijuna dolara jer je volio Hrvatsku. On je do\u0161ao tu da bi napravio ovo stanje kakvo je danas. Ali njemu ja mogu oprostiti, on ima svoje ciljeve, svoje planove. Ali onim Hrvatima koji danas upravljaju Hrvatskom, i koji danas, o\u010dito je, Hrvatsku vode u neke nove asocijacije, koji govore o zapadnom Balkanu… Bojim se i strahujem da \u0107e nas odvesti u taj Zapadni Balkan, da \u0107emo izgubiti sve \u0161to smo dobili u Domovinskom ratu. A prijatelji dragi, \u0161to \u0107e od nas onda biti?<\/p>\n
Do\u0107i \u0107e vrijeme kad ne\u0107emo mo\u0107i ni okupljati se, ni govoriti. Jer ja se sje\u0107am vremena kad se za hrvatsku pjesmu ili za samu izjavu da je \u010dovjek Hrvat odlazilo u zatvor.<\/p>\n
(…)<\/p>\n
Davno je jo\u0161 Platon tvrdio da na svijetu, i ovom \u017eivotu, jedine svetinje za koje smo sigurni da su na\u0161e to su na\u0161a djeca, to su na\u0161i o\u010devi, na\u0161i djedovi, na\u0161i preci i na\u0161 narod, na\u0161 identitet. Zato smo apsolutno sigurni da su na\u0161i.<\/p>\n
Jer doista, \u010dovjek ako nema unutarnju snagu, ako nema \u017eivi duh, kad umre u nama ono unutarnje, onda smo \u017eivi mrtvaci. Apsolutno ne postojimo.<\/p>\n
A najgora je sudbina, najte\u017ee i najnepodno\u0161ljivije stanje \u010dovjeka kad on ima osje\u0107aj da mu \u017eivot nema smisla. A kako \u010dovjek mo\u017ee imati smisao svog \u017eivota? Mo\u017ee ga imati vjerom u Boga i zagrobni \u017eivot, i mo\u017ee ga imati u potvrdi sebe kroz svoju obitelj i svoj narod. Veliki Dostojevski je tako\u0111er rekao da tajna ljudskog \u017eivota nije samo da se \u017eivi, nego da se ima ne\u0161to za\u0161to se \u017eivi.<\/p>\n
Ja vam ka\u017eem, dragi moji mladi ljudi, da je ono \u0161to se danas vidi u Hrvatskoj, i ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu, katastrofa. Imam dojam da sam do\u0161ao na nekakvo groblje ili ludnicu! Ljudi su se atomizirali. Ljudi su se svi upla\u0161ili. Nema nitko vi\u0161e volje niza\u0161to. Nestalo je ideala, nestalo je starih pri\u010da, nestalo je starih istina. I ako mi ne na\u0111emo na\u010dina produljiti u na\u0161oj du\u0161i i u na\u0161em srcu te stare ljubavi, te stare istine, te stare ideale, onda je pro\u0161la baba s kola\u010dima. Ne \u0107e od nas biti ni\u0161ta.
Ja sam, evo, od svoje mladosti, zanosio se nekakvim snovima i idealima, gledaju\u0107i \u0161to se doga\u0111a tom na\u0161em hrvatskom narodu. Hrvati su stradali i lijevo i desno, a hrvatsko se ime nije izgovaralo. Jedino se moglo \u010duti nekakve pri\u010de koje su se potiho \u0161aptale o stradanjima u Drugom svjetskom ratu, na Bleiburgu, i o borbi Hrvata kroz povijest za svoju slobodu i ideale.<\/p>\n
Sje\u0107am se, jedanput sam kao desetogodi\u0161njak na\u0161ao listi\u0107 stranice iskinute iz knjige s pjesmom koja nije bila po volji tada\u0161njim vladarima, u kojoj je pisalo, mislim da je to Mato\u0161eva pjesma bila, – Domovino moja, tvoje sunce pada, ni mrijet za te Hrvat snage nema, dok ti tu\u0111in majko propast sprema.Dragi moji Hrvati i Hrvatice, u ta vremena doista nije se smjelo ni\u0161ta govoriti, a jo\u0161 manje raditi za Hrvatsku. U meni se tada rodio neki prkos, ja sam tada vjerovao u te ideale, i sam sam sebi rekao \u201eE, pa ako nema nigdje nikoga ja \u0107u..” i zavr\u0161io sam tamo gdje sam zavr\u0161io.<\/p>\n
I nije mi \u017eao. Ne kukam nad svojim patnjama, jer su me te patnje nau\u010dile \u0161to je \u017eivot. Nema \u017eivota bez patnje. Ja vam ka\u017eem, ja vam potvr\u0111ujem da \u017eivot bez ideala nije \u017eivot.<\/p>\n
Ako \u010dovjek ima odre\u0111ene ideale, i ako nije spreman za te ideale \u017ertvovati sve, pa i sam \u017eivot, onda ne vrijedi \u010dovjek ili ne vrijede ideali.<\/p>\n
\u010citav moj \u017eivot svjedo\u010di da sam vjerovao i borio se za te hrvatske ideale. Neki u meni gledaju fanatika, idealistu, neki ka\u017eu da sam terorist, a ja sam samo \u010dovjek koji je volio svoj narod i koji je htio raditi za svoj narod. A neprijatelji hrvatskog naroda su to progonili i nisu mi dali mira ni ovdje u domovini ni u tu\u0111ini.<\/p>\n
Vi ste to najbolje osjetili za vrijeme domovinskog rata kad je Hrvatska bila napadnuta.<\/p>\n
(…)<\/p>\n
I eto, Srbi su nas preveslali dva puta \u017eedne preko rijeke, i htjeli nam zatrti sjeme. I evo opet na\u0161e politi\u010dko vodstvo sprema nam neke nove asocijacije.<\/p>\n
Hrvatska je zemlja tako bogata i lijepa. I upravo iz toga izvire na\u0161 problem. Da je Hrvatska u nekakvoj pustinji nitko ne bi ovdje dolazio niti nam poku\u0161ao zamutiti vode. Oni ho\u0107e na\u0161e slavonske ravnice, na\u0161u \u010distu vodu, na\u0161 lijep Jadran. To je ono \u0161to oni ho\u0107e. Doista prijatelji, u Hrvatskoj je stanje katastrofalno.<\/p>\n
Ali smo se odr\u017eali 1300 godina. Nakon toliko stolje\u0107a jedinstvenog sna, ajmo re\u0107i i hrvatskih partizana i komunista i usta\u0161a, Hrvati su izborili svoju slobodu i polo\u017eili taj povijesni ispit. Oni koji su bili protiv Hrvatske, i kad su vidjeli da se \u010dudo dogodilo da su Hrvati uspostavili svoju dr\u017eavu, oni su na sve na\u010dine i\u0161li zatim da se ta dr\u017eava ogadi tom hrvatskom narodu i da do\u0111e stanje kad \u0107e Hrvat govoriti: “\u0160to nam je trebala ta dr\u017eava? Bilo nam je bolje prije”.<\/p>\n
21. stolje\u0107e bit \u0107e stolje\u0107e bitke za etni\u010dke identitete. I mi Hrvati moramo biti pametni, biti mudri i obraniti ovu dr\u017eavu koju danas imamo. Moramo biti svjesni da nam se u ovih nekoliko idu\u0107ih godina radi o biti ili nebiti.<\/p>\n
Moj \u017eivotni san se na jedan na\u010din ispunio. Ali mi smo danas tako neslo\u017eni, i tako jadni. Nemamo zajedni\u010dki vlak. Doga\u0111aju nam se svakakve stvari. Jedan mi prijatelj re\u010de: Mi smo Hrvati \u010dudan svijet, mi ne znamo plivati dok nam se kao magarcu na zalije gore iza u\u0161i.<\/p>\n
I dosta je tako.<\/p>\n
I onaj me\u0111u vama koji je sretan s ovim stanjem onda ne\u0161to s njim nije u redu ili on ne zna \u0161to se sprema.<\/p>\n
Nemojte od mene o\u010dekivati da ja imama nekakvi magi\u010dni \u0161tap, ne mogu ja dati nekakvu nadu niti o\u017eiviti duh ljudima koji sami ne \u0107e preispitati svoje vlastite du\u0161e. Na vama je pojedina\u010dno da zavirite duboko u svoje du\u0161e, da najprije pometete ispred svoga praga, da razgovarate s prijateljima, i da onda stvaramo kolektivni duh i zajedni\u0161tvo, i da se nedamo, i da ne\u0107emo dopustiti da se s nama manipulira. O\u010distite svoj jezik, nemojte biti vulgarni, budite pristojni, i po\u0111ite sami od sebe sitnim koracima. Mo\u017eda \u0107e onda biti nade. Treba se boriti.<\/p>\n
Nemamo mi ni\u0161ta protiv onih koji nisu Hrvati, a \u017eive danas u Hrvatskoj. Me\u0111utim, pozdravljam samo one koji Hrvatsku prihva\u0107aju kao svoju domovinu. A oni koji se vra\u0107aju u Hrvatsku, ili koji \u017eive ovdje u Hrvatskoj, a mrze Hrvatsku i ne prihva\u0107aju ju kao svoju sudbinu i svoju domovinu, njima \u017eelim re\u0107i: \u201eAmeriku ili voli ili ju napusti”.<\/p>\n
To vrijedi i za Hrvatsku. Ili ju volite ili ju napustite!<\/p>\n
Ova na\u0161a domovina pripada posebno vama mladima. Na\u0161i su je preci ostavili, i branili i stradavali za nju, a i vi je morate prenijeti na svoju djecu. Ja se nadam da \u0107ete uvijek pokazati spremnost i braniti je od osvaja\u010da i njihovih grabe\u017eljivih apetita. Hvala vam! – zavr\u0161io je svoje izlaganje gosp. Bu\u0161i\u0107.<\/p>\n
<\/div>\n
<\/p>\n
Zbog \u201etehni\u010dkih problema” najavljena tribina pod nazivom \u201e\u017divot za ideale” odr\u017eana je umjesto u kinu “Forum” studentskog doma Stjepan Radi\u0107, u predavaonici Kineziolo\u0161kog fakulteta u Zagrebu, premalenoj da primi sve studente koji su do\u0161li slu\u0161ati i vidjeti Zvonka Bu\u0161i\u0107a. Gospodin Bu\u0161i\u0107 pri\u010dao je iz srca, spontano, gotovo sat vremena, a toliko je i odgovarao na postavljena pitanja studenata. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":5448,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-5454","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5454","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5454"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5454\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5448"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5454"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5454"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5454"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}