![\"rajko\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/06\/novo_prosinac_rajko.jpg\")
<\/p>\n![\"bundalo\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/06\/novo_prosinac_bundalo.gif\")
Od petka do nedjelje 20. lipnja u \u017eupi Humac odr\u017eava se duhovna obnova za sve \u017eupljane. Molimo sve \u017eupljane da se pridru\u017ee ovoj duhovnoj obnovi, osobno i obiteljski.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Gospodine Rajko, molimo Vas, opi\u0161ite nam svoje vlastito iskustvo susreta s Bogom.<\/strong><\/p>\n Na\u0161 istiniti, svemogu\u0107i i dostupni nam Spasitelj jest Bog kri\u017ea, raspeti Gospodin, Isus Krist. On je jedini posrednik izme\u0111u Boga i ljudi; na\u0161 pomiritelj s njime. Zato njegovi iskreni i postojani prijatelji osje\u0107aju mu \u017eivu prisutnost u svome \u017eivotu, naro\u010dito u molitvi i klanjanju. Njega svaka du\u0161a po njegovu kri\u017eu prepoznaje i na vlastitom ga kri\u017eu spoznaje po obilju pra\u0161tanja i milosr\u0111a. On je raspet me\u0111u razbojnicima (gre\u0161nicima), a to smo mi i odreda to su na\u0161i ljudski rodovi. <\/p>\n Rije\u010d je Bo\u017eja do\u0161la da nas otkupi. Pojavila se me\u0111u nama u ljudskom tijelu i tijelom bila raspeta na kri\u017eu. Sreli smo je u Tijelu i Krvi Sina \u010covje\u010djega zbog toga \u0161to se borba izme\u0111u ropstva roda i slobode na\u0161e du\u0161e vodi u na\u0161em tijelu i u na\u0161oj krvi gdje nasljedni grijesi stanuju. Ne umire nam du\u0161a, ve\u0107 vje\u010dno \u017eivi, a tijelo umire, jer je na njemu okorjeli grijeh niza nara\u0161taja. <\/p>\n Pri ro\u0111enju, bez na\u0161e krivice, Bog Otac nas je \u017ertvovao u te rodove, da, primaju\u0107i od njih tijelo i krv, mukom du\u0161e i opredjeljenjem za ljubav sudjelujemo u slu\u017ebi otkupljenja, da postanemo Kristovi suradnici i ba\u0161tinici slave istog uskrsnu\u0107a. S ljubavlju podnose\u0107i teret nasljednoga grijeha, i to u najve\u0107oj snazi duhovnoj – u \u017eivoj vjeri (postojanoj vjernosti), mi se po Spasitelju opredjeljujemo za izvr\u0161enje Bo\u017eje volje. S Kristom zato zajedno molimo Vje\u010dnog Oca da pomiluje siroma\u0161ne du\u0161e na\u0161ih predaka koje su se sljepilu Zlome predale pa s neprijateljstvom prema Bogu napustile ovaj svijet. <\/p>\n Dakako, Spasitelj i za nas dolazi da opere ljage vlastitih nam slabosti. <\/p>\n Kao nevinu novoro\u0111en\u010dad, Bog Otac nas \u0161alje u taj lonac ljudske nesre\u0107e, u tu suznu dolinu, u te u opa\u010dinama gre\u0161ne tradicije potamnjele ljudske rodove. Svakoga od nas raspore\u0111uje u njemu dodijeljeni rod koji stenje u verigama ropstva. I, jasno, kad u Kristovu Duhu Bogu slu\u017eimo, ti ne\u010disti dusi “na\u0161ih”, zapravo nama pri ro\u0111enju dodijeljenih rodova \u017eestoko nas napadaju da ne uspije nam poziv i poslanje. Jer, ako uspije, ostat \u0107e bez plijena \u0161to su ga se kroz gre\u0161ne nara\u0161taje nakupili. Zato u rodu hvale one najgore, one \u0161to nastavljaju gomilati grijeh i pove\u0107avati i produbljivati groblje nara\u0161taja. Za takve du\u0161e rod sa osmijehom i simpatijama veli: “Sav je Vra\u017eji!”, “Sva je Vra\u017eja!” ili “Ba\u0161 je vragolan!” <\/p>\n Bog nas ovdje nije bacio pa zaboravio, ve\u0107 nam je poslao Spasitelja, Sina svoga, da pravedne nam borbe dokon\u010da krvavom krunom svoje pobjede. <\/p>\n Ja sam Krista spoznao tek kad sam okusio gorki teret kri\u017ea vlastitoga roda; kad su me pritisnuli grijesi predaka, kad su mi zbog njih svi \u017eivotni vidici bili zamra\u010deni, kad mi je obitelj izdisala pod gustim dimom nerje\u0161ive krize i, usred toga uzvitlanog vihora svakojakih neprilika, kad mi je supruzi, po medicinskim prognozama, preostala jo\u0161 jedino smrt. Iz dubine du\u0161e uzdahnuo sam, kao onaj koji se sprema duboko roniti, pa zakora\u010dio u avanturu vjere rije\u010dju: “Ako mi sve znanosti svijeta ne mogu pomo\u0107i, ima ‘ne\u0161to’ ili Netko tko me mo\u017ee iz ovog jada izbaviti jer ne mirim se s tako stra\u0161nim ishodom.” <\/p>\n Tad sam sreo \u010dovjeka, progonitelja Crkve, koji me uputio k oltaru. Upravo on mi je rekao da se mogu spasiti po slu\u017eenju Crkve snagom Svete Mise i njezinih sakramenata. Jo\u0161 istog sam dana oti\u0161ao k \u017eupniku i, po savjetu tog “progonitelja”, zatra\u017eio pet svetih Misa za njezino ozdravljenje. <\/p>\n \u017dupnik me lijepo primio i pou\u010dio da Svete Mise “djeluju” od onog trena kad ih s vjerom zai\u0161tem bez obzira kad i gdje \u0107e ih Crkva slu\u017eiti. Rekao sam mu: “Vjerujem jer mi drugo ne preostaje!” <\/p>\n Ve\u0107 sutradan mi je supruga izi\u0161la iz kome, potpuno zdrava – kao da se dobro naspavala. Nakon toga, u bolnicu je navratila jo\u0161 \u010detiri puta da porodi mi jo\u0161 \u010detvero djece. <\/p>\n Tako sam sreo \u017eivog Spasitelja i vidio \u010dudo otkupljenja. Zato sam svoj \u017eivot i vjerni\u010dku praksu ukorijenio u svakodnevnu Svetu Misu i pripadaju\u0107e joj svete sakramente. Sva \u010duda \u0161to sam ih do\u017eivio, a do\u017eivio sam brojna, dotjecala su mi sa tog izvora. Bez samodopadnih i veleumnih privatnih pobo\u017enosti, bez mno\u0161tva kojekakvih u\u010ditelja i vo\u0111a, karizmatskih ili antikarizmatskih pokreta i stavova, po Svetoj Misi i sakramentima, redovito sam bivao obdaren plodovima ovog spasenja. Zato sam postao duboko crkven \u2013 euharistijski \u010dovjek. Eto, tako sam po otkupljenju i vjeri, \u0161to po Crkvi dade mi je Kristova dobrota, postao Bo\u017eji \u010dovjek. I tek sada, u svjetlu Bo\u017eje Rije\u010di i u dobroti Bo\u017ejeg Svetog Duha (Duha molitve) jasno vidim kako sam ranije \u010desto bio ne\u010dovjek, premda to onda, bez svjetla vjere i Kristova strpljenja, pod utjecajem svih vragova “samoobrane”, kao ni vrag – nikad nisam htio priznati. Danas mi je iskreno \u017eao \u0161to tako dugo nisam mario za ljude, ni po\u0161tivao svetinje ljubavi, ni \u010duvao zdravlje i \u010disto\u0107u tijela za tako uzvi\u0161ena sveta Bo\u017eja djela od kojih mi se sada \u017eivot sastoji. Nego sam, kao pravi bezumni buntovnik, robovao niskim strastima, po\u017eudama podlih prohtjevima i “potrebama”svake ispraznosti \u0161to je nude vojske pomodarstva. Sve to uvijek na \u0161tetu bli\u017enjih, a vlastitu sramotu. Onda mi srce nije bilo ganutljivo kao danas u Kristovu Duhu niti su mi suze lako tekle. Danas ne mogu vidjeti muku siromaha, a da ga ne poku\u0161am blago utje\u0161iti, makar \u017earkom molitvom svog srca. Ne tra\u017eim idealnu Crkvu, jer takve ovdje nema, ve\u0107 na kri\u017e grijeha razapetu Crkvu gdje \u017eivi Isus lije\u010di rane du\u0161ama. Tu ja vidim svoga Gospodina. Tu nalazim vlastito poslanje. <\/p>\n Uvijek je ista napast me\u0111u ljudima. Kako neko\u0107 me\u0111u teolozima \u0161to porodili su bolne raskole, tako i danas me\u0111u nekim zanesenim pismoznancima i karizmaticima; da \u010dovjek pred \u010dovjeka postavlja previsoke – tobo\u017ee svete – kriterije koji slu\u017ee potajnoj optu\u017ebi malih du\u0161a za koje je Gospodin u smrt po\u0161ao. A zar On nije “me\u0111u razbojnike bio ubrojen”? Zar se nije dru\u017eio s carinicima i gre\u0161nicima? Zar nije rekao: “Nisam do\u0161ao da sudim, nego da se smilujem”? <\/p>\n Pravi Kristov karizmatik, pravi kr\u0161\u0107anin je prije svega onaj \u010dovjek koji prema malenima i nejakima ima milosrdno srce, koji \u2013 i kad nema vremena \u2013 na\u0111e vremena za njih. Jer sva znanja i \u010dudesa \u0161to zaobilaze srce ne dotje\u010du s Bo\u017ejeg izvora. <\/p>\n Nekad je dovoljno da te netko srcem pogleda pa da te iscijeli i oslobodi od tla\u010denja Zloga. Dovoljno je zastati u tihoj prisutnosti sveta \u010dovjeka pa da bude\u0161 mirom obasjan i iznutra sasvim slobodan. Eto, takvoga sam Boga iskusio. Raspetoga, \u0161to ulazi u moje raspe\u0107e da mene i moju obitelj svojom smr\u0107u vrati u \u017eivot, a pri tom da nikom od nas ne uzme slobodu. <\/p>\n Sna\u017enim iskustvom obra\u0107enja nije nam zajam\u010dena budu\u0107nost u vje\u010dnoj Bo\u017ejoj slavi jer se u slobodi uvijek mo\u017eemo odmetnuti. Slobodna volja je Bo\u017eji dar po kojem, ako to \u017eelimo, mo\u017eemo ga i napustiti. Zato je ona na\u0161a najve\u0107a slabost i najve\u0107a opasnost. Zato u svakom trenu svog vjerni\u010dkog \u017eivota mo\u017eemo propasti. Zato moramo biti budni i neprestano bdjeti. Sva ropstva i sva propast za\u010dinju se u zlorabljenju dara slobodne volje. To je stablo s kojeg plod ne treba ku\u0161ati, ve\u0107 podvr\u0107i se volji Gospodnjoj \u0161to nam sav \u017eivot okru\u017euje rajskim vrtom \u017eivotnih darova. <\/p>\n Na sebe se osloniti ne mogu. Ne mogu se osloniti ni na svoju \u017eenu, ni na svoju djecu, ni na \u017eupnika, a ni na ikoga od du\u0161a koje me u crkvi okru\u017euju. \u010cak ni na svetoga Oca papu. Mogu se osloniti jedino na neizmjerno Bo\u017eje milosr\u0111e i njegovu sakramentalnu i euharistijsku prisutnost. Ali ne bilo gdje, ve\u0107 samo tamo gdje nam je On odredio mjesto svetog susreta; u jedinoj \u2013 uvijek istoj \u2013 svetoj crkvi. <\/p>\n Mimo ispovjedaonice ne mogu zadobiti njegovo milosr\u0111e i mimo \u017ertve na oltaru ne mogu u\u0107i u kraljevstvo njegove ljubavi. Varaju se koji misle da je to druk\u010dije mogu\u0107e. To su dva jedina pouzdana znaka Njegove trajne prisutnosti kroz sva vremena do svr\u0161etka svijeta. Zato sam osjetljiv na te svete stvarnosti \u0161to mi ih Crkva nudi. Ovo su vremena te\u0161kog kri\u017ea pod kojim izdi\u0161u svi rodovi i narodi, vremena najve\u0107eg otpada i najve\u0107eg tereta \u0161to ga mu\u010denici nose. Sasvim je prili\u010dno da muke njihove tra\u017ee Spasitelja. Zato je ovo najkristovskije vrijeme \u2013 vrijeme najve\u0107eg bijesa protiv Krista i ujedno najve\u0107e potrebe za Kristom. Ovo je Kristovo vrijeme. Vrijeme Bo\u017eje utjehe. Nad propast svijeta uzdi\u017ee se \u017eiva Crkva koja svjedo\u010di o \u017eivome Kristu koji i danas \u010dini ista \u010dudesa. To me raduje jer sam i sam svjedok Bo\u017eje ljubavi. Pa ipak, volio bih da se vi\u0161e po\u0161tuje sveti Bo\u017eji hram. Da se sveta Misa ne izvla\u010di u kojekakve pogane prostore \u0161to nisu posve\u0107eni, \u0161to nisu trajna mjesta okupljanja Bo\u017ejeg naroda. <\/p>\n Gdje god u svijetu vidim zvonik, tamo mogu na\u0107i Bo\u017eje milosr\u0111e i djelotvornu utjehu. Mogu se ispovjediti. Mogu se pri\u010destiti. Mogu se Bogu pomoliti. To je zajam\u010deno mjesto gdje Duh Sveti kroz sva stolje\u0107a okuplja Bo\u017eji narod. <\/p>\n No, ako se kao stranac na\u0111em u ovome gradu, kako mogu znati u kojoj se sportskoj dvorani doga\u0111a nekakav seminar gdje Isus \u010dudesima ljubavi tje\u0161i svoje otkupljenike? <\/p>\n Nisam protiv seminara, ve\u0107 smatram da bi bilo razborito da voditelji tih seminara, kao pravi Kristovi sluge, vode Bo\u017eji narod do zakonitih mjesta milosti, do crkvenih prostora i posve\u0107enih oltari. Da se ne zaborave mjesta stoljetne milosti, da crkve i katedrale ne postanu staromodni suvi\u0161ak, da se ne pretvaraju u izlo\u017ebene prostore i koncertne dvorane, da se ne prodaju za disko-klubove zbog tobo\u017enjih tro\u0161kova odr\u017eavanja. Siroma\u0161niji nara\u0161taji su ih mogli izgraditi, a hedonisti \u2013 mlaki kr\u0161\u0107ani prebogate dana\u0161njice ne mogu ih ni odr\u017eavati. <\/p>\n Ta vjekovna mjesta milosti trebaju biti i ostati sveto tlo, kao \u0161to i jesu na temelju u\u010dinjene posvete hrama. Ono \u0161to smo Bogu posvetili, to vi\u0161e ne mo\u017eemo prodati. Te\u0161ko je vjerolomstvo na\u0107i bilo kakvu izliku da se crkva proda za neke druge, u biti protuvjerske namjene. Nije samo povreda crkvenog propisa, nego je svetogr\u0111e premje\u0161tati svetu Misu na nezakonito mjesto gdje to biskup s blagoslovom nije dopustio. <\/p>\n U tom smislu sam istodobno duboko karizmatska i duboko crkvena du\u0161a. Ne odijeljujem te dvije stvarnosti. <\/p>\n Pravi Bo\u017eji sluga sve \u0107e u\u010diniti da otvorenu mu du\u0161u \u0161to prije uputi i preda Kristu, a ne da je sve\u017ee za sebe i pretvori u kopiju svoje nesavr\u0161enosti i odmetni\u010dke bijede. Jer nema nikoga koji nije sagrije\u0161io; “svi su zaista sagrije\u0161ili i potrebna im je slava Bo\u017eja” (Rim 3,23). Zato se ja ustrajno borim protiv te napasti svetim strahom da du\u0161e pokajnika i bogotra\u017eitelja ne nave\u017eem na sebe. Namjerno nemam nekakve svoje molitvene zajednice koju vodim ili kojoj posebno pripadam da me “u\u010ditelji i vo\u0111e” ne bi porobili i odveli od \u017eivoga Krista u svoje jalove pobo\u017enosti ili da se ljudi ne bi jatili oko moga imena. Jer Gospodin nas posebno upozori: “Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’, jer jedan je u\u010ditelj va\u0161, a svi ste vi bra\u0107a.” (Mt 23,10) Nego, tko me ho\u0107e na\u0107i, neka ide tamo gdje je sveta Misa sa svojom ispovjedaonicom i sakramentima, sveta\u010dkim mo\u0107ima! Tamo Bog u vremenu prebiva, tamo treba do\u0107i i pokloniti mu se. “Ja sam s vama u sve dane – do svr\u0161etka svijeta” (Mt 28,20) – govori Gospodin. To se obe\u0107anje ispunja u crkvama, a ne na trgovima i stadionima niti tamo gdje su moje kosti. Ina\u010de bi se \u010dovjek u mete\u017eu svijeta lako izgubio. Kada bi to svi ljudi stigli na grob svetog Antuna?! No, k oltaru Kristovu mo\u017ee svatko pri\u0107i, jer je na sve strane svijeta. <\/p>\n Tko to najvi\u0161e slavi Boga? \u017div \u010dovjek! S\u00e2mo njegovo postojanje, njegov mir i ljubav najve\u0107a je proslava Boga. A to da ustima ispovijedam, a srcem ne \u010dinim ni\u0161ta, to je “lon\u010di\u0107 \u0161to zve\u010di i mjed \u0161to je\u010di”, kako ka\u017ee sveti Pavao. To je uistinu ni\u0161ta. Zato manje rije\u010di, a vi\u0161e ljubavi, pa \u0107e i Boga “vi\u0161e” biti me\u0111u nama! Amen. <\/p>\n Molimo Vas da nam ka\u017eete ne\u0161to o proro\u010dkoj ulozi pojedinca, tj., \u0161to zna\u010di biti prorok u dana\u0161nje, aktualno vrijeme? <\/strong><\/p>\n Biti prorok – to uvijek zna\u010di govoriti, a jo\u0161 vi\u0161e i \u017eivotnim opredjeljenjem odra\u017eavati Bo\u017eju istinu i prisutnost, a ne svoju niti \u010diju ljudsku. Neovisno o slabostima, klonu\u0107ima i padovima, \u0161to ih moraju i sveci trpjeti – radi korjenitije poniznosti i ve\u0107eg \u017eara u vapajima za svojim posve\u0107enjem, on je ponajprije istinoljubiva du\u0161a. On \u017eeli svim srcem i svim naporima svog \u017eivota biti vjerodostojni i vjerni Bo\u017eji \u010dovjek, jer sotonskog nema. <\/p>\n Svaki odmetnik je ne\u010dovjek \u0161to me\u0111u ljudima ne ostaje zauvijek. Kada ode, “ne pamti ga vi\u0161e ni mjesto njegovo”. (Ps 103,16) <\/p>\n Zlodusi svijeta preziru svetost \u0161to zra\u010di iz Bo\u017ejeg \u010dovjeka. Zato svatko, tko njihova nadahnu\u0107a uzljubi i slijedi, kao onaj opsjednuti iz groba kraj Gerase, mrzi Krista, stra\u0161nog Suca svijeta, koji \u017eivi u svetu \u010dovjeku. <\/p>\n Tko god je svim srcem na strani Bo\u017eje volje, ve\u0107 sama njegova pojava osu\u0111uje ovaj pokvareni svijet. Zato ga uvijek ista svjetina ne voli pa, kao u sva vremena, o njemu misli i govori upravo onako kako to Duh Sveti otkriva u recima Knjige mudrosti. Bolje re\u0107i, raskrinkava nadahnu\u0107a Zloga, jer “nema ni\u0161ta novo pod suncem” (Prop 1,9). <\/p>\n Prvi znak pojave proroka u ljudskoj zajednici je upravo taj da oni, koji tra\u017ee Boga, vesele se njegovu pojavku, dok oni, \u0161to ne mare za Boga, ve\u0107 na prvi pogled ne mogu ga podnijeti. Vidi slu\u010daj proroka Jeremije! Tko tra\u017ei Boga, taj ga i nalazi. A \u010dim ga na\u0111e, ve\u0107 proro\u010dki djeluje \u2013 i u Crkvi, i u svijetu. Malo o obitelji. Imate \u0161estero djece. \u0160to biste savjetovali dana\u0161njim mladim obiteljima? <\/strong><\/p>\n Nikome ni\u0161ta ne bih savjetovao jer otkud znam tko su oni i na \u0161to ih je Bog darovima \u017eivota pozvao? Neka Njega pitaju tko su i \u0161to im je \u010diniti pa \u0107e u njegovu unutarnjem glasu i mirnoj jasno\u0107i na\u0107i odgovore na sva svoja \u017eivotna pitanja! Pun je svijet la\u017enih u\u010ditelja i njihovih la\u017enih savjeta. Radije \u0107u svjedo\u010diti o vlastitim obiteljskim borbama i pobjedama u Bogu pa, kome je na poticaj, nek’ se okoristi! Kr\u0161\u0107anin na radnom mjestu? <\/strong><\/p>\n Moji kolege su ljudi kao i svi drugi ljudi Zbog nepatvorene i postojane ljubavi kojom sam s lako\u0107om svladavao svako zlo me\u0111u nama, kolege me sada odreda po\u0161tuju. Postao sam mirni dio njihovoga srca. Naro\u010dito mi se u \u017eivotnim opasnostima prisno obra\u0107aju i tra\u017ee molitvu. Dodjeljuju mi onu slu\u017ebu koja je svjetovnom umu nerje\u0161iva, komemoracije za pokojne na\u0161e \u010dlanove. Tako, kad je pred premijeru jedna kolegica u glavnoj ulozi pala sa trapeza pa povrije\u0111ene ki\u010dme ostala le\u017eati, upiru\u0107i prstom u me, re\u017eiser te predstave, \u017eestoki protivnik Crkve, rekao je pred svima: “Ako se on pomoli, siguran sam da \u0107e ozdraviti i da \u0107e premijere biti.” Tako je i bilo. Za dva dana igrala je predstavu bez ikakvih posljedica. I s njim sam godinama vodio rat \u010distom ljubavlju \u2013 mojim strpljenjem u najdubljoj \u0161utnji i Gospodinovim Svetim Misama. – Hvala Vam za to, i molimo Vas da nam pove\u017eete ovaj Va\u0161 zadnji govor sa, nazovimo to ‘slu\u010dajem’ drage kolegice glumice Edite Maji\u0107; njezinim odlaskom u karmeli\u0107anski samostan u \u0160panjolsku, u Avilu. Upoznali smo osobu koja je njoj posvjedo\u010dila vjeru, pokazala joj put u Crkvu, molila s njom, obi\u010dna baka koja je prodavala kalendare i krunice kraj kapelice ‘Ranjenog Isusa’ na Trgu. Va\u0161 dojam srca o njenom potezu? <\/strong><\/p>\n Jednom, na Hrvatskom radiju, snimali smo neku radio dramu. Za\u010du\u0111eni njezinim odlaskom u samostan, razgovarali su kolegice i kolege: “Sva su joj vrata bila otvorena – prve uloge u kazali\u0161tima, na festivalima, filmovima, televiziji. Sve je imala za napraviti jednu blistavu gluma\u010dku karijeru uz ugodan i bogat \u017eivot. \u0160to joj bi da ide u samostan i to jo\u0161 u jedan tako strogi klauzurni samostan?” Na to \u0107e kolega, Zvonimir Zori\u010di\u0107 iz HNK: “Mo\u017eda bi nam o tome najbolje mogao ne\u0161to Rajko re\u0107i.” Pomolio sam se za dar blage rije\u010di pa im rekoh: “Kad bi vama netko ponudio ne\u0161to \u0161to je bolje od svega \u0161to imate, biste li odbacili sve dosada\u0161nje imanje da postignete to \u0161to je bolje?” “Naravno da bismo!” \u2013 uglas reko\u0161e. “E, sad razmislite \u0161to je to \u0161to je ona na\u0161la, ako je to bolje od svega \u0161to je do sad imala.” Bo\u017eji mir je dubokom \u0161utnjom svih zavr\u0161io razgovor. No, to vi\u0161e nije bio gluma\u010dki kolektiv, nego skup u se \u017eivo zadubljenih osoba. Sva gluma\u010dka umije\u0107a tome stanju nisu do gle\u017enja dorasla. – Ka\u017eite nam \u0161to smatrate kako laici mogu najbolje doprinijeti u Crkvi danas i \u0161to je uop\u0107e Crkva? <\/strong><\/p>\n Mlada mi \u017eena jednom re\u010de: “Sanjala sam da sam skupila hrpu ma\u010di\u0107a u na\u0161oj ku\u0107i pa ih izbacila kroz ulazna vrata, a onda \u010dvrsto zaklju\u010dala ku\u0107u. No, tad \u010dujem kako se \u0161uljaju ispod prozora, da ih ne opazim, i \u0161ap\u0107u me\u0111usobno: ‘Idemo se presvu\u0107i u bijelo da nas ne prepozna!’ Ne znam \u0161to bi to moglo zna\u010diti.” Treba se paziti da nas ne zavedu prividi svetosti, \u0161to ih je me\u0111u kr\u0161\u0107anima mnogo, \u0161to nastaju katkad namjerno, a katkad iz nu\u017ede da se nesretnik i stra\u0161ljivac iz svog ropstva ljudskom snagom izbavlja. Raspoznati duhove u ovoj zagoneci mo\u017ee se po temeljnoj istini da Bog svog sveca izgra\u0111uje iznutra, u slobodi, radosti i miru utvr\u0111uju\u0107i u njemu temeljne kreposti \u2013 vjeru, pouzdanje i ljubav. Raj pripada unutarnjem bogo\u0161tovlju. Kolika je po Va\u0161em mi\u0161ljenju uloga Crkve u vje\u010dnom spasenju \u010dovjeka? <\/strong><\/p>\n Nezaobilazna. Nezobilazna! Sveta je Katoli\u010dka i apostolska Crkva, ne samo onodobno djelo Kristovo, kojim je vidljivo o\u010ditovan plod \u017ertve otkupljenja, ve\u0107 \u017eivi Krist koji se po svetim sakramentima neprestano \u017ertvuje na svakom kraju svijeta sve do njegova svr\u0161etka. Naime, \u017ertva otkupljenja nije jednokratni magijski \u010din koji ostaje zatvoren u svome djeli\u0107u vremena i na jednom konkretnom mjestu Bo\u017ejeg stradanja, ve\u0107 je ona neprestano \u017ertvovanje Bo\u017eje ljubavi za svaku du\u0161u kroz sve nara\u0161taje. Zato nju treba promatrati u otajstvenom smislu sveop\u0107e, ali i veoma konkretne ljubavi prema svakom O\u010devom djetetu. Ona traje kroz sva vremena jer dolazi od ljubavi koja nikad ne prestaje. Ona traje u jednakom intenzitetu \u017eelje Bo\u017ejeg Sina da se djelo O\u010devo spasi, a to je svaki \u010dovjek. Upravo je ona savr\u0161enstvo ljubavi prema Bogu i \u010dovjeku na koju smo u Kristu pozvani. Evo, ako ba\u0161 ho\u0107ete, upravo je ovo bio proro\u010dki govor; gledanje na vremenite pojave u Bo\u017ejoj istini. Raskrinkavanje duhova koji se preru\u0161avaju u an\u0111ele svjetla. <\/p>\n \u010cuo sam za mi\u0161ljenja \u0161to ih spominjete pa sam i njih htio provjeriti. Kako je Isus obe\u0107ao da \u0107e nam “poslati Duha Istine, koji \u0107e nas sjetiti svega” \u0161to je On govorio, molio sam da se ba\u0161 u ovoj prilici ispuni to obe\u0107anje. (Ovdje se gospodin Rajko privremeno udaljio od nas, oti\u0161av\u0161i odigrati jednu od svojih scena u predstavi “Skakavci”. Za vrijeme sveg razgovora, imali smo u prostoriji zvu\u010dnik sa kojeg smo mogli oslu\u0161kivati tijek predstave i inspicijenticu koja je pozivala sad ovog, sad onog glumca da se pripremi, kako ne bi zakasnio na pozornicu. Mi smo ostali u kazali\u0161nom zdravljaku gdje je intervju vo\u0111en, razmi\u0161ljaju\u0107i i vesele\u0107i se njegovom povratku. Nakon 20-ak minuta razgovor je nastavljen. Evo \u0161to je gospodin Rajko nadalje rekao.) <\/p>\n Crkva je ro\u0111ena silaskom Duha Svetoga. On je vodi kroz povijest, kao \u0161to sveca vodi kroz njegov zemaljski vijek. Njezina je praksa trajno vr\u0161enje Bo\u017eje volje, ali Bo\u017ejim strpljenjem pomije\u0161ano sa slabostima ljudskim \u0161to s ljudima dolaze i prolaze, a ono Bo\u017eje zauvijek ostaje. To je kontinuitet iste Objave, U\u010diteljstva, sakramentalne, obredne i blagoslovne slu\u017ebe. Gledaju\u0107i u kontinuitet crkvene prakse, nipo\u0161to ne mogu zanemariti \u010dinjenicu da ona kroz sva vremena obi\u010dava slaviti svete Mise za preminule, dakako i za preminule iz na\u0161ih rodova. Nadalje, skup euharistijskih molitava se dovr\u0161ava molitvom za du\u0161e pokojnih i za umiru\u0107e. Kamo sre\u0107e da ne mo\u017eemo bez ispovijedi bar svakog mjeseca i bez Svete Mise svaki dan! Ostala bi radost Bo\u017eja u nama i to bi bila vjerodostojna proslava Kristove \u017ertve u vjerni\u010dkom \u017eivotu. To bi bila na\u0161a istinska ljubav prema Kristu i zahvalnost Bogu Ocu za njega. Tad bi iz na\u0161ih usta sasvim druk\u010dije zvu\u010dao “O\u010de na\u0161\u2026” i ne bismo mogli ostati hladna srca i na nogama pri presvetoj pretvorbi. <\/p>\n – Puno se govori o evangelizaciji, reevangelizaciji, novoj evangelizaciji. Vidjeli smo u evangelizaciji da ljudima nije te\u0161ko navijestiti Radosnu vijest. No, kako svaki \u010dovjek ima slobodnu volju, ne mo\u017ee se nikome ljudskom snagom usaditi \u017eelju da tra\u017ei Boga. Kako, ipak, malo pomo\u0107i, potaknuti tu \u017eelju? <\/strong><\/p>\n “Ne boj se, stado malo!” i “Malo je onih koji se spa\u0161avaju.” – veli Gospodin. Malo je onih kojima se svi\u0111a kri\u017e i put u raj u vidu kri\u017enog puta, shva\u0107ena kao puta odricanja od svakoga zla, puta istinske nesebi\u010dne ljubavi. Malo. Puno je vi\u0161e hedonista koji prodaju i Boga i vlastitu budu\u0107nost pa \u010dak vragu i vlastitu du\u0161u za kratak u\u017eitak. – Govorimo li, mo\u017eda, u ljudskoj kategoriji pravednosti, ili smo, mo\u017eda, jednostavno neuki, \u0161turi, plitki ili naivni ako nam se \u010dini da bi za \u010dlanove Crkve trebale postojati stanovite restrikcije? To jest, ne cijenimo li sami premalo svetinje, jer se nekad stje\u010de dojam da, bez plodova obra\u0107enja, svatko mo\u017ee biti iniciran i sudjelovati u svem \u017eivotu Crkve kao Sakramenta? <\/strong><\/p>\n Svetost se ne name\u0107e izvana. Nju se od Boga prima iznutra po srcu koje revnuje u \u017ertvovanju svog \u017eivota za Bo\u017eju volju. Do nje se sti\u017ee kroz osobno postojano i trajno obra\u0107enje, kroz vjernost Bogu na obra\u0107eni\u010dkom putu \u0161to mora trajati sve do preminu\u0107a. Zato ljudske akcije i propisi ni\u0161ta ne vrijede jer ne mogu roditi sveta \u010dovjeka. Rije\u010d Bo\u017eja dolazi sa silom. Ona potresa kosti i razdjeljuje svjetove; i unutarnje i vanjske. Pred njom se du\u0161e moraju opredijeliti. Ili za potpuno prihva\u0107anje, ili za potpuno negodovanje i odricanje. Gdje do\u0111e istina, tu za mlakost vi\u0161e nema mjesta. Zapravo, tu ve\u0107 po\u010dinje sud nad svijetom i spas Crkve, to jest, obistinjuje se i posljednji veliki naslov u Bibliji. Jedina ku\u0107a gdje na zemlji \u017eivi moja du\u0161a jest ovo moje tijelo i ova moja krv, \u0161to sam ih dobio od sjemena oca, majke, djedova, baka, pradjeda, prabaka, \u0161ukundjeda, \u0161ukunbaka i redom roditeljskih parova do Adama i Eve. Tko god je od njih dizao od \u0111avla kredite za kojekakve svoje nedopu\u0161tene ugode, stavljao je pod hipoteku \u0111avolje vlasti vlastito tijelo i krv, za koje je ugodu tra\u017eio, ali i svoje sjeme iz kojeg \u0107e jednom moje tijelo i moja krv nastati. (Ovdje g. Rajko odlazi odigrati jo\u0161 jednu malu scenu, a mi opet ostajemo \u010dekati sretno zami\u0161ljeni.) Zahvaljujem Bogu na ovom pitanju. To je najva\u017enije pitanje za vje\u010dni \u017eivot svake du\u0161e jer na njemu se odjeljuje vjera od nevjere. Neki dan velim prijatelju. “Ivane, \u0161to misli\u0161, jedan majstor napravi radionicu i pozove dva \u0161egrta da obavi s njima neki va\u017ean posao. A ti \u0161egrti istjeraju majstora iz radionice, u svom srcu nasmrt ga pretuku pa stanu lupati i razbijati radionicu. \u0160to misli\u0161, kako \u0107e na kraju ti \u0161egrti pro\u0107i kad se majstor od \u0161oka pribere?” Veli Ivan: “Gazda \u0107e ih zauvijek izbaciti van i jo\u0161 ih mo\u017eda stra\u0161no kazniti!” E, rekoh, vidi\u0161, taj majstor je Bog koji stvara ljudski rod. Na\u0161a spolnost je Bo\u017eja radionica. A mi smo samo \u0161egrti na tom poslu koji poma\u017eemo Bogu dodati ne\u0161to malo tjelesne tvari i primiti gotov proizvod. I ako mi istjeramo Boga iz svoje spolnosti pa, kao najgori divljaci, strasno polupamo njegovu radionicu, da iz nje ne izi\u0111e Bo\u017eje djelo, da ne bude djeteta Bo\u017ejega, kako \u0107emo druk\u010dije pro\u0107i nego oni \u0161egrti koji su majstora istjerali i razorili mu radionicu?! Na taj zlo\u010din nema blagoslova. Tko smrt ljubi, smrt mu pripada. Zato neodgovorna spolnost je izravni rat protiv Boga, Stvoritelja cijelog ljudskog roda. Ona nije autonomno vlasni\u0161tvo ljudi, nego nas je Bog u svemu pozvao u zajedni\u010dki \u017eivot pa tako i u stvaranje na\u0161eg ljudskoga roda. \u010cak je i to s ljudima htio podijeliti. Zato \u0161to On silazi u ljudsku narav bra\u010dnog para da stvori \u010dovjeka, zato je za \u010dovjeka sveti spolni \u010din uvijek iznova pravo rajsko iskustvo. Nema ljep\u0161eg iskustva ni za mu\u017ea ni za \u017eenu od rajske radosti svetog bra\u010dnog \u010dina kad oboje se savr\u0161eno ispuni Duhom svete Bo\u017eje ljubavi. – Nedavno smo u religijskom programu HRT-a vidjeli izvje\u0161\u0107e s godi\u0161nje konferencije Jehovinih svjedoka, u Zagrebu. U maloj dvorani Doma \u0161portova koja prima 5000 ljudi, bila je puna. Na\u0161 je do\u017eivljaj, da su to mahom biv\u0161i nominalni katolici. Ka\u017eite nam ne\u0161to iz va\u0161eg razmi\u0161ljanja o ulozi sekti, to jest, da li se radi o nekakvom Bo\u017ejem ‘pripu\u0161tanju’ njihovog rasprostranjivanja zbog na\u0161ih nevjera, ili \u0161to drugo? I \u0161to se ti\u010de drugih kr\u0161\u0107ana, nekatolika, \u010duli smo da njih Bog vodi sasvim razli\u010dito od nas katolika, tako npr. u bilje\u0161kama misti\u010darke Ane Katarine Emmerich stoji: “U \u010distili\u0161tu postoji poseban dio za protestante, koji ondje vi\u0161e trpe, upravo zato jer ne vjeruju u nj, pa nema ni tko moliti za njih.” Ka\u017eite nam ne\u0161to o ekumenizmu, i pseudo-ekumenizmu. <\/strong><\/p>\n \u0160to se ti\u010de sekti, \u0161to se ti\u010de uop\u0107e bilo kojih stranputica u odnosu na jedini istiniti put ljubavi i \u017eivota, one nisu neprirodna pojava nego plod ljudske samovolje i zlorabljenja po slobodnoj volji. Darom slobodne volje stavljeni smo na put tra\u017eenja Boga. “Da te tra\u017ee\u0107i na\u0111u” – ka\u017ee redak euharistijske militve. Bog nam je dao milost, da Ga tra\u017ee\u0107i mo\u017eemo na\u0107i. Mnogi ljudi u tra\u017eenju pravoga Boga nailaze na zavodnike i sablaznitelje. Isus veli: “Jao onome tko sablazni jednoga od ovih malenih, bolje bi mu bilo da s mlinskim kamenom bude ba\u010den u more.” Mnogi smo sabla\u017enjeni i zavedeni od lo\u0161ih, la\u017enih kr\u0161\u0107anskih roditelja, od nevjernih kr\u0161\u0107anskih sve\u0107enika, od raskolni\u010dkih duhova unutar Crkve, napokon od crkvenih stoljetnih i tisu\u0107ljetnih raskola \u0161to su sablaznili velika mno\u0161tva iskrenih du\u0161a. Zato mnoge du\u0161e tra\u017ee Boga na krivome putu. One nisu krive, ve\u0107 su krivi sablaznitelji njih ili njihovih rodova prije njih, zavodnici, la\u017eni u\u010ditelji i vo\u0111e. No, gdje god da se takva du\u0161a na\u0111e, ako iskrena srca tra\u017ei Istinu, ne\u0107e se mo\u0107i ni\u010dim zadovoljiti dok je ne prona\u0111e tamo gdje ona boravi. Prepoznat \u0107e je po plodovima mira i ljubavi, a ne po rije\u010dima i obredima \u0161to se tu\u0111im perjem kite da prikriju svoju prijevaru. Tko pak bje\u017ei s puta Istine, taj se u zajednici Bo\u017ejih vjernika ne mo\u017ee odr\u017eati. On iz Crkve mora bje\u017eati, jer mu je sablazan kri\u017ea neizdr\u017eiva; kad-tad on odlazi u tabor svojih duhova. On ne tra\u017ei Kri\u017eni put u raj, nego prostrani put hedonizma ovog pokvarenog i preljubotvornog svijeta. Odjeven u haljine la\u017ei, s krunom oholosti na \u010delu, on tra\u017ei vlast, bogatstvo i javni utjecaj i divi se knezu ovog svijeta. Takvi ljudi, \u0161to ih na ropskom lancu u bezdan propasti vodi po\u017euda i oholost, izlaze iz Crkve i okre\u0107u se protiv nje. Kako ka\u017ee sveti Pavao: “onima koji propadaju, \u0161alje Bog djelotvornu zabludu, kad nisu htjeli vjerovati u istinu” (2 Sol, 2,10-12, u prijevodu Ljudevita Rup\u010di\u0107a). Ma, izgleda im kao da je istina, a istina nije! Ali su oni zadovoljni, njima se \u010dini ispravan takav pogled na svijet. <\/p>\n Tu se radi o slobodnom izboru kona\u010dnih svjetova po kojima se ljudi ve\u0107 na ovoj zemlji razvrstavaju, a poznaju se po svjetonazoru, djelovanju i pona\u0161anju. Zato prema sekta\u0161ima treba biti oprezan, da ne povrijedimo i sablaznimo du\u0161e bogotra\u017eitelja na tom za njih do tog trena najboljem putu prema svetom Bo\u017ejem imenu. <\/p>\n Zato u svakom nara\u0161taju postoje prelijevanja iz sekti i drugih vjera u Crkvu i otpad iz Crkve. Gdje je \u010dovjekovo blago, ondje \u0107e mu biti i srce. Ljudi putuju prema svome vje\u010dnom izboru i ne treba ih silom prije\u010diti da negdje ostanu ili da izi\u0111u. Ni Isus nije Judu zaustavljao u zajednici apostola ba\u0161 kao \u0161to nije ni na silu zvao licemjere da postanu njegovi u\u010denici. Svakom \u0107e se dati ono \u0161to on vi\u0161e \u017eeli. I raj i pakao su Bo\u017eji darovi ljudima. Zaista, i kad Bog pakao nudi, i tad On je ljubav. On pla\u010de nad Jeruzalemom, gledaju\u0107i njegovu nadolaze\u0107u propast, ali mu ne \u017eeli oduzeti slobodu izbora. <\/p>\n \u0160to se ti\u010de kr\u0161\u0107anskog ekumenizma, njega ne mo\u017ee biti mimo Bo\u017eje istine i ljubavi. A zajedno nam se daju po Srcu Isusovu pred kojim se ljudi trebaju u svetom strahu klanjati zbog stra\u0161ne \u017ertve koju je podnio radi na\u0161eg spasa i posve\u0107enja. Ekumenizma ne mo\u017ee biti izvan poslu\u0161nosti jer je Krist savr\u0161ena poslu\u0161nost volji O\u010devoj. U Poslanici Rimljanima, i na po\u010detku i na zavr\u0161etku, sveti Pavao pravovjerje poistovje\u0107uje s poslu\u0161no\u0161\u0107u: “navje\u0161\u0107ujemo vam vjeru \u2013 poslu\u0161nost me\u0111u poganima.” Poslu\u0161nost. Kristova je narav Bogu poslu\u0161na narav. Narav Sina poslu\u0161noga, Sluge Jahvina. Demonska narav je sva u neposluhu <\/p>\n Svaki iskren Kristov prijatelj te\u017ei zdravom ekumenizmu, prisnom, kapilarnom ekumenizmu kr\u0161\u0107anske ljubavi, a odbija ga la\u017eni, manifestacijski, koji slu\u017ei monopolu i kojeg monopolisti financiraju i organiziraju glamuroznim skupovima na formalnoj razini. Naravno, diljem tih istih svjetskih metropola, a ne u malim mjestima poput Betlehema, Nazareta, Lourdesa, Fatime, Me\u0111ugorja ili jo\u0161 neznatnijim \u2013 u pustinji, kraj mora ili na gori bla\u017eenstava kako je to Isus \u010dinio. On, koji je molio Oca da svi budu jedno, na kojem se vapaju i temelji ekumenizam, nije brinuo o brojnosti stada, nego o iskrenosti i vjernosti svojih u\u010denika. Na tim zabitim mjestima su se osipali svi oni iz mno\u0161tva i ostalo je samo malo stado apostola pa je \u010dak i njih pitao ho\u0107e li ga i oni napustiti. A tako \u017eestoko osporavani i naglava\u010dke raspeti Petar mu \u017ealosno ka\u017ee da kud \u0107e drugdje oni koji su radi njega sve ostavili doli za njim. <\/p>\n La\u017eni ekumenizam je sablazan za iskrene Bo\u017eje prijatelje. Brojnost pripada svjetini na Kalvariji, a ne malom stadu korjenitih obra\u0107enika. Spomenuh ve\u0107 Betlehem, Nazaret, Fatimu, Lurd, Me\u0111ugorje i neka druga, jo\u0161 neznatnija mjesta. S razlogom to nije Lisabon, Pariz ni Zagreb. A postoji ekumenizam svjetskih metropila, imperijalnih sredi\u0161ta \u0161to se pred Bogom za svoj grijeh ne kaju. Ja u njega ne vjerujem. Koje veze s ekumenizmom ima London, Pariz, Be\u010d, Berlin ili bilo koji drugi monopolisti\u010dki centar iz kojega su se pokretali ratovi i porobljavanja naroda za koje je Krist umro? <\/p>\n – “I Asiz je mali grad.” <\/strong><\/p>\n Da, i Asiz je mali grad. Gospodin hoda rubom ljudskog interesa tako i njegovo djelovanje polazi s tih strana. “Tko se ponizi, bit \u0107e uzvi\u0161en”. Akcije su djela ljudska, a ne Bo\u017eja. Slu\u017eenjem, ljudi sudjeluju u djelu Bo\u017ejem jer je djelo Bo\u017eje ljubav. Akcije pripadaju poganima i one uvijek proizvode veliko poganstvo poput nacisti\u010dkog, socijalisti\u010dkog i demokratskog kojim “vrata paklena” poku\u0161avaju razoriti Crkvu. Kompromisne novotarije s tih skupova \u010desto znaju podmuklo razarati crkvu pa stvarati jedinstvo sve ve\u0107e vojske njezinih razoritelja. <\/p>\n Osobito je opasno kad se mladima serviraju zavodni\u010dke ideje, redovito u ruhu “novoga” i “naprednoga”, kao u politici. Tada zavodni\u010dko djelovanje neko vrijeme zaustavlja u hodu posve\u0107enja kreposne du\u0161e – istinske Bo\u017eje prijatelje i dezorijentira ih u odnosu na tisu\u0107ljetni mu\u010deni\u010dki put Bo\u017ejeg naroda. <\/p>\n Svaki kolektivizam se protivi zajedni\u0161tvu jer zatire osobnost. Kolektivizam stvara izmanipulirane \u010dopore koji vr\u0161e volju svojih demona. A Bo\u017eja ljubav u pustinji njeguje osobnost istinskih sinova i k\u0107eri Bo\u017ejih. <\/p>\n Gledam kao \u010dovjek odgajan u pustinji pod te\u0161kim kri\u017eem moga obra\u0107enja gdje sam upoznao \u017eivoga Boga nepromjenjivu (svevremenu) njegovu crkvu, lijepo je to njihovo dru\u017eenje i kri\u017eni putovi po \u0161umama i gorama. No, pro\u0111e desetak godina, a iz te monolitne grupe mo\u017ee\u0161 sresti tek poneku du\u0161u koja \u017eivi od molitve i euharistije, od sakramenata i vjere, od svetih ti\u0161ina u kojima Bog njeguje savjest i stid i jasno objavljuje svu istinu koja je u sve vrijeme do svr\u0161etka svijeta raspeta na kri\u017eu, a svijet joj se ne klanja, nego je ubija. A od onog odu\u0161evljenog pjeva\u010dkog i putuju\u0107eg mno\u0161tva kr\u0161\u0107anskih izletnika na kraju na\u0111e\u0161 hrpu pogana koji nisu samo izi\u0161li iz otajstvenog sredi\u0161ta Crkve na rub formalne crkvenosti, nego su se neki od njih \u010dak \u017eestoko okrenuli protiv nje. No tako je bilo od po\u010detka i do konca svijeta tako mora biti jer malo je onih koji uskim putem na tijesna vrata ulaze u \u017divot. Ve\u0107ina se uvijek odlu\u010duje za \u0161iroka vrata i prostran put kolektivizma koji vodi u propast (revoluciju). <\/p>\n Ne pretjerujem kad ovako razmi\u0161ljam. Sam Gospodin Isus je na odlasku ostavio jasan kriterij posljednjega suda: Ne\u0107e u kraljevstvo nebesko u\u0107i svaki koji mi govori: “Gospodine, Gospodine!”, nego onaj koji vr\u0161i volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi \u0107e me u onaj dan pitati: “Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime \u0111avle izgonili, u tvoje ime mnoga \u010dudesa \u010dinili?” Tada \u0107u im kazati: “Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!” (Mt 7,21-23) <\/p>\n Ima kr\u0161\u0107ana koji na taj sud i ne misle ili se pona\u0161aju kao lo\u0161i u\u010denici koji misle da \u0107e lako polo\u017eiti maturu. Ispit spasa du\u0161e je mnogo te\u017ei od najte\u017ee mature. Bo\u017eja pravda nije umrla, nego je na neko vrijeme dala prednost milosr\u0111u da se gre\u0161nici mognu vratiti na sveti kri\u017eni put i na njemu na\u0107i vje\u010dni \u017divot. Ovim ne zagovaram dokidanje plemenitih nastojanja unutar crkvenih pokreta, nego nastojim osvijetliti zamke i opasnosti \u0161to ih sobom nosi akcija\u0161ka povr\u0161nost kad je ne prati duboka molitva. Sjetite se da je Isus probdio no\u0107 u molitvi kad je birao apostole, a nije ih vodio na tabor da mu tamo postanu i ostanu vjerni. Apostoli su pristali biti s njime na osamljenom i siroma\u0161nom mjestu. Pa ipak i tamo se na\u0161ao jedan sin propasti. <\/p>\n Zato nikog nigdje ne treba zaustaviti niti i\u0107i na skupove na kojima se svjetina okuplja. Bogu ne trebaju uvje\u017ebani zborovi kolektivista, nego svete du\u0161e dostojne muke Isusove i O\u010deve dobrote. Neka svatko ide svojim putem do vlastitog cilja i neka ba\u0161tini plodove slobodnog izbora! To Bog ho\u0107e. Kao \u0161to nema kolektivnog poroda, tako nema ni kolektivnog spasenja. Svaka \u0107e se osoba pred Osobom Bo\u017ejeg Sina na dan Suda sama pojaviti i polo\u017eiti ra\u010dun za svoj \u017eivot. <\/p>\n Kona\u010dnicu vlastitog \u017eivota biramo mi, a ne Bog. On je ponudio dva vremenita puta sa dva vje\u010dna ishoda, a izbor je prepustio ljudima. Na kraju jednoga je blagoslov, a na kraju drugog prokletstvo. Sveti Pavao vjernima ka\u017ee: “Sve je dopu\u0161teno, ali sve nije dobro, odnosno sve nije na izgradnju.” <\/p>\n Eto\u2026 To su redovite unutarnje borbe koje u duhovnom svijetu Bogu odano srce mora podnositi. Op\u0107enito, te\u0161ko je biti \u010dovjek, jer nas \u0111avli ne vole, a Bog po\u0161tuje slobodu pa na silu ne ulazi nikome u \u017eivot. Ali je i divno biti Bo\u017eji \u010dovjek, jer sav pakao ustaje protiv njega, a ne mo\u017ee mu ni\u0161ta. Sve ga ubija, a on i nadalje \u017eivi. Izgleda kao da je nedru\u0161tveni osobenjak, ali gdje god se pojavi nevolja, tu je prvi u ljubavi prema bli\u017enjima i revno\u0161\u0107u nadma\u0161uje mnoge pokraj sebe. Eto\u2026 <\/p>\n Nitko od nas ne\u0107e spasiti svijet, nego \u0107e, vjerno\u0161\u0107u Bogu u ovakvom svijetu, svatko ima priliku posvetiti se pa postati Bo\u017eji uku\u0107anin. <\/p>\n Bog je onaj koji stvara svijet. Bog je onaj koji ga spa\u0161ava. Bog je onaj koji ga osu\u0111uje kad se svojoj zlo\u0107i prepusti. A mi smo pozvani na spasenje, ako to \u017eelimo i nastojimo oko svoga posve\u0107enja. Zato nikoga ne treba zaustavljati. Poticati treba one koji prihva\u0107aju poticaj. <\/p>\n Kad sam jednom pitao: “Gospodine kome da idem? Ovima su dosta akcije i ljudska slavlja na njihovu zavr\u0161etku. Obrazi im suze ne poznaju niti o\u010di muke pravednika. Kome da idem?” Govori Gospodin: “Samo onome koji tra\u017ei spasenje. Tko ne tra\u017ei spas, njega zaobilazi! Uzalud tro\u0161i\u0161 vrijeme s njime.” Intervju vo\u0111en u Zagreba\u010dkom kazali\u0161tu mladih<\/em> <\/p>\n <\/div>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Moja me karizmatska iskustva ne odvajaju od svete Crkve, ve\u0107 me jo\u0161 dublje u nju ukorjenjuju. Moje karizme i Crkva nikad nisu bile u neskladu. Po ljubavi prema njoj, u poslu\u0161nosti, pou\u010dljivosti i odanosti, moje su se karizme obnavljale i ja\u010dale u\u010diteljstvom Crkve, a i Crkva se bogatila neodoljivom snagom svjedo\u010dke mi misije. Zato sam, nakon posvuda rado prihva\u0107enih katoli\u010dkih radioemisija, kao voditelj duhovnih obnova, jednako rado prihva\u0107en i \u010desto nanovo pozivan u vi\u0161e od 120 \u017eupa diljem svijeta i na\u0161e domovine. <\/p>\n
A Bog voli takva \u010dovjeka i izlijeva mno\u0161tvo utjeha du\u017e cijelog mu \u017eivotnoga puta. <\/p>\n
Drugi znak pojave proroka u ljudskoj zajednici je taj da \u010dovjek koji \u017eivi u Bogu, ne mo\u017ee govoriti iz duha svijeta. Zato je u raskoraku sa svime \u0161to je svjetovno, a ni iz duha roda ne mo\u017ee govoriti pa je u raskoraku sa okorjelim obi\u010dajima i navadama svoje rodbine. On govori iz Bo\u017eje rije\u010di koja \u017eivi u njemu. Ona oblikuje njegov pogled prema mjerilima Bo\u017eje istine i volje, Bo\u017eje ljubavi i mira. Dok svijet uvijek zbog ne\u010dega bjesni, on je mirotvorac, pomiritelj – “ratnik” protiv svoje sebi\u010dnosti. Taj je \u010dovjek Rije\u010d rado \u010duo svim dubinama svoga otvorenog bi\u0107a pa je cijelim srcem prihvatio.
Ta Rije\u010d najprije iz njega progovara njegovim kreposnim \u017eivotom pa tek onda i njegovim ustima. Ne kad bi to on htio po svojoj procjeni, ve\u0107 kad \u0161to Bo\u017ejem Duhu tako zatreba. Zato on, uvijek kad mu do\u0111e sveto nadahnu\u0107e, govori gorljivo i razlikuje se, kako od bijesnih, tako i od mlitavih ljudi. A kad ga Duh Sveti ne poti\u010de, on \u0161utke podnosi ludovanje svjetine, ba\u0161 kao Isus pred Pilatom.
Njegov govor je krajnje jednostavan i jasan. Ne posjeduje pjesni\u010dki uzvi\u0161ene i zanosne rije\u010di, kao \u0161to to rade \u0161amani, vra\u010di, gatari i baja\u010di, \u0161tono u zavijaju\u0107oj formi izgovaraju tajne rije\u010di \u0161to ih ne razumiju, ve\u0107 se ta Rije\u010d ra\u0111a u njegovu srcu kao odraz \u017eive istine protiv koje on ne mo\u017ee biti.
Prorok nema osje\u0107aj da je prorok, ali ima osje\u0107aj dubokog prijateljstva s Bogom. Ta prijateljska bezuvjetna podlo\u017enost prvi je oslonac njegova \u017eivota. Sva hrabrost mu je u neupitnu uvjerenju. Ispunjen je dubokim bogoljubljem. Zato protiv volje ljubljenog Gospodina niti \u017eeli niti mo\u017ee grije\u0161iti. Drugi mu je snaga srca u Kristovu \u010dovjekoljublju \u0161to je spremno i \u017eivot svoj dati za spas ljudskog roda i za dostojanstvo \u010dovje\u010dje naravi. Tako je u njemu utjelovljena zapovijed: Ljubi Boga i bli\u017enjega svoga.
Prorok ne odre\u0111uje sam sebi poslanje, ve\u0107 mu ga Bog iz dana u dan daje, primjereno okolnostima \u0161to ih Duh Sveti pripravlja za Bo\u017eju slavu po spasenju ljudi. <\/p>\n
Svako vrijeme ima svoje proroke, tj., Bo\u017eje prijatelje i svjedoke. Oni bogobojazno ljube \u017eivu svetu Rije\u010d \u0161to im iznutra, kao Samuelu, progovara. Po istoj se bogobojaznosti ona u njih nastanjuje. Kao prvi dar na ljubav prema Kristu (njegovoj utjelovljenoj Rije\u010di), Bog \u0161alje Duha Svetoga da On “djelo Kristovo dovr\u0161i i izvr\u0161i svako posve\u0107enje” – kako stoji u Rimskom misalu, u \u010detvrtoj euharistijskoj molitvi. Taj mu Duh daje sve vidjeti Bo\u017ejim o\u010dima, tako i ovaj zavodljivi, prijevarni svijet bez maske la\u017ei na njemu; gledati ga u vje\u010dnoj Bo\u017ejoj Istini po kojoj \u0107emo jednom biti su\u0111eni.
Rekoh, ni jedna zajednica ne mo\u017ee stvoriti proroka, ve\u0107 ga ra\u0111a Bo\u017eja ljubav u svom prijatelju. Odmah ga podi\u017ee kao svog svjedoka pa ga \u0161alje bogotra\u017eiteljima i stavlja ga za osudu gre\u0161nih savjesti.
Ako tra\u017eimo Bo\u017eju istinu, lako \u0107emo prepoznati proroka. Ljubiteljima la\u017ei oni su smetnja na ne\u010distom putu. Smatraju ih lu\u0111acima i neugodnim, \u0161tovi\u0161e opasnim ljudima.
Prorocima nije lako u svijetu, kao ni Gospodinu, ali im ne pripada ni manje nego njemu: sila rije\u010di i obilje Duha, a o uskrsnu\u0107u, pobjede nad svim njihovim neprijateljima i nagrada vje\u010dnog bla\u017eenstva. Po njima se uvijek jasno vidi da je Bog \u017eiv i da putuje sa svojim narodom.
Postoje proro\u010dke slu\u017ebe Crkve. To je ne\u0161to drugo. To su stale\u0161ki darovi Duha Svetoga za spas Crkve i rast njezine djece u svetosti. Najve\u0107i prorok u svijetu je sama Crkva. Ona \u017eivi od Bo\u017eje ljubavi i toj ljubavi kroz tisu\u0107lje\u0107a slu\u017ei. Crkva svoju proro\u010dku slu\u017ebu podjeljuje kroz vrijeme za to od Boga pozvanim i od apostolskog sabora ovla\u0161tenim du\u0161ama. Te du\u0161e raspola\u017eu svim zaslugama Crkve po rukopolaganju i pomazanju Duha Svetoga. Tako ima slu\u017eba egzorciste koji po zaslugama Crkve ima pravo zapovijedati zlim duhovima i izgoniti ih. Iako taj sve\u0107enik nema osobnih zasluga svetog mu\u010deni\u0161tva, molitve, posta, \u017ertve i pokore, on po ovlasti slu\u017ebe raspola\u017ee svim tim blagom Crkve. Zato – ne pred njim, ve\u0107 pred autoritetom Crkve, koju ovaj u sili pomazanja i posebnog ovla\u0161tenja predstavlja – svi \u0111avli kroz svu povijest redovito uzmi\u010du.
Tako naro\u010dito pomazanjem pri re\u0111enju u proro\u010dkoj slu\u017ebi stoje biskupi i pape.
No, Bog \u0161alje i izvanredne proroke kad vremena postanu prete\u0161ka i kad ljudi crkve tonu u mlakost. Proro\u010dka ih rije\u010d tad budi iz smrtonosne uspavanosti pa daje zamah svetim slu\u017ebama. Proroci uvijek putuju s Bo\u017ejim narodom. Ne ostaju na Horebu niti Taboru, nego s narodom idu kroz nevolje i kraj naroda silaze u getsemansku muku. Proro\u010dka je slu\u017eba temeljna zada\u0107a kr\u0161\u0107anskog poslanja. Njome se Bog po ljudima pribli\u017eava sva\u010dijoj slobodnoj volji i poziva je na obra\u0107enje s obe\u0107anjem spasa. Zato Spasitelj veli svojim u\u010denicima: “Po\u0111ite po svem svijetu, propovijedajte evan\u0111elje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit \u0107e se, a tko ne uzvjeruje, osudit \u0107e se. A ovi \u0107e znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime \u0107e moje izganjati zloduhe, novim \u0107e jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li \u0161to smrtonosno, ne, ne\u0107e im nauditi; na nemo\u0107nike \u0107e ruke polagati, i bit \u0107e im dobro.” (Mk 16,15-18)
Zbog nedokinute na\u0161e slobodne volje, tako mora biti kroza sva vremena. Zato sve\u0107enik bez proroka ne mo\u017ee ispravno voditi Spasiteljevo stado, a niti prorok bez sve\u0107enika. Ni \u017eiva Crkva ne mo\u017ee bez bratskog zajedni\u0161tva proroka i sve\u0107enika pa joj Bog u sva vremena njezine povijest \u0161alje svoje izvanredne sluge, moglo bi se re\u0107i svojevrsne sve\u0107enike, ne po ministerijalnom, ve\u0107 po redu Melkisedekovu.
Bez proroka Crkva brzo zamire padaju\u0107i u formalno mrtvilo i farizejsko licemjerje, to jest u haljine izvanjskoga slavlja. Tada se za arbitre lako podi\u017eu pismoznanci, a ne Kristoznanci, koji teolo\u0161ki cijede komarca, a pro\u017edire devu, to jest, ne mare za \u017eivo Bo\u017eje djelovanje i \u017eivu potrebu spasa ranjenih, tla\u010denih i zarobljenih du\u0161a. Zbog tog mrtvila, zbog te kitnjaste teologije bez srca, kod onih koji silno trpe, a u Crkvi nisu na\u0161li utjehu, lako bujaju krivovjerja \u0161to onda Crkvu progone \u017ee\u0161\u0107e od \u0111avola pristiglih iz pakla. Ja ne vjerujem da Crkva ne mo\u017ee spasiti \u010dovjeka, jer je Crkva Krist. Nevjera ga ne mo\u017ee spasiti. Licemjerna slu\u017eba i pobo\u017enost ne mogu tje\u0161iti izranjeni Bo\u017eji puk. “O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!” (Mt 17,17)
Toliko o prorocima. <\/p>\n
Nemam ja “svojih” \u0161estero djece, nego Bog ima svojih \u0161estero djece kod mene na privremenom \u010duvanju. \u017drtvovao ih je nakratko meni da na njima se nau\u010dim o\u010dinskoj ljubavi kako bi mi se po toj ljubavi srce sjedinilo sa velikim i u svakom dobru savr\u0161enim Srcem na\u0161eg Stvoritelja. Dakle, nisam vlasnik te djece, ve\u0107 “sluga beskorisni”. Na neko vrijeme, dok u tijelu rastu, podi\u017eem ih i \u010duvam kako znam, a ostalo Gospod dovr\u0161ava po njihovoj savjesti i stidu, po gor\u010dini njihovoga kri\u017ea, po Crkvi i svecima na njihovu putu, po izravnoj zraci milosti u pogibeljnim okolnostima njihova \u017eivota, po an\u0111elima \u0161to nad njima bdiju. \u010cim im se po\u010dne du\u0161a buditi i u\u010diti se odlukama slobodne volje, ve\u0107 tad Bog ih zove u zajedni\u0161tvo svetih da se vrate u njegov rajski dom.
Uzornim roditeljskim \u017eivotnim primjerom i pripadaju\u0107im mu svetim odgojem, dijete na vrijeme mo\u017ee otkriti, recimo, da je svijet zao, a Bog dobar, \u017eiv i prisutan, da njegova mudrost \u010duva ljudski \u017eivot, a da ga vra\u017eja (svjetovna) upropa\u0161tava, da bez budnosti i stege nad sobom mo\u017ee lako zapasti u razne zamke propasti i u ralje Zloga, a da se krotko\u0161\u0107u, ponizno\u0161\u0107u i djelima vjere uvijek mo\u017ee spasiti.
Roditelj dijete mo\u017ee dovesti pred Vrata Spasa (Krista) i svjetlom mu svetog evan\u0111elja raskrinkati vrata propasti (grijeh). Mo\u017ee mu \u010duvati i njegovati tijelo da bude \u017eivo i zdravo do ulaska u osobnu borbu s izazovnim duhovima svijeta. U toj, kroz sav \u017eivot, iscrpljuju\u0107oj borbi treba mu re\u0107i da se u svakoj izazovnoj prilici mora jasno opredijeliti \u017eeli li zaista biti s Bogom ili robovati svojim idolima pa ratovati glupo protiv Svemogu\u0107eg. To je temeljna zada\u0107a o\u010dinske slu\u017ebe \u0161to je mnogi, radi parenja bez ljubavi u kojem im se djeca za\u010dinju, propu\u0161taju vr\u0161iti.
Licemjeri slu\u017ee Zlome kada moralno-osjetljivim du\u0161ama nabijaju krivice neugodnim zapitkivanjima za\u0161to nemaju vi\u0161e djece. Nepo\u0161teno je, \u010dak smatram \u0111avoljim glasom, to prisiljavanje ljudi na brojno potomstvo. Brojnost potomaka sama po sebi nikoga ne spa\u0161ava. Ta brojnost nikog i ne posve\u0107uje; ba\u0161 kao \u0161to je jedna kratka i jasna molitva iz srca daleko sna\u017enija pred Bogom od farizejskog nabrajanja i gomilanja krnjih pobo\u017enosti, \u0161to kite samo neva\u017enu vanj\u0161tinu, dok iznutra su bez suza i daha. Jedno jedino sveto dijete svetih roditelja vi\u0161e vrijedi od svih gradova punih razbojnika.
Pitaj Boga, i on \u0107e ti o svemu govoriti! U pravi \u010das \u0107e ti sve postati jasno. Ali ga moli ustrajno i dugo, dok ne preseli\u0161 se i srcem i umom u njegove najdublje ti\u0161ine, jer On u ti\u0161inama govori! A da bi du\u0161a u njih uronila, ustrajno velik napor treba ulagati u krotku budnost da u\u0161utka unutarnje brbljavce koji joj, umjesto Nebeskog Jeruzalema, kule od magle podme\u0107u i prije\u010de let do smirenosti unutarnjeg neba.
Ponekad se divim ljudima koji nemaju ni jedno svoje dijete, a srcem su svoj djeci na svijetu ve\u0107i roditelji od onih koji su ih rodili. Osobito se divim nje\u017enoj ljubavi svetih djevica, \u0161to godinama \u010deznu za udajom, a nije im bilo dano udati se.
Kad mi je u Mostaru pri\u0161la neka starica blizu svojih osamdeset godina pa mi se predstavila: “Ja sam djevojka.”, ostao sam zadivljen. Ljep\u0161eg \u017eenskog lica od njezina ni mudrijeg, ali ni ispa\u0107enijeg u \u017eivotu nisam vidio. Do\u0161la je po blagoslov. Ne za se, ve\u0107 za djecu svoje bra\u0107e i sestara i za njihovu brojnu unu\u010dad. Svakoga je imenom zazvala u blagosti najnje\u017enije majke. Shvatio sam: to je majka cijeloga joj roda. Jo\u0161 vi\u0161e, po Duhu Svetom to je u njoj Majka cijelog ljudskog roda, sveta Bogorodica, sa kojom je \u010dvrstom vjerom uvijek povezana.
Svjetina te divne Bo\u017eje mu\u010denice smatra jadnim, bijednim i ne\u010dasnim pa ih \u017eeli na svoj na\u010din “usre\u0107iti”.
Duhovne zmije, kroz umiljate rije\u010di i tobo\u017ee dobronamjerna pitanja, znaju gorko ujedati srca Bo\u017ejih djevica. To ne \u010dine samo zavodljivi demoni svijeta, nego i demoni roda po jeziku bliskih uku\u0107ana, a da ljudi ne znaju ni \u0161to ni za\u0161to tako govore: “\u0160to \u010deka\u0161? Za\u0161to se ne udaje\u0161? Prolazi ti vrijeme. Ti si previ\u0161e izbirljiva. Tebi nitko ne valja. Udaj se za crnog Ciganina; samo se udaj. Ti bi bila divna supruga i majka. Ba\u0161 mi te \u017eao. Jadnica!”
U svom roditeljstvu, redovito tra\u017eim pomo\u0107 svetih djevica. Govorim im iskreno: “Budite djevi\u010danske majke svakom mome djetetu, jer va\u0161a Bogu posve\u0107ena srca na moju (odnosno Bo\u017eju) djecu mogu vi\u0161e ljubavi izliti od nas koji \u017eivimo nesavr\u0161enu bra\u010dnu ljubav u svojim bra\u010dnim i obiteljskim neredima i tjeskobama.”
Ne grije\u0161im ni protiv Boga ni protiv supruge niti protiv na\u0161e djece kad djevice molim za maj\u010dinsku pomo\u0107, jer roditeljstvo nije bitno povezano sa fizi\u010dkim za\u010de\u0107em i ra\u0111anjem. Ono je duhovna kategorija. Prvenstveno to je slu\u017eba srca. Zbog tog nedostatka pre\u010diste ljubavi Boga, Oca na\u0161ega, umjesto da djeca svoje biolo\u0161ke roditelje po\u0161tuju i vole, veoma \u010desto ih ne podnose, osu\u0111uju, u najgorim slu\u010dajevima duhovno propalih rodova, \u010dak i proklinju.
Zato se treba obra\u0107ati pre\u010distoj Majci Bo\u017ejoj i svetim djevicama-mu\u010denicama koje Boga proslavljaju da nam budu trajna pomo\u0107 u roditeljskoj slu\u017ebi.
Mnogi roditelji i poro\u0111eni svoju djecu kroz grubi obiteljski \u017eivot trajno abortiraju, a da toga nisu svjesni i da se pri tom jo\u0161 u roditeljstvu smatraju savr\u0161enim.
Bog ho\u0107e da \u010dovjek bude stvoren \u2013 da se tijelom rodi. On ho\u0107e da bude spa\u0161en, da mu se du\u0161a iz klonu\u0107a i ropstava u koje zapada na prostranim i izazovnim poljima slobodne volje spasi. Napokon, on ho\u0107e da se i duhom rodi za vje\u010dni \u017eivotu u njegovu raju; da se posveti. Mnogi nisu svjesni ni da je tjelesni abortus, ne samo tjelesno ubojstvo \u010dovjeka, nego i njihova objava rata vlastitom Stvoritelju. A da, osim tjelesnog, postoji du\u0161evni i duhovni abortus na to ni ne pomi\u0161ljaju.
Roditeljstvo se mjeri Bo\u017ejom ljubavlju u svetosti trajno otvorenom srcu, a ne brojem tjelesnoga jata djece iz pre\u010desto ne\u010distoga krila. Katkad ta brojnost vi\u0161e o\u010dituje bludnost negoli svetost kr\u0161\u0107anskih roditelja. Zato \u0161to su za\u010deta “Bogu iza le\u0111a”, to jest, mimo molitve i duhovne priprave na sveti bra\u010dni stvarala\u010dki \u010din – u \u010disto ljudskoj po\u017eudi i strasno raspame\u0107enoj pohoti, bez Duha Svetog od samog za\u010de\u0107a, ta djeca su, poput svojih roditelja, jednako siroma\u0161na – sasvim tjelesna. Zato se u njihovim obiteljima o\u010dituju plodovi tijela: “bludnost, ne\u010disto\u0107a, razvratnost, idolopoklonstvo, vra\u010danje, neprijateljstva, sva\u0111a, ljubomor, srd\u017ebe, spletkarenja, razdori, stran\u010darenja, zavisti, pijan\u010devanja, pijanke i tome sli\u010dno.” (Gal 5, 19-21) A kad su djeca svetih roditelja za\u010deta u Duhu Svetom i potpunom predanju Bo\u017ejem roditeljstvu, onda se u takvim obiteljima jasno o\u010dituju plodovi Duha: “ljubav, radost, mir, velikodu\u0161nost, uslu\u017enost, dobrota, vjernost, blagost, uzdr\u017eljivost.” (Gal 5, 22) <\/p>\n
U ovo, po svjetsku, globalno uniformirano vrijeme, u kojem smo izdresirani biti \u010dlanovi bezbo\u017eni\u010dkog dru\u0161tvenog \u010dopora – s “novim” ujedna\u010denim i monopolu po\u017eeljnim navikama i obi\u010dajima modernisti\u010dke antikulture i anticivilizacije, a ne biti osobe, kako je to Bog htio, tko god poku\u0161a napraviti mali iskorak iz op\u0107eprihva\u0107enog, zapravo op\u0107enametnutog pomodarskog stroja dru\u0161tvene dresure, “svojima” izgleda u najmanju ruku \u010dudak, zato \u0161to ih njegova sloboda “napada”, bolje re\u0107i, zorno prokazuje njihovo ropstvo. Zbog toga svaka formalno oko\u0161tala obi\u010dajna sredina i dru\u0161tvena struktura, pa tako i ona formalno kr\u0161\u0107anska, s nelagodom trpi slobodna \u010dovjeka, \u010dak ako i nije iz njihova roda ili dru\u0161tvene sredine. Robovi se boje slobodnoga jer pred njim moraju gledati svoje ropstvo. Ina\u010de umi\u0161ljaju da su kraljevi, da su im dronjci rasko\u0161ne haljine, a stra\u0107are rasko\u0161ni dvorci u kojima \u017eive bulje\u0107i u televizor \u0161to ih vara da je sav svijet njihov.
U po\u010detku, pri mojim prvim nespretnim i nesigurnim koracima u vjeri, naro\u010dito kad bih se morao javno o\u010ditovati kao kr\u0161\u0107anin i prakti\u010dni vjernik, snaga je svijeta bila mnogo ja\u010da od mene. Bolno sam pro\u017eivljavao ve\u0107 najsitnija podbadanja. Oni su tako\u0111er bili tla\u010deni od istih zloduha koji su ih silili na grubost prema meni. Ja sam tad mislio da su namjerno zli, a nije bilo tako, jer su bili robovi, a ne dragovoljne sluge Zloga. \u010cim sam se ohrabrio u srcu oprijeti njihovim neprijateljskim nadahnu\u0107ima pa biti jasan u stavovima vjere, hrabro svjedo\u010de\u0107i za Boga, ne obziru\u0107i se na to \u0161to \u0107e tko o meni misliti, Duh Sveti je po\u010deo sve dublje prodirati u moj \u017eivot i davati mi Kristovu pobjedu. Tek po jasnom opredjeljenju i \u010dvrstom predanju, mogao je s lako\u0107om obuzdavati mo\u0107 zlih nadahnitelja i kolege mi pretvarati u opet blage ljude. Malo po malo, kao svjedo\u010dki kvasac, moj je \u017eivot po\u010deo djelovati na njihove \u017eivote. Ako i nisu pri\u0161li Crkvi, nisu vi\u0161e mogli biti zagri\u017eeni crkveni protivnici jer im je \u017eivi Krist u \u017eivu kr\u0161\u0107aninu me\u0111u njima dobrotom Duha Svetoga postajao blizak, poznat i po\u017eeljan. <\/p>\n
A i u mome je obra\u0107eni\u010dkom sazrijevanju pro\u0161lo vrijeme straha od Zakona, kad sam im, zbog zakonske krute pravednosti, bio \u010dudan, a i oni meni neugodni zbog ideolo\u0161ke zadrtosti protiv kojeg su mi nedostajale jasne i sna\u017ene rije\u010di. Pristankom na ljubav najprije sam pobijedio sebe pa tek onda, snagom iste ljubavi, pora\u017eavam zla njihovih srdaca.
Iskreno im po\u0161tujem slobodu. Premda \u017earko \u017eelim, ja \u010dak ni srcem ne zahtijevam da budu drugo od onog \u0161to jesu. Za uzvrat su i oni pristali da im budem njihov “malo neobi\u010dni um”, svojevrsna duhovna egzota, jer s Gospodinovom blago\u0161\u0107u u mom srcu, osim kad se odlu\u010duju na grijeh, uvijek im se ugodno susresti.
Mi ne \u017eivimo kao paralelni svjetovi. Bo\u017eji Duh i mojom naizglednom pasivno\u0161\u0107u potajno djeluje u njihovim srcima. Recimo, kolegica koja psuje, \u010dim me ugleda, ka\u017ee kolegama: “Ja nisam normalna; ja pred njim vi\u0161e ne mogu govoriti.”
To su dobronamjerni ljudi i na\u0161i su osobni i radni odnosi jako dobri. Otkad ustrajno molim za svoje radno mjesto i du\u0161e svojih suradnika, u ovom kazali\u0161tu nema vi\u0161e svjesno zlu okrenutih ljudi. Njih je na mom \u017eivotnom putu bilo samo onoliko koliko je moje srce bilo bez ljubavi. Pred ljubavlju svaka zlo\u0107a bje\u017ei. Tako i okorjeli gre\u0161nici urlaju na svete kao onaj opsjednuti iz Gerase u kojem je bila Legija. <\/p>\n
Kazali\u0161te je u svakom svome poslu jedno prostrano duhovno boji\u0161te gdje se \u017eestoko bore i nadme\u0107u sve raznorazne inspiracije, a to zna\u010di svi duhovi \u2013 Bo\u017ejeg i paklenog svijeta.
Ne mi, nego Duh Sveti na radnom mjestu jednog kr\u0161\u0107anina. <\/p>\n
Da nije srela \u017eivoga Boga, ne bi tamo i\u0161la. Za ljude u svijetu je \u010dudo \u0161to je oti\u0161la u samostan. Za svete najnormalniji i najsretniji \u010din u \u017eivotu. Za nju to je \u017eivotna novost s \u010dijim \u0107e se otajstvenim dubinama tek susretati.
Bo\u017eji borci stoje pred mnogim ku\u0161njama i neprestanim izazovima. Ne\u0107e joj biti lako u redovni\u010dkom \u017eivotu, i to znatan dio puta dok joj se du\u0161a sasvim ne o\u010disti od tragova staroga \u017eivota jer \u0107e agresivne duhove kazali\u0161ta i karijere trebati pora\u017eavati mo\u017eda i godinama. Oni se ne mire s njezinim izlaskom iz njihovoga ropstva. Oni se najo\u010ditije vide u ispadima gluma\u010dke ta\u0161tine. Zato \u0107e se, Edita, uporno i dosadno, katkad zavodljivo, katkad iznenada i surovim tla\u010denjem \u017ealjenja, tuge i bole\u0107ivih uspomena obru\u0161avati na njezinu du\u0161u ne bi li je natrag povukli. Te \u0107e slike staroga \u017eivota mo\u0107i svladati samo odlu\u010dnim i jasnim odricanjem. Tako\u0111er i ustrajnim opredjeljenjem za novi \u017eivot u Kristu, mudri \u017eivot u obilju svete Bo\u017eje ljubavi.
Ja vjerujem da \u0107e ona, u blagosti srca puna svete ljubavi prema svima, moliti za gluma\u010dki svijet, kao \u0161to to i sam molim, ne navezuju\u0107i se ni na koga niti se obziru\u0107i na ispade i\u010dijega ropstva. Tako \u0107e se u kazali\u0161ni zrak spu\u0161tat njezin vje\u010dni Mir (Krist).
Gospodin Isus je svim svojim prijateljima zajam\u010dio patnju. Uvjeren sam da \u0107e je i ona imati. To je patnja po promislu Bo\u017ejem koja ra\u0111a spasonosno i trajno obra\u0107enje, kako ka\u017ee sveti Pavao. Ispit vjere \u2013 vjernosti Ljubavi! – pola\u017ee se u nevoljama.
Name\u0107e mi se pitanje: nije li ve\u0107 samim izborom samostana stavljena na prvu svoju ku\u0161nju u redovni\u010dkom \u017eivotu?!
Naime, ako se ve\u0107 odlu\u010dila za Karmelski red, za\u0161to nije ponizno pri\u0161la prvom samostanu karmeli\u0107anki u svojoj blizini? Za\u0161to ba\u0161 “u glavu” – u Avilu, tamo gdje je bila sveta Velika Terezija? Je li to \u017earka \u017eelja za posve\u0107enjem pod zagovornim okriljem svete Terezije, ili je tu jo\u0161 prikriven mali repi\u0107 gluma\u010dke oholosti koja se ne da iskorijeniti doli da se du\u0161a spusti u pra\u0161inu. Morat \u0107e jednom shvatiti da je potpuno svejedno je li u Terezijinom mati\u010dnom samostanu, u Avili, ili ovdje kod nas u Brezovici, Klo\u0161tru Ivani\u0107u, Mariji Bistrici…
Kad to shvati i do\u017eivotno prihvati, tek tad bismo u njezinu liku mogli nazirati jednu na\u0161u novu sveticu.
Dug je put do pobjede nad demonskim svijetom i mu\u010dna je borba posve\u0107enja. \u017delim da do svr\u0161etka svog zemaljskog vijeka ostane Bogu vjerna pa postigne vijenac neprolazne slave, za razliku od napu\u0161tenih patvorina slave u gluma\u010dkoj karijeri \u0161to ve\u0107 tjedan nakon premijere padaju u nepovratni zaborav.
Ne mislim da je odlaskom u Avilu \u0161to krivo u\u010dinila, \u017earka ju je \u017eelja za Karmelom tamo odvela, ve\u0107 iz riznice sveta\u010dke mudrosti znam da je nezrelost prva muka svakog \u010dovjeka, tako i kr\u0161\u0107anina. Ba\u0161 svatko samo kroz nevolje mo\u017ee i treba sazrijevati. Ona danas nije zvijezda samostana u Avili, ve\u0107 pravo malo duhovno dojen\u010de koje Crkva Bo\u017ejim mlijekom doji dok ne poraste u gorostasnu \u017eenu od koje se svi demoni stra\u0161e, kao \u0161to je bila sveta Terezija. <\/p>\n
Rekoh: “Ti ma\u010di\u0107i su demoni tvoga roda, ku\u0107ni duhovi \u2013 kako su ih poznavali i zvali stari Rimljani, umiljati duhovi la\u017ei, gre\u0161nih nagnu\u0107a, navika i oholih misli \u0161to ih “na\u0161i” maze kao op\u0107eprihva\u0107ene stavove i navike grlatih i \u0161aljivih mu\u0161karaca i \u017eena na\u0161ih okorjelih rodova i domova. Ti si ih, kroz ove na\u0161e razgovore i molitve, prepoznala pa izbacila iz svoje ku\u0107e (du\u0161e). Postom i pokorom ih iz svog tijela tjera\u0161 pa ih tako zbiljskim \u010dinom obra\u0107enja osu\u0111uje\u0161 u vlastitom rodu. Kako vi\u0161e ne mogu na isti na\u010din zavodni\u010dki djelovati protiv tvoje du\u0161e, preru\u0161avaju se u ne\u0161to \u0161to bi tebi u novoj \u017eelji i znati\u017eelji moglo biti prihvatljivo. Ovaj put u ruho la\u017ene crkvenosti, u vukove u janje\u0107em runu, u la\u017ene duhovne u\u010ditelje i vo\u0111e, samozvane karizmatike, zanesenjake \u0161to odstupaju od jedinog ispravnog, krotkog i poniznog puta posve\u0107enja s kojeg se na oltar uspinju svi sveci. To su oni ljudi \u0161to svojim naukovanjem i \u010dudesima zaobilaze tajnu kri\u017ea i spasonosne posve\u0107uju\u0107e Muke. Zato ka\u017eu: ‘Sad \u0107emo se presvu\u0107i u bijelo da nas ne prepozna.’ Zato budi budna na svom novom (duhovnome) putu da te ne prevare pa zavedu neki skorojevi\u0107i (novatori) koje Bog ne \u0161alje, ve\u0107 pakleni knez da s vje\u010dnoga Puta odvra\u0107aju Bo\u017eju neja\u010dad. Ti duhovni hedonisti, iluzijama opijeni “veseljaci”, \u0161to svojim se veseljem rugaju Muci Raspetoga i strahoti getsemanske no\u0107i, \u0161to lutaju po dolini suza kao da su u raju, kako ne \u017eive u Raspetoj Istini, nije im dano shvatiti da su vra\u017eji poslanici i najgori su od svih napasnika du\u0161a. \u010cuvaj ih se! Provjeravaj duhove i ne idi za bilo kim znaju\u0107i da svaki \u010dovjek slu\u017ei svome nadahnitelju!”
Tipi\u010dan znak da netko nije Bo\u017eji je taj \u0161to druge nasilno tjera u “raj” skovan prema mjerilima svoje samovolje. Tjera u umjetno veselje, \u0161to ne mari za suze i bol pa tako, zapravo, prezire realnost kri\u017ea kojeg treba uzeti i s njim vjerno nasljedovati Isusa. On ni\u0161ta ne poduzima da se du\u0161a posve\u0107uje kroz oganj patnje, kro\u0107enja i odricanja, gdje je posve\u0107enje volji Bo\u017ejoj jedino mogu\u0107e.
Ni bra\u010dni ljudi, mu\u017e i \u017eena, ne mogu se posvetiti mimo \u017eivljenja sakramenta Bo\u017eje ljubavi koja im je povezala srca; sakramenta svete \u017eenidbe. On u sebe uklju\u010duje podjednako bri\u017enu i odgovornu supru\u017eni\u010dku i roditeljsku du\u017enost i slu\u017ebu koja se dade izvr\u0161iti samo u vjernosti Bo\u017ejoj ljubavi. To je njihov temeljni ugovor s Bogom, \u0161to je najprije perom Duha Svetoga tajno potpisan u Bo\u017ejem Srcu i njihovim srcima pa tek onda javno ozakonjen na svetom oltaru pred o\u010dima crkvene zajednice koja im je pritekla u pomo\u0107 svojom \u017earkom molitvom. Mimo trajno \u017eivog saveza Bo\u017eje i njihove ljubavi, nema za njih drugog posve\u0107enja. No, \u010desto se mo\u017ee sresti, kako ljudi vele \u2013 “sjajnih”, “anga\u017eiranih” (formalno) laika u Crkvi, a sabla\u017enjivih mu\u017eeva i \u017eena, nemarnih roditelja i njihovih te\u0161ko oskvrnjenih i zapu\u0161tenih obitelji.
To se doga\u0111a kada parovi po tjelesnoj po\u017eudi sklapaju “crkvene” brakove \u0161to nisu ni imali otajstvenu stvarnost svetog sakramenta jer su nastali iz neurednih \u017eelja. Po\u017euda se ne mo\u017ee obu\u0107i u haljine svetosti ni nositi krunu sakramenta Bo\u017eje ljubavi jer Gospodin svoje probodeno Srce ne spu\u0161ta na ono \u0161to nije djelo O\u010devo, \u0161to su \u0111avli napravili kao patvorinu istinitog braka. Zato je redovito te\u0161ka i trajna muka \u017eivjeti u takvim la\u017enim brakovima.
La\u017eni brakovi mogu nastati po zavo\u0111enju pomodarskih trendova (to su duhovi svijeta) ili po prisili roditelja (duhovi roda). Mo\u017ee i po otvorenom sotonskom nadahnu\u0107u: sumnji, tjeskobi i strahu. Sumnja veli: “Mo\u017eda je Bog na me zaboravio.” Tjeskoba veli: “Ne mogu ja vi\u0161e \u010dekati. Idem bilo koga loviti.” A strah veli: “Vrijeme mi prolazi. Bolje mi se o\u017eeniti (udati) za bilo koga samo da ne ostanem sam (sama.)”
Kod onih \u0161to srcem nisu \u010dvrsto u Bogu, i magija \u010dini svoja zla; \u010daranje, vra\u010danje, gatanje, proklinjanje, zlo oko, uroci, horoskopi, bioenergije, radiestezije, reiki, bioritmovi, gledanje u dlan, kavu, olovo, listove \u010daja, proricanja i kojekakva samozvana vidovnja\u0161tva i mo\u0107i. <\/p>\n
Pojednostavljeno bi se moglo re\u0107i: \u010dovjek svijeta \u010dovjek je akcije, a Bo\u017eji \u010dovjek je \u010dovjek kontemplacije, sjedinjenja s Bogom po ljubavi. \u010covjek svijeta sve \u010dini sli\u010dno vihoru \u0161to za sobom pusto\u0161 ostavlja, dok je Bo\u017eji \u010dovjek poput cvjetnog mirisa \u0161to opija du\u0161e bo\u017eanskom ljepotom i smiruje ih u zajedni\u0161tvu vjere, pouzdanja i ljubavi ve\u0107 na zemlji do rajske ugode.
Ljude od pretjerane akcije mu\u010de neke potajne nevolje. U obiteljskom \u017eivotu ili kojem drugom \u017eivotnome krugu nije im sve u redu. Kad na\u0111u priliku, \u017eale se kako ih njihovi ne prihva\u0107aju. \u010cak tvrde kako bi za Boga mogli mnogo vi\u0161e u\u010diniti kad ne bi \u017eivjeli s takvim ljudima.
Biti mu\u017e, biti \u017eena i biti roditelj, to troje je istinito ljudsko odre\u0111enje. A \u0161to se ti\u010de odrastanja i sazrijevanja, tu svatko od nas zauvijek ostaje Bo\u017eje dijete koje raste prema svetom roditeljskom uzoru, \u0161to nije mu korijen u nesavr\u0161enom \u010dovjeku, ve\u0107 u savr\u0161enom Bogu.
Kr\u0161\u0107anstvo nije tr\u017enica na kojoj bira\u0161: ovo ho\u0107u – ovo ne\u0107u, ve\u0107 odre\u0111enost i jasno\u0107a istine u kojoj se uzima sve ili se sve ostavlja. Nema drugog puta u \u017eivot mimo Istine. Slu\u017eenje i samovolja nikad ne idu zajedno. Me\u0111u njima nikad nema mira. <\/p>\n
Crkva je ro\u0111ena u apostolskom zboru i ona je kroz sva vremena apostolska.
Krist je apostolima neopozivo dodijelio svoju vlast: “Zaista, ka\u017eem vam, \u0161to god sve\u017eete na zemlji, bit \u0107e svezano na nebu; i \u0161to god odrije\u0161ite na zemlji, bit \u0107e odrije\u0161eno na nebu.” (Mt 18,18) i jo\u0161 potvrdio rije\u010dima: “ja sam s vama u sve dane – do svr\u0161etka svijeta” (Mt 28,20). On se tako po slu\u017eenju uvijek jedne te iste apostolske Crkve otajstveno i iskustveno daruje nama. Mi se Njime pri\u010de\u0161\u0107ujemo u Crkvi, u njezinom temeljnom obredu, Svetoj Misi. Kroz otajstveni \u010din svete pri\u010desti, du\u0161a nam uranja u Bo\u017eji mir i u\u017eiva plodove blagoslova u samoj bogo\u010dovje\u010djoj naravi. Eto za\u0161to se mimo Crkve ne mo\u017ee u\u0107i u zbilju otkupljenja i preobrazbe iz smrtnika u besmrtnika.
Jedan je komunisti\u010dki obra\u0107enik nakon obra\u0107enja priznao: “Kad ozbiljno razmislim, komunisti nisu imali nikakve \u0161anse pobijediti Crkvu, jer oni nisu imali ljudima ponuditi ni\u0161ta bolje od ovog iskustva spasa i milosti \u0161to im Crkva nudi.”
Kr\u0161\u0107anski su licemjeri gori od neznabo\u017eaca i pogana. Oni su trule\u017e unutar Crkve jer u njima ne \u017eivi Krist (\u017divot!), ve\u0107 ne\u010dastivi, koji se Bo\u017ejoj volji uvijek opire premda, radi zavo\u0111enja neja\u010dadi i navo\u0111enja klonulih kreposnih du\u0161a na grijeh, glumi an\u0111ela svjetla.
Tko nema istinske vjere, ne mo\u017ee se pri\u010destiti. Ne mo\u017ee. Ne. Jer milost ne silazi u nevjernu du\u0161u. Prema tome, temeljna je svrha slu\u017eenja Crkve sveta Pri\u010dest s Gospodinom koji je ve\u0107 proslavljen uskrsnu\u0107em i sjedi s desna Ocu na nebesima. U tom smislu je Crkva jedina posrednica izme\u0111u Boga i ljudi jer je u njoj \u017eivi Bog Spasitelj, jedini posrednik izme\u0111u Boga i ljudi.
Sveci Crkve su Kristovi \u017eivi udovi; istu vjeru vjeruju, istu volju vr\u0161e i istom se slavom proslavljaju. Kojega god sveca zamoli\u0161 za milost, na njegov je zagovor dobije\u0161 kao od Gospodina. \u017dive, ali ne oni, nego Krist \u017eivi u njima, kako ka\u017ee sveti Pavao (Gal 2,20).
Zato je Crkva jedno jedinstveno otajstveno tijelo Bo\u017eje ljubavi u svijetu. Mi koji smo ovdje pri\u010de\u0161\u0107eni, jedno smo sa onima koji su na nebesima. Po Duhu i Istini jedno. Zato se molimo svecima da nam pomognu. Zato molimo za du\u0161e u \u010cistili\u0161tu da mi njima pomognemo. Zato su nam drage litanije sviju svetih, jer oni su ve\u0107 pre\u0161li prag kamo mi tek smjeramo. Od Henoka, koji je bez smrti uznesen na nebo, pa do posljednjega koji se u istoj vjeri, u novozavjetnom otajstvu, iskreno pri\u010de\u0161\u0107uje, mi smo jedno Tijelo; isti Bo\u017eji narod. Zato i u crkvenoj arhitekturi, i u crkvenoj glazbi, i u liturgiji kad se poku\u0161avaju nasilno provoditi korjenite reforme, ja srcem zastanem i uznemiri mi se dah. Premda me neki poku\u0161avaju uvjeriti da je to dobro i da je to “novi na\u010din slavljenja Boga”, ja po ba\u0161tini Duha osje\u0107am \u2013 “nije to t\u00f4”. Zato ne dam srce novotarijama.
U novatorskoj liturgijskoj glazbi duh se svijeta ruga Onome koji za nas na oltaru umire i ruga se rije\u010di svete molitve. Naime, ima nove “liturgijske” glazbe u kojoj nema\u0161 dojam da na oltaru umire Gospodin i da bi prili\u010dilo u srcu do bola ljubavi i zahvalnosti dostojno mu se klanjati. Neki \u010dak preina\u010duju kanonske tekstove i psalme da ih uguraju u svoje ritmove i rime. To nije slavljenje i hvaljenje Boga. Boga se ne slavi mahanjem, nego kro\u0107enjem kukova da spolnost tako bude \u017ertvovana Ljubavi, a ne predana demonu bludnosti na lomljenje ki\u010dme i razorenje svega hrama Duha Svetoga \u2013 ljudskog tijela.
No, to su ve\u0107 dubine vjere, svijetu nezanimljive. O njima samo “stado malo” razmi\u0161lja. To nije za ovako forumski javne razgovore, ve\u0107 za one koji zbiljski ljube Gospodina. <\/p>\n
….<\/div>\n– Molimo Vas, \u010desto spominjete rodoslovlje. Poku\u0161ajte nam malo rastuma\u010diti jer nismo sigurni da dobro shva\u0107amo. Puno je o tom govora. Na primjer, O. Raniero Cantalamesa, teolog i propovjednik Papinskog doma, je, kako se citira, rekao da, “lije\u010denje obiteljskog stabla nema nikakvih biblijskih temelja,” a sli\u010dno i glasoviti isusovac dr. O. Mihaly Szentmartony da “lije\u010denje obiteljskog stabla nije po sebi religiozni pokret, nego jedna od alternativnih psihoterapija koja uz ezoteri\u010dne upotrebljava i religiozne pojmove i sredstva.” U \u017eupi Sv. Kri\u017ea, u Sigetu je postojao popularni naziv ‘molitve za obiteljsko stablo’, danas – Misa za pokojne. Recite nam Vi malo vi\u0161e o tome, koliko je \u0161to teolo\u0161ka misao, koliko je \u0161to doktrina, ili doktrina koja se razvija u Crkvi, ili ni\u0161ta od ovoga. Jednostavno, ne znamo. <\/strong><\/p>\n
Idem redom kroz Sveto pismo na ona mjesta kojih me u ovom povodu Duh Sveti prisje\u0107a.
Prva Bo\u017eja rije\u010d upu\u0107ena ljudskim u\u0161ima bila je: “Plodite se, i mno\u017eite, i napunite zemlju, i sebi je podlo\u017eite!” (Post 1,28)
Tako je ve\u0107 po\u010detak stvaranja ljudskoga roda ozna\u010den pozivom na suradnju \u010dovjeka (ljudskog para) s vje\u010dnom i sveobuhvatnom Bo\u017ejom ljubavlju. Ve\u0107 je tom prvom bra\u010dnom paru dodijeljena briga za cijelo \u010dovje\u010danstvo. Zar je potonjim bra\u010dnim parovima ta najplemenitija briga za sve ljudske \u017eivote ikad oduzeta ili zabranjena? Zar se ta ljubav mo\u017ee nazvati okultnom? Zar to nije grijeh protiv Duha Svetoga na koji je o\u0161tro upozorio Isus pismoznance, onodobne znanstvene cjepidlake, \u0161to cijede komarca, a pro\u017ediru devu (Mt 23,24), kad su njegovu otkupiteljsku ljubav oklevetali da uz pomo\u0107 Beelzebula, poglavice \u0111avoslskih duhova, osloba\u0111a i ozdravlja ljude. (Vidi Mk 3,22-29) U prah \u0107e jednom pasti sve svjetske katedre, kao \u0161to u prah svakim danom padaju svi njihovi “blistavi” (“prosvijetljeni” = iluminizirani, luciferizirani) umovi.
Dakle, ve\u0107 je na samom po\u010detku svaki pojedinac, osudom samo\u0107e (Post 2,18), pozvan u zajedni\u0161tvo ljudskog (mu\u0161ko-\u017eenskog) para. Najintimnije je pozvan na Bo\u017eju nesebi\u010dnu ljubav koja ne ispu\u0161ta iz vida nikoga od ljudi. Upravo na tu i tako sveobuhvatnu svetu Bo\u017eju ljubav Krist poziva Crkvu.
Nadalje, kao stupovi Staroga zavjeta stoje sveti patrijarsi, rodo\u010delnici blagoslovljenih rodova. Ali i kao opomena budu\u0107im nara\u0161tajima, po\u010dev\u0161i od Adama i Eve, tu se spominju i gre\u0161ni o\u010devi i majke zbog kojih propada njihovo potomstvo. Stari je zavjet pun pri\u010da o povijesti ljudskih rodova.
Vjera je Bo\u017ejeg naroda ukorijenjena u obe\u0107anje Abrahamu da \u0107e biti ocem mno\u0161tva naroda, imati potomaka kao zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj. To obe\u0107anje povezuje pretke i potomke; obvezuje Bo\u017ejeg \u010dovjeka na brigu za \u017eivote svojih potomaka. Stoga s razlogom Stari zavjet zavr\u0161ava sli\u010dnim Bo\u017ejim zahtjevom za uspostavu ljubavi predaka prema potomcima i potomaka prema precima. “Evo, poslat \u0107u vam proroka Iliju prije nego do\u0111e Dan Jahvin, dan velik i stra\u0161an. On \u0107e obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne do\u0111em i ne udarim prokletstvom zemlju.” (Mal 3,23-24)
Odmah nakon tih rije\u010di zapo\u010dinje Novi zavjet, obvezuju\u0107a sveta knjiga svih kr\u0161\u0107ana, ni manje ni vi\u0161e, nego rodoslovljem Isusa Krista, Sina Davidova, Sina Abrahamova.
U prvim se ve\u0107 novozavjetnim recima vidi da Gospodin prolazi kroz rodove. Ra\u0111a se kao jedan od nas. Otkupljuje nas stra\u0161nom \u017ertvom svetog trodnevlja. Silaskom plamenova Duha Svetoga u dan Pedesetnice, potom u istom Duhu kroz cijelu povijest Crkve, otajstvom \u017drtve okuplja i \u010duva svoje otkupljenike te ih, kada to tko dopusti, pretvara u Bo\u017eje svece.
Ba\u0161 zato \u0161to je Otkupitelj posrnulog ljudskog roda, u njegovu rodoslovlju ima bludnica, ubojica i drugih ljudi “od krvi i mesa”, kako ljudi vele. Spasitelj tako, kao prvi \u010din svoga dolaska na ovaj svijet, \u010disti ljudsko rodoslovlje pa se iz koljena takvih nesavr\u0161enih ljudi pojavljuje kao njihov novi porod, kao Svetac Bo\u017eji, kao Sluga Jahvin. On je na se na\u0161e grijehe uzeo, govori sveti Pavao, a Crkva ovu istinu ponavlja kroz vjekove.
Kako je on to na se uzeo na\u0161e grijehe? Tako \u0161to je sebi uzeo tijelo iz tijela gre\u0161nih rodova. Tako \u0161to je uzeo tjelesno srodstvo s nama, postao je nama jednak u svemu, osim u grijehu.
Zlodusi su smjeli pri\u0107i tijelu gre\u0161nih rodova, kao i nama u na\u0161im nevoljama. No, zaslijepljeni mr\u017enjom prema \u010dovjeku, u tom tijelu Sina \u010covje\u010djega, nasrtali su na njega kao da nisu prepoznali Boga Spasitelja, premda su zlodusi onih opsjednutih iz Gadare povikali: “\u0160to ti ima\u0161 s nama, Sine Bo\u017eji? Do\u0161ao si ovamo prije vremena mu\u010diti nas?” (Mt 8,29). Znali su, dakle, da je Sin Bo\u017eji, ali nisu mogli podnijeti tijelo \u010dove\u010dje u koje se utjelovljenjem zaogrnuo. Tolika je mr\u017enja zloduha protiv svakoga od nas. Tako se mogla dogoditi Muka. Ali je Rije\u010d Bo\u017eja u njemu i Duh Bo\u017eji na njemu, porazio grijeh svih nara\u0161taja pa opravdao ljudsku narav i otvorio joj pristup k Ocu upravo kroz mu\u010deni\u0161tvo savr\u0161ene vjernosti i ljubavi prema Bogu i ljudima. Zato i mi, sjedinjeni s Kristom u srcu, po mukama svoga tijela mo\u017eemo sudjelovati u njegovu djelu suotkupiteljskom \u017ertvom.
Sva nam se \u017eivotna borba odvija izme\u0111u te\u017enje du\u0161e za svojim idealom u Bogu i, zbog nasljednoga ropstva (takozvanih zlih sklonosti), otpora porobljenog tijela s krvlju po kojem se bo\u017eanskom idealu protive demoni roda. Oni, po nasljednim – bolje re\u0107i neokajanim grijesima, dr\u017ee\u00a0 nam u ropstvu tijelo i krv sa svime \u0161to tijelu i krvi pripada. A to je prostor i vrijeme, zapravo ovaj svijet. Zato se na\u0161e posve\u0107enje odvija u kro\u0107enju zlih poriva u tijelu i krvi \u0161to ih ba\u0161tinimo od sjemena svojih predaka.
Svome rodu dugujemo tijelo i krv. Po tijelu i krvi, on nam je nalijepljen na du\u0161u pa ga moramo u Bogu nositi do poraza svakog zla u njemu, ili skupa s takvim tijelom propadati ako li se grijehu predamo. Zbog tog duga du\u0161a nam je uronjena u volju roda, druk\u010diju od na\u0161e. Tako se vodi neprestana borba izme\u0111u prijatelja na\u0161e du\u0161e \u2013 Bo\u017ejeg Duha po zdravoj savjesti \u2013 i demona roda po ne\u010distim i nevjernim porivima tijela. To se vodi borba iz me\u0111u njihovih neokajanih grijeha i na\u0161e \u010de\u017enje za “savr\u0161enstvom”, to jest, za Bo\u017ejom sveto\u0161\u0107u. Mi to bolno osje\u0107amo kao dugotrajni razdor izme\u0111u jake i uvijek uredne savjesti i ropskih sklonosti \u0161to nam stanuju u slabosti udova. Osje\u0107amo, sve dok ne pobijedimo; dok ne ovladamo potrebnom krepo\u0161\u0107u.
Sveti Pavao jasno govori o ovome u poslanici Rimljanima: “Moj unutarnji \u010dovjek sla\u017ee se s onim \u0161to je Bo\u017eje, dapa\u010de to i \u017eeli. Ali osje\u0107am drugi zakon u svojim udovima koji vojuje protiv onoga \u0161to je Bo\u017eje, te \u010dinim ono \u0161to ne bih htio” (Rim 7, 22-23) pa se pita: “Tko \u0107e me spasiti od ovog ubogog tijela?” te nastavlja jedinim ispravnim zaklju\u010dkom vjerni\u010dke du\u0161e: “Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu na\u0161em!”
On, Otkupitelj, jedini me mo\u017ee spasiti.
Kr\u0161tenje je savez, a ne magijski \u010din. Savez je ne\u0161to obvezuju\u0107e \u0161to prote\u017ee se kroz cijeli \u017eivot, \u0161to podrazumijeva na\u0161 pravovremeni i odlu\u010dni odgovor na Bo\u017eji poziv na obra\u0107enje i njegovo djelo u nutrini.
On je rekao: “I\u0161tite, i dat \u0107e vam se!” On je zavrijedio otkupljenje svih, ali na meni je da ga za se i za svoje zai\u0161tem. Dok ne i\u0161tem, krsna se milost na me ne mo\u017ee izliti. Ako ne molim, ne mogu primiti puninu Kristova sinovstva i ba\u0161tini njegove zasluge.
U tom smislu, ako je istina kako sam razumio, ti neki ljudi krivo govore.
Samo u kontekstu ovako shva\u0107ene zahtjevne Bo\u017eje ljubavi me\u0111u ljudima, razumljiva je te\u0161ka rije\u010d u prvoj zapovijedi objavljenoj Mojsiju: “Ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Ka\u017enjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do tre\u0107eg i \u010detvrtog koljena, a iskazujem milosr\u0111e tisu\u0107ama koji me ljube i vr\u0161e moje zapovijedi.” (Izl 20,5-6) Svakom \u010dovjeku je povjerena briga za sav ljudski rod jer mu je povjerena savr\u0161ena Bo\u017eja ljubav, njegovo sveobuhvatno \u010dovjekoljublje.
Bo\u017eja rije\u010d je nepromjenjiva i neopoziva. Novi zavjet ne dokida ovu prijetnju, ve\u0107 je Kristovim stradanjem dovr\u0161ava. “Ne mislite da sam do\u0161ao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam do\u0161ao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, ka\u017eem vam, dok ne pro\u0111e nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezi\u0107 iz Zakona ne\u0107e pro\u0107i, dok se sve ne zbude.” (Mt 5,17-18) Kristovim je stradanjem zlo svladano i grijeh dokinut. Tako, tko \u017eivi u njegovoj ljubavi i tko, nasljeduju\u0107i njega, vr\u0161i volju O\u010devu, ba\u0161tini otkupljenje. Tko mu se iznevjeri pa po\u0111e za duhovima neprijateljskog svijeta, izvan otkupljenja je; kao Juda. Njemu prijelaz s ovog svijeta nije bio u slavi raspe\u0107a (nesebi\u010dne ljubavi), ve\u0107 u sramoti vje\u0161anja (sebi\u010dnosti).
Iz prethodnoga sasvim logi\u010dno proistje\u010de shva\u0107anje kr\u0161tenja u smislu saveza koji nas obvezuje na postojano slu\u017eenje Bogu, a ne u smislu jednokratnog magijskoga \u010dina kojim ne\u010diste du\u0161e shva\u0107aju \u017eivot kao Bo\u017eje slu\u017eenje njihovu hedonizmu.
Prvi korak Spasitelja prema nama je dokidanje “isto\u010dnoga grijeha”, otklanjanje utjecaja Adamova i Evina zloduha. Tako se snagom Kristove \u017ertve dokida nasljedni grijeh prvog roditeljskog para. Ali tih parova u rodoslovlju ima jo\u0161 mnogo. Da je kr\u0161tenje magijski automatizam, ne bi Crkva nagla\u0161avala isto\u010dni (izvorni, prvotni) grijeh, ve\u0107 bi tuma\u010dila da kr\u0161tenje bri\u0161e sve nasljedne grijehe, ali nije tako. Kako je kr\u0161tenje savez, a ne jednokratni magijski \u010din, preostaje da pokr\u0161tena du\u0161a i\u0161te da bi joj se dalo (prema Iv 16,24) potpuno otkupljenje. Ta borba se vodi u tijelu i krvi \u0161to ih ba\u0161tinimo od svojih predaka. Tu se susre\u0107emo sa svim nevoljama iz kojih nas treba izbaviti; bolesti, nesre\u0107e, prisile i ropstva.
Glavna zada\u0107a svete Crkve jest briga za sav ljudski rod, slu\u017eenje onoj istoj Bo\u017ejoj ljubavi iz prvog dana povijesti. Stoga je razumljiva njezina ustrajna molitva za du\u0161e u \u010cistili\u0161tu, prikazivanje Svetih Misa za preminule i, napokon, zavr\u0161na molitva u svakodnevnom liturgijskom nizu – molitava za preminule.
Zar nije od Boga nametnuta zada\u0107a da se roditelji brinu o djeci, a djeca o ostarjelim roditeljima? Ta se odgovornost prote\u017ee mnogo dublje, do krajnjih rubova predaka i potomaka. Bo\u017ejom ljubavlju kroz svakog pojedinca treba biti premre\u017een \u010ditav ljudski rod.
Knez svijeta, kao ni njegovi saveznici i izvr\u0161itelji, svjesni ili nesvjesni, ne podnose ovakvu ljubav. Stoga nastoje da ljudi odbace smisao \u017ertve otkupljenja i vlastitu spremnost na suotkupljenje kao i \u017ertvu uop\u0107e. La\u017eni bogovi i robovi hedonizma krivotvore Istinu. \u0160to \u0107e psihologiji, psihijatriji i filozofiji otkupljenje? Ponavljam, njih ne zanima ni u\u010dinak grijeha ni u\u010dinak milosti na du\u0161e, a pre\u017eu da sve du\u0161e pokore.
Kad sveti Pavao pi\u0161e Korin\u0107anima: “Dozivljem vam, bra\u0107o, u pamet evan\u0111elje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, po kojem se spa\u0161avate, ako dr\u017eite \u0161to sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. (1 Kor 15,1-2) \u2026 \u0160to onda \u010dine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uop\u0107e ne uskr\u0161avaju, \u0161to se krste za njih?” (1 Kor 15,29), kako treba shvatiti ovo nagla\u0161avanje kao ispravnog da se neki “krste za mrtve”?
Zaklju\u010dio bih ovo razmatranje tajne vjere mo\u017eda po smislu jako zna\u010dajnom i potresnom Kristovom prijetnjom: “Jao vama! Podi\u017eete spomenike prorocima, a va\u0161i ih oci ubi\u0161e. Zato ste svjedoci i sumi\u0161ljenici djela svojih otaca: oni ih ubi\u0161e, a vi spomenike podi\u017eete! Zbog toga i kaza Mudrost Bo\u017eja: ‘Poslat \u0107u k njima proroke i apostole. Neke \u0107e poubijati i prognati – da se od ovog nara\u0161taja zatra\u017ei krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen izme\u0111u \u017ertvenika i sveti\u0161ta.’ Da, ka\u017eem vam, tra\u017eit \u0107e se od ovoga nara\u0161taja! Jao vama, zakonoznanci! Uzeste klju\u010d znanja: sami ne u\u0111oste, a sprije\u010diste one koji htjedo\u0161e u\u0107i.” (Lk 11,47-52)
Od kojeg \u0107e se to nara\u0161taja tra\u017eiti ra\u010dun za du\u0161e svih vremena ako li ne od nara\u0161taja kr\u0161\u0107ana koji imaju dar i mo\u0107 po vjeri zaiskati \u017ertvu Kristovu za otkupljenje svih nara\u0161taja \u010dije breme nose u vlastitom tijelu i krvi (po tjelesnom i krvnom srodstvu)?
Je li zabranjeno moliti i prikazivati svete Mise za na\u0161e preminule? Je li zabranjeno moliti za du\u0161e u \u010cistili\u0161tu? Ima nekih me\u0111u nama koji nije\u010du opstojnost Sotone i njegovoga Pakla pa tako i \u010cistili\u0161ta? Njima je egzorcizam smije\u0161an. Zar je Krist la\u017eac kad je o tome govorio, kad je izgonio zloduhe (Mt 8,28-33) i lije\u010dio svaku bolest i nemo\u0107 u narodu (Mt 4,23)? Koga oni izgone? Mo\u017eda Duha Svetoga iz kolebljivih du\u0161a?! Koju oni lije\u010de bolest i nemo\u0107 u narodu? Krist je obe\u0107ao vjeru popratiti \u010dudesima? Gdje su djela toga obe\u0107anja u njihovom \u017eivotu i nau\u010davanju? Gdje je snaga njihove “vjere”? Dao Bog da ih sram bude bar u smrtnom \u010dasu kad ugledaju kome su slu\u017eili pa da im se bar u taj \u010das otvori na korist probodeno Srce Isusovo, kao ono desnom razbojniku.
Tko ima u\u0161i, neka \u010duje!
Dakako, Sotona se pretvara u an\u0111ela svjetla pa i sluge njegove. (2 Kor 11,13-14) Zato treba dobro provjeriti na \u010demu se temelje pojedini karizmatski nastupi i u\u010denja. S pravom Crkva oprezno i polako prou\u010dava sve pojave u svojoj duhovnoj povijesti i s pravom je kriti\u010dki postavljena prema svemu novom, ne da odbaci, ve\u0107 da prou\u010di i prepozna duhovne izvore. U tom smislu kvalifikacije spomenutih komentatora imaju hvale vrijednu osnovu. Ali, ako bi se sa kukoljem pokosilo i \u017eito, to ne bi bilo dobro.
Predao sam se vjeri u Krista Isusa bez pridr\u017eaja i kolebanja. Zato sam stekao brojna iskustva spasa, kako vlastitoga, tako i bli\u017enjih za koje sam molio.
U najkra\u0107em, za ilustraciju \u017eivota u vjeri, evo samo jednog svjedo\u010danstva.
\u017dena se udala. Svekar i svekrva je na vjen\u010danju proklinjali. Nisu je htjeli za \u017eenu svoga sina. Rodila dvije k\u0107eri. Jedna umrla. Napravili ku\u0107u u svekrvinu dvori\u0161tu, ali nisu zemlju preveli jer nisu imali za porez i takse. Kad je ku\u0107a bila dovr\u0161ena, umre joj i mu\u017e. Na samom pogrebu, svekrva joj veli: “Izlazi iz ku\u0107e ili je nosi odavde; dvori\u0161te je moje!” Zove mamu u Njema\u010dku: “Mama, na\u0111i mi posla da spasim sebe i ovo dijete!” Na\u0111e joj mama zaposlenje, ali kao da joj netko nevidljiv krade sve \u0161to zaradi. Ni\u0161ta za\u0161tedjeti ne mo\u017ee. I jo\u0161 su joj lije\u010dnici pred polazak u Hrvatsku otkrili rak dojke u opasnoj fazi. Do\u0161la moliti za spas te k\u0107eri koja joj je ostala sa svekrvom. “Bojim se da mi ne upropasti dijete jer ta \u017eena nikad nikom nikakvo dobro nije u\u010dinila.”
Velim da ni\u0161ta od nabrojanoga nije korijen njezinoga zla. Temeljno je tvoje pitanje: Za\u0161to nema\u0161 blagoslova? Za\u0161to \u017eivi\u0161 kao da Bog ne postoji i kao da nikad nikom nije dobro \u010dinio? Netko ti je oduzeo blagoslov i ostavio u ba\u0161tinu svoje prokletstvo. Vjerojatno netko me\u0111u precima, prema prvoj zapovijedi danoj Mojsiju, do tre\u0107eg i \u010detvrtog koljena. Mo\u017ee\u0161 li oprostiti toj du\u0161i ili tim du\u0161ama njihovo zlo? Veli: “Opra\u0161tam svima sve samo da ove muke ve\u0107 jednom prestanu.”
Tad sam po o\u010dinskim ovlastima sakramenta svete \u017eenidbe molilo za opro\u0161tenje grijeha njezinih predaka i u ime Isusovo podijelio joj o\u010dinski blagoslov.
Peti dan ovako zove: “Nakon va\u0161e molitve, dogodilo mi se ne\u0161to neobi\u010dno. Po zavr\u0161etku slu\u0161anja va\u0161eg CD-a sa seminara ‘Ozdravljenje kroz nara\u0161taje’, gdje svjedo\u010dite iskustva vjere i naslije\u0111a, u meni je jasno odjeknula rije\u010d: ‘Ti ima\u0161 rak dojke zato \u0161to je tvoj djed psovao sise Majke Bo\u017eje i krv Kristovu.’ Ja to ni od koga nikad nisam \u010dula. A kad sam telefonom mamu upitala, moja mama meni potvr\u0111uje: ‘Na \u017ealost, k\u0107eri, to je \u017eiva istina. Moj pokojni otac je upravo tako sveg \u017eivota psovao. A kad smo mu u smrtnim mukama doveli sve\u0107enika, on ga je istjerao iz sobe. Nije se htio izmiriti ni s Bogom ni s ljudima.'”
No, da \u010dudo bude ve\u0107e, veli ta \u017eena, nad rezultatima obavljenih novih pretrage kod lije\u010dnika u Hrvatskoj, koje su znatno jeftinije od onih u Njema\u010dkoj, sa \u010dudom doktor izjavljuje: “Gospo\u0111o, ja ne znam \u0161to se to dogodilo, ali va\u0161eg raka vi\u0161e nema.”
Ve\u0107 su pro\u0161le tri i pol godine otkako je ozdravila. Kako druk\u010dije doli po otkupljenju? U \u017eivoj vjeri poslu\u017eili smo se Svetom Misom kao otkupninom za grijehe toga djeda. Kad je korijen bio i\u0161\u010dupan, nestala je i njegova posljedica.
O Bogu najsilnije i najizravnije svjedo\u010de njegova sveta djela.
Tko bi se drznuo ustvrditi za djelo Kristova milosr\u0111a da je to uz pomo\u0107 Belzebula, poglavice \u0111avolskog, kako reko\u0161e oni Gospodinovi tjelesni suvremenici, i na njega bi pala ista rije\u010d da je to hula na Duha Svetoga, zbog koje takvoj du\u0161i nema opro\u0161tenja ni na ovome ni na onome svijetu. Ja bih ljudima koji se klanjaju znanosti vi\u0161e nego Presvetome preporu\u010dio da na vrijeme tra\u017ee sveti Bo\u017eji strah, dok se mo\u017ee dobiti, da ne grije\u0161e u prosudbi i da ne zavedu one koji se Krvlju Kristovom peru i spa\u0161avaju. Mno\u0161tvo je kr\u0161\u0107ana kojima nije na sablazan to \u0161to se toliko du\u0161a odvra\u0107a od spasonosnih svetih sakramenata i \u0161alje psihijatru koji Kristu oduzima du\u0161e. \u0160tovi\u0161e, nekima je sablazan kad molimo Otkupitelja da skine sa nas breme gre\u0161nog roda i tra\u017eimo opro\u0161tenje neispovije\u0111enim du\u0161ama me\u0111u na\u0161im precima, ako ih je takvih bilo. Ja to smatram tvrdom nevjerom. <\/p>\n
Zato jako dobro treba paziti \u0161to se javno doga\u0111a sa Svetom Misom i kako joj osobno pristupamo. Tu je na\u0161a otkupnina. Bez nje nikome od Evinih potomaka nema spasa. Sveti\u0161te je Bo\u017ejeg hrama “\u0161ok-soba”, soba za intenzivnu njegu \u010dovjeka koji umire za otkupljenje sve svoje bra\u0107e i svih svojih sestara od prvog para do posljednjeg me\u0111u ro\u0111enima. Oltar je samrtni\u010dki krevet na kojem umire Bo\u017eji Sin da nas spasi; umire svojoj svemogu\u0107oj pravdi da oslabi se do milosr\u0111a, \u0161to nalikuje smrti svake pravednosti pa i samog pravednoga Bo\u017ejeg suda, \u0161to odga\u0111a se do kona\u010dne \u010dovje\u010dje odluke. Zato se tu ne mo\u017ee\u0161 skakati, vikati, pljeskati, tamburati, citirati lude pjesnike i bezumne filozofe. Tu se ulazi sa strahom i u najve\u0107oj poniznosti. Tu svaka bezumljem okaljana glava treba stajati duboko ispod koljena i prepustiti da je u istinski \u017eivot vodi Bo\u017eji um, njegov Duh i njegova Rije\u010d. Samo tad se Kristova smrt pretvara u \u017eivot pokajnika. Amen!
A tko je okajao grijehe nacizma? Kad je to Crkva javno stavila na dnevni red? Tko je okajao grijehe komunizma? Tko \u0107e se drugi kajati negoli narod Bo\u017eji? Samo on ima dar i mo\u0107 spasonosnog kajanja. Oni koji su u ropstvu ne znaju ni gdje su, ni \u0161to su niti \u0161to \u010dine, ve\u0107 lutaju kao ovce bez pastira.
Nadalje, tko je okajao grijehe demokracije; njezinih reformi \u0161to legaliziraju i promi\u010du sotonizam, \u0161to marginaliziraju Krista i Evan\u0111elje, a Duha Svetog (kr\u0161\u0107ansku civilizaciju) progla\u0161avaju krivim za sve nesre\u0107e u svijetu kroz ovu na\u0161u eru. To narod Bo\u017eji treba u\u010diniti, to \u017eivo tkivo Crkve treba u\u010diniti.
Moderni je svijet opusto\u0161io i zatro sva ljudska \u017eivotna stani\u0161ta (sela i naseobine) \u0161to ra\u0111anjem su nastajala kao izravni proizvod \u017eive Bo\u017eje ruke. Vje\u010dne vrijednosti su ono \u0161to Bog stvara i svojim stvorovima daje. To posebno objavljuje \u010dovjeku. Bog stvara osobu kojoj po spolu pripada brak. Braku pripada ra\u0111anje, obitelj i dom. Obitelji pripada kroz pro\u0161le i budu\u0107e nara\u0161taje rod i rodni kraj (zavi\u010daj). Rodovima pripada narod i njegovo duhovno, du\u0161evno i tjelesno stani\u0161te na svijetu, a to je domovina, ne samo u smislu prostora i materijalnih blaga, nego jo\u0161 vi\u0161e vjera i kultura oblikovana u tradiciju. Upravo se za te vrijednosti kroz dramu povijesti zauzima i s Kristom \u017ertvuje Crkva.
Suotkupiteljska slu\u017eba je primarna zada\u0107a Crkve, a tako i svakog kr\u0161\u0107anina. <\/p>\n
Prva je evangelizacija poslu\u017eila proslavi Krista na povijesnoj razini. Ona je bila svojevrsno o\u010ditovanje milosrdne Bo\u017eje ljubavi prema svim narodima. A druga evangelizacija, koju Duh Sveti s posebnim unutarnjim \u017earom mu\u010denika posljednjih vremena pripravlja za Kristov trijumf nad svim njegovim povijesnim neprijateljima, posebno ubojicama njegova euharistijskog utjelovljenja, ima posebnu zada\u0107u pripraviti svece posljednjih vremena za tu proslavu u njihovu \u017eivotu, u\u010diniti ih svjedocima nove – euharistijske Pashe novog Izraela.
Prva je evangelizacija bila navje\u0161taj Evan\u0111elja svima, ponuda svim narodima i o\u010ditovala se najsilnije pokr\u0161tavanjem poganskih naroda. Zato je ona uvelike ostala izvanjska, povr\u0161na, folklorna, gotovo mitska \u2013 na razini duhovnih obi\u010daja poganskih naroda. Nije postala korjenito utjelovljenje evan\u0111eoske Rije\u010di u pokr\u0161tene narode.
Evangelizatori prve evangelizacije su prilazili obi\u010dajima i slavljima pogana da im daju novo – kr\u0161\u0107ansko zna\u010denje, ali se poganstvo i u tom novom ruhu \u010desto znalo o\u010ditovati kao neprijateljstvo prema Bogu Ljubavi. Samo su pojedini iskreni Bo\u017eji prijatelji prihva\u0107ali Evan\u0111elje do kraja pa postajali sveci Gospodnji.
A druga je evangelizacija priprava za vremena posljednjeg i najmasovnijeg – doslovce svjetskih razmjera – progonstva Crkve, kad \u0107e se Crkva tim terorom pro\u010distiti od svih la\u017eaca, po\u017eudnika, pohotnika i idolopoklonika. Tad \u0107e, naime, biti krajnje neugodno i po tjelesni \u017eivot za mnoge opasno u njoj ostati. Zato \u0107e u\u017eivaoci tijela i ovoga svijeta morati tra\u017eiti sigurniji zaklon i gospodara mimo svetog kri\u017ea pa \u0107e prihva\u0107ati sinkretisti\u010dka vjerovanja koja slu\u017ee Antikristu. Jo\u0161 malo i bi\u010d \u0107e Antikristova bijesa udariti otvoreno i krvavo po svemu \u0161to je kr\u0161\u0107ansko u svijetu jer tajne glave globalizma ve\u0107 sada vode otvoreni medijski, sudski i porezni rat protiv Crkve. Ograni\u010dava se sve \u0161to je crkveno. Kleve\u0107e se Crkva na sva usta; medijski, politi\u010dki, vojno i svakako. Jo\u0161 malo i bit \u0107e mogu\u0107e u Crkvi opstati jedino kao vjerni Bo\u017eji mu\u010denik. E za ta vremena potrebna je radikalna evangelizacija srca. Odgoj srca za Evan\u0111elje mira da mognemo prinijeti Abrahamovu \u017ertvu u vrijeme posljednje nevolje \u2013 ostati bez svega vjeruju\u0107i Kristu. Zato ona ne kasni ve\u0107 sti\u017ee to\u010dno u svoj odvijeka odre\u0111eni povijesni \u010das.
“Bog je mrtav!” – vikali su njegovi globalni neprijatelji. “Ne, nego Bog je \u017eiv!” – \u0161ap\u0107u\u0107i govore svjedoci nove evangelizacije i taj je \u0161apat ja\u010di od bojne vike svih na svijetu pogana.
Nitko Bo\u017eji ne mo\u017ee biti vra\u017eji, pa ne znam da kako vra\u017eje bilo vrijeme. Tko je vra\u017eji; tko tra\u017ei ugode ovoga svijeta, ne\u0107e mo\u0107i ostati u Crkvi malog proku\u0161anog stada, ve\u0107 \u0107e je morati na vrijeme napustiti. Tako \u0107e se Crkva o\u010distiti do malog ostatka vjernih slugu, na kojima \u0107e mo\u0107i zasjati sva snaga Kristova, sva snaga svete Bo\u017eje slave.
Kad mrklina prekrije narode \u2013 mrak bezbo\u0161tva i terora paklenih razmjera, a mi smo trenutak prije toga vremena, tada \u0107e se vidjeti da u mraku svijeta zaista jedino Gospodinov \u0161ator svijetli, da je jedino ljudsko uto\u010di\u0161te i lje\u010dili\u0161te tamo gdje je istinska vjera istinskoga kr\u0161\u0107anina. Ne sveta mjesta, nego svete du\u0161e Kristovih mu\u010denika posljednjeg vremena (ovdje ne smjeram na sljedbu koja sama sebe tako naziva) postat \u0107e za mnoge \u017eiva uto\u010di\u0161ta. Eto, tome slu\u017ei nova evangelizacija.
Nju se ne mo\u017ee provoditi kampanjski, globalno, metodama opijene mase, kako to \u010dine neki ljubitelji \u010dudesa. Ne, jer Bo\u017eja ljubav te\u010de kapilarno iz srca u srce i kroz male skupine poniznih du\u0161a ispunjenih svetim strahom, poput apostolske. Sam Gospodin, Svemogu\u0107i Bo\u017eji Sin, mogao se di\u0107i na oblake, kao na odlasku, pa ozgor cijelom svijetu dr\u017eati propovijedi i \u010diniti \u010dudesa, ali nije htio. Izabrao je puno intimniji na\u010din evangelizacije putuju\u0107i s malim skupinama bogotra\u017eitelja i susre\u0107u\u0107i se pojedina\u010dno s njima. To je put iskrene ljubavi i tu se doga\u0111aju \u010dudesne iskrice njezine dobrote \u0161to zapaljuju \u010ditav \u017eivot odu\u0161evljenih sljedbenika. Nije On izbjegavao propovijedati mno\u0161tvu na Gori bla\u017eenstava i rado je u pustinji nahranio dvadesetak tisu\u0107a du\u0161a (5000 mu\u017eeva, ne ra\u010dunaju\u0107i \u017eene i djecu, kako zbraja evangelist). Ali je izbjegavao natiskavanje mno\u0161tva oko sebe pa bje\u017eao na osamu i tim putem vodio u\u010denike. Na goru preobra\u017eenja je pozvao, od njih dvanaest, samo trojicu, a u pustinju je i\u0161ao sam da porazi Zloga i oslobodi tako \u010ditav ljudski rod. To zna\u010di da se i pravi evangelizator mora oboga\u0107ivati istinskom ljubavlju u maloj zajednici vjernih Bo\u017ejih prijatelja i sna\u017eiti se molitvom i \u017ertvom na osami. Tek tad mo\u017ee pobijediti Zloga i slu\u017eili spasu Bo\u017ejeg naroda.
Kroz molitvu, klanjanje, sakramentalno posve\u0107enje, ispovjedno i pokorni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje, misnu \u017drtvu, pri\u010dest i ostale pro\u017eivljene sakramente, \u0161to \u0107e re\u0107i kroz Crkvu i crkvenost na lokalnoj razini (kroz Crkvu, a ne mimo nje!) sti\u017ee se do cilja nove evangelizacije. Nikako druk\u010dije!
Ona ne stvara novu zajednicu Bo\u017ejeg naroda, ve\u0107, sli\u010dno Gospodinovim pismima sedmorim crkvama u Aziji s po\u010detka Otkrivenja, ona prijeti ili gasi svije\u0107njak hladnoj, popustljivoj, pokvarenoj, mrtvoj i oholoj crkvi, a misionarsku hrabri pa preostale vjerne du\u0161e poziva da se vrate “svojoj prvoj ljubavi” (svojoj!, a ne kolektivnoj, folklornoj i obi\u010dajnoj, kojom se zadovoljavaju licemjeri).
Ovaj novi zamah vjere, snagom ponovljenog Bo\u017ejeg cjelova, poziva da se s povr\u0161ine religioznog formalizma neprestano spu\u0161tamo u sr\u017e kr\u0161\u0107anskoga “poziva i dara”, kako pi\u0161e u jednom liturgijskom molitvenom retku \u2013 u \u017eivo zajedni\u0161tvo s Duhom i Istinom. Tako se ostvaruje unutarnje posve\u0107enje du\u0161e, kr\u0161tenje Duhom, \u0161to je daleko va\u017enije od izvanjskog znaka Ivanovog polijevanja vodom gdje stoje oni koji za Duha Svetoga (srcem) nisu ni \u010duli.
Toliko o tome. Idemo dalje u dubine vjere. <\/p>\n
Uzalud je bilo starozavjetnim pismoznancima na Deset Bo\u017ejih zapovijedi dodati jo\u0161 preko \u0161est stotina novih zabrana i propisa. Zaslijepljenim srcima to nije pomoglo da prepoznaju Mesiju, ve\u0107 su ga ubili, misle\u0107i da upravo tako Bogu slu\u017ee.
Iliji ti novi propisi i zabrane nisu bili potrebni. \u0160tovi\u0161e, i bez njih je bio u kolima vatrene ljubavi uzdignut u nebesa da tjelesne smrti ne okusi.
A Henok, sedmi patrijarh nakon Adama, nije ni \u010duo za Zapovijedi sa Sinaja pa je bio uznesen kao Ilija, davno-davno prije njega. Svidjelo se Bogu njegovo srce. Zato ga je uzeo sa zemlje.
I u Davidu je na\u0161ao \u010dovjeka po svome Srcu koji \u0107e ispuniti sve \u017eelje njegove pa mu u Isusu dao karaljevstvo kojemu ne\u0107e biti kraja. Nije se osvrtao na njegove slabosti i grijehe. Sjetimo se da je taj strastveni \u010dovjek ubio najodanijeg svoga vojnika, Uriju, da se domogne njegove \u017eene premda je imao mno\u0161tvo \u017eena. Bog ga zbog tog zlo\u010dina nije odbacio, jer je David, nama na korist i za svjedo\u010danstvo svoje slabosti kakvu i sami trpimo u svojim udovima, ostavio 51. psalam raskajanja.
Jednako ni \u0160imun apostol nije odba\u010den zbog trostrukog zatajenja Isusa u no\u0107i izdaje, nego mu je unaprijed Gospodin dao ime Petar zato \u0161to je poznavao njegovo srce. Naime, Petar se na glas pijetla, sjetio Bo\u017eje proro\u010dke rije\u010di i u raskajanju gorke suze prolio.
Tko ljubi Bo\u017eju rije\u010d, tko ne da sebi po\u010dinka dok ne sagradi njezin dom, taj je \u010dovjek po Bo\u017ejem Srcu. On je dostojan dara posve\u0107enja. David je taj dom sazidao u vidu Jeruzalemskog hrama, a novozavjetni sveci dom rije\u010di Bo\u017eje grade u svom tijelu. Posve\u0107enjem tijela, postaju hram \u017eivoga Boga. “\u017divim, ali ne ja, nego Krist \u017eivi u meni.” – posvjedo\u010dit \u0107e u svoje vrijeme sveti Pavao.
Ljudi mogu jedni druge varati, ali Boga prevariti ne mogu.
Kao iskren Kristov u\u010denik, ja ne\u0107u slu\u017ebu onog nezreloga Petra koji Isusa odvra\u0107a od raspe\u0107a, nego ho\u0107u slu\u017ebu rasplakanog Petra koji vodi du\u0161e kroz njihovo raspe\u0107e za Raspetim Isusom do uskrsnu\u0107a od mrtvih i svete Bo\u017eje slave u Kraljevstvu ljubavi. Ne\u0107u slu\u017ebu Petra koji \u010dvrsto stoji na svojim nogama, \u010duvaju\u0107i \u017eivot svoj, pa zato tone u nevjeru i kroz meke valove, nego ho\u0107u slu\u017ebu nepotopivoga Petra koji se, radi Krista, utjelovljene Istine, daje raspeti naglava\u010dke da vodi Crkvu preko mnogo stra\u0161nijih valova nadolaze\u0107ih tisu\u0107lje\u0107a sotonskoga bijesa i sve vojske njegove iz samog pakla i svih svjetskih krajeva. Petar ima klju\u010deve raja. Ti klju\u010devi su Kri\u017e i Istina. Kri\u017e i na njemu Raspeta Istina!
Evo rije\u010di jednog \u017eivog kr\u0161\u0107anina kojima me je nedavno hrabrio u nekim mojim obiteljskim nevoljama. Veli:
“Kr\u0161\u0107anin je vjernik koji s vjerom prihva\u0107a sve \u0161to ga u \u017eivotu sna\u0111e. Gospodin mi je rekao: ‘Ja sam bio na kri\u017eu. Sad je kri\u017e ispra\u017enjen da ti do\u0111e\u0161 na njega i svi kr\u0161\u0107ani redom. Tu ljubav po\u010dinje. Dok god tra\u017ei\u0161 ne\u0161to za sebe, nisi u ljubavi.’
Ako si se okrenuo Bogu, ti si du\u017ean prihvatiti kri\u017e. Prihvati du\u0161u koja te tako mu\u010di kao kri\u017e i taj kri\u017e nosi do kraja! Ako odbaci\u0161 kri\u017e, ne mo\u017ee\u0161 vi\u0161e biti Isusov u\u010denik. Ni jedan te kri\u017e ne mo\u017ee satrti, ako ga s ljubavlju nosi\u0161. Po tom \u0107e kri\u017eu tvoja obitelj imati milost i spasenje. Kr\u0161\u0107anin pod kri\u017eem mo\u017ee umrijeti, ali ne mo\u017ee odbaciti kri\u017e. Tom \u017ertvom ti otkupljuje\u0161 one grijehe s kojima ste u\u0161li u brak. Bog tra\u017ei nadoknadu za te grijehe. Ako je \u017ertvom svog \u017eivota ne prinese\u0161 ti, morat \u0107e je prinijeti netko od tvoje djece. Samo postom mo\u017ee\u0161 o\u010distiti sebe i svoj rod. Na tebi stoji cijela tvoja obitelj. Netko mora nositi taj kri\u017e. Bog je providio za tu slu\u017ebu tebe i ti si mu se odazvao svim srcem, zato ne smije\u0161 natrag. Ako bi ga ti odbacio, to bi bila katastrofa (i za tebe i za njih).
U\u0111i u radost \u0161to ima\u0161 kri\u017e! On je sredstvo spasa, a ne propasti. Ne tra\u017ei da ti uku\u0107ani budu jednaki jer im nije povjerena ista slu\u017eba kao tebi!
(\u0160utnja.) <\/p>\n
Vjerujem da \u0107e na ove rije\u010di biti i \u0161krguta zuba, ali i unutarnjeg odobravanja i prihva\u0107anja od strane onih koji su po svom kri\u017eu i bla\u017eenoj utjesi spoznali Gospodina. Mora tako biti zato \u0161to ne tra\u017eim slave sebi, nego Gospodinu i ne \u017eudim za svojom ugodom, ve\u0107 za spasom cijelog moga (dragog, jadnog, ali u svecima i proslavljenog) ljudskog roda. Na sve me ovo navodi bogoljublje i \u010dovjekoljublje moga ljubljenoga Gospodina, Isusa Krista.
On svijetu obi\u010dava govoriti u usporedbama. Tako, na iskustva milosti koja sam primio i za se i za bli\u017enje kad sam molio da Bog Otac proslavi Krv svog Sina otkupljenjem na\u0161ih rodova \u0161to jo\u0161 im \u017eivi trag u na\u0161em tijelu i u na\u0161oj krvi, do\u0161lo mi je ovakvo rasvjetljenje. <\/p>\n
Ta, zar nisam dok god \u017eivim u tjelesnom i u krvnom srodstvu sa tim du\u0161ama? Zar Bog mi nije na samom po\u010detku predao \u017eivot u ruke oca i majke? Roditeljska vlast ostaje na meni, kao i moja nad mojim potomstvom “sve dok traje Mjeseca” jer Bo\u017eja ljubav struji kroz sve nas i \u017eeli uvijek da nas u sebi sjedini.
Odmah kod bankrota, kod tjelesne smrti takvog moga pretka, taj pakleni kreditor pristupa ovrsi; svim potomcima izgoni du\u0161u iz tijela i prisiljava ih da njemu robuju pa, makar to du\u0161e ne bi htjele, da jo\u0161 istim grijehom nastavljaju vrije\u0111ati svoga Stvoritelja. To su nevolje ovoga \u017eivota \u0161to ih bez vlastite krivice odreda trpimo i to su takozvane “zle sklonosti” koje nas obaraju u grijeh premda du\u0161a bar nakratko tom se opire. To nisu zle sklonosti, nego to Neprijatelj stanuje u na\u0161em tijelu. Zaposjeo ga je po pravu naslije\u0111a. Zato u 51. psalmu David to\u010dno veli: “Evo, gre\u0161an sam ve\u0107 ro\u0111en.” pa se ispravlja, prodiru\u0107u spoznajom jo\u0161 dublje: “U grijehu me za\u010de majka moja!”
Kad se Duh Sveti odrekne toga psalma pa ga ne bude vi\u0161e \u010duvao u crkvenom Psaltiru, poslu\u0161at \u0107u \u0161to govore protivnici otkupljenja koji tako bjesne protiv takozvanog ili iz ljudske perspektive krivo nazvanoga rodovskog stabla. Ali ne samo \u0161to ga se ve\u0107 tisu\u0107lje\u0107ima Duh Sveti (Ruah) ne odri\u010de, ve\u0107 ga na dobrobit Crkvi trajno nudi kao pokorni\u010dki \u010din. A mislim da David nije srcem bio krivovjerac i da takvom molitvom nije razljutio svoga Svoritelja. Ta, iz njegova je koljena po tijelu na\u0161 Spasitelj. Na njegov je psalam do\u0161ao. I sam je psalme molio. \u0160to vi\u0161e, kad je primio na se grijehe cijelog ljudskog roda, a to zna\u010di i mojih predaka, sav je njegov bio 22. psalam, koji zapo\u010dinje jednako \u017earkim vapajem: “Bo\u017ee moj, Bo\u017ee moj, za\u0161to si me ostavio?”
Dok je Mise, bit \u0107e otkupljenja. Po rije\u010di Bo\u017ejoj znam kada se to ve\u0107 primakao kraj; kad dokinuti budu “\u017ertva i prinos”, kako veli prorok Daniel, kad pojavi se “grozota pusto\u0161i”. A kud \u0107e\u0161 ve\u0107e grozote pusto\u0161i od pusta srca \u0161to navije\u0161ta ljubav, od bakljono\u0161e koji bez Bo\u017eje baklje Bo\u017eji narod vodi kroz mrklinu Antikristovih okrutnih i okultnih vremena. \u0160tovi\u0161e, koji nad evan\u0111elje spasa uzdi\u017ee svjetovne ispraznosti \u2013 filozofiju, psihologiju, pjesni\u0161tvo i psihijatriju, koji “bajkama \u0161kaklja u\u0161i”, kako Timoteju veli sveti Pavao?! Takvih svjetlono\u0161a ima danas mnogo i upozorio nas je na njih Gospodin. To su ljudi posljednjeg vremena; moderni ljudi, koji su zaboravili ili nikad nisu ni \u017eeljeli \u010duti \u0161to su sveci za svog vijeka \u010dinili. A oni su ipak sveci, vjerodostojni Bo\u017eji svjedoci, neki \u010dak i nau\u010ditelji Crkve.
Ne znam o ljudima \u0161to ste ih spomenuli ni\u0161ta niti sam ih sreo da bih mogao o njima suditi, a sve da i znam, ne bih sudio jer sud pripada Bogu Jedinome. Ali znam i osje\u0107am na svakom koraku da duh “djelotvorne zablude” (“djelovanja zavodni\u010dkog”, kako u kasnijem na\u0161em prijevodu stoji; 2 Sol 2,11) na sve strane vezuje nevjeru. Govorim ovo da poslu\u017ei na oprez onima koji se posve\u0107uju; ne kr\u0161\u0107anskim \u010daranjem, ve\u0107, kao i svi sveci Gospodinove ere, \u017eivom Bo\u017ejom ljubavlju \u2013 Svetom Misom.
Ovo nisam nau\u010dio iz teolo\u0161kih predavanja i jalovih intelektualnih rasprava, nego iz kle\u010danja u suzama pred Presvetim. Tu sam samo bio trajno utje\u0161en. Sve ostalo je bila prijevara. Ovo smatram svetom istinom jer je i u molitvama za ljubljene du\u0161e milost Bo\u017eja redovito potvr\u0111uje. Zato mi je Sveta Misa va\u017ena svaki dan. <\/p>\n
<\/strong>
– Sveti Ljudevit Marija de Montfort je rekao glede one biblijske, “jedan je posrednik izme\u0111u Boga i ljudi, \u010dovjek, Isus Krist” \u2013 da “nije li Isus Krist, druga Bo\u017eanska osoba jednako Bog, kao Bog Otac. I ne treba li nam stoga i za Posrednika posrednik tj. Bla\u017eena Djevica Marija?” A Maksimilian (tako\u0111er Maria) Kolbe, rekao je, “da je vjerovati da se bez Marije mo\u017ee do\u0107i k Isusu, obi\u010dna \u0111avolska varka kojom on zavarava ljude da bi ih \u0161to vi\u0161e upropastio!” Zato molimo, otkrijte nam vlastiti do\u017eivljaj ove stvarnosti bla\u017eene Djevice Marije. <\/strong><\/p>\n
Samo je jedan pravi Isus Krist, sin Boga \u017eivoga i bla\u017eene Djevice Marije. Samo jedan! On je najavio da \u0107e se pojaviti mnogi pod njegovim imenom i upozorio nas da se pazimo da nas ne zavedu. Taj Jedini nam je do\u0161ao po krilu Bla\u017eene Djevice Marije, ne iz oblaka i rose niti iz kakvog sna\u017enog proro\u010dkoga glasa, kako je Bog obi\u010davao na razne na\u010dine govoriti u ranija vremena. On je Jedinoro\u0111enac O\u010dev, Vje\u010dni Bo\u017eji Sin.
U tom svjetlu spoznaje je sasvim izvjesno da je Isusova Majka iznad svih proroka, a njezino bezgre\u0161no za\u010de\u0107e i ro\u0111enje iznad svih doga\u0111aja u kojima je Bog o\u010ditovao svoju spasonosnu silu protiv neprijatelj\u00e2 svoga izabranog naroda \u2013 Sotone, grijeha i smrti.
An\u0111elovo navje\u0161tenje je sna\u017enije i va\u017enije od Mojsijevih \u010dudesa pred faraonom. Sva ta \u010duda su ponovili faraonovi magi, a bezgre\u0161no za\u010de\u0107e Bo\u017ejeg Sina ne mo\u017ee ponoviti nitko. Njezin je porod u Betlehemskoj \u0161pilji spasonosniji i uzvi\u0161eniji bo\u017eanski \u010din od prelaska izabranog naroda preko Crvenoga mora jer ona je u toj \u0161pilji rodila uskrsnu\u0107e svih vjernika u Kristu. Ona je Majka Uskrsa i na\u0161eg vje\u010dnog \u017eivota. Njezina je maj\u010dinska uloga ve\u0107a i uspje\u0161nija od Mojsijeve, jer je Mojsije umro, ne u\u0161av\u0161i tijelom u obe\u0107anu zemlju, a Isus je uskrsnuo i \u017eivi u vjeke i u sve vrijeme do svr\u0161etka svijeta \u017eiv prilazi svakom nara\u0161taju istinitih Bo\u017ejih vjernika. Mojsije je vidio obe\u0107anu zemlju, ali zbog nesmotrene rije\u010di, nije u nju u\u0161ao, a Marija je du\u0161om i tijelom uzi\u0161la na nebo. Za njezin se grob ne zna, kao ni za Henokov ili Ilijin. Utoliko je i Marijin savez s Bogom, njen bezuvjetni i neopozivi: “Da!” (Neka mi bude! Fiat!) uzvi\u0161eniji od zakonskoga saveza nad Evinom djecom, \u0161to ga je Bog uspostavio po Noi, Abrahamu i Mojsiju da njime pripravi dolazak obe\u0107anog Mesije, to jest, da u\u010dini srca sklonim dolasku kraljevstva ljubavi i pro\u010disti ih u Kristu ognjem Duha Svetoga. Njezin savez s Bogom je savez u Kristovoj Krvi. Njezin: “Neka mi bude!” Bog o\u010dekuje od svakog srce koje \u0107e ba\u0161tiniti isto uskrsnu\u0107e.
Zahvaljujem Bogu \u0161to mi je dao milost da sam ovo mogao spoznati i iskustveno se uvjeriti u stvarnost spasa po Mariji, Crkvi i Euharistiji. Bez milosti ovo ni jedan ljudski um ne mo\u017ee doku\u010diti niti se ikoga bez dara milosti mo\u017ee uvjeriti u sve \u0161to sam rekao. A milost se stje\u010de po Kristu, i to ne po samovoljnom tuma\u010denju zapisane rije\u010di, nego po njegovoj \u017eivoj i jedinoj ostav\u0161tini \u2013 Mariji, Euharistiji i Crkvi.
La\u017eni Kristi nisu od \u017dene ro\u0111eni, nemaju majke, jer nisu ljudi nego duhovi, i, naravno, zagri\u017eeni su protivnici onoga Krista, zbog kojeg su u pradoba pali, koji ima na nebu Oca, a na zemlji Majku. Bogo\u010dovjek je od Oca Bog i od Majke \u010dovjek. Takvom \u010da\u0161\u0107u je Bog u Mariji \u017eensku narav uzvisio i spasio njezino potomstvo po duhovnom preporodu \u0161to ga ona trajno nad svakim nara\u0161tajem u bolima \u010dini.
Kad je \u017ertva otkupljenja bila dovr\u0161ena, kroz lik svetog Ivana, vjernoga mu u\u010denika, svojim prijateljima predaje i Majku. “Evo ti majke!”, veli, a njoj: “\u017deno, evo ti sina!” Tad tek mo\u017ee re\u0107i: “Svr\u0161eno je.” jer zbog toga nam je do\u0161ao.
Po uskrsnu\u0107u, u\u010dvr\u0161\u0107uje u\u010denike u vjeri i upu\u0107uje ih da \u010dekaju Duha Svetoga kojega im ide od Oca poslati. Duh Sveti, po kojemu je i sam do\u0161ao na svijet iz Krila Marijina, sada okuplja u\u010denike oko nje i oni u molitvi, pi\u0161e, “s Isusovom Majkom, Marijom” primaju Duha Svetoga pa postaju s Bogom i me\u0111usobno jedno, jedna obitelj, “jedno srce i jedna du\u0161a” \u2013 Crkva.
Kao \u0161to Toma izvan zajedni\u0161tva nije sreo Njega, ve\u0107 tek naredne nedjelje kad se na\u0161ao u zajednici apostola (Sjetite se kako se kajao: “Gospodin moj i Bog moj!”), tako ni Duha Svetoga nitko ne mo\u017ee primiti ako nije u molitvenom zajedni\u0161tvu s apostolima i Isusovom majkom, Marijom. Demon raskola, ru\u0161itelj djela Kristova, zato prisiljava zavedene i, po oholosti, nepokorne u\u010denike da se odvoje od Petra, apostola i od Isusove majke Marije. Tjelesnim zanosom tobo\u017enjeg pravovjerja, tada mo\u017ee zasljepljivati i na daljnje raspadanje odvaljenog krila Crkve navoditi te ohole du\u0161e, stvarati im privid puno boljeg Isusa, a da pri tom ne vide dva osnovna ploda raskola: prvo, neprestano raspadanje “zajednice” pobunjenika na uvijek neke nove (tobo\u017ee kr\u0161\u0107anskije) sljedbe i, drugo, institucionalno ja\u010danje i politi\u010dko forsiranje Sotonine sinagoge (prema Otkrivenju), to jest Sotonisti\u010dke crkve koja nadahnjuje sveop\u0107i Antikristov globalizam. To je ponovno porobljavanje otkupljenih rodova i naroda. Naime, cilj globalizma nije gospodarski napredak, nego povratak \u010dovje\u010danstva u najdublji i svakovrsni grijeh.
Oni \u010ditaju neutjelovljenu rije\u010d, a biblijska rije\u010d bez utjelovljenja (pretvorbe) samo je sjena Kristove stvarnosti. Sam Gospodin im jasno veli u Pismu koje prou\u010davaju: “Vi istra\u017eujete Pisma jer mislite po njima imati \u017eivot vje\u010dni. I ona svjedo\u010de za mene, a vi ipak ne\u0107ete da do\u0111ete k meni da \u017eivot imate.” (Iv 5,39-40) A do\u0107i k njemu zna\u010di: “Zaista, zaista, ka\u017eem vam: ako ne jedete tijela Sina \u010covje\u010djega i ne pijete krvi njegove, nemate \u017eivota u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima \u017eivot vje\u010dni; i ja \u0107u ga uskrisiti u posljednji dan.” (Iv 4,53-54)
Zato \u0161to im nedostaje punina milosti po svetoj pri\u010desti – koja du\u0161u uzdi\u017ee do nebeske (duhovne) radosti gdje an\u0111eli pred Bogom pjevaju nadspoznatljivu pjesmu ljubavi, o \u010demu istovjetnim iskustvom svjedo\u010de svi Gospodnji sveci \u0161to ih neprijatelji Marije, Crkve i Euharistije, jasno, ne priznaju – ovi opona\u0161atelji Bo\u017eje stvarnosti, nedostatak istinske svete radosti, \u0161to je Bog na svece izlijeva, nadomje\u0161taju vlastitom kulturnom aktivno\u0161\u0107u pa plje\u0161\u0107u, pjevaju i ple\u0161u kao pogani. Slave Boga tjelesno, a ne duhovno (svetim krepostima) \u0161to jedino Bogu prili\u010di jer je on duh. Pri tom, i po cijenu siroma\u0161enja do ruba opstanka mnogih naroda i kontinenata \u0161to im, ispod zagu\u0161uju\u0107eg tepiha bombi i financijskih ucjena, prostiru tepih od smokvina lista – humanitarnu pomo\u0107, zgr\u0107u bogatstva ovoga svijeta i prave svoj umjetni, ali prolazni raj na zemlji. “Ve\u0107 su primili pla\u0107u.” (Mt 6,2 i 6,16) – veli Isus. Zato se to njihovo “slavljenje Boga”, poput uzvitlane pra\u0161ine, slije\u017ee na zemlju i pretvara u blato hedonizma i globalnog imperijalizma. Tko ima u\u0161i, neka \u010duje!
Duh Sveti je vje\u010dni Bo\u017eji Duh. On je, po Gabrielovu navje\u0161enju, i vje\u010dni Zaru\u010dnik Bla\u017eene Djevice Marije. On je nju zasjenio i u njoj utjelovio sina Bo\u017ejega. Tako je u\u010dinio prvu \u2013 vidljivu! \u2013 pretvorbu. Nevidljiva je pretvorba u euharistijskom otajsvtu ostavljena svima koji se vjerom spa\u0161avaju po istoj Mariji i istome Isusu u sr\u017enom obredu Svete katoli\u010dke i apostolske crkve \u0161to je kroz vijekove Duh Sveti izgra\u0111uje ognjem njihovih bogoljubnih i \u010dovjekoljubnih srdaca. Zato je ona Majka Bo\u017eja i Majka Crkve. Naime, Duh Sveti je Crkvu po noj rodio dok je molitva njezinoga pre\u017ealosnog i uskrsnu\u0107em Krista proslavljenog Srca predvodila apostolski molitveni skup. Po kruni duhovskih plamenova, nju je Duh Sveti okrunio za kraljicu svetih apostola.
Prave Crkve bez nje nema. A la\u017ene crkve, pokrete i pojedina\u010dne bijesne ispade raskrinkava mr\u017enja prema otajstvu vjekovnoga ognja Svete Euharistije. Napokon, Marijina uloga u spasenju ima biti naro\u010dito velika u posljednja vremena. Zato je Bog \u0161alje na zemlju u velikim ukazanjima upravo u vrijeme najve\u0107eg i najbje\u0161njeg osporavanja i protivljenja njoj (Lourdes, Fatima, Me\u0111ugorje). \u0160alje je, ne samo da posvjedo\u010di kako je ona Bogu neizmjerno draga, ve\u0107 i va\u017ena u djelu spasenja.
Zaista, u ova vremena velikog otpada i agresivnog nastupa Antikristovih upravitelja velesila, njihovih agentura i uli\u010dnih sotonista, Marija je predvodnica sve Bo\u017eje vojske. Njezina je uniforma nebeski plava haljina s krotko pognutom glavom, samozatajno prekrivenom istovjetnim rupcem. A sve\u010dana joj je odora o preuzvi\u0161enim svetkovinama, srebrna haljina, da i u toj simbolici bude podlo\u017ena Bogu kojega nam crkvena ikonografija prikazuje u simbolu ner\u0111aju\u0107eg zlata. Ona nema na \u010delu \u0161estokraku, ni petokraku, ni \u010detverokraku ni trokraku zvijezdu, nego istaknuto na grudima svoje oduvijek i zauvijek Neokaljano Djevi\u010dansko Srce. Ona je predvodnica vojske ljubavi, vjerna pratiteljica utjelovljene Istine i na zemlji najpouzdanije predstavlja Kraljevstvo Ljubavi (Kraljevstvo Bo\u017eje). Njoj slu\u017ee Bo\u017eji An\u0111eli i Sile, a zlodusi se pred njom uklanjaju.
Ono \u0161to se u po\u010detku doga\u0111alo na razini jednoga, vidljivoga tijela Sina \u010covje\u010djega, Isusa iz Nazareta, doga\u0111a se u kona\u010dnici i na razini njegova otajstvenog tijela, Crkve. Pri dolasku na ovaj svijet, sjetimo se da ga je do\u010dekao neprijatelj koji je izvr\u0161io pokolj nevine dje\u010dice. Ako je, po obe\u0107anju, isti onaj Isus \u017eiv u Crkvi, prije njegova drugoga dolaska u slavi, mora se dogoditi isto \u0161to i o prvom dolasku, jer je isti neprijatelj Bo\u017ejeg Sina i sve Bo\u017eje posinjene i pok\u0107erene djece kroz sva vremena spasa; mora se dogoditi pokolj nevine dje\u010dice. I, zbilja, zar nije najve\u0107i znak na\u0161ega vremena upravo to – masovni pokolj nevine dje\u010dice (masovna propast fetusa, dojen\u010dadi i mlade\u017ei)? Borba protiv onih koji trebaju biti ro\u0111eni je svjetskih razmjera. Kontracepcije, abortusi, zavo\u0111enje djece na krivi put \u2013 da propadnu, da se odmetnu od Boga, da se me\u0111usobno istrijebe, da se truju kojekakvim “duhovnim” prehranama… Nijedno vrijeme nije tako \u017eestoko mrzilo djecu i zavodilo ih na put uni\u0161tenja i samouni\u0161tenja kao ovo vrijeme. Doslovce rat svjetskih razmjera vodi se protiv ljudskog sjemena, za\u010de\u0107a i ro\u0111enja budu\u0107ih nara\u0161taja \u010dovje\u010danstva i protiv mladih, koji su pre\u017eivjeli ovaj planski pokolj, a kojima se tobo\u017ee za njihovu dobrobit i za\u0161titu toliko podilazi pa ih se okre\u0107e u sukob s domom u kojem su do te dobi uspjeli pre\u017eivjeti.
Ovaj rat protiv Krista i \u010dovje\u010danstva vodi otajstveno tijelo Sotonino, kako je obi\u010davao re\u0107i pokojni moj prijatelj i brat, pater Luka Cirimoti\u0107, redovnik monfortanac. Tvrdio je on da postoji i tijelo Zloga u svijetu, a \u010dine ga robovi grijeha i slu\u017ebenici Zloga, svi zajedno vr\u0161itelji istoga nadahnu\u0107a (Sotonine volje).
U vrijeme \u0107e progonstva narod Bo\u017eji voditi Marija, ali ne vi\u0161e kao ona slaba krhka \u017eena u betlehemskoj \u0161pilji, kad je bilo dopu\u0161teno da je bezbo\u017enici mogu progoniti, nego kao najmo\u0107nija od svih stvorova, svemogu\u0107im Bogom pro\u017eeta \u017eena koju Herodove lisice posljednjih vremena ne\u0107e mo\u0107i ni vidjeti ni progoniti. Ovaj put nju \u0107e vidjet samo sveti, kao i Krista nakon uskrsnu\u0107a \u0161to ga razjarena svjetina vi\u0161e nije vidjela i ne\u0107e ga vidjeti sve do posljednjega suda.
Na otajstven na\u010din, kao u ono vrijeme prije uskrsnu\u0107a kad su bili apostoli oko nje, tako \u0107e, u vremena posljednjeg progonstva, Bo\u017eja milost silaziti na Crkvu po Mariji; na one vjerne du\u0161e koje \u0107e se njoj utjecati pod za\u0161titu i zagovor.
Onaj tko istinski ljubi Krista, kako mo\u017ee mrziti i progoniti njegovu svetu Majku? Kako protiv nje mo\u017ee biti tako paklenski zagri\u017een?! Kako, kad Gospodin za svega svoga zemaljskoga vijeka ni jednim svojim trenom nije se odvojio od svoje svete Majke?!
Mnogi krivo tuma\u010de onu rije\u010d upu\u0107enu njoj na svadbi u Kani Galilejskoj: “\u017deno, \u0161to ho\u0107e\u0161 od mene? Zar je do\u0161ao moj \u010das?” Kazav\u0161i: “\u017deno!”, on ju nije prezreo, nego je tu rije\u010d s najve\u0107om nje\u017eno\u0161\u0107u izustio i odmah u\u010dinio \u0161to je po\u017eeljela zato \u0161to je ona Bogu najdra\u017ee od svih stvorenja. Zato je i ona mogla apostolima bez oklijevanja i bez ponovnog moljakanja re\u0107i: “U\u010dinite sve \u0161to ka\u017ee!” Zato je Isus, njoj za ljubav, u\u010dinio \u010dudo pretvorbe, o\u010ditovao svoje Bo\u017eanstvo. Tim \u010dinom \u0107e kasnije u euharistiji isto ljudsko vino pretvarati u Krv svoju, u krv Bo\u017eanske ljubavi. Tim je \u010dinom svetu \u017eenidbu ve\u0107 u Kani ukorijenio u budu\u0107u euharistijsku \u017ertvu, ispuniv\u0161i smisao Pjesme nad pjesmama \u2013 zaru\u010dni\u0161tvo svih du\u0161a s Kristom.
Ako je Mariju Magdalenu, uhva\u0107enu u \u010dinu preljuba, kad je ljudi htjedo\u0161e kamenovati, s istom nje\u017eno\u0161\u0107u oslovio: “\u017deno, nitko te ne osudi; ni ja te ne osu\u0111ujem.” i ako je u uskrsno jutro prema njoj onako nje\u017ean bio, onda se s pravom pitam gdje ti protivnici nalaze biblijsko upori\u0161te za tako surov odnos prema Mariji, Isusovoj Majci. On Magdalenku ne oslovljava: “gre\u0161nice!”, nego “\u017deno!” Kao \u0161to se iz biblijskog izvje\u0161\u0107a dade jasno vidjeti, \u010dak ni sveti evan\u0111elist ne govori po njegovu Srcu Bo\u017eju istinu kada pi\u0161e “bila je javna gre\u0161nica.”, a kamoli da vjerujemo poganima koji Krista nisu ni vidjeli ni \u010duli, ve\u0107 o njemu sude po samovoljnom prou\u010davanju Svetog pisama po tuma\u010denju duha raskola i neposluha. Ona je za Njega ve\u0107 na samom po\u010detku povijesti ljudskog roda, u O\u010devu Srcu, bila \u017eena i zato je njegovo Srce vlastitom Krvlju, istog trena kad se pred njim na\u0161la, savr\u0161eno opralo i sa\u010duvalo kao \u017eenu. U\u010dinio je to da njezinim spasom razveseli svog nebeskog Oca koji ju je iz ljubavi i za ljubav stvorio. To je Isusovo bogoljublje i \u010dovjekoljublje koje nadvisuje ljudsku tvrdu i sebi\u010dnu, mra\u010dnu i nemilosrdnu oholost.
Zato po njoj, i kad smo u najbjedniju gre\u0161nost pali, imamo brzi pristup u blizinu svetog Bo\u017ejeg Sina, Spasitelja na\u0161ega, Isusa Krista. To je maj\u010dinski pristup koji se ne odme\u0107e od njega ni na jedan tren, ve\u0107 ga prati u stopu do posljednjeg mu daha. Pred njezinim se Srcem zbio prizor razgovora raspetih na kri\u017eu kad razbojniku obe\u0107an je raj.
Ona nam u ba\u0161tinu predaje sav Kristov \u017eivot. (Ti\u0161ina. Zatim Rajkov osmijeh pa pitanje)
\u0160to \u0107emo dalje?
– Nadove\u017eimo se na Nazaretsku obitelj. Progovorite nam malo o svetom Josipu. Do nedavno ni sami nismo imali dovoljno spoznanja o njegovoj ulozi, njegovoj skrivenoj ulozi, \u0161to mu i ime zna\u010di. Tako\u0111er, u prethodno postavljenom pitanju, svetac Ljudevit Montfort ka\u017ee “da je ve\u0107e \u010dudo \u0161to je Gospodin Isus prije svoje javne trogodi\u0161nje slu\u017ebe bio prethodno poslu\u0161an Josipu i Mariji kroz 30 godina, nego da je u te tri godine izvodio ne znam kakva \u010dudesa po zemlji i obratio ne znam koliko ljudi.” <\/strong>
<\/strong>
Krist je do\u0161ao izvr\u0161iti volju O\u010devu. A volja O\u010deva je da u njegovoj ljubavi \u017eivi ljudski par i da snagom te ljubavi ra\u0111a \u010dovje\u010danstvo. Tako je bilo na po\u010detku. To \u0161to je u Evi palo, On obnavlja u novome braku u kojemu nagla\u0161ava duhovnu va\u017enost svete bra\u010dne slu\u017ebe. Josip i Marija su ostali tijelom netaknuti zato da o\u010dito bude kako je \u010dovjekov stvoritelj Bog, a ne mu\u017e, a mu\u017e da vr\u0161i o\u010dinsku slu\u017ebu nad tim Bo\u017ejim djetetom. U tom smislu sveti Josip je meni koristan uzor i mo\u0107ni zagovornik u odgoju. Ja se prema Bo\u017ejoj djeci, \u0161to iz mog krila potje\u010du, trebam odnositi kao Josip prema Isusu, a supruzi uva\u017eavati \u010dast i dostojanstvo bo\u017eje slu\u017ebenice u maj\u010dinstvu kao Josip prema Mariji. Djeca nisu moje vlasni\u0161tvo, nego povjereno mi Bo\u017eje blago. A ni supruga nije moja igra\u010dka, nego Bogu draga i Duhu Svetom povjerena du\u0161a. Ona nije instrument mojih po\u017euda i eksperimenata bludnosti, kako mnogi \u010dak i kr\u0161\u0107ani misle pod utjecajem pornografije, nego hram Bo\u017eji i Bo\u017eja radionica u kojoj Gospod stvara \u010dovje\u010danstvo. Iz \u017eene ne izlazi samo tijelo, nego i glas i du\u0161a Bo\u017ejeg djeteta. Ja toj du\u0161i, kao suprug i otac iste djece, trebam biti nje\u017eni suradnik i bri\u017eni \u010duvar, a ne duhovno \u010dudovi\u0161te koje njome \u017eeli vladati, ubijati joj srce i poni\u017eavati dostojanstvo \u0161to vragovi po poganima \u010dine.
Pravi kr\u0161\u0107anski mu\u017e bi svoju \u017eenu trebao ljubiti kao Josip Mariju. Prihva\u0107ati \u017eenu koju mu je Bog dao za najuzvi\u0161eniju stvarala\u010dku suradnju pa u njoj gledati, poticati i njegovati Marijine kreposti, a ne isticati zla njezina roda \u0161to kao otrovne klice probijaju u sva\u010diju narav. U njoj treba sa svom nje\u017eno\u0161\u0107u i povjerenjem ustrajno i\u0161\u010dekivati Gospine kreposti, a ne tolerirati zlo\u0107u svijeta kad podlegne utjecaju Zloga. Zato kad god se u njoj pojavi Marijin lik, treba se pred njim zahvalnim srcem pokloniti, jer u njoj je tada \u017eivi Bog. A kad god se u njoj pojavi Evin lik, treba se zatvarati prema toj ne\u010disto\u0107i pa ne slu\u0161ati nagovore Zloga. U tom smislu nit je meni lako kao suprugu, nit je supruzi lako kao \u017eeni u jednom tako interaktivnom duhovnom zajedni\u0161tvu \u0161to na\u0161u obitelj treba suobli\u010davati Svetoj Obitelji. Sveti brak je sveta slu\u017eba u samome Bogu i zato ga prati rajska radost i nebeska pomo\u0107.
Josipa i Mariju je Bog, radi slu\u017ebe obnavljanja svijeta, na poseban na\u010din izdigao kao uzor i mo\u0107ne zagovornike nad svim brakovima. Njih Crkva \u0161tuje da budu \u017eivi uzor svakom kr\u0161\u0107anskom braku. Oni nisu nikakva mitska ni poetska slika takozvane platonske ljubavi, nego su stvarni bra\u010dni par. Ali se upravo u njihovom bra\u010dnom \u017eivotu najo\u010ditije vidi da je brak daleko vi\u0161e duhovna negoli tjelesna stvarnost. Za razliku od Crkve, svijet brak obrnuto poima. Za njega je brak seksualni stroj koji ne proizvodi Bo\u017eju djecu ve\u0107 vlastite perverzne u\u017eitke kad samim \u010dinom ljubavi prezire i odbacuje Ljubav, Boga, Stvoritelja djece \u2013 svoga Stvoritelja.
Po\u010detak i svr\u0161etak svega je ljubav. Imati \u017eenu, za mu\u017ea zna\u010di imati ba\u0161tinicu svoga sjemena i savr\u0161enu suradnicu u Bo\u017ejem djelu po njima. Imati mu\u017ea, za \u017eenu zna\u010di imati sjeme, koje \u0107e je u\u010diniti plodnom i rodnom, i imati darovatelja ljudskog sjemena, imati u njemu i snagu vjernog srca koje \u0107e joj pomo\u0107i da Bo\u017eju slu\u017ebu u svakom trenu savr\u0161eno vr\u0161i. To mogu\u0107e je samo u ljubavi.
To je za me sveta tajna braka. <\/p>\n
Ali kada Bogu otmu radionicu pa uvedu zloga duha unutra, to se prome\u0107e u zlo\u010dina\u010dku rutinu i mu\u010dninu grubog silovanja, u odvratnost, u krvavi rat me\u0111u spolovima i u mr\u017enju na za\u010de\u0107e Bo\u017eje neja\u010dadi. Tu se par vi\u0161e ne spominje. Gdje prestaje \u017eivot ljudskog para, tu prestaje \u017eivot uop\u0107e. To svijet svjedo\u010di samim svojim naopakim \u017eivotom na svakom koraku i svaki dan. Zato je va\u017ean brak, jer je prva Bo\u017eja \u017eelja bila: “Plodite se, mno\u017eite, zemlju napu\u010dite, i sebi je podlo\u017eite!” Od te \u017eelje Bog nikad nije odustao, zato kroz cijelu povijest spa\u0161ava takvog svoga \u010dovjeka, to jest brak, i njegovo potomstvo. Zato je briga Crkve za brak i budu\u0107e nara\u0161taje preva\u017ena briga koju je od Boga dobila. Upravo se u tom svetom odnosu prema trajnoj spolnoj odgovornosti vidi da Crkva vjerno slu\u017ei Stvoritelju i da vr\u0161i volju njegovu. Eto. <\/p>\n
Akcija bez kontemplacije ne ra\u0111a vjerne kr\u0161\u0107ane. Njih ra\u0111a Sveta Misa, molitva, \u017ertva i uredan (krotak) dru\u0161tveni \u017eivot. <\/p>\n
To je \u017eiva istina. Kakva li to akcija mo\u017ee napraviti sveca od \u010dovjeka koji se svetosti protivi? Nikakva. Bog od mene mo\u017ee napraviti sveca samo ako ja to ho\u0107u. I to ne sveca u nekim bijelim jastucima, nego u neprijateljskom svijetu koji gazi i prezire sve \u0161to je sveto. Koji ti ne dopu\u0161ta da bude\u0161 \u010dovjek svoga imena i prezimena, svoga identiteta, ve\u0107 da se uklopi\u0161 u njegov dresirani \u010dopor. Da bude\u0161 idolopoklonik bilo koje vrste, sljedbenik bilo kojeg glasovitog u\u010ditelja ili vo\u0111e koji nije Bog, nego smrtnik kojega \u0107e ve\u0107 za kratko vrijeme zakopati vlastiti mu kolektiv, a koji potom ne\u0107e uskrsnuti ni pokazati se u slavi Vje\u010dno \u017divog. Treba se otrgnuti od tog zavodni\u010dkog sivila, od te slijepe, ropske duhovne uniformiranosti pa biti ona du\u0161a koju je Bog po\u017eelio, biti Bo\u017eji \u010dovjek koji ne ostaje ovdje, ve\u0107 prolazi kroz svijet pa tek na izlasku iz njega ulazi u svoj pravi \u017eivot, sveti \u017eivot koji ne prestaje.
Dotle, u svakoj \u017eivotnoj prilici, treba provjeravati duhove jer ne dolaze svi od Boga. Naro\u010dito ih treba provjeravati kod susretanja s takozvanim duhovnim ljudima.
Duhovi ropstva i slobode nikad nisu mogli skupa! Tko je u ropstvu, on djeluje snagom i voljom duha porobljavanja; on porobljava bli\u017enje, stvara imperij na zemlji (bilo tijelom \u2013 vojni\u010dki, bilo du\u0161om \u2013 financijski, bilo duhom \u2013 magijski, bilo sve troje, kako \u010dini Antikristov novi svjetski poredak). Zato je monopolisti\u010dki ekumenizam ista ona Kajinova zamka Abelu. A istinski ekumenizam je samo onaj kojega sjedinjuje ista Rije\u010d i isti Duh kroz sva vremena povijesti spasenja. Nema druge istine od Utjelovljene Istine – Isusa Krista i nema drugog Bo\u017ejeg Duha od Duha Svetoga koji je uz Mariju si\u0161ao na Petra i apostole. Sa svim ljudima dobre volje valja i treba sura\u0111ivati u pitanjima svakog dru\u0161tvenoga dobra jer \u017eivimo na istoj zemlji, utje\u010demo jedni na druge i u stanovitoj mjeri \u010dak i ovisimo jedni o drugima. U tom smislu na\u0161a dobrohotna i vjerna suradnja mo\u017ee postati kvasac evan\u0111elja u svijetu i vjerodostojno (\u017eivotno) svjedo\u010denje Krista. Ali spajati ulje i vodu radi kolektivizma, to postaje uzaludni Sizifov posao. Ulje pliva u slasti i masti svjetovnog bogatstva, a voda je optere\u0107ena svetim kri\u017eem pa se dr\u017ei poniznosti koja je vladarima svijeta mrska. Nije faraon bio ateista, nego je imao i te kako razra\u0111en sustav vjerovanja, ali nije mogao podnijeti Mojsijev \u0161tap jer mu je Bo\u017ejom prijetnjom ugrozio vlast. Zato ekumenizam izme\u0111u Mojsija i Faraona nije mogu\u0107. To svjedo\u010di Crveno more. Faraon se obla\u010di u raznovrsno ukra\u0161eno ruho, a moderni faraon \u010dak i u kr\u0161\u0107ansko. Zato s koljena pred Bogom treba promatrati ljude pa, tko klekne uza te, taj ti je brat, taj pripada narodu \u0161to ga \u017eivi Bog izvodi iz ropstva.
Bit \u0107e dosta. Pomolimo se!
Zato \u0161to ste ustrajali do kraja, nek’ vas blagoslovi Bog, + Otac, +Sin i + Duh Sveti! Amen. <\/p>\n<\/div>\nkatolik.hr<\/strong>
<\/span><\/div>\n\nOd petka do nedjelje 20. lipnja u \u017eupi Humac odr\u017eava se duhovna obnova za sve \u017eupljane.
Program: Krunica 18,30; sveta misa u 19; predavanje u 19,30 (nakon svete mise).
Duhovnu obnovu vodi aktivni vjernik-laik i svjedok Rajko Bundalo, akademski glumac, autor nekoliko knjiga kr\u0161\u0107anske duhovnosti i \u017eivota, iz Zagreba. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":5511,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"class_list":["post-5513","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5513","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5513"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5513\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5511"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5513"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5513"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5513"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}