Ja sam Drina \u0106avar, Zagrep\u010danka hercegova\u010dkog podrijetla, ing. matematike i teolog. Otac mi je iz \u0160irokog Brijega, a mama iz Proboja kod Ljubu\u0161kog. Imam jo\u0161 tri brata. I staru tetu, tatinu sestru koja \u017eivi s nama, i sastavni je dio na\u0161e obitelji, te svima nama uzor po\u017ertvovnosti i dobrote.<\/p>\n
* Kako je i kada do\u0161lo nutarnje zvanje (poziv) kod Vas da po\u0111ete u misije?<\/strong><\/p>\n Uz tradicionalan vjerski obiteljski odgoj, zajedni\u010dke odlaske na sv. misu, redovnu obiteljsku molitvu, poha\u0111anje vjeronauka, od pred\u0161kolskog uzrasta, nadalje, preko svih sakramenta, za svojevrsno duhovno zvanje koje sam osjetila jo\u0161 2006. godine, najzaslu\u017enija je moja vi\u0161egodi\u0161nja suradnja s p. Lukom Ra\u0111om, i prije, a pogotovo poslije njegove te\u0161ke prometne nesre\u0107e 2003. godine…I njegovo djelovanje kao studentski kateheta, u Palmoti\u0107evoj od 2001. godine, kada je nastajao SKAC, i sve aktivnosti za mlade u Palmi bile na svom vrhuncu, kada smo pratili Papu diljem Hrvatske, prigodom njegova 3. pohoda i 100 apostolskog putovanja 2003. godine, kada smo zajedno s grupom entuzijasta pripremali ljetni duhovno rekreativni kamp za mlade Modrave, koji ve\u0107 8. godinu predstavlja pravo misijsko djelovanje me\u0111u mladima i misijsku atmosferu unutar Hrvatske u materijalno najskromnijim, a duhovno najplodnijim uvjetima, gdje sam prve tri godine bila i animator za mlade, istovremeno tijekom godina organiziraju\u0107i razne humanitarne, prakti\u010dne i dr. projekte za pomo\u0107 p. Luki nakon njegove nesre\u0107e…Sve to sna\u017eno je zahvatilo moju svakodnevicu, i potaklo odluku da radikalno promijenim neke situacije i \u017eivotne prioritete. Potaknuta obiteljskim odgojem, te rije\u010dima, djelima, \u017eivotnim svjedo\u010denjem i duhovnim optimizmom p. Luke u njegovoj te\u0161koj situaciji, polagano se u meni bistrila ideja \u0161to je zapravo Bitno u \u017eivotu, a \u0161to uop\u0107e nije…I kako tek kad nam doista ne preostane ni\u0161ta vi\u0161e, u Biti imamo – Sve…Odjednom je kvalitetno radno mjesto i sigurna budu\u0107nost u vode\u0107oj hrvatskoj banci, kao u pjesmi Novih Fosila, koje sam od djetinjstva rado slu\u0161ala “Ti ima\u0161 auto, stan i krug prijatelja, posao stalan i sitna veselja…”, sve je to postalo totalno sporedno i nebitno…Bitno je bilo samo odazvati se na taj sna\u017ean unutarnji poticaj – ostaviti obalu, zaveslati na pu\u010dinu i u\u010diniti “ono malo vi\u0161e”…Na koji god na\u010din to Bog bude \u017eelio od mene…\u010cak prvenstveno nisam mislila da \u0107e to biti ba\u0161 odlazak u misije, no ta mogu\u0107nost se nekako spontano otvorila.<\/p>\n * Pune dvije godine boravile ste na Ekvadoru kod \u010dasne sestre Lenke \u010covi\u0107. \u0160to ste sve radili tamo u te dvije godine? Ekvador je lijepa i prirodno bogata tropska zemlja, na obali Tihog Oceana, na presjeku ekvatorske linije i planina Andi, oko 5 puta ve\u0107a od Hrvatske, s otprilike 13 milijuna stanovnika, ve\u0107inom indijanskog porijekla, u obalnom dijelu ima i dosta doseljenog crna\u010dkog stanovni\u0161tva, bijelaca, i mje\u0161anaca. Ekvador je od Hrvatske udaljen nekih 14 sati leta avionom, a vremenska razlika je ovisno da li je kod nas ljetno ili zimsko vrijeme – 6 ili 7 sati zaostatka u odnosu na Hrvatsku. U Ekvadoru slu\u017ebeno postoje 4 regije, redom sa zapada na istok – oto\u010dje Galapagos, Obala Tihog Oceana ili tzv. Costa, planinski lanac Andi u sredi\u0161njem dijelu, tzv. Sierra, i Amazonija na istoku, prema granici s Peruom, \u010dija predivna priroda je na \u017ealost, jednim dijelom zaga\u0111ena, radi \u0161tetnog djelovanja ameri\u010dke naftne kompanije. Na Andama na par tisu\u0107a metara nadmorske visine, klima je najugodnija, i \u010ditave godine prevladava ugodno proljetno vrijeme, s ne\u0161to vi\u0161e oborina u jednom dijelu godine, a ne\u0161to manje u drugom, dok je u ostalim dijelovima Ekvadora, na ni\u017eim nadmorskim visinama, neugodna, vru\u0107a i sparna tropska klima, uz bujnu tropsku vegetaciju, mnoge vrste banana, koje su im i glavni izvozni proizvod, papaje, mango, \u0161e\u0107ernu trsku, kukuruz, juku…Unutar Ekvadora ima brojnih vulkana, od kojih se neki povremeno i aktiviraju. Uz obalu i na Amazoniji, ku\u0107e ili bolje re\u010deno barake, su od lo\u0161ijih materijala, drveta i trske, dok su u planinskom dijelu i zbog klime od ne\u0161to kvalitetnijih materijala i betonskih blokova, ali sve to jako siroma\u0161no, ve\u0107inom uz samo jednu prostoriju, koja istovremeno slu\u017ei i kao dnevni boravak, i spava\u0107a soba, i kuhinja i blagovaona…Namje\u0161taj je skoro nikakav i minimalan, a u podru\u010djima uz rijeke, \u010desto se roba i dan danas pere izravno u rijeci, koja im u nekim mjestima slu\u017ei i kao jedina, prirodna “kupaona”… Slu\u017ebeni jezik je \u0161panjolski, makar njihova brojna indijanska plemena diljem Ekvadora, njih preko stotinu razli\u010ditih grupacija, imaju svaka svoj tradicionalni jezik, koji se na \u017ealost ve\u0107 pomalo gube i zaboravljaju, tako da npr. njihovi djedovi i bake znaju te stare jezike, a unuci ve\u0107 samo \u0161panjolski. Ve\u0107inom su katolici, oko 90%, iako u novije vrijeme ima dosta upliva i raznih sekti, a \u010dak i oni koji se vode kao katolici, uglavnom su to samo na papiru, odnosno kao \u0161to s. Lenka \u010desto znade re\u0107i – oni su pokr\u0161teni, ali nisu evangelizirani…Crkveni sakramenti, za njih postaju samo dio folklora, i razlog za vi\u0161ednevne proslave, \u010desto na \u017ealost bez shva\u0107anja njihove prave biti. Uz katoli\u010dke vjerske obrede, mnogi od njih i dalje pribjegavaju praznovjerjima, vra\u010danjima i drugim ranijim navikama i tradicijama. Najve\u0107i problem je slabo funkcioniranje ili potpuno nefunkcioniranje njihovih obitelji, pogotovo u seoskim sredinama, djevoj\u010dice tamo rano sazrijevaju, ve\u0107 od 15. godine smatraju se odraslim djevojkama, zato je puno maloljetni\u010dkih trudno\u0107a, samohranih majki, promiskuiteta i mijenjanja partnera, alkoholizma i nasilja u obiteljima, na \u017ealost \u010desto i seksualnog.<\/p>\n Djeca u takvim obiteljima su brojna, ali \u010desto iz vi\u0161e razli\u010ditih brakova i od vi\u0161e partnera. U nekim dijelovima Ekvadora, posebno u Amazoniji, \u010desto roditelji radi financijske koristi, prisiljavaju svoje maloljetne k\u0107eri na udaju i sl. Mnogi roditelji su i dalje potpuno nepismeni, dosta djece iz centra s. Lenke, nisu uop\u0107e slu\u017ebeno prijavljeni u mati\u010dne knjige i sl…A da nema misijskog centra s. Lenke, vjerojatno dje\u010dica uop\u0107e niti ne bi i\u0161la ni u kakvu \u0161kolu…Majke su uglavnom doma s djecom, a o\u010devi imaju povremene poslove kao zemljoradnici, zidari, \u010dista\u010di, voza\u010di, trgovci…Zbog alkoholizma, \u010desto izgube posao, pa onda tra\u017ee dalje, a nekada ih na te\u0161kim gra\u0111evinskim ili dr. poslovima, zamjenjuju i njihovi sin\u010di\u0107i iz ni\u017eih razreda osnovne \u0161kole, kako bi na taj na\u010din poku\u0161ali sa\u010duvati posao. Unato\u010d prirodnim bogatstvima, siroma\u0161tvo je jako izra\u017eeno, pogotovo u seoskim sredinama, dok u gradovima postoji i malobrojna bogata klasa, veliki i bogati trgova\u010dki centri i sl…Fakultetsko obrazovanje se skupo pla\u0107a, kao i medicinske usluge, te si kvalitetno \u0161kolovanje i lije\u010dni\u010dku skrb, mogu priu\u0161titi samo najbogatiji, \u0161to rezultira velikim klasnim razlikama i nepravdama. Unato\u010d svemu tome, pogotovo siroma\u0161no seosko stanovni\u0161tvo, posebno voli sve\u010danosti, slikovite procesije, vesele proslave, uz \u017eivu ekvadorsku glazbu, brzog ritma, vatromete, te ne propu\u0161taju bilo kakvu priliku za slavlje, veselje, ples, dru\u017eenje…Prema strancima osije\u0107aju neku vrst strahopo\u0161tovanja, te su iznimno ljubazni i uslu\u017eni, uvijek sa iskrenim smije\u0161kom i vedrinom na licu. Meni je posebno zanimljiv bio podatak, da je Ekvador 1. zemlja na svijetu slu\u017ebeno posve\u0107ena Srcu Isusovu, jo\u0161 krajem 19. st. U Ekvadoru, osim s. Lenke, ima jo\u0161 nekoliko hrvatskih misionarki, Slu\u017ebenica Milosr\u0111a, a tamo, uglavnom u obalnom podru\u010dju, \u017eivi i oko 4000 osoba hrvatskog podrijetla, koji su uglavnom ve\u0107 zaboravili hrvatski, i osije\u0107aju se prili\u010dno izolirano i napu\u0161teno od svoje hrvatske domovine…Tako sam npr. u glavnom gradu Quitu, u dijelu grada \u010dije ulice nose imena europskih zemalja, nai\u0161la na ulicu s imenom – Yugoslavia, te poku\u0161ala pokrenuti mehanizme za promjenu tog imena… U posebno slikovitom sje\u0107anju ostale su mi svakodnevne vo\u017enje u na\u0161em kamion\u010di\u0107u, prenatrpanom dje\u010dicom – onu iz udaljenijih sela, smje\u0161tavali smo dublje u prikolicu kamiona, a ona koja stanuju bli\u017ee, prema izlazu…Kako su ceste lo\u0161e i makadamske, kamion bi \u010desto poskakao na rupama na cesti, a dje\u010dica su se svakom tom skoku posebno veselila, podvikivala i ciktala od smijeha…Na sav glas plje\u0161\u0107u\u0107i, pjevaju\u0107i crkvene pjesmice, koje su ih sestre nau\u010dile, te poneku i na engleskom. Bilo je zanimljivih situacija i u mojim prvim tjednima, dok sam tek u\u010dila prve izraze na \u0161panjolskom, dok su djevoj\u010dice iz internata, \u017eeljele nau\u010diti i koju rije\u010d hrvatskog, nespretno ih izgovaraju\u0107i i vesele\u0107i se tome. Tamo mi se posebno svidjelo i to \u0161to njihovi autobusi ne staju samo na slu\u017ebenim stanicama, nego po \u017eelji, bilo gdje uz njihovu trasu, dovoljno je mahnuti rukom, i autobus staje i prima nove putnike…Posebno me se dojmio i posjet Amazoniji na istoku Ekvadora, i granici s Peruom, gdje sam provela tjedan dana u misiji otaca kapucina, a do tamo smo putovali 8 sati autobusom, i onda jo\u0161 8 sati posebnim kanuom niz rijeku, i predivnu pra\u0161umu, jer do tog dijela ne postoje cestovni putevi, a jo\u0161 dublje u pra\u0161umi, i dan danas \u017eive i potpuno divlja indijanska plemena, koja nemaju nikakvog doticaja s dana\u0161njom civilizacijom…. U mnogim dijelovima Ekvadora i zabitim selima, uop\u0107e nema sve\u0107enika, te smo sa Zajednicom s. Lenke, povremeno i\u0161li u misije i u takve krajeve, odr\u017eavaju\u0107i im barem liturgiju rije\u010di, npr. u Velikom Tjednu – \u010ditanje muke na Cvjetnicu i dr, \u0161to bi im bez sestara s. Lenke ostalo uskra\u0107eno. Upoznala sam i dvije djevojke hrvatskog porijekla, koje su se tamo rodile, otac im je umro kad su bile male, majka je Ekvadorka, te nikada nisu nau\u010dile hrvatski, i izgubile su kontakte sa svojom rodbinom, s kojima smo uz pomo\u0107 sa\u010duvanog krsnog lista njihovog oca, i preko njegova \u017eupnog ureda u Bosni, uspjeli stupiti u kontakt, i nakon preko 20 godina izgubljene veze, njihove tetke su do\u0161le iz Kanade, vidjeti ih i upoznati, \u0161to je svima bilo vrlo dragocjeno i dirljivo.<\/p>\n Po povratku iz Ekvadora, nakon dvije godine boravka i djelovanja tamo, osijetila sam poticaj ne\u0161to vi\u0161e odavde u\u010diniti za pomo\u0107 radu s. Lenke, prenijeti na\u0161im ljudima barem dio svojih iskustava, i pota\u0107i ih da ako ve\u0107 svi ne mogu fizi\u010dki oti\u0107i tamo i pomo\u0107i na licu mjesta, to u\u010dine barem odavde, financijski ili duhovno…Tijekom boravka tamo, sudjelovala sam na projektima kumstava, preko Udruge Zdenac, i Misijskog Ureda, kada se godi\u0161njom uplatom oko 100 eura, za teku\u0107u \u0161kolsku godinu, poma\u017ee \u0161kolovanje konkretnog djeteta, \u010dije fotografije i kratke informacije o njegovoj situaciji sam od tamo slala – 75 dje\u010dice iz na\u0161eg centra u 1. godini i jo\u0161 106 u drugoj…No, borave\u0107i na terenu, uo\u010dila sam i kako je s. Lenki veliki problem, \u0161to nema redovne mjese\u010dne izvore prihoda, ve\u0107 rad \u010ditavog centra i Zajednice, ovisi isklju\u010divo o Bo\u017ejoj providnosti, projektima kumstava i drugim povremenim donacijama, \u0161to Bogu hvala ipak nekako funkcionira, no shvatila sam da bi bilo dobro pota\u0107i dobro\u010dinitelje na redovne, makar i male, mjese\u010dne uplate, te bi npr. za prehranu svih stotinjak djece u centru s. Lenke, bilo dovoljno da 100 ljudi, redovno upla\u0107uje 100 kn mjese\u010dno, i problem dje\u010dje prehrane bi bio potpuno rije\u0161en i pokriven…Zato sam odmah po povratku pokrenula i projekt Kristov Stol (koji u sebi sadr\u017ei brojku – sto – sto – sto djece – sto ljudi – sto kuna), te sve \u0161to prikupimo tijekom mjeseca, upla\u0107ujemo s. Lenki u Ekvador, uvijek na 1. petak sljede\u0107eg mjeseca, ba\u0161 u \u010dast Srca Isusova, kojem je Ekvador i slu\u017ebeno posve\u0107en, , jo\u0161 od kraja 19. st, kao 1. takva zemlja na svijetu. Do sad se u akciju uklju\u010dilo 10-ak ljudi i obitelji iz Hrvatske, trajnim nalogom, ili pojedina\u010dnim uplatama, a pomo\u0107 nam sti\u017ee i iz Poljske, \u010dija je jedna obitelj provela mjesec i pol poma\u017eu\u0107i u centru s. Lenke, te povremeno iz Njema\u010dke. Kako bi akcija dobila vi\u0161e maha, pokrenut je i humanitarni broj telefona 060-800-445, a odlu\u010dila sam i registrirati novu Udrugu s tim nazivom: Misijska Europska Katoli\u010dka Inicijativa “Kristov Stol”, koja bi se bavila i drugim misijskim, humanitarnim i ekolo\u0161kim aktivnostima, te je ova izlo\u017eba ekvadorskih fotografija i portreta, koje sam snimala tijekom te dvije godine, otvorena u Art Net Klubu uz Dan planeta zemlje, i 1. slu\u017ebena akcija nove udruge, kojom se promovirao humanitarni broj telefona, za pomo\u0107 siroma\u0161noj dje\u010dici u centru s. Lenke, te je prikazan dokumentarni film – Crude – Sirova nafta o ekolo\u0161kom zaga\u0111enju dijela ekvadorske Amazonije, od strane ameri\u010dke naftne kompanije Chevron – Texaco, uz mogu\u0107nost potpisivanja peticije za podr\u0161ku ekolo\u0161koj udruzi Amazon Watch, u za\u0161titi toga dijela i sporu protiv koji se vodi protiv Chevrona. U Ekvadoru imaju lijepu uzre\u010dicu, koju koriste kao znak zahvalnosti: “Dios te pague!” – “Bog ti platio!”, a \u010desto koriste i druge lijepe izraze, kao “Que Dios te bendiga!” – “Bog te blagoslovio”, “Vaya con Dios!” – “Idi s Bogom!” i sl…Voljela bih da tako i mi nau\u010dimo ne\u0161to od njih, da \u010de\u0161\u0107e i srcem i rije\u010dima blagoslivljemo jedni druge, da slavimo Boga, veselo i \u017eivahno kao oni, koji uz sv. misu \u010desto i ple\u0161u i plje\u0161\u0107u, da se ba\u0161 poput njih ne damo obeshrabriti nikakvim \u017eivotnim neda\u0107ama, koje su kod nas sigurno puno manje od njihovih, da sa\u010duvamo onu izvornu \u017eivotnu radost, toplinu, otvorenost i djetinje pouzdanje u Boga, i povjerenje u druge ljude. U Ekvadoru ima siroma\u0161tva, neima\u0161tine i zapu\u0161tenosti, ali nema pesimizma i depresije! Jer, kao \u0161to sam ve\u0107 ranije rekla – kad nam doista ne preostane ni\u0161ta vi\u0161e, u Biti imamo – Sve…<\/p>\n Svi koji \u017eele pomo\u0107i misijama u Ekvadoru:<\/p>\n Projekt: Kristov Stol<\/p>\n Za pomo\u0107 misiji s. Lenke \u010covi\u0107 u Ekvadoru<\/p>\n Udruga: Svjetlo Europe, Meduli\u0107eva 32, 10000 Zagreb<\/p>\n Voditeljica projekta: Drina \u0106avar (meki.suncev.sjaj@gmail.com)<\/p>\n \u017diro ra\u010dun: : 2390001-1100371575 (Hrvatska po\u0161tanska Banka)<\/p>\n Naznaka: Za akciju Kristov Stol (Poziv na broj: ne treba, ali ako negdje tra\u017ee, samo stavite 10010010)<\/p>\n Neki su me pitali i za uplate iz inozemstva (15 eura): swift: hpbzhr2w iban hr 9623900011100371575<\/p>\n www.drinica.blog.hr<\/p>\n
*Prodali ste auto, ostavili dobar posao i po\u0161li ste u daleki Ekvador. Kako ste to mogli? \u0160to Vas je ponukalo na to?<\/strong><\/p>\n
<\/strong>
U relativno mladoj Zajednici Krista Misionara Molitelja, koju je 1999. godine osnovala na\u0161a misionarka s. Lenka \u010covi\u0107, i kojoj se kasnije postepeno pridru\u017eilo 12 mladih \u010dasnih sestara Ekvadorki, te su uz pastoralne i duhovne aktivnosti, posebno tamo gdje \u010dak jo\u0161 nema niti sve\u0107enika, osnovale i njihov misijski i edukativni centar u malom selu San Francisco de Oyacoto, na 2500 m nadmorske visine, oko sat vremena vo\u017enje od glavnog grada Quita, ali skoro potpuno izoliranog i zapu\u0161tenog, s malim seoskim makadamskim pra\u0161njavim puteljcima, na najkvalitetniji i najplemenitiji mogu\u0107i na\u010din sam koristila obje svoje struke, informati\u010dku i teolo\u0161ku, svoje znanje stranih jezika, te svoja profesionalna iskustva iz Banke, i animatorska sa Modrava, sada za one najpotrebitije i socijalno ugro\u017eene – naime predavala sam siroma\u0161noj indijanskoj djeci na obroncima Andi, engleski, informatiku i matematiku u centru s. Lenke, za pred\u0161kolski, osnovno\u0161kolski i srednjo\u0161kolski uzrast, poma\u017eu\u0107i oko \u0161kolskih zada\u0107a srednjo\u0161kolkama u internatu s. Lenke, te sudjeluju\u0107i u pastoralnim aktivnostima Zajednice Krista Misionara Molitelja, pripremaju\u0107i 2 grupe prvopri\u010desnika, i vode\u0107i grupu mladih, uz brojne druge aktivnosti u centru – raspodjelu hrane za stotinjak dje\u010dice, koji dobiju 2 obroka dnevno, pranje su\u0111a svih njih, povremeno i prijevoz dje\u010dice do \u0161kole i nazad, de\u017euranje uz njihove \u0161kolske i slobodne aktivnosti i dr.<\/p>\n
* Pribli\u017eite nam malo Ekvador. Kakva je zapravo to zemlja i tamo\u0161nji narod? Koliko je prisutno siroma\u0161tvo tamo? Kakvi su ljudi? \u010cime se bave?<\/strong><\/p>\n
* Ima li koja anegdota koju bi ste podijelili s nama za vrijeme Va\u0161eg boravka u misijama?<\/strong><\/p>\n
* Ovih dana otvorili ste jednu misijsku izlo\u017ebu u Zagrebu. Recite nam ne\u0161to o tome! I nakon Va\u0161eg povratka u domovinu niste prestali raditi za dobrobit i uspjeh misija na Ekvadoru. Recite nam kako to \u010dinite i \u0161to sve poduzimate?<\/strong><\/p>\n
* \u0160to bi ste na kraju ovog na\u0161eg razgovora poru\u010dili na\u0161im \u010ditateljima, prijateljima i dobro\u010diniteljima misija?<\/strong><\/p>\n![\"drina_cavar\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/06\/novo_prosinac_drina_cavar.gif\")
Iz Na\u0161ih ognj\u0161ta prenosimo Vam razgovor misionarkom \u0161irokobri\u0161ko-probojskih korijena koja se vratila iz Ekvatora za koji ka\u017ee:
U Ekvadoru ima siroma\u0161tva, neima\u0161tine i zapu\u0161tenosti, ali nema pesimizma i depresije! Jer, kao \u0161to sam ve\u0107 ranije rekla – kad nam doista ne preostane ni\u0161ta vi\u0161e, u Biti imamo – Sve… <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":5580,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[23],"tags":[],"class_list":["post-5581","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zanimljivosti-zanimljivosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5581","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5581"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5581\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5580"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5581"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5581"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5581"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}