{"id":5591,"date":"2010-06-24T17:53:27","date_gmt":"2010-06-24T15:53:27","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/06\/24\/hitler-je-trebao-imati-atomsku\/"},"modified":"2010-06-24T17:53:27","modified_gmt":"2010-06-24T15:53:27","slug":"hitler-je-trebao-imati-atomsku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/hitler-je-trebao-imati-atomsku\/","title":{"rendered":"Hitler je trebao imati atomsku!"},"content":{"rendered":"
\"dedo_domobran\"Sarajevski tjednik “Dani” u svom najnovijem broju donosi zanimljiv tekst o 90-godi\u0161njem D\u017eemilu Kari\u0107u koji je u Drugom svjetskom ratu bio razvodnik u Prvom gorskom zdrugu Hrvatskih oru\u017eanih snaga NDH. Za Dane govori o svome vojevanju u domobranima, o besprijekornoj disciplini Wehrmachta, te kako je pre\u017eivio kolone smrti nakon predaje vojske NDH kod Bleiburga!\u00a0 Zanimljivu D\u017eemilovu ispovijest prenosnimo iz sarajevskog lista: <\/p>\n

Ti\u0161ina se nalazi u bre\u017euljkastom kraju, na nekih petnaestak minuta vo\u017enje od centra Zenice. U idili\u010dnom pastoralnom krajoliku na svakom koraku avetinjska ru\u0161evina. Vidno je da je od ku\u0107a ostalo samo ono \u0161to se nije moglo odnijeti – betonske konstrukcije! Hrpa bijednih ostataka betonskih blokova, \u017ebuke i cigle pored ceste svjedo\u010di da je nepoznati ru\u0161itelj u ovom slu\u010daju shvatio kako iskoristiti i neiskoristivo. Na\u0161 vodi\u010d ka\u017ee da su to prete\u017eno ku\u0107e nekada\u0161njih stanovnika Srba, koji su sada negdje u inostranstvu. Krajolik je prekrilo sivilo uzvitlanih ki\u0161nih oblaka\/kroz koje se probija sunce.<\/p>\n

“Ovdje u blizini je kamp u kojem jo\u0161 \u017eive silovane \u017eene s djecom koju su rodile!”, dodaje. Pod lipom le\u017ei pastir okru\u017een ovcama. Pitamo gaje li D\u017eemil tu. Pokazuje na susjedni bre\u017euljak. U susret nam uskoro ide starac, potpoma\u017eu\u0107i se s dva \u0161tapa. Prati ga stado ovaca i garov crnog kovr\u010davog krzna. D\u017eemil Kari\u0107. Predstavit \u0107e nam se kao razvodnik Prvog domobranskog zdruga. Pre\u017eivio je Bleiburg. Pam\u0107enje ga katkad izdaje, no neka sje\u0107anja, ka\u017ee, ne mogu nestati. Ovo je njegova pri\u010da.<\/p>\n

Kroz Hrvatsku protiv partizana<\/strong>
Ro\u0111en sam 1921. Ja \u0161to znam, meni je dobro uvijek bilo! Do\u0161lo onda vrijeme za vojsku. Uzela me Kraljevina i \u0160vabo onda do\u0161ao. Onda sam ti bio domobran. Dobro je bilo u domobranima. Obi\u0161’o sam svu Hrvatsku, svako selo, sve. Bio sam u Prvom gorskom zdrugu minobaca\u010dlija. Im’o sam onaj 82 minobaca\u010d i, dragi si moj, njega sam nos’o. U Austriji sam ga tek bacio kad je \u0160vabo potpisao kapitulaciju. Mi smo ti bili zakleti na Rusa tad, k’o i \u010ditav svijet. Bili smo ti u pripremi di treba, di god zapuca, haj’mo! Sve u redu bilo, vojni\u010dki \u017eivot. Protiv partizana! Po \u010ditavoj Hrvatskoj! Oni napadnu, a mi se branimo! A bilo ih je u \u010ditavoj Jugoslaviji! Jednom kad su nas napali pred kraj rata tukli smo se dan i no\u0107! Nisu nam mogli Nijemci pomo\u0107i! Najednom smo groblju bili i hajd’ onda bje\u017e’, kud se ko mo\u017ee izvu\u0107i! Pucali, ganjali se i tako! A ina\u010de, \u010ditavo vrijeme smo se tukli svuda: Daruvar, Bjelovar, Gare\u0161nica, Grubi\u0161no Polje! \u0160to da ti ka\u017eem, moj dragane, Hrvati htjeli svoju Hrvatsku, partizani htjeli svoju dr\u017eavu i eto! Ja nisam oti\u0161’o kao dobrovoljac nego oti\u0161’o, uzelo me! Nisam htio nikud. Oti\u0161’o sam da slu\u017eim kao i svi drugi nekad vojnici, ali eto, me\u0111utim, ‘vako je ispalo! Nudili su partizani njima da pre\u0111emo! Sje\u0107am se jednom jedna \u017eenska vi\u010de: “Predajte se, drugovi domobrani!” Ali, nisu nam dali s njima da govorimo! I sad kad je ova govorila: “Drugovi, predajte se”, nije moglo! Mi imali njema\u010dke oficire! A ja i ne bih njima!<\/p>\n

Emil und D\u017eemil<\/strong>
Ma nema! Bili oni dobri, dragane moj! \u0160to god ga zamoli\u0161 dadne ti! Cipele one, \u0161ue, mi ih zvali, samo malo da se o\u0161tete, on ka\u017ee, hajd’ u magazin, mijenjaj! Gospoda su to bila! \u0160oa sam kod njih svakakve hrane pojeo, joj! Emil Schmidt mi se zvao oficir! E, on je bio na Rusiji! Da prosti\u0161, nema, ‘vako, pola stra\u017enjice! Odbilo mu! Pa ga onda dalo ‘vamo, malo na odmor i tako! Eeee… Schmidt! On Emil, a ja D\u017eemil! Mi smo dobri bili, dragane moj! Ja njemu: “Emileee”, a on meni: “Komm, D\u017eemil, komm!” I ja do\u0111em! Ne\u0161to sam ja znao tog njema\u010dkog kad mi on ka\u017ee, al` nisam ja znao ba\u0161 da se izjasnim! Dobar bio kolega! A Hitleru! Uvis ja njemu dignem ruku: “Heil!” Tako sam ga, kako bih rek’o, pozdravljao! Nijemci su bili… uh… u Njema\u010dkoj sve bilo pod konac! A treb’o sam ja njema\u010dku penziju uzeti! Isto bih ja volio danas onu jednu njema\u010dku \u010detu vidjeti u onom odijelu, sve mi se \u010dini vi\u0161e nego i\u0161ta! E, kad bi oni zapjevali! Lili Marlen! Kad smo vje\u017ebali pa kad smo nai\u0161li, idu jedna njihova i jedna na\u0161a jedinica, onda se zvala bojna, pa kroz Bjelovar! Pa oni pjevaju, idu prvi, a mi za njima! Joj, konji lupaju po onom asfaltu! Kulturno! Fino! Iza\u0161’o onaj narod, cure, \u017eene, a mi pjevamo bosanske pjesme, ko je kakvu znao!<\/p>\n

Nastavak slavnog vojevanja<\/strong>
A Hrvatska i Njema\u010dka, bezbeli, u sporazumu bile i treba im vojske! I onda tamo na ma\u0111arsku granicu, tu smo bili mi na pripremi da nas \u0161alju na front di treba. I trebali i\u0107’ za Njema\u010dku otale. Samo nam deke dali i popisali! I treb’o ja da idem, otac mi umro! Dragi moj, ka\u017ee mi on, evo tebe u knjizi, ti ode za Njema\u010dku! Otac umro, njega sahranili! I ja ti tako u Njema\u010dku, ne mogu se sad sjetiti svih gradova… bilo je vi\u0161e, samo sam poboravio, bolan ne bio. Sad te u Njema\u010dku, pa te vrati ‘vamo, ako je ‘vamo potreba! Hajdera ‘vamo, hajdera tamo! Napadnu nas partizani i branili se! Ja lupao baca\u010dem, sipao koliko god sam htio. Imao onih granata \u0111e god ho\u0107e\u0161. Nisu nam branili Nijemci! A kad su Rusi pri\u0161li tamo, kad je treb’o biti sremski front, ne zna se odakle pucaju! Jednom smo bili u patroli tamo negdje po no\u0107i nas trojica, ja bio vo\u0111a patrole, kad ide, \u0161ulja se, njihova patrola da ispitaju na\u0161u snagu, a i na\u0161i njih! Kad idu oni, mi \u0161utimo i, dragi moj, uhvatimo njihovu patrolu. E, svezasmo ih, al` to ne smije\u0161 mrdnuti, galamiti, ni\u0161ta se ne mo\u017ee \u010duti. Odstranili se malo dalje i ono smo ih mogli malo ruski razumit! Kad po nesre\u0107i, njihov poru\u010dnik, Ahmet mu ime, moli, kumi: “Nemojte me ubiti” i pokazuje dvije slike od sinova! Ka\u017eem ja njemu da ne\u0107emo, ima komanda, pa nek’ ona radi s njima! E, dragi si moj, kad je to ve\u0107, kad smo do\u0161li komandi, vrati-smo se nazad – a ova dvojica sa mnom su bili Hrvati – ka\u017ee jedan: “\u0160to ih, bolan, ne pustismo? Molili su da ih pustimo!” Ja bih ih vratio, ali ne smijem od ove dvojice! Hrvati! Da me ne\u0107e tu\u017eiti! “E, sad mi, rekoh, ka\u017ee\u0161, pa bi me tu\u017eio kasnije!” Ma ka\u017ee on: “Trebali smo kad pokazuje slike one djece. Mu\u0161karci, oba mu!” Ali, eto, dadosmo ih u komandu! \u0160to je bilo s njima kasnije, ne znam!

O \u010detnicima i usta\u0161ama<\/strong>
\u010cetnici su imali svoju obranu ovdje u Ti\u0161ini! Bila i \u010detni\u010dka komanda u jednoj ku\u0107i. Imali su u Perinom Hanu i usta\u0161e svoju i oni svoju, \u0161to ti ja znam! Za ovu sigurno znam! I, eto, kako su se slagali, ja ne znam! A ovdje su na\u0161e kom\u0161ije bile dobre prema nama, nisu nas dirali! Samo su uzimali stoku za ishranu. S usta\u0161ama nisam bio. Kao borci su bili dobri, a sad za njihov u\u010dinak ja ne znam, brate. Nisam vidio ni\u0161ta od njih da rade. Pri\u010dalo se da su sva\u0161ta radili! Ja nisam vidio! Prema nama su dobri bili, nema govora! Poboravio sam dosta toga, moj brate! A nismo ti mi ubijali da ti ka\u017eem! Jedino ako mi idemo, a iz sela neko otvori vatru, onda im mi odgovaramo! Ne gledamo u \u010diju \u0107emo ku\u0107u! Samo udri! A mirno ako pro\u0111e\u0161, ne smije\u0161 pogledati!<\/p>\n

Do Bleiburga i natrag<\/strong>
Nije lako pu\u0161ku baciti! Dok baci\u0161, on ima a ti nema\u0161, on more \u0161to ho\u0107e s tobom i tako je to i bilo! I onda smo ti sa \u0160vabom krenuli do Bleiburga. Svi smo ra\u010dunali, bje\u017e’ od Rusa! E onda smo ti do\u0161li do Engleza! I\u0161li kroz Sloveniju, ali sve pod borbu! Gonili nas partizani i jo\u0161 ko je ja ne znam, a mi smo se branili i bje\u017eali! E onda, poslije, Englezi ne daju! Nema\u0161 kud, nego nazad! Predali nas partizanima! Jadna majko! Bogme, gadno je to bilo! Uhvatili nas u one kolone i predavali nas jedni drugima! Recimo Zenica predavala Perinom Hanu, Perin Han Kaknju i tako. A mi skroz odozgo iz Slovenije u koloni pje\u0161ke! Kad smo do\u0161li do Maribora, tu smo morali baciti, \u0161ta god je ko im’o. Prstenje, zlato, satove, sve! Ujutro, ko je do\u0161’o, mogao je kuna, onih njihovijeh para, u vre\u0107e nakupiti! E daje bilo bar za jest! Jeli bi samo sebe jo\u0161 za koji dan! Nisu nas tukli, \u0161to jes’, jes’, ali nam nisu dali jest. Ali kad uni\u0111e kolona kroz hrvatsko selo oni iznesu one hrane, krompira kuhanog… svega! Al` zato onaj \u0161to goni, uzme pu\u0161ku i ka\u017ee: “Ako pri\u0111e\u0161, zemlja si!” I ganjalo me, \u0161to ti ja znam, u toj koloni u Zagreb, pa u Na\u0161ice, pa u Viroviticu, pa dalje… i ubiju onoga ko ne more i\u0107i. Neki bi rekli: “Ubij me! Ne mogu vi\u0161e!” Kako \u0107e\u0161, bolan, hodati, kad ne jede\u0161 nikad? Nemoj jest dva dana pa \u0107e\u0161 vidit, a kamoli nikako! Bi l` vjerov’o, isto ‘vako pod lipom u Kri\u017eevcima, sjedili mi, ne moremo nabrati onog lista da kuhamo, nego bi nas sabirali vi\u0161e, pa naberi onog li\u0161\u0107a pa kuhaj! A list tvrd k’o da nije bio na vatri. I ono pij, jedi, samo da se spasi\u0161! I, dragi si moj, iz Kri\u017eevaca gonili nas dalje u Bo\u010dinj iz Bo\u010dinja nas vratili u logor u Slavonsku Po\u017eegu. I tamo na ledini lezi, sjedi! Jest jedan doveo, i trojica njih dovela Srba i dvoje troje-djece, pa one parmake uzeli, pa biju, ubi\u0161e, a nas je hiljada. Ovako u jedan \u0107o\u0161ak nas zbi\u0161e! A jedan iz one kolone, Hercegovac, im ka\u017ee: “Nemojte misliti da neko ne pi\u0161e ovo \u0161to vi radite!” I onda su oni odstranili djecu i nisu nas vi\u0161e tukli!<\/p>\n

Druge su pobili<\/strong>
U logoru, lezi, sjedi, kad proglasi se: ko je narukovao ’41. i ’42. i\u0107i \u0107e ku\u0107i pa \u0107e tamo odgovarati za djela! Uh, drago nam bilo, i ja taj. I jedno jutro zbilja, stolove postavi\u0161e i deke, ko je ’41. i ’42. u vojsku oti\u0161’o na stranu, a ova mla\u0111a godi\u0161ta na drugoj strani. I sad ti ovi pisari pi\u0161u ko si, odakle si, gdje si bio i \u0161to si slu\u017eio, kud si hod’o i tako! I, dragane moj, tu su nas odstranili, a ove su otpustili, ova mla\u0111a godi\u0161ta. E, me\u0111utim, ja skoro na red do\u0161’o da me pi\u0161e, a bio tu jedan njihov iz Zenice, \u0161ef rudarske zadruge, i pita ti on mene: “Bi l` ti i\u0161’o u vojsku?” Ja ka\u017eem: “Vrlo rado!” On me izveo, a ovi \u0161to ih je popisalo i ostalo, njih su oni dr\u017eali nekol’ko dana i ka\u017ee mi ovaj jedan kasnije, njih je gonilo za Kozaru i pobilo! “Dostavljali smo ih”, rekao mi taj \u010dovjek, “do jedne pilane. Tu smo ih ostavljali i vidio sam jednu \u017eenu jednom re\u017ee, da Bog sa\u010duva, sramotno tijelo!” Sa mnom su bila dvojica \u010ditavo vrijeme, jedan od Busova\u010de Zelenika i jedan od Kaknja isto, njih nije htio izvesti, a skupa smo bili \u010ditav rat u jednom odjeljenju. Rek’o je da \u0107e do\u0107i po njih, ali nije do\u0161’o tako da su ostali. Nema ni njih, nijednog.<\/p>\n

O partizanima i Titu<\/strong>
A im’o ti ja prijatelja. On bio u partizanima. Ka\u017ee, puc’o na mene, jeb’o ga otac njegov u Hercegovcu! I pri\u010da ti on meni kako je bilo i zbilja jest! Sve mi pri\u010d’o! A mog’o me ubiti! A iz sela, kad je do\u0161la sloboda, svi su se javili da su partizani bili, a la\u017eu! Ja se nisam javio! I meni jedan moj kom\u0161ija ka\u017ee poslije, Nezir jedan, Sifetov brat i njegov \u0107a\u0107a: “Zahvali Bogu \u0161to jede\u0161 socijalisti\u010dki hljeb!” To mi je govorio jer nisam bio partizan, a on se proglasio da je prvoborac, a la\u017ee! Tako je to bilo! Vidim la\u017eu, petljaju, i oni su lagali sva\u0161ta. Od ni\u010dega da mo\u017ee biti ne\u0161to, al` nije niko lud! Ma ja nisam volio ni partizane ni Ruse, ja volim i danas \u0160vabe! Volim i Bog! Zato \u0161to je to narod, to su ljudi kulturni. Oni u sobi, njih po deset-petnaest, \u010duje\u0161 muha kako leta, \u010disto divno! Jedan pi\u0161e, jedan crta, jedan ovo, jedan ono, a ovi na\u0161i galame, \u0161to sve ne vi\u010du! Za mene su kulturni, po\u0161teni ljudi! Znalo se reda! A i Tito je bio dobar da ti ka\u017eem! Davao kredit, dobra zarada! Redovita zarada! Hrane bilo! Tito je dobar bio, nema \u0161ta! Bili dobri oba, i on i Hitler! Davali i jedan i drugi! Jedina je gre\u0161ka Hitleru bila \u0161to nije onu atomsku bombu na vrijeme napravio!<\/div>\n


<\/strong> <\/p>\n

Vuk Ba\u010danovi\u0107 | Dani<\/span><\/strong><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"dedo_domobran\"Sarajevski tjednik “Dani” u svom najnovijem broju donosi zanimljiv tekst o 90-godi\u0161njem D\u017eemilu Kari\u0107u koji je u Drugom svjetskom ratu bio razvodnik u Prvom gorskom zdrugu Hrvatskih oru\u017eanih snaga NDH. Za Dane govori o svome vojevanju u domobranima, o besprijekornoj disciplini Wehrmachta, te kako je pre\u017eivio kolone smrti nakon predaje vojske NDH kod Bleiburga!\u00a0 Zanimljivu D\u017eemilovu ispovijest prenosnimo iz sarajevskog lista: <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":5590,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[23],"tags":[],"class_list":["post-5591","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zanimljivosti-zanimljivosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5591","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5591"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5591\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5590"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5591"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5591"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5591"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}