![\"andrijaartukovic_vecer\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/06\/novo_prosinac_andrijaartukovic_vecer.gif\")
Radoslav Artukovi\u0107, sin Andrije Artukovi\u0107a, ministra u vladi Ante Paveli\u0107a koji je u biv\u0161oj Jugoslaviji osu\u0111en na smrt zbog ratnog zlo\u010dina, tra\u017ei posmrtne ostatke svoga oca. Nadu da \u0107e pokopati oca Artukovi\u0107evu sinu, koji \u017eivi u SAD-u, dao je odlazak predsjednika Ive Josipovi\u0107a na Bleiburg. Josipovi\u0107 je tamo rekao da \u201csvatko ima pravo na svoj grob\u201d, a obitelj Artukovi\u0107 u tome je prepoznala \u0161ansu da nakon 22 godine pokopa Andriju\u00a0 Artukovi\u0107a. <\/p>\n“Sla\u017eem se s Josipovi\u0107em”<\/strong>
\u2013 Sla\u017eem se s predsjednikom Josipovi\u0107em kad ka\u017ee da svatko ima pravo na svoj grob. Osamnaest je godina pro\u0161lo od priznanja Hrvatske i vjerujem da sam bio dovoljno strpljiv. Nisam \u017eelio optere\u0107ivati ni jednu vladu od devedesetih pitanjima o svom ocu i njegovim posljednjim danima \u017eivota te mjestu vje\u010dnog po\u010divali\u0161ta jer sam svjestan koliko je moderna Hrvatska stigmatizirana zbog NDH i koliko se morala dokazivati me\u0111unarodnoj zajednici. Nisam \u017eelio smetati ili na\u0161koditi stvaranju Hrvatske, ali i moje godine su se naredale, \u0161ezdeset i dvije su mi i osje\u0107am obvezu da kao jedini sin doznam istinu o mjestu o\u010deva pokopa \u2013 kazao je Radoslav Artukovi\u0107.<\/p>\n
Dok pokazuje fotografije iz svog djetinjstva u Americi na kojima je i njegov otac, Radoslav Artukovi\u0107 se prisje\u0107a kako se u ku\u0107i govorilo o pro\u0161losti u kontekstu komunizma i antikomunizma, hrvatskog prava na samostalnost i tada\u0161njoj Jugoslaviji.<\/p>\n
\u2013 Tata je na moje komentare o ameri\u010dkoj unutra\u0161njoj sceni ili me\u0111unarodnim odnosima \u010desto reagirao govore\u0107i: \u201cSine, ostavi se politike\u201d \u2013 ka\u017ee Radoslav Artukovi\u0107. <\/p>\n
Poslu\u0161ao je oca i zavr\u0161io ekonomiju te postao stru\u010dnjak za dionice i burzu. Nakon \u0161to je Andrija Artukovi\u0107 izru\u010den Jugoslaviji 1986. godine, gdje mu je su\u0111eno u Zagrebu, Radoslav je bio prisiljen prou\u010davati hrvatsku politi\u010dku pro\u0161lost kao i jugoslavensko komunisti\u010dko ure\u0111enje da bi bolje razumio \u0161to se doga\u0111a u sudnici.<\/p>\n
\u2013 Imao sam sretno djetinjstvo. Mnogi su u Drugome svjetskom ratu zbog fa\u0161izma i komunizma izgubili najbli\u017ee i nisu poput mene odrastali u demokraciji. Ka\u017ee se da djeca nisu ni\u0161ta kriva i da ne smiju biti optere\u0107ena pro\u0161lo\u0161\u0107u svojih roditelja. Katoli\u010dki sam odgojen, svaki smo dan molili krunicu u ku\u0107i i \u017eao mi je svake \u017ertve koja je nedu\u017eno pala. Da mogu, svakome bih pomogao i vratio \u017eivot, ali to ne zna\u010di da moja obitelj nema pravo znati istinu i mjesto gdje je otac pokopan ili gdje je mo\u017eda prosut njegov posmrtni pepeo. Postoje indicije da je kremiran jer su mi u Zagrebu neki potencijalni svjedoci govorili da je Udba u plasti\u010dnoj vre\u0107ici odnijela ostatke kremiranog \u010dovjeka \u010diji se identitet nije smio otkriti \u2013 ispri\u010dao je Artukovi\u0107.<\/p>\n
Tada\u0161nja Socijalisti\u010dka Republika Hrvatska posebno je zbog Artukovi\u0107a donijela zakon prema kojem osu\u0111enika koji umre o\u010dekuju\u0107i izvr\u0161enje smrtne kazne treba pokopati kao da je pogubljen, a mjesto ukopa ne smije doznati ni najbli\u017ea rodbina. Danas se jo\u0161 uvijek naga\u0111a da su djelatnici tada\u0161nje Slu\u017ebe dr\u017eavne sigurnosti negdje na lepoglavskom zatvorskom groblju potajno pokopali urnu s posmrtnim ostacima Andrije Artukovi\u0107a.<\/p>\n
U SAD-u kao Alojz Ani\u0107 \u2013 Sretan sam \u0161to je moj otac dobro procijenio i 1948. godine pod novim imenom Alojz Ani\u0107 doveo obitelj iz Irske u Ameriku. Tu mu je ve\u0107 bio brat i mislio je da \u0107e to biti najsigurnije za obitelj. Govorio je svima koji su dolazili u ku\u0107u i nagovarali ga da se uklju\u010di u politi\u010dki \u017eivot emigracije, ali i meni: \u201cMoje je vrijeme zavr\u0161eno, dolaze novi ljudi. Ja ne\u0107u do\u010dekati slobodnu Hrvatsku, ali ti ho\u0107e\u0161.\u201d<\/p>\n Radoslav Artukovi\u0107 prvi je put posjetio Hrvatsku i Hercegovinu 1973. godine. Od oca se naslu\u0161ao pri\u010da o prelijepoj Hercegovini, da je to raj na zemlji, a \u017eelio je upoznati i baku, koja je umrla nekoliko mjeseci poslije.<\/p>\n \u2013 Kad sam se vratio u Los Angeles, kazao sam ocu da sam bio u Klobuku i donio grudu zemlje iz vrta rodne ku\u0107e. Stalno sam mu ponavljao da sam se nagledao kamena i ni\u010dega drugoga te da ne znam kakav je to raj? On mi je kratko odgovorio: \u201cSine, raj je u ljudima!\u201d I bio je u pravu, Hrvati su sjajan narod!<\/p>\n \u2013 Ponosan sam na svoje podrijetlo i to govorim svim svojim ameri\u010dkim prijateljima. Moja supruga, kada nabraja mjesta u kojima bi voljela \u017eivjeti u mirovini, me\u0111u imena zvu\u010dnih gradova uvrsti i Klobuk u Hercegovini, a nije Hrvatica, nego Amerikanka. O svemu \u0161to sam do\u017eivio uz oca tijekom njegova privo\u0111enja u Americi i izru\u010denja Jugoslaviji te borave\u0107i u Zagrebu dok je trajao sudski proces moglo bi se napisati puno knjiga. Do\u0107i \u0107e vrijeme i za to \u2013 poru\u010dio je Radoslav Artukovi\u0107.<\/p>\n Potpisnik rasnih zakona \u017eivio u SAD-u 38 godina<\/strong> Paveli\u0107 ga je nakon povratka imenovao ministrom unutarnjih poslova. Sudjelovao je u talijansko-hrvatskim pregovorima o razgrani\u010denju u Ljubljani i pri potpisivanju Rimskih ugovora, a pratio je Paveli\u0107a i pri posjetu Hitleru. Potpisnik je rasnih zakona. Jedno vrijeme bio je ministar pravosu\u0111a i bogo\u0161tovlja, a od kraja 1943. do kraja rata dr\u017eavni prabilje\u017enik – \u010duvar dr\u017eavnog pe\u010data. Nakon sloma NDH zarobljen je u britanskom logoru u Spittalu u Austriji. Izbjegao je izru\u010denje Jugoslaviji. Iz Irske je s obitelji 1948. pre\u0161ao u SAD, koji je 50-ih odbio njegovo izru\u010denje Jugoslaviji. Trideset godina poslije SAD je potaknuo njegovo izru\u010denje, koje se 1986. i dogodilo. U Zagrebu je osu\u0111en na smrt, ali je umro u zatvorskoj bolnici. {xtypo_rounded2} Ivan Zvonimir \u010ci\u010dak:<\/strong> Hrvatska ima du\u017enost pomo\u0107i obitelji Artukovi\u0107 {xtypo_rounded2} Teolog Adalbert Rebi\u0107:<\/strong> Bez obzira \u0161to je bio za \u017eivota, zaslu\u017euje pokop \u2013 O pravednosti osude mogu govoriti pravnici i povjesni\u010dari, no on kao \u010dovjek, a posebno njegova obitelj, imaju pravo na dostojanstven pokop \u2013 zaklju\u010dio je Rebi\u0107.{\/xtypo_rounded2} <\/div>\n <\/p>\n
<\/strong>
Prije dva mjeseca Radoslav Artukovi\u0107 postao je umirovljenik i tvrdi da \u0107e svoje slobodno vrijeme posvetiti prou\u010davanju povijesti i sre\u0111ivanju obiteljske arhive. Zahvalan je Americi \u0161to mu je pru\u017eila normalan \u017eivot i obrazovanje.<\/p>\n
Andrija Artukovi\u0107, ro\u0111en 1899. u Klobuku pokraj Ljubu\u0161kog, usta\u0161kom pokretu pristupio je kao odvjetnik u Gospi\u0107u. Ondje je 1932. organizirao akciju poznatu kao Li\u010dki ili Velebitski ustanak. On je prije akcije emigrirao u Italiju, gdje ga je Ante Paveli\u0107 imenovao poglavnim pobo\u010dnikom u Glavnom usta\u0161kom stanu i zapovjednikom usta\u0161kih jedinica u Italiji. Godinu dana kasnije \u017eivi na relaciji Be\u010d-Budimpe\u0161ta, a u Be\u010du je i nakratko zatvoren. S Paveli\u0107em se 1934. ponovo na\u0161ao u Milanu. Te je godine i uhi\u0107en nakon atentata u Marseilleu. Izru\u010den je Jugoslaviji, ali sud u Beogradu osloba\u0111a ga krivnje. \u017divi u Austriji, Francuskoj i Njema\u010dkoj. Nakon progla\u0161enja NDH vratio se u Zagreb. Slavko Kvaternik imenovao ga je \u010dlanom Hrvatskog dr\u017eavnog vodstva, privremene vlade NDH.<\/p>\n <\/p>\n
Hrvatska dr\u017eava ima obvezu pomo\u0107i obitelji Andrije Artukovi\u0107a u pronala\u017eenju njegovih posmrtnih ostataka, smatra predsjednik Hrvatskog helsin\u0161kog odbora Ivan Zvonimir \u010ci\u010dak. Ovakav svoj stav \u010ci\u010dak obrazla\u017ee time \u0161to nikada nije donesena odluka da se Artukovi\u0107a kremira i njegov pepeo raspe, nego je on umro na izdr\u017eavanju kazne. Stoga je tijelo, ka\u017ee, trebalo predati obitelji. \u010ci\u010dak podsje\u0107a na slu\u010daj Dinka \u0160aki\u0107a kojemu se, ali u Hrvatskoj, tako\u0111er sudilo za usta\u0161ki zlo\u010din, no koji je pokopan u skladu sa svojim \u017eeljama.{\/xtypo_rounded2} <\/p>\n
Za svoga sina Andrija Artukovi\u0107 nije ministar u vladi NDH, nego otac kojega \u017eeli i ima pravo pokopati, ka\u017ee rimokatoli\u010dki teolog Adalbert Rebi\u0107, dodaju\u0107i da dr\u017eava ima moralnu obvezu pomo\u0107i obitelji Artukovi\u0107 prona\u0107i i proslijediti posmrtne ostatke ako oni postoje. Artukovi\u0107 je, ka\u017ee, osu\u0111en za ono \u0161to je radio za \u017eivota.<\/p>\n