Izgleda pomalo umorno, ali istodobno opu\u0161teno i radosno. Dok uz kavu i kola\u010de koje je napravila razgovaramo o svemu i sva\u010demu, od iskustva odgajanja djece do prepri\u010davanja anegdota o dosa\u0111ivanju na predugim crkvenim propovijedima, moramo se s vremena na vrijeme podsjetiti na to da sjedimo s jednom od osoba \u010dija se \u017eivotna pri\u010da nalazi u sredi\u0161tu zbivanja koja su mnogi, iako Sveta Stolica svoj sud jo\u0161 va\u017ee, ve\u0107 proglasili najzna\u010dajnijim ukazanjem Marije koje se dogodilo u Katoli\u010dkoj crkvi dugo vremena unazad. A doga\u0111aj koji je promijenio Mirjanin \u017eivot zbio se prije 29 godina.<\/p>\n
– Sje\u0107am se kako sam se naljutila na Ivanku kada mi je rekla da vidi Gospu, mislila sam da me zeza. Nisam niti \u017eeljela gledati prema Podbrdu, samo sam se okrenula i oti\u0161la, bila sam jako ljuta. Kada sam do\u0161la do prvih ku\u0107a, ne\u0161to me je tjeralo da se vratim natrag. Vratila sam se i ugledala Ivanku, koja je ina\u010de uvijek bila rumena, za razliku od mene koja sam bila blijedo \u2018gradsko dijete\u2019, kako gleda prema brdu bez imalo boje u licu.<\/p>\n
Idu\u0107i dan ponovno su do\u0161le na Podbrdo, poznatije po imenu Brdo ukazanja, zajedno s jo\u0161 \u010detvero djece i gotovo cijelim selom. – Do\u0161li smo pred Gospu prvi put – ka\u017ee vidjelica – i na\u0161li je tamo kako \u010deka na nas.<\/p>\n
Bio je to po\u010detak pri\u010de o Me\u0111ugorju.<\/p>\n
Ateisti\u010dko okru\u017eenje<\/strong><\/p>\n Ro\u0111ena Sarajka s djevoja\u010dkim prezimenom Dragi\u010devi\u0107 svako je ljeto od malih nogu dolazila u Bijakovi\u0107e i tamo gdje \u201cosim duhana i loze nije bilo ni\u010dega\u201d provodila svoje praznike. Roditelji i brat odlazili bi na more, a njoj je bilo ljep\u0161e u Hercegovini. Otac bi je pla\u010du\u0107i ispra\u0107ao na vlak, nadaju\u0107i se da \u0107e se k\u0107i u zadnji tren predomisliti, ali to se ne bi doga\u0111alo. Mirjana bi dolazila u Bijakovi\u0107e i tamo pomagala obitelji, ustaju\u0107i u zoru da bi i\u0161la brati duhan.<\/p>\n Ukazanja su \u017eivot uzorne u\u010denice, odrasle u obitelji koja ju je odgajala kao vjernicu unato\u010d ateisti\u010dkom okru\u017eenju (\u201cJa sam jedina vjerovala u Boga u svome razredu\u201d) okrenula naopa\u010dke.<\/p>\n Nakon mjesec i pol dana vi\u0111enja u Me\u0111ugorju, policija ju je jedan dan strpala u automobil i odvezla u Sarajevo, natrag roditeljima. Nije \u017eeljela i\u0107i. Bojala se da \u0107e njenim odlaskom prestati ukazanja.<\/p><\/div>\n Bez obja\u0161njenja je izba\u010dena iz elitne Tre\u0107e gimnazije. \u0160kolovanje je nastavila u Petoj gimnaziji, u razredu koji su sa\u010dinjavali u\u010denici izba\u010deni iz ostalih \u0161kola zbog problema s alkoholom i drogama.<\/p>\n – To je za mene bio smak svijeta – ka\u017ee bez imalo gor\u010dine.<\/p>\n Slijedili su svakodnevni informativni razgovori i pretresi stana. Bojala se za goli \u017eivot. Prijateljice iz Me\u0111ugorja bile su zajedno, policija ih je u po\u010detku maltretirala, ali to je ipak uskoro prestalo. Ona je bila sama u Sarajevu.<\/p>\n – Kada je po\u010deo rat u Bosni, jedan biv\u0161i policajac dao mi je kazetu jednog od ispitivanja.<\/p>\n Mirjana ju je gledala i slu\u0161ala ne vjeruju\u0107i da je ona, kao petnaestogodi\u0161njakinja, bila toliko odlu\u010dna. – Kada sam je slu\u0161ala, nisam mogla vjerovati kako sam odgovarala, da jedna 15-godi\u0161njakinja mo\u017ee pokazati takvu odlu\u010dnost.<\/p>\n Ne sumnja da je Bog bio uz nju.<\/p>\n I dok pri\u010da cijelu tu te\u0161ku pri\u010du o svojemu duhovnom odrastanju, osmijeh joj ne silazi s lica. Ka\u017ee da joj, unato\u010d takvim sje\u0107anjima, \u010desto nedostaje Sarajevo i da se voli vratiti u njega. Blizak joj je taj mentalitet \u201craje\u201d, opu\u0161tenosti i prirodnosti, osje\u0107a da mu i sama pripada. Voli se smijati i \u0161aliti, ka\u017ee da ne razumije kr\u0161\u0107ane koji su osjetili ljubav Bo\u017eju, a ostaju natmureni i neveseli.<\/p>\n \u0160kolovanje je prekinula nakon zavr\u0161ene prve godine turizma u Sarajevu. Na pitanje \u017eali li za prigodom za propu\u0161tenim obrazovanjem, odgovara nam da to nadokna\u0111uje redovitim \u010ditanjem. Voli beletristiku i povijesne knjige, najdra\u017ei su joj ruski klasici i trileri. Voli i filmove, ali samo one s \u201chappy endom\u201d, u kojima glavni junaci zavr\u0161e u sretnoj vezi ili ubojica bude prona\u0111en.<\/p>\n Pitamo je kako je njezinoj obitelji, kako se oni nose s tim \u201cbremenom\u201d.<\/p>\n – Supruga Marka znam od malih nogu. On je oduvijek bio zaljubljen u mene.<\/p>\n Vjen\u010dali su se 1989. godine, nakon nekoliko godina hodanja.<\/p>\n – On je otpo\u010detka upoznat s Me\u0111ugorjem i svime \u0161to se doga\u0111alo u njemu. Jednostavno, on stavlja Boga na prvo mjesto, a onda je sve lak\u0161e. Ja sam za njega netko tko je u slu\u017ebi Bo\u017ejoj.<\/p>\n A k\u0107eri? Branimir Boban, na\u0161 fotograf, nagovara je da iza\u0111emo van, na danje svjetlo kako bi mogao napraviti kvalitetnije snimke. Mirjana se malo ne\u0107ka, boji se da \u0107e je pred ku\u0107om vidjeti hodo\u010dasnici i \u201cnavaliti na nju\u201d. Pri\u010da nam kako su je na predzadnjem ukazanju, na kojem se okupilo oko 15 tisu\u0107a ljudi, toliko naguravali \u017eele\u0107i je dodirnuti da je mislila da su joj slomili ruku. Bila je sva u modricama, pa joj je lije\u010dnica koja ju je pregledala rekla: \u201cDa ti ne znam mu\u017ea, mislila bih da te zlostavlja.\u201d To je jedino \u0161to je \u017ealosti – to \u0161to ljudi koji dolaze u Me\u0111ugorje misle da vidioci zna\u010de ne\u0161to, da \u0107e ako ih dodirnu, dodirnuti Gospu.<\/p>\n A kako je to znati tajne o budu\u0107nosti \u010dovje\u010danstva, pitamo je.<\/p>\n – Treba pro\u017eivjeti ukazanje da bi se to shvatilo. Pa ne \u010duvam ja tajne, to \u010dini dragi Bog – govori Mirjana, \u017eena koju je Djevica Marija odabrala za zajedni\u010dku molitvu za \u201cnevjernike\u201d, odnosno, kako ih Gospa zove, one koji nisu upoznali ljubav Bo\u017eju. Razmi\u0161ljala je za\u0161to je ba\u0161 nju odabrala za molitvu za njih i zaklju\u010dila da je to vjerojatno zato \u0161to je velik dio svoje mladosti provela me\u0111u onima koji ne vjeruju.<\/p>\n Obiteljska fotografija<\/strong>
U Sarajevu su u njoj i njenoj obitelji vidjeli \u201cru\u0161itelja Jugoslavije\u201d. Prijatelji su ih, pri\u010da, odjednom po\u010deli izbjegavati.<\/p>\n
Mariju i Veroniku odgajala je tako da ih je u\u010dila voljeti Boga, nastoje\u0107i to posti\u0107i bez ikakve prisile, a onda im je, kada je do\u0161lo vrijeme za to, objasnila da Bog ponekad bira neke ljude za neke zada\u0107e, ne zato \u0161to su bolji od drugih, nego jednostavno tako bude. I tako su djevoj\u010dice shvatile da je Bog odabrao mamu za ukazanja. Marija je to shvatila dosta rano, pa je jo\u0161 kao dvogodi\u0161nja djevoj\u010dica na hvalisanje svoje prijateljice da joj \u201cmama vozi auto\u201d odgovorila da to nije ni\u0161ta jer njezina \u201cpri\u010da s Gospom\u201d.<\/p>\n
Ipak izlazimo van. Rani je popodnevni sat pa, na sre\u0107u, nema puno prolaznika. Oni malobrojni koji pro\u0111u kada ugledaju Mirjanu zastaju i pozdravljaju je, neki je i fotografiraju. Dok Branimir oblije\u0107e oko vidjelice sa svojim fotoaparatom, s Podbrda dolazi suprug Marko i k\u0107eri. U me\u0111ugorskoj \u017eupi traje devetnica u \u010dast obljetnice ukazanja i \u017eupljani redovito odlaze na Podbrdo. Kada predla\u017eemo obiteljsku fotografiju \u201cza novine\u201d, i Marko i djevoj\u010dice nezainteresirano odmahuju rukom. – Znate, malo ih \u010duvamo dalje od tih medija – ka\u017ee Mirjana.<\/div>\n
<\/strong> <\/p>\n![\"mirjana_vidjelica\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/07\/novo_prosinac_mirjana_vidjelica.gif\")
Mirjana nas je ugostila u svojoj ku\u0107i u Bijakovi\u0107ima ispred koje se \u010desto okupljaju znati\u017eeljni hodo\u010dasnici, \u017eeljni barem nakratko vidjeti \u201conu koja razgovara s Gospom\u201d. Sjedimo \u201cna sigurnome\u201d od radoznalih hodo\u010dasni\u010dkih pogleda, u ugodno svje\u017eem podrumu ku\u0107e koji je pretvoren u blagovaonicu s nekoliko stolova za objedovanje. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":5749,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-5750","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5750","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5750"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5750\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5749"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5750"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5750"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5750"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}