{"id":5757,"date":"2010-07-07T21:48:03","date_gmt":"2010-07-07T19:48:03","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/07\/07\/uz-obljetnicu-smrti-mr-mate-bobana-na-grobu-predsjednika\/"},"modified":"2010-07-07T21:48:03","modified_gmt":"2010-07-07T19:48:03","slug":"uz-obljetnicu-smrti-mr-mate-bobana-na-grobu-predsjednika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/uz-obljetnicu-smrti-mr-mate-bobana-na-grobu-predsjednika\/","title":{"rendered":"Uz obljetnicu smrti mr. Mate Bobana: Na grobu Predsjednika"},"content":{"rendered":"
\"svetigorka\"Ljeta nam cure i nestaju. Primijetimo njihov nestanak tek kad se doga\u0111aja minulih prisjetimo, i u du\u0161i nas zazebe, a uzdah se otme srcu: zar je ve\u0107 toliko vremena pro\u0161lo. Ili, kad djecu svoju ponekad ozbiljnije zagledamo, o\u0107utimo da smo mnoga ljeta iza sebe ostavili.Jubileji nas i obljetnice zaokupe, bar u tom svom trenutku, i na \u010das. Vrate nas doga\u0111aju i danu, godini i vremenu, vrate nas osobi i djelu. U dan nas vrate kad je pukla ova ili ona vijest, kad se ovaj ili onaj rodio, ovaj ili onaj umro, kad se dogodilo ne\u0161to drago ili pak tako te\u0161ko.<\/div>\n
Ovaj nas dan, dan sedmi u mjesecu sedmom, u godinu Gospodnju 1997. vra\u0107a, u onu zoru kad je Herceg Bosnom odjeknula tu\u017ena i te\u0161ka vijest. Ustala je Herceg-Bosna na noge i stajala nijema. Rije\u010d progovorila nije, samo se na ukop spremala. Jedino vila Svetigorka \u0161utjela nije: na svom je izvoru pletenice svojih kosa u znak tuge rasplela, sjetila se gore Petrove i slomljenog Sva\u010di\u0107eva koplja, uzela \u0161tit Hrvata i u desnicu ma\u010d iz klonule ruke, i Jelene se majke Kraljevstva sjetila i s Katarinom Petrovo opro\u0161tajno pismo sricala, i Katarina joj Kosa\u010da na vilinsko rame desnicu spusti i do nje sjede da tu\u017enu pjesmu zori i izvoru poju.<\/p>\n

I pote\u010de vrijeme od \u010dasa onog kad su Mostar i Neretva za \u017dovnicom tu\u017eno gledali, kad su tu\u017enim zvonom zvona zvonila, a bojovnici u vrstu stali k\u2019o red slova iz neke stare knjige hrvatske i sricali rije\u010di opro\u0161taja i prisege.<\/p>\n

Zemlja se svojim njedrima rastvorila da Ti pokoj dadne. Ona ista s kojom si toliko razgovarao, sva\u0111ao se, do bijesa je slao, i pred njom kle\u010dao, kleo joj se i tepao joj, milovao je k\u2019o dijete ro\u0111eno, i znao svaku njenu bol. \u010cekala Te puna suza i ponosa nose\u0107 Ti vje\u010dnost u svom naru\u010dju.<\/p>\n

Niza\u0161to Te prekorila nije. Uzglavlje Ti namjestila i do njeg sjela s rukom pod glavom mislima iskri\u017eanom. I tihu Ti uspavanku zapjevala. Onu istu koju je ponavljala na tisu\u0107u puta, tisu\u0107ama i mirijadama svoje djece koja su poput Tebe s njom \u00abna Ti\u00bb bili.
Sad s nebesa vje\u010dnih iz nebeskih dvora svojim zvijezdama toj istoj Zemlji put kazujete. I onda kad vas tmine i oblaci, nevere i nesre\u0107e zbrisati \u017eele. Pro\u0111u oluje poput oblaka koji su ih donijeli, za trag im se vi\u0161e ne zna, a svod nebeski vje\u010dan u plavetnilu ostaje. Vi na njem svijetlite i ponavljate: Za\u0161to se oluja bojite, za\u0161to pred oblacima kle\u010dite, za\u0161to se munji i vihoru molite i priklanjate? Zna se dobro tko je Gospodar svega i pred Njim kle\u010dite, molite mu se, Njega se bojte.<\/p>\n

Klekosmo evo, u jubileju Tvoje smrti pred Tvoju Vilu. Da opet ponovimo, da opet podvu\u010demo, da pro\u0161lo\u0161\u0107u blagoslovljenom i krvlju po\u0161kropljenom posvetimo i blagoslovimo\u00a0 ovo na\u0161e danas. Da klecavo koljeno, spremno pred svakim pokleknuti, ukrijepimo i vje\u010dnosti usmjerimo korak njegov, da rije\u010d koja se u grlu osu\u0161i i nikad ne rekne \u0161to misli i ho\u0107e re\u0107i ispe\u010demo, te bez straha i ucjene i izgovorimo.<\/p>\n

I evo nas opet na Vilinom izvoru s vjedrima svojih dana i potreba. Da ih nato\u010dimo bistrinom i krepko\u0161\u0107u, na ramena dignemo i krenemo u svoje danas, svoje sutra. S pjesmom Tvoje Vile na usnama. Da sro\u010dimo opet, da \u0107e nam zorit\u2019 zore i zbrajat\u2019 dane u vrimena i vi\u010dnost besmrtnosti hrvatske zemlje Herceg-Bosne. Da vje\u010dnosti Tvojoj poglede usmjerimo, i u du\u0161i sro\u010dimo onako iz dubine njene: Po\u010divaj u miru, Predsjedni\u010de!<\/div>\n

fra Ante Mari\u0107<\/strong>
<\/span><\/div>\n

\"svetigorka\"<\/p>\n

Prigodom prve obljetnice smrti predsjednika mr. Mate Bobana otkriven je spomenik u obliku ste\u0107ka sa stablom potomstva Mate Bobana s jedne strane i s likom vile Svetigorke Hrvatice na pro\u010delju. Spomenik je rad akademskoga slikara An\u0111elka Mikuli\u0107a. Na ste\u0107ku stoji urezan
sljede\u0107i tekst fra Ante Mari\u0107a:<\/div>\n


<\/strong> <\/p>\n

U KRATKOM \u017dIVOTU DICU DICE SVOJE UGLEDAH I MIR NA\u0110OH NA SVOM
PLEMENITOM
JA MATE BOBAN SIN STIPANA JURE I MATE
MOLE\u0106I SVETOG STIPANA PRVOMU\u010cENIKA ZA POKOJ NEPOMU\u0106ENI
PO TKO ZNA KOJI PUT ZLOTVORI UDARI\u0160E NA SVE HRVATSKO
NAROD HRVATA HERCEG BOSNE PRVAKOM ME U\u010cINI
OSNOVASMO HRVATSKU REPUBLIKU HERCEG BOSNU I VOJSKU SLAVNOG
HRVATSKOG VIJE\u0106A OBRANE
KRVLJU NAJBOLJIH HRVATSKIH SINOVA U LJUTIM BOJIMA SA\u010cUVASMO OD
SAVE DO SINJEG JADRANA ZEMLJU JEZIK IME SVETO HRVATSKO KATOLI\u010cKO
DESNICOM SVOJOM HRVATSKOM NARODU ZLA NE U\u010cINIH
RI\u010cI I BILIGA NAJMANJEG PROTIVU HRVATA ZABILI\u017dIO NISAM
VILA SVETIGORKA HRVATICA SVIDOKOM MI NA GROBU I MOJIH VITEZOVA
STOJI
MRTVE NAS \u0160TITI VISOKO DR\u017dE\u0106 \u0160TIT HRVATA
MA\u010cEM \u0106E PRIT BUDU LI NAS POPIRALI
ZORIT \u0106E NAM ZORE
ZBRAJAT DANE U VRIME
VRIME U VI\u010cNOST
ZA BESMRTNI \u017dIVOT HRVATSKE ZEMLJE HERCEG BOSNE<\/strong><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"svetigorka\"Ljeta nam cure i nestaju. Primijetimo njihov nestanak tek kad se doga\u0111aja minulih prisjetimo, i u du\u0161i nas zazebe, a uzdah se otme srcu: zar je ve\u0107 toliko vremena pro\u0161lo. Ili, kad djecu svoju ponekad ozbiljnije zagledamo, o\u0107utimo da smo mnoga ljeta iza sebe ostavili.Jubileji nas i obljetnice zaokupe, bar u tom svom trenutku, i na \u010das. Vrate nas doga\u0111aju i danu, godini i vremenu, vrate nas osobi i djelu. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":5755,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-5757","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5757","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5757"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5757\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5755"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5757"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5757"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5757"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}