Lu\u010di\u0107: Nije te\u0161ko zaklju\u010diti da je Bosna i Hercegovina, kako je to napisala Mirjana Kasapovi\u0107, \u201epodijeljeno dru\u0161tvo i nestabilna dr\u017eava\u201c. BiH je i po Ustavu dr\u017eava tri konstitutivna naroda Hrvata, Srba i Bo\u0161njaka\/muslimana koji po zadnjem popisu stanovni\u0161tva iz 1991. godine zajedno \u010dine 92,6 % stanovni\u0161tva. Dakle, BiH je podijeljena po nacionalnim (odnosno konfesionalnim) pripadnostima. Hrvata (uglavnom katolika) je po navedenom popisu bilo 17,38%, Srba (uglavnom pravoslavnih) 31,21% i Bo\u0161njaka (uglavnom muslimana) 43,47%. \u010cinjenica da je postojao i manji dio stanovni\u0161tva, oko 7% koji se druk\u010dije izja\u0161njavao (Jugoslaveni, Albanci, Ma\u0111ari\u2026), ili njih 0,33 % koji se uop\u0107e nisu izja\u0161njavali u nacionalnom smislu, ne mijenja ovu osnovnu podjelu. <\/p>\n
Uva\u017eavanje ustavnih odredbi, kao i po\u0161tovanje navedene (ili neke druge nakon sljede\u0107eg popisa) nacionalne strukture stanovni\u0161tva BiH zahtijeva (uz priznanje postoje\u0107ih identiteta) i organizaciju vlasti koja bi zadovoljila minimum njihovih interesa. Lijphart definira konsocijacijsku demokraciju kao \u201esuradnju me\u0111u elitama\u201c, odnosno kao \u201ekoaliciju\u201c. To je ono \u0161to je formalno sadr\u017eano u svim rezolucijama, ustavima i sporazumima u BiH, od njezinog utemeljenja i ZAVNOBiH-a do daytona i sada\u0161njeg uobli\u010denja. Gospo\u0111a Kasapovi\u0107 je optimisti\u010dno napisala da bi BiH mogla profunkcionirati kao konsocijacijska demokracija, \u0161to pojednostavljeno zna\u010di da bi institucionalizirana suradnja i podjela vlasti izme\u0111u triju nacionalnih elita mogla osigurati funkcioniranje i odr\u017eiv razvoj BiH. Reakcije koje su na to do\u0161le iz dijela bo\u0161nja\u010dko-muslimanske javnosti, kao i od nekih \u201elijevo-liberalnih\u201c intelektualaca pokazale su da to nije tako i da za BiH (jo\u0161) nema rje\u0161enja. <\/p>\n
Rasprave vo\u0111ene oko konsocijacijske demokracije u BiH objavljene su u nekoliko brojeva \u010dasopisa Status koji izlazi u Mostaru i one vrlo jasno pokazuju kako su gotovo svi zagovornici konsocijacijskog modela Hrvati, a gotovo svi njegovi protivnici su Bo\u0161njaci-muslimani, a ako to i nisu, ako spadaju u onih 0,33% stanovnika BiH koji se ne \u017eele nacionalno odrediti, onda su bo\u0161nja\u010dko-muslimanskog podrijetla. Protivnici podjele vlasti izme\u0111u nacionalnih elita zala\u017eu se za jednu druk\u010diju proceduru dono\u0161enja odluka koju nazivaju \u201edeliberativnom demokracijom\u201c. Oni se u biti zala\u017eu za centraliziranu, unitarnu dr\u017eavu\u00a0 koja bi funkcionirala po na\u010delu jedan \u010dovjek-jedan glas. Takav model ustroja BiH podr\u017eavaju i radikalni bo\u0161nja\u010dki nacionalisti. Zajedni\u010dko bo\u0161nja\u010dkim nacionalistima i \u201elijevim liberalima\u201c bo\u0161nja\u010dkog podrijetla je \u0161to ne priznaju postoje\u0107e nacionalne identitete Hrvata i Srba u BiH, te ih svode na \u201eetni\u010dke\u201c ili folklorne skupine. <\/p>\n
Smatraju ih Bo\u0161njacima ili Bosancima katoli\u010dke i(li) pravoslavne vjeroispovijesti, gra\u0111anima BiH bez prava na kolektivna prava i politi\u010dki identitet. To je protivno Ustavu, ali i temeljnim na\u010delima moderne dr\u017eavnosti BiH. Prvi korak ka \u201eozdravljenju\u201c dru\u0161tva je precizna dijagnoza njegove bolesti. Ako se iz bilo kog razloga pravimo da bolesti nema ona \u0107e i\u0107i u progresiju i pacijent nema budu\u0107nosti. Ako se pravimo da BiH nije pluralno i podijeljeno dru\u0161tvo, odnosno nestabilna dr\u017eava i ako ni\u0161ta ne \u010dinimo da uspostavimo suradnju (a ne izbri\u0161emo razlike) i stabiliziramo dr\u017eavu onda \u0107e ona biti jo\u0161 vi\u0161e podijeljena i jo\u0161 nestabilnija. \u0160to se ti\u010de moje reakcije na govor predsjednika Josipovi\u0107a u Skup\u0161tini BiH to je sukob znanstvenog pristupa i rekonstrukcije komplicirane bosansko-hercegova\u010dke pro\u0161losti s politi\u010dkim anga\u017emanom konstrukcije njezine po\u017eeljne budu\u0107nosti.\u00a0\u00a0 \u00a0 Lu\u010di\u0107: Jednako se mo\u017ee re\u0107i i da ti kriti\u010dari pogoduju ve\u0107inskom, kako oni to ka\u017eu \u201eetnonacionalizmu\u201c kao i to da su i sami dio ve\u0107inske etnonacionalne elite koja svoje partikularne interese i partikularne istine name\u0107u kao op\u0107e i jedine prihvatljive i dopustive. Ve\u0107 imamo iskustvo sprege ve\u0107inskog nacionalizma i tobo\u017enjeg dr\u017eavnog patriotizma, ili ako ho\u0107ete jasnije spregu velikosrpstva i jugoslavenstva. Pri tome ne mislim da je svako jugoslavenstvo bilo ujedno i velikosrpstvo, kao \u0161to ni danas svako politi\u010dko bosanstvo nije velikobo\u0161nja\u0161tvo, ali se uglavnom o tome radi. Kada ka\u017eem velikobo\u0161nja\u0161tvo mislim na ideju bo\u0161nja\u010dkih nacionalista po kojoj je BiH nacionalna dr\u017eava Bo\u0161njaka, a Hrvati i Srbi se moraju odre\u0107i svojih identiteta i politi\u010dkih subjektiviteta, ili seliti u Hrvatsku odnosno Srbiju. Podsjetio bih na ve\u0107 zaboravljenu izjavu bo\u0161nja\u010dko-muslimanskog vo\u0111e i biv\u0161eg predsjednika Predsjedni\u0161tva BiH Alije Izetbegovi\u0107a kako \u201emoramo dijeliti vlast ili dijeliti dr\u017eavu\u201c. Nakon \u0161to je me\u0111unarodna zajednica donijela odluku da nema \u201epodjele dr\u017eave\u201c bo\u0161nja\u010dki nacionalisti su povjerovali da ne moraju dijeliti niti vlast, posebno ne s Hrvatima u Federaciji BiH koji su malobrojni, nemaju na\u010dina za\u0161tititi svoje interese, niti imaju nekoga tko bi se zalo\u017eio za njih.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0 Lu\u010di\u0107: Veliki dio bo\u0161nja\u010dko-muslimanske elite nacionalnu politi\u010dku poziciju temelji na ulozi nedu\u017enosti i \u017ertve. Dvije klju\u010dne rije\u010di te politike su agresija i genocid. Ni na koji na\u010din ne \u017eelim umanjiti strahovite \u017ertve koje je bo\u0161nja\u010dko-muslimanski narod podnio u pro\u0161lom ratu, ali \u017eelim problematizirati \u201epolo\u017eaj nedu\u017enosti\u201c bo\u0161nja\u010dke elite i upozoriti na \u017ertve drugih (Hrvata i Srba), kao i njihovu potrebu (i) za simboli\u010dkim priznanjem te \u017ertve, pa i javnim \u017ealjenjem ili isprikom onih koje dr\u017ee odgovornim. Pascal Bruckner je napisao esej Napast nedu\u017enosti u kojem \u201enedu\u017enost\u201c naziva bole\u0161\u0107u koja se zasniva na htijenju da se izbjegne posljedicama svojih djela i koja se grana u dva smjera: infantilnost i viktimizaciju, u dva na\u010dina \u201ebijega od te\u0161ko\u0107e bitka\u201c, dvije \u201estrategije bla\u017eene neodgovornosti\u201c. Odatle tako burne reakcije na tekst koji ste spomenuli. Jo\u0161 va\u017enija je nedavna izjava predsjednika SDA Sulejmana Tihi\u0107a da \u201epro\u0161lost, zlo\u010dini, stradanja i samosa\u017ealjevanje ne trebaju biti sredi\u0161nja tema bo\u0161nja\u010dke politike te da moraju kona\u010dno nadvladati pasivnu poziciju \u017ertve i preuzeti aktivnu poziciju i odgovornost relevantnog politi\u010dkog \u010dimbenika\u201d. <\/p>\n Tihi\u0107 je nakon toga, u bo\u0161nja\u010dkoj javnosti, kako onoj nacionalisti\u010dkoj tako i onoj \u201elijevo-liberalnoj\u201c, mjesecima napadan kao izdajnik nacionalnih interesa, \u201edaytonski podanik\u201c i sl. Jednako o\u0161tre kritike Tihi\u0107 je do\u017eivio i kada je zapo\u010deo pregovore s hrvatskim i srpskim politi\u010dkim vo\u0111ama koji su rezultirali tzv. Prudskim sporazumom. S druge strane bo\u0161nja\u010dki \u010dlan Predsjedni\u0161tva BiH Silajd\u017ei\u0107 slu\u017ebeno je primao optu\u017eenika za ratne zlo\u010dine u svome uredu, vr\u0161io je pritisak na britansko pravosu\u0111e u slu\u010daju uhi\u0107enog Ejupa Gani\u0107a koji je osumnji\u010den zbog ratnih zlo\u010dina.<\/p>\n Osu\u0111eni ratni zlo\u010dinac pokopan je uz vojne i dr\u017eavne po\u010dasti. Zlo\u010dini bo\u0161nja\u010dko-muslimanske Armije BiH (i mud\u017eahedina koji su se borili pod njihovim zapovjedni\u0161tvom) se prikrivaju, nisu procesuirani, ne provode se istrage, a u javnosti se negiraju. Zaklju\u010dak je da je odustajanje od pozicije \u017ertve, spominjanje \u017ertava drugih i(li) pregovori s njima oko ure\u0111enja BiH velikom dijelu bo\u0161nja\u010dko-muslimanske elite neprihvatljiv. Podsjetimo se sada rasprave oko konsocijacijske demokracije ili tvrdnji kako dru\u0161tvo u BiH nije podijeljeno.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0<\/p>\n Istaknuli ste da se o Bosni i Hercegovini vrlo malo zna. Kako je uop\u0107e do\u0161lo do toga da se dana\u0161nja zemlja zove Bosna i Hercegovina?<\/strong><\/p>\n Lu\u010di\u0107: Vidite kako i ovo pitanje, uz neznanje koje spominjete, u biti problematizira ime, ali i bit Bosne i Hercegovine. Ona se tako zove jer se sastoji od dvije povijesne zemlje. Sastoji se od Bosne i od Hercegovine-nekada\u0161nje Humske zemlje. Kako je problem imena dr\u017eave o\u010dito u Hercegovini, odnosno u njezinoj negaciji, ne\u0161to \u0107u o njoj re\u0107i. Naime, srednjovjekovni Hum (kasnije Hercegovina) spomenut je u povijesnim izvorima\u00a0 jo\u0161 925. godine u pismu pape Ivana X., dok je \u201ezemljica Bosna\u201c prvi put spomenuta u rukopisu Konstantina Porfirogeneta napisanom oko 950. godine. Prvi humski vladar Mihovil (Michaeli excellentissimo duci Chulmorum) spomenut je u istom pismu iz 925. godine, \u010ditavih 225 godina prije prvog bosanskog vladara bana Bori\u0107a. Humom su vladali humski knezovi, a stanovni\u0161tvo je sebe zvalo Humljanima.<\/p>\n Va\u017eno obilje\u017eje njihovog dru\u0161tvenog \u017eivota i identiteta bio je zemaljski Shod, neka vrsta sabora \u0161to je okupljao uglednike koji su polagali pravo na sudjelovanje u procesima dono\u0161enja odluka i rje\u0161avanja sporova. Postojao je i Sudbeni stol Humskog kne\u0161tva. Pravna procedura poznata kao Humsko pitanje, koja je podrazumijevala sudjelovanje humskih velika\u0161a, a ticala se utvr\u0111ivanja krivnje u odnosu na gospodara, odr\u017eala se sve do polovice XV. stolje\u0107a. \u201eJa sam \u010dovjek iz Huma i takvim se zovem\u201c izjavio je humski vlastelin Stjepko \u010cihuri\u0107 u srpnju 1361. godine tra\u017ee\u0107i da mu se u sporu s hrvatsko-dalmatinskim banom sudi \u201epo obi\u010dajima Humske zemlje\u201c. Hum je kroz povijest bio pod vrhovnom vla\u0161\u0107u ugarsko-hrvatskoga kralja, srpskog kralja, hrvatskog bana Pavla \u0160ubi\u0107a, pa je tek potkraj 14. stolje\u0107a definitivno do\u0161ao pod vrhovnu vlast bosanskoga kralja. Valja napomenuti kako srednjovjekovna kraljevska vrhovna vlast nije suverena dr\u017eavna vlast dana\u0161njeg tipa, pa je stoga razumljivo za\u0161to je Hum \u010ditavo ovo vrijeme imao svoje lokalne strukture mo\u0107i s velikim stupnjem samostalnosti.<\/p>\n Osmanlije su zauzeli Hum 20 godina nakon Bosne i nazvali ga imenom izvedenim iz hercegove titule herceg-oglu ili hercegova zemlja. Dugim vremenom osmanske vlasti ustaljeno je za Humsku zemlju ime Hercegovina, pa mo\u017eemo zaklju\u010diti kako su ga upravo Osmanlije afirmirali i o\u010duvali. Hercegovina je unutar Osmanskog carstva bila poseban sand\u017eak, pa\u0161aluk, pa i vilajet. Ime Hercegovine afirmirao je i Ali pa\u0161a Rizvanbegovi\u0107 koji je Hercegovini osigurao status pa\u0161aluka, zatim hercegova\u010dki fratri koji su se polovinom devetnaestog stolje\u0107a odcijepili od bosanske provincije. Za (re)afirmaciju imena Hercegovine i njegovo preno\u0161enje u moderno doba posebno va\u017ean bio je kr\u0161\u0107anski ustanak iz 1875. godine. Tada su europski diplomati razgovarali o krizi (izazvanoj ustankom) u Hercegovini, dijelu Osmanskog carstva koje je bilo u raspadu.<\/p>\n Ustanak je postavio Hercegovinu u sredi\u0161te problema i nije mogla biti pre\u0161u\u0107ena. Nije Austro-Ugarska \u201eizmislila\u201c ili \u201enametnula\u201c ovakvo ime Bosni i Hercegovini da bi \u201enapakostila\u201c bosansko-bo\u0161nja\u010dkim nacionalistima koji \u0107e se pojaviti stolje\u0107e kasnije, nego je pragmati\u010dno prihvatila postoje\u0107e nazive. Kada je Austro-Ugarska zauzela biv\u0161e osmanske pokrajine Hercegovinu i Bosnu stvorila je od njih jednu \u201ezemlju\u201c sa zemaljskom vladom na \u010delu, ali je vodila ra\u010duna i o njihovim posebnostima. Treba napomenuti da se granice Humske zemlje ne poklapaju s granicama Hercegovine, kao \u0161to se ni granice srednjovjekovne Bosne ne poklapaju s onim \u0161to je Bosna danas, ali mo\u017eemo re\u0107i da se radi o (dis)kontinuitetu u jednakoj mjeri. Dana\u0161nja Bosna i dana\u0161nja Hercegovina podjednako nemaju (ili imaju) nikakve veze sa svojim srednjovjekovnim predlo\u0161cima. Lu\u010di\u0107: Izbacivanje Hercegovine iz imena dr\u017eave Bosne i Hercegovine povezano je najprije s Bosansko-bo\u0161nja\u010dkim unitaristi\u010dkim nacionalizmom koji nastoji pretvoriti Bosnu i Hercegovinu u svoju nacionalnu dr\u017eavu Bosnu. Formula je jednostavna: jedno ime, jedan narod, jedan jezik, jedan \u010dovjek-jedan glas. Ako dr\u017eavu nazovemo Bosnom, narod Bo\u0161njacima odnosno Bosancima, jezik bosanskim i ako uspostavimo unutarnji ustroj po zahtjevu bo\u0161nja\u010dkih nacionalista ili bosanskih \u201elijevih liberala\u201c, odnosno po formuli jedan \u010dovjek-jedan glas, onda \u0107emo imati \u201ejednu jedinu\u201c, jedinstvenu i centraliziranu dr\u017eavu Bosnu s bosanskim narodom koji govori bosanskim jezikom i bira svoga jednoga bosanskog predsjednika. Jasno je da takvom projektu smeta Hercegovina koja onemogu\u0107ava poistovje\u0107enje imena naroda s imenom dr\u017eave i nacionalnu konsolidaciju, kao \u0161to smetaju i Hrvati i Srbi (koji imaju Hrvatsku i Srbiju). Zato bo\u0161nja\u010dko-bosanski nacionalni djelatnici konstruiraju\u0107i tobo\u017enji tisu\u0107godi\u0161nji \u201ekontinuitet\u201c bosanske dr\u017eavnosti nastoje dekonstruirati bilo kakav identitet Hercegovine. Ona je za njih \u201eju\u017ena Bosna\u201c kao \u0161to je za hrvatske nacionaliste Dalmacija samo \u201eju\u017ena Hrvatska\u201c. Osim navedenih, Hercegovinu iz imena dr\u017eave izbacuju i neznalice i ignoranti koji ka\u017eu da im je \u201etako kra\u0107e\u201c, da je tako \u201elak\u0161e\u201c ili koji tvrde da kad ka\u017eu Bosna \u201emisle i na Hercegovinu\u201c. A neznalica i ignoranata ima i previ\u0161e.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0<\/p>\n Stereotipi o Hercegovcima su \u010desta tema, profesor Nino Raspudi\u0107 je kriti\u010dki pisao o tome, no ovom prilikom zanimalo bi nas kada je i za\u0161to uop\u0107e do\u0161lo do stvaranja stereotipa?<\/strong><\/p>\n Lu\u010di\u0107: Stereotipi predstavljaju pojednostavljeno \u201edru\u0161tveno znanje\u201c, no \u010desto zavr\u0161e u neznanju, poglavito kad postanu sredstvo definiranja i ostvarenja odre\u0111enih interesa. Stoga se iza stereotipnih, uop\u0107enih i \u201eop\u0107epoznatih\u201c formulacija tipa \u201esvi su oni\u2026\u201c \u010desto krije \u017eelja za dominacijom ali i jasno postavljeni politi\u010dki interesi i ciljevi. Uz benigne stereotipe obi\u010dnih ljudi koji nemaju vremena ili ne \u017eele puno razmi\u0161ljati, opasni stereotipi se stvaraju kada odre\u0111ena dru\u0161tvena skupina ima namjeru ostvariti postavljene dru\u0161tvene ili politi\u010dke ciljeve i potrebu stvoriti \u201epozitivno razlikovanje\u201c u situaciji kada razlika nema, kada nisu dovoljno uo\u010dljive ili su prestale postojati. Raspad Jugoslavije i stvaranje hrvatske nacionalne dr\u017eave u prvoj polovini devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a propra\u0107eni su javnim govorom i prijetnjama \u201estaroj\u201c eliti. Onima koji se nisu mogli brzo prilagoditi i pridru\u017eiti tim naglim dru\u0161tvenim promjenama to je naravno ugrozilo identitet i dru\u0161tveni polo\u017eaj. Izlaz iz dru\u0161tvene marginalizacije i politi\u010dke nemo\u0107i bio je u promjeni paradigme i uspostavi novih simbola odnosno identiteta razlikovanja.<\/p>\n Umjesto tada prevladavaju\u0107e politi\u010dke podjele na Hrvate i Srbe (uz koje su po pravilu i\u0161li i komunisti i Jugoslaveni) po\u010delo se u javnom govoru inzistirati na kulturolo\u0161koj podjeli na urbane i ruralne gra\u0111ane Hrvatske, koja je simboli\u010dki predstavljena kao podjela na \u201enas\u201c i Hercegovce koji su \u201edo\u0161li iz svojih sela\u201c i ugro\u017eavaju \u201ena\u0161 na\u010din \u017eivota\u201c. Pri tome nije bilo va\u017eno tko smo to \u201emi\u201c, odakle smo \u201emi\u201c do\u0161li i kakav je to stvarno \u201ena\u0161\u201c na\u010din \u017eivota. Odatle onaj famozni grafit \u201eVratite nam Srbe eto vam Hercegovci\u201c. Ta podjela je vremenom mijenjala intenzitet i oblike pa se manifestira(la) u odnosu izme\u0111u antifa\u0161izma i fa\u0161izma, gdje smo \u201emi\u201c naravno antifa\u0161isti a \u201eoni\u201c su fa\u0161isti, te u odnosu izme\u0111u \u201enas\u201c koji \u201epla\u0107amo porez\u201c i \u201enjih\u201c koji \u201ene pla\u0107aju porez\u201c, a odlu\u010duju o \u201ena\u0161oj sudbini\u201c. U svakom slu\u010daju \u201eoni drugi\u201c nisu uvijek i nisu samo Hercegovci, ali ih u zadnje vrijeme Hercegovci simboliziraju i predstavljaju (ra\u0161\u010dlamba za\u0161to je to tako odvela bi nas predaleko). Uglavnom, Hercegovci su unutar stereotipa stvorenog u Hrvatskoj od pre\u017eivjele jugo-komunisti\u010dke elite potpomognute hrvatskom malogra\u0111an\u0161tinom definirani kao \u201eruralni fa\u0161isti koji ne pla\u0107aju porez, a odlu\u010duju o na\u0161oj sudbini\u201c. Nas i \u201ena\u0161u toleranciju\u201c ugro\u017eava \u201enjihova prisutnost\u201c, jer \u201eoni\u201c su netolerantni ili uzrokuju netoleranciju, pa ih moramo isklju\u010diti. Ne zato \u0161to smo \u201emi\u201c netolerantni, nego obrnuto, zato \u0161to smo tolerantni, \u0161to smo urbani, \u0161to smo antifa\u0161isti i \u0161to pla\u0107amo porez.\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0<\/p>\n Jo\u0161 iz djetinjstva se sje\u0107am floskula o Hercegovini kao reakcionarnoj, usta\u0161koj zemlji. Previ\u0111a se \u010dinjenica da se u taj kraj malo ekonomski ulagalo. Uz to, gotovo je zacementirano mi\u0161ljenje kako Hrvatska financira Hercegovinu i da su Hercegovci glavni krivci za propast privrede. Uz to, nije li npr. Bandi\u0107 svojom kampanjom, u kojoj je podilazio svim stereotipima, a \u0161to je ina\u010de u svom upravljanju izbjegavao \u010diniti, zapravo jo\u0161 vi\u0161e poja\u010dao antihercegova\u010dku histeriju?<\/strong><\/p>\n Lu\u010di\u0107: Kada su usta\u0161e u travnju 1941. proglasili NDH Zagreb je to prihvatio s odu\u0161evljenjem, kao \u0161to je prihvatio i Paveli\u0107a koji je par dana kasnije sa svojim suborcima do\u0161ao iz Italije. Nije NDH progla\u0161ena u Hercegovini niti se tamo nalazio Poglavnik, odnosno Glavni stan. Nisu u Hercegovini doneseni rasni zakoni niti je tamo vo\u0111ena usta\u0161ka politika. Po kojoj bi to logici Hercegovina bila \u201eusta\u0161kija\u201c od Zagreba. Istina, Hercegovci su se masovno javili u usta\u0161ke postrojbe, \u0161to iz \u017eelje za obranom dr\u017eave koju su smatrali \u201esvojom\u201c, a jo\u0161 vi\u0161e zbog neima\u0161tine i bijede u koju ih je utjerala \u201etu\u0111a\u201c jugoslavenska dr\u017eava koja ih je izrabljivala duhanskom monopolskom politikom i terorizirala \u017eandarima i financijskom policijom. U tom smislu slikovit je podatak da su 1933. godine tro\u0161kovi \u017eandara i financijske policije u nekim dijelovima Hercegovine bili ve\u0107i od ukupno ispla\u0107ene zarade sadiocima duhana. Druga karakteristika Hercegovaca je da nisu (bili) spremni preko no\u0107i mijenjati stajali\u0161ta i politiku.<\/p>\n Isti onaj Zagreb koji je 1941. godine odu\u0161evljeno pozdravljao Paveli\u0107a i usta\u0161e s jednakim odu\u0161evljenjem je 1945. godine slavio Tita i njegove partizane. Hercegovina nije htjela, a nije ni mogla pre\u0107i na stranu pobjednika. Oko 23.000 Hrvata iz Hercegovine i dijela Bosne koji joj gravitira (od Glamo\u010da do Trebinja) ubijeno je tijekom Drugog svjetskog rata, odnosno uglavnom poslije zavr\u0161etka rata. Ve\u0107inu su ubili komunisti\u010dki partizani. Uni\u0161tena je elita, ubijen je 81 katoli\u010dki sve\u0107enik (fratar, pop, sjemeni\u0161tarac, laik\u2026), ubijeni su imu\u0107niji ljudi u gradovima, profesori, u\u010ditelji, trgovci, ugostitelji, zanatlije i imu\u0107niji seljaci. Partija je do jeseni 1966. godine provodila otvoreni teror, nakon \u010dega je bio tek ubla\u017een ali i nastavljen. Ali, ni u takvim uvjetima Hercegovci, ili bolje re\u0107i Hrvati iz Hercegovine, nisu (p)ostali usta\u0161e. Treba razlikovati emocije prema pobijenim \u010dlanovima obitelji koji su bili pripadnici pora\u017eene hrvatske vojske od politi\u010dkog naslje\u0111a Paveli\u0107evog re\u017eima. Kada je vo\u0111a Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga sa svojim prista\u0161ama u Ljubu\u0161kom u lipnju 1991. \u201eobnovio\u201c NDH bio je ignoriran. Hercegovina nije prihvatila ni Paragin HOS kako se to vjerojatno o\u010dekivalo. Kasnije je iskonstruirana teza da je to zato \u0161to se HOS borio za jedinstvenu i cjelovitu BiH, pa su Hercegovci eto opet krivi.<\/p>\n \u0160to se ti\u010de \u201ezacementiranog\u201c mi\u0161ljenja ono je ideolo\u0161ko i njega nikakvi argumenti ne\u0107e promijeniti. Uzalud je takvom mi\u0161ljenju obja\u0161njavati koliki zna\u010daj Hercegovina ima za Republiku Hrvatsku, ili tra\u017eiti od njih dokaze za besmislenu tvrdnju kako su \u201eHercegovci glavni krivci za propast privrede\u201c. Ideolo\u0161ko mi\u0161ljenje ne mari za \u010dinjenice. Sli\u010dno je i s pri\u010dom o Bandi\u0107u. Dok je bio uzoran \u010dlan SDP-a i revan financijer Mesi\u0107evih predsjedni\u010dkih kampanja, alternativnih urbanih medija i priredbi, bio je slavljen i op\u0107eprisutan u medijima. Dobivao je i do dvije tre\u0107ine glasova na izborima za gradona\u010delnika Zagreba. Kada je izi\u0161ao iz SDP-a i kandidirao se za predsjednika Republike Hrvatske kao neovisan kandidat, postao je politi\u010dki Hercegovac, \u201edotepenac\u201c i \u201eruralni ognji\u0161tar\u201c, kojem sada taj \u201eurbani i gra\u0111anski\u201c Zagreb sprema kufere da se vrati \u201etamo odakle je do\u0161ao\u201c. A radi se o istom \u010dovjeku, koji je u Zagreb do\u0161ao puno ranije nego oni koji ga od njega tobo\u017ee brane i koji mu pakiraju kufere. Istina, Bandi\u0107ev izborni sto\u017eer pogrije\u0161io je kada mu je dodijelio stereotipnu ulogu \u201e\u010duvara nacionalnih interesa i svetinja\u201c. Njemu ta uloga nije pristajala, a njome je oja\u010dao stereotipe i politi\u010dku borbu pretvorio u \u201esukob civilizacija\u201c. Lu\u010di\u0107: Mislim da \u0107e se vremenom ne\u0161to od toga i ostvariti. Prema sada\u0161njem ustroju Federacije BiH, od deset postoje\u0107ih \u017eupanija tri sadr\u017ee ime Hercegovine: Herceg-bosanska, Zapadno-hercegova\u010dka i Hercegova\u010dko-neretvanska. To je danas Hercegovina u politi\u010dkom smislu. Me\u0111utim, \u017eupanije koje su trebale oja\u010dati lokalnu samoupravu i o\u010duvati lokalne identitete postale su u uvjetima nerije\u0161enih nacionalnih odnosa utvrde klijentelisti\u010dke korupcije te smetnja izgradnji zdravog dru\u0161tva i politi\u010dkoj akciji. Mislim da bi se (makar) one mogle transformirati u jednu regiju koja bi svim svojim stanovnicima osigurala prosperitet, ali i potpunu za\u0161titu svih slojeva identiteta. Hercegovci \u0107e htjeli-ne htjeli jo\u0161 dugo biti ozna\u010deni svojim zavi\u010dajem, ali i izlo\u017eeni pritiscima kako iz Sarajeva tako i iz Zagreba. Ukoliko se nastavi proces slabljenja integralnog hrvatstva i ja\u010danja politi\u010dkog bosanstva, Hercegovci \u0107e biti prisiljeni redefinirati svoj identitet i sebi urediti dom(ovinu). U tom slu\u010daju Hercegovina \u0107e o\u010duvati svoju posebnost i unutar europskih integracija.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0<\/p>\n Prevladava mi\u0161ljenje kako je hrvatska politi\u010dka scena u Bosni i Hercegovini raspr\u0161ena stran\u010darenjem i osobnim interesima politi\u010dara. Kako \u0107e se to odraziti na izbor hrvatskog predstavnika na op\u0107im izborima koji \u0107e\u00a0 ove godine odr\u017eavati u BiH?<\/strong><\/p>\n Lu\u010di\u0107: Raspr\u0161enost hrvatske politi\u010dke scene u BiH posljedica je njezinog ustroja. Nepostojanje politi\u010dkog okvira onemogu\u0107ava i definiranje onoga \u0161to je zajedni\u010dko i \u0161to je va\u017eno svim Hrvatima u BiH, kako Hercegovini, tako i Sredi\u0161njoj Bosni ili Posavini. Ovako su u prvom planu razlike i sukobi koje jako dobro koriste oni koji ne \u017eele Hrvate kao politi\u010dki subjekt u BiH. To su svakako bo\u0161nja\u010dko-bosanski nacionalisti, ali i ostaci stare komunisti\u010dke elite koja je opstala i opstaje tako \u0161to se predstavlja stvarnim \u201eza\u0161titnicima hrvatskih narodnih interesa\u201c. Narodnih a ne nacionalnih, jer hrvatstvo je za njih kulturolo\u0161ki (folklorni) a ne politi\u010dki identitet. Oni (opet) slu\u017ee re\u017eimu (posredno i ve\u0107inskom nacionalizmu) koji im daje ulogu compradorea-kolonijalnih upravitelja. Veliki dio odgovornosti je svakako i na strankama s hrvatskim predznakom kojima su partikularni strana\u010dki interesi iznad nacionalnih. Iskustvo im jasno govori da \u0107e ukoliko ne istaknu zajedni\u010dkog kandidata za hrvatskog \u010dlana Predsjedni\u0161tva BiH, na to mjesto bo\u0161nja\u010dkim glasovima biti izabran kandidat SDP-a (koji je u BiH samo jo\u0161 jedna bo\u0161nja\u010dka nacionalna stranka). Oni ipak idu razjedinjeni, a svaki od njih uvjerava narod u svoju ispravnost i krivnju onih drugih. Rezultat tog bit \u0107e opet \u017deljko Kom\u0161i\u0107 na mjestu hrvatskog \u010dlana Predsjedni\u0161tva BiH i pove\u0107ana frustracija Hrvata u BiH.<\/p>\n * intervju \u0107e biti objavljen u knjizi Darije \u017dili\u0107 “Paralelni vrtovi”, Shura publikacije, Opatija. Knjiga izlazi u rujnu.
Kriti\u010dari teze o konsocijacijskoj demokraciji isti\u010du kako ona pogoduje upravo etnonacionalisti\u010dkim elitama koje profitiraju na tom konceptu tripartitne demokracije. Kako to obja\u0161njavate? <\/strong><\/p>\n
Nedavno je pak u sarajevskim \u201eDanima\u201c objavljen tekst izvjesnog Frenkija \u201eKazanska rezolucija\u201c. Tekst autora, za kojeg se mo\u017ee zaklju\u010diti da je Bo\u0161njak po nacionalnosti, izazvao je burne reakcije na portalima, a govori o tome kako bo\u0161nja\u010dke politi\u010dke elite manipuliraju Bo\u0161njacima kao \u017ertvama. Kako obja\u0161njavate to da jo\u0161 nije do\u0161lo do katarze, odnosno da se izbjegava govoriti o tome da Bo\u0161njaci nisu isklju\u010divo \u017ertve?<\/strong><\/p>\n![](\"http:\/\/s.seebiz.eu\/files\/img\/2010\/7\/26\/I_Lucic.jpg\")
<\/p>\n
Kako je do\u0161lo do toga da se, govore\u0107i o toj zemlji, \u010desto izostavlja, pa \u010dak i izbacuje onaj drugi dio naziva- Hercegovina?<\/strong><\/p>\n
U posljednje vrijeme pojavljuju se ideje o Hercegovini kao republici ili pak kao o europskoj regiji. \u0160to mislite o tome? <\/strong><\/p>\n
<\/em><\/div>\n
<\/strong> <\/p>\n![\"ivo_lucic_in\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/07\/novo_prosinac_ivo_lucic_in.gif\")
U BiH su ove godine na rasporedu op\u0107i izbori. Bio je to samo jedan od povoda za razgovor s prof. dr. Ivom Lu\u010di\u0107em. Komentirao je i nedavni Josipovi\u0107ev govor u Sarajevu, polo\u017eaj Hrvata u BiH te brojne predrasude o Hercegovcima. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":6046,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-6047","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6047","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6047"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6047\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6046"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6047"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6047"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6047"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}