{"id":6242,"date":"2010-08-09T05:27:36","date_gmt":"2010-08-09T03:27:36","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/08\/09\/ne-tie-me-se\/"},"modified":"2010-08-09T05:27:36","modified_gmt":"2010-08-09T03:27:36","slug":"ne-tie-me-se","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/ne-tie-me-se\/","title":{"rendered":"Ne ti\u010de me se"},"content":{"rendered":"
\"letargija\"Re\u017eim koji je na na\u0161im prostorima vladao od vremena nakon Drugog svjetskog rata pa do demokratskih promjena devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, \u010desto se sakrivao iza pojma \u201enarod\u201c. Stereotipi i parole kao: narodna vlast, narodni sud, volja naroda i sli\u010dno, bile su upotrebljavane kada bi se htjela provesti u djelo samovolja tiranina. A taj narod pojma nije imao \u0161to se sve \u201eu njegovo ime\u201c radi. Kada bi se netko to i zapitao objasnili bi mu kako ne treba biti svakom loncu poklopac jer se vrlo lako mo\u017ee dogoditi da je poklopac premalen za posudu i da \u0107e upasti u vrelu \u010dorbu. \u0160to slijedi, nemalo njih bi mogli i danas posvjedo\u010diti, no ni sada\u0161nje demokratsko dru\u0161tvo izgleda nije daleko odmaklo. Filozofija okretanja glave od onoga \u0161to se pojedinca izravno ne ti\u010de prisutna je i danas. Mo\u017eda \u010dak i prisutnija jer nema mehanizama prisile koji kod odre\u0111enog broja na\u0161ih ljudi proizvode nadaleko poznati inat. Budu\u0107i da novac postavlja \u201ednevni red\u201c najjednostavnije se pokoriti ideji: \u201eNe talasaj!\u201c Njezin sadr\u017eaj upu\u0107uje na prihva\u0107anje nepravdi i trenutnog stanja jer \u201emo\u017ee biti gore\u201c.<\/p>\n

Premda je to jedan od simptoma bolesti modernoga dru\u0161tva dosta toga upu\u0107uje kako je ovo podneblje posebno time zara\u017eeno. Letargija koja je obuzela ovda\u0161nje, vi\u0161estruko slo\u017eeno, dru\u0161tvo preta\u010de se u sve njegove sfere. Svi se sla\u017eu kako postoji nebrojeno mnogo nerije\u0161enih teku\u0107ih problema, ali malo tko i\u0161ta poduzima kako bi se oni po\u010deli rje\u0161avati. I ne samo to. Narod je naviknuo trpjeti sve. Prvo, naviknuo je trpjeti sebe i svoju zbunjenost. Drugo, naviknuo je trpjeti konfuznu situaciju u dru\u0161tvu. I tre\u0107e, naviknuo je trpjeti bezobrazluk politi\u010dkih elita me\u0111u kojima rijetko tko radi za dobrobit onog \u201e\u010dovje\u010duljka\u201c koji je za njega glasovao… i opet \u0107e glasovati.<\/p>\n

U takvom ambijentu \u010dovjek je sve vi\u0161e stranac samome sebi. Jer dok ga udaraju on se \u010dudi: \u201eZa\u0161to snijeg ne pada u kolovozu?\u201c. Ravnodu\u0161an je i ni\u0161ta ne poduzima kako bi ukazao da ga se to sve itekako ti\u010de bez obzira \u0161to mo\u017eda trenutno nije sredi\u0161te njegove pozornosti. \u0160tovi\u0161e, oni koji ne\u0161to po tom pitanju i poduzmu ne dobiju podr\u0161ku \u0161irih dru\u0161tvenih masa. Ili \u010dak kao mnoge braniteljske udruge koje tra\u017ee svoja prava, nailazi na prezir. Stoga pojedinci mogu terorizirati cijelo dru\u0161tvo i zbog toga \u201ebiti netko\u201c. Jer, ve\u0107ina ovda\u0161njega svijeta se vodi na\u010delom: nije moje i ne ti\u010de me se. Zato: ako netko baca sme\u0107e po cesti \u2013 nije moje, ne ti\u010de me se; ako netko no\u017eem probode dje\u010daka u tramvaju \u2013 nije moj, ne ti\u010de me se; ako netko pobije cijelu obitelj na Badnjak \u2013 nije moja, ne ti\u010de me se; ako netko uskra\u0107uje pla\u0107u radniku \u2013 nije moj, ne ti\u010de me se; ako netko ne mo\u017ee dobiti posao samo zato \u0161to ima \u201epogre\u0161no\u201c ime \u2013 nije moj, ne ti\u010de me se. I tako bismo mogli do u nedogled. Kada sve to znamo onda je jasno za\u0161to kriminal i lopovluk na ovim prostorima prolaze, u na\u010delu, neka\u017enjeno.<\/p>\n

Sli\u010dna situacija uvukla se i u Crkvu, a ponajbolje se razaznaje u (su)djelovanju laika. Njih te\u0161ko da i\u0161ta mo\u017ee motivirati u zastupanju kr\u0161\u0107anskih vrednota u svijetu ako bi to i u kojem obliku iziskivalo suprotstavljanje struji ili jednostavno njihovu zauzetost. To nije slu\u010daj samo s politi\u010darima koji \u0107e di\u0107i ruku za neki zakon koji se protivi moralnom nauku Crkve, nego i s \u201eobi\u010dnim\u201c kr\u0161\u0107anima koji, manje-vi\u0161e, redovito odlaze na misu. Oni \u0107e pre\u0161utno prihvatiti raznorazne abortivne i kontraceptivne pilule, jer navodno: \u201eNije njihovo da govore\u201c. I jedino \u0161to nedvojbeno motivira i na ovom podru\u010dju jest novac. Stoga, nekada izgleda kako ljudi u Crkvi i za Crkvu rade samo ako imaju koristi. No, premda postoji dosta takvih, ipak \u0107e vi\u0161e odgovarati istini da je ravnodu\u0161nost prema globalnim pitanjima glavni razlog tomu.<\/p>\n

Poku\u0161amo li tra\u017eiti izlaz iz ove letargije, svaki od nas \u0107e morati po\u010deti od sebe pitaju\u0107i se koliko \u0107e ne\u0161to uraditi ako se to njega izravno ne ti\u010de? Ako od toga ne\u0107e imati koristi ili ako zbog toga ne\u0107e imati \u0161tete. U tomu nam uzor ne treba biti Don Quijote nego jednostavan Kristov poticaj: \u201e\u0160to god u\u010diniste jednomu od ove moje najmanje bra\u0107e, meni u\u010diniste\u201c (Mt 25,40).<\/div>\n

Josip Vajdner | Katoli\u010dki tjednik<\/strong><\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"letargija\"Re\u017eim koji je na na\u0161im prostorima vladao od vremena nakon Drugog svjetskog rata pa do demokratskih promjena devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, \u010desto se sakrivao iza pojma \u201enarod\u201c. Stereotipi i parole kao: narodna vlast, narodni sud, volja naroda i sli\u010dno, bile su upotrebljavane kada bi se htjela provesti u djelo samovolja tiranina. A taj narod pojma nije imao \u0161to se sve \u201eu njegovo ime\u201c radi. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":6241,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-6242","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6242","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6242"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6242\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6241"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6242"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6242"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6242"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}