{"id":7024,"date":"2010-09-30T08:11:48","date_gmt":"2010-09-30T06:11:48","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/09\/30\/sestre-uljak-gledale-smo-smrti-u-oi-a-sada-pleemo-i-skijamo\/"},"modified":"2010-09-30T08:11:48","modified_gmt":"2010-09-30T06:11:48","slug":"sestre-uljak-gledale-smo-smrti-u-oi-a-sada-pleemo-i-skijamo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/sestre-uljak-gledale-smo-smrti-u-oi-a-sada-pleemo-i-skijamo\/","title":{"rendered":"Sestre \u010culjak: Gledale smo smrti u o\u010di, a sada ple\u0161emo i skijamo"},"content":{"rendered":"
\"sestre_culjak\"Stariji se sje\u0107aju sestara \u010culjak, a mla\u0111e \u0107emo \u010ditatelje podsjetiti na dramu otprije 25 godina kad su \u0160ima i Dra\u017eenka \u010culjak<\/strong> iz Bogodola pokraj Mostara, tada srednjo\u0161kolke, upale u provaliju kanjona rijeke Li\u0161tice i sedam dana pre\u017eivjele bez hrane na temperaturi koja se spustila na minus 27 stupnjeva.
Tek osmi dan njihovo su dozivanje \u010duli lovci Drago<\/strong>, Kre\u0161o<\/strong> i Rade \u0106avar<\/strong>, izvukli ih uz pomo\u0107 planinarske opreme i gotovo polumrtve dovezli u mostarsku bolnicu. Potom su helikopterom prevezene u Beograd, gdje su svakoj amputirane obje noge. O tome su tada na\u0161iroko izvje\u0161tavali svi mediji biv\u0161e Jugoslavije, a drama sestara \u010culjak dospjela je i u svjetske medije.
<\/span><\/span><\/div>\n

<\/p>\n

Drugo hercegova\u010dko \u010dudo<\/h3>\n

<\/span><\/span> <\/p>\n

\n
<\/p>\n

Ponekad me poznanici i prijatelji upitaju gdje su sada sestre \u010culjak, \u0161to rade i kako \u017eive, ra\u010dunaju\u0107i da bih ja o tome kao novinar trebao ne\u0161to znati. Ista pitanja postavio sam s\u00e2m sebi, pa krenuo u potragu za sestrama \u010culjak o \u010dijem se pre\u017eivljavanju govorilo kao o drugom hercegova\u010dkom \u010dudu nakon ukazanja Gospe u Me\u0111ugorju \u010detiri godine prije.<\/p>\n

<\/span><\/span><\/div>\n

<\/div>\n

<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
<\/td>\n<\/tr>\n
Dra\u017eenka i \u0160ima \u010culjak u Kanadi su postale
uspje\u0161ne poslovne \u017eene s hobijima u kojima ih ne
sprje\u010dava hendikep<\/td>\n<\/tr>\n
<\/td>\n<\/tr>\n
Sestre je u kanjonu Li\u0161tice prona\u0161ao lovac
Drago \u0106avar s bra\u0107om Kre\u0161om i Radom<\/td>\n<\/tr>\n
<\/td>\n<\/tr>\n
Majka Radica s ponosom pokazuje fotografije<\/td>\n<\/tr>\n
<\/td>\n<\/tr>\n
\u0160ima \u010culjak zna se na\u0161aliti da ima \u2018tri para nogu\u2019<\/td>\n<\/tr>\n
<\/td>\n<\/tr>\n
Majka jo\u0161 \u010duva kasetu s pjesmom guslara \u0106ubele<\/td>\n<\/tr>\n
<\/td>\n<\/tr>\n
Na\u0161 list odmah je donio potresnu pri\u010du
iz okolice Mostara<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

<\/span><\/span> <\/p>\n

Moj prijatelj Ivan \u010culjak iz Mostara kazao mi je da sestre \u017eive u kanadskom Torontu, ali mi je ugovoriorazgovor s njihovom majkom Radicomu Mostaru. A ona je upravo razgovarala s Dra\u017eenkom kad smo sutradan u\u0161li u njezinu ku\u0107u.<\/span><\/span><\/p>\n

\u2212 Dra\u017eenka mi veli da mogu slobodno s vama razgovarati o svemu, pa je poru\u010dila da \u0107e do\u0107 ovamo za Bo\u017ei\u0107, pa je mo\u017eete posjetiti \u2212 kazala nam je Radica kojoj osmijeh nije silazio s lica, osim u trenucima kad se podsje\u0107ala na dramu iz sije\u010dnja 1985. godine.<\/span><\/span><\/p>\n

\u2212 Bogu fala, moje su \u0107eri skroz dobro \u2212 s ponosom \u0107e Radica.<\/span><\/span><\/p>\n

\u2212 \u0160ima ti je postala neka \u0161efica, direktorica…, a Dra\u017eenka je u Kanadi zavr\u0161ila fakultet i bavi se informatikom. \u0160ima je u Kanadu oti\u0161la 1990. godine, a Dra\u017eenka tri godine kasnije. Dok su se lije\u010dile u Beogradu, tamo su upoznale svoje mu\u017eeve, Milu i Gojka. Imam ja tamo i unuka, Dra\u017eenkinaDanijela. I\u0161a u vojnu \u0161kolu, a sad studira.<\/span><\/span><\/p>\n

Lijep i pametan, nema \u0161ta. I\u0161la sam ja tamo vi\u0161e puta. Da vidite, one skroz normalno \u017eive. \u0160ima je ronilac, obje plivaju, skijaju, vje\u017ebaju, idu na ples… Jedna Dra\u017eenkina kolegica \u0161est godina nije znala da ona nema noge. Sve dok joj Dra\u017eenka nije kazala. One su sretne i \u0161prdaju se sa svojom nesre\u0107om. Kad se sjetim onog \u0161to je bilo, ne znam sad je li to bila nesre\u0107a ili Bo\u017eji plan, kako moje \u0107eri govore.<\/span><\/span><\/p>\n

Marko i Radica \u010culjak \u017eivjeli su sredinom 80-ih s dvije k\u0107eri i sinomIvanom u Bogodolu, 20-ak kilometara od Mostara. Marko je bio te\u0161ki bolesnik i bez posla, a djeca su dospjela za srednju \u0161kolu, pa se Radica zaposlila kao \u0161kolska \u010dista\u010dica u Mostaru.<\/span><\/span><\/p>\n

O Bo\u017ei\u0107u 1984. godine dodatno je uzela posao \u010di\u0161\u0107enja jedne velike stambene vojne zgrade u Mostaru. To je namjeravala odraditi preko praznika uz pomo\u0107 k\u0107eri \u0160ime i Dra\u017eenke. Kobnog 6. sije\u010dnja 1985. godine one su krenule u ispomo\u0107 majci iz Bogodola na autobus u \u0160iroki. No, me\u0107ava ih je zatekla na putu.<\/span><\/span><\/p>\n

\u2212 Kad sam kasno nave\u010der ugledala na vratima svoje podstanarske sobeMarijana Vrlji\u0107a i jednog nepoznatog \u010dovjeka, odmah sam povikala: Umro Marko! Nisam o \u0107erima ni razmi\u0161ljala, a mu\u017e mi bolestan. A tri dana mi se po glavi vrzmala nesre\u0107a, pa sam sanjala otkinute noge… Bo\u017ee sa\u010duvaj!<\/span><\/span><\/p>\n

Pa kad sam do\u0161la u bolnicu i vidila \u0107eri…, noge crne ko ugljen. Ja sam mislila da \u0107u nabavit dvoja kolica i na njima dok ne umrem vozat svoje \u0107eri. Da mi je neko kaza da \u0107e sve ovako sretno zavr\u0161it… To je stvarno put od kalvarije do uskrsnu\u0107a \u2212 kazuje nam Radica \u010culjak.<\/span><\/span><\/p>\n

Zahvaljivala je majka jo\u0161 jednom svima koji su pomogli, lije\u010dnicima, prijateljima, me\u0111u kojima posebice isti\u010de Iliju i Mirjanu Savi\u0107, te lovce Dragu, Kre\u0161u i Radu \u0106avara iz \u0160irokog koji su prona\u0161li i izvukli njezine promrzle k\u0107eri iz provalije. Pritom je nazvala Dragu i ugovorila nam razgovor s njima.<\/span><\/span><\/p>\n

Dragu smo prona\u0161li u rodnom selu Gostu\u0161i, gdje je dovezao p\u010dele. Kad nam je kazao da se Bila draga, kako se zove taj dio kanjona gdje su sestre upale u provaliju, nalazi tek nekoliko kilometara od Gostu\u0161e, krenuli smo tamo makadamom, a onda kilometar pje\u0161ice po \u0161ikari.<\/span><\/span><\/p>\n

\u2212 Bila je nedilja 13. sije\u010dnja \u2212 prisje\u0107a se Drago.<\/span><\/span><\/p>\n

\u2212 Do\u0111em ja tu na liticu i ga\u0111am ticu. Tica odleti, a iz provalije \u010dujem povike. Ja se javim, kad ono vi\u010de da su u provaliju, da ne mogu iza\u0107 i da im pomognemo. Govore one imena, odakle su, \u010dije su… A ja pitam kad ste upale, one vele u nedilju. Onda ih ja po\u0161aljem u materinu i odem. Mislio sam da me neko zajebava, jerbo ko \u0107e na onoj ladno\u0107i ostat \u017eiv sedam dana u provaliji?<\/span><\/span><\/p>\n

Onda se vratim do Kre\u0161ine ku\u0107e, kad tamo neke \u017eene vele da su \u010dule glasove u sridu, prije tri dana. Ali nisu smile ni\u0161ta govorit da to neko ne bi poveza s Me\u0111ugorjem, pa miliciju navrnut na se. I navrnule tada \u017eene i cure da moramo tamo oti\u0107 i vidit o \u010demu se radi. A doktur \u017darko, koji je bio u lovu, govorio mi je da \u0107e me proglasit ludim ako mislim da neko more pri\u017eivit sedam dana i osam no\u0107i na ovom ledu \u2212 dodaje na\u0161 sugovornik.<\/span><\/span>
Momino pero i Fe\u0111in objektiv<\/span><\/span><\/p>\n

Tako su se Kre\u0161o, Rade i Drago vratili i po\u010deli vikati. Opet im se javilo zapomaganje.<\/span><\/span><\/p>\n

\u2212 Onda ja testiram cure pa velim, ako su iz Bogodola, moraju znat koja prezimena tu \u017eive. One po\u010de\u0161e brojat \u010culjke, Vrlji\u0107e, Bo\u0161njake, Prskale… Vidim da znaju. Onda nabavimo u\u017ead, pa doli. Ali po glasu ne mo\u017eemo raspoznat di su. Glasovi se odbijaju od liticu, nastaje jeka, pa ti ne zna\u0161. Kad smo doli sa\u0161li pa vidili… \u0160imu smo ranili izvla\u010de\u0107 je, ali joj je krv potekla iz rane tek kad smo stigli u Mostar \u2212 isti\u010de lovac.<\/span><\/span><\/p>\n

U svojoj rodnoj ku\u0107i, a sada vikendici u Gostu\u0161i, na zidu slike iz toga vremena, a Drago nam iz \u0161krinje izvadi veliki album gdje je stavio 50-ak tekstova iz onda\u0161njih novina koje su pisale o toj drami sestara \u010culjak i njihovu spa\u0161avanju.<\/span><\/span><\/p>\n

Onu iz beogradske bolnice, gdje ga ve\u0107 oporavljene sestre grle, pove\u0107ao je i stavio na zid. Tu na\u0111em i reporta\u017eu koju su u \u201cSlobodnoj\u201d napravili pokojni Mom\u010dilo Popadi\u0107 i fotoreporter Fe\u0111a Klari\u0107, te Duplan\u010di\u0107ev tekst u kojemu govori o organiziranoj financijskoj pomo\u0107i Splita i Dalmacije sestrama \u010culjak. \u010citaju\u0107i te tekstove, dobio sam dojam da je to bio posljednji iskreni izljev solidarnosti u biv\u0161oj Jugoslaviji uo\u010di ratnih klanja.<\/span><\/span>
Sestre, javite se spasiocu!<\/span><\/span><\/p>\n

Majka Radica jo\u0161 \u010duva kazetu s guslarskom pjesmom o drami sestara \u010culjak, a na\u0161 fotoreporter Branimir veli da se kao sedmogodi\u0161njak sje\u0107a kako su se kod njegove bake skupljale seoske \u017eene i pla\u010du\u0107i slu\u0161ale guslara Marinka \u0106ubelu.<\/span><\/span><\/p>\n

Na internetu prona\u0111em videozapis s kanadske televizije o sestrama \u010culjak. Pa ih tamo vidimo, mlade i vesele, kako plivaju, skijaju, ple\u0161u, rade na poslu… I bez kompleksa govore kako imaju svaka po tri para nogu: za plivanje, za posao i za ples.<\/span><\/span><\/p>\n

\u2212 \u010cesto dobivamo komplimente da imamo lijepe noge \u2212 ka\u017ee Dra\u017eenka bez kompleksa.<\/span><\/span><\/p>\n

\u2212 A ja velim za\u0161to ne imati lijepe noge, kad ve\u0107 imamo mogu\u0107nost izbora.<\/span><\/span><\/p>\n

Televizijski zapis o drami mladih Hercegovki \u010desto se u Kanadi prikazuje onima koji do\u017eive sli\u010dne nesre\u0107e kao naputak da \u017eivot mo\u017ee pobijediti smrt.<\/span><\/span><\/p>\n

Na kraju moram zabilje\u017eiti malu zamjerku koju je Drago \u0106avar Macugi\u0107 uputio \u0160imi i Dra\u017eenki, premda mi je Drago to kazao u povjerenju, a ne za novine.<\/span><\/span><\/p>\n

\u2212 Lipo ja \u017eivim, ne triba mi ni\u0161ta, Bogu fala \u2212 veli sjetno Drago.<\/span><\/span><\/p>\n

\u2212 Ali mi malo krivo da mi se ni \u0160ima ni Dra\u017eenka nisu javile otkad su oti\u0161le u Kanadu. A bilo mi to vele drago, one su moje kume.<\/span><\/span><\/p>\n

Ako pro\u010ditaju ovaj tekst, nadam se da \u0107e se \u0160ima i Dra\u017eenka latiti telefona i nazvati Dragu, Kre\u0161u, Radu, obitelj Savi\u0107 i ostale koji su utkali svoje niti u njihovu pobjedu. Zapravo, zajedni\u010dku pobjedu.<\/span><\/span><\/div>\n

<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/span><\/span> <\/p>\n

Petar Milo\u0161 | Slobodna Dalmacija<\/strong><\/div>\n

<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"sestre_culjak\"Stariji se sje\u0107aju sestara \u010culjak, a mla\u0111e \u0107emo \u010ditatelje podsjetiti na dramu otprije 25 godina kad su \u0160ima i Dra\u017eenka \u010culjak<\/strong> iz Bogodola pokraj Mostara, tada srednjo\u0161kolke, upale u provaliju kanjona rijeke Li\u0161tice i sedam dana pre\u017eivjele bez hrane na temperaturi koja se spustila na minus 27 stupnjeva.
Tek osmi dan njihovo su dozivanje \u010duli lovci Drago<\/strong>, Kre\u0161o<\/strong> i Rade \u0106avar<\/strong>, izvukli ih uz pomo\u0107 planinarske opreme <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":7023,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[23],"tags":[],"class_list":["post-7024","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zanimljivosti-zanimljivosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7024","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7024"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7024\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7023"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7024"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7024"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7024"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}