“\u010cula sam se s njom pred sami odlazak u Washington. Tako je to u svijetu tenisa i tog vrhunskog sporta, tko te pita jesi li \u017eensko i mo\u017ee\u0161 li, odmah se kre\u0107e dalje”, govori baka koja svoju unuku nije vidjela godinama. – Prevelika je bara, sinko, da bih ja u ovim godinama imala hrabrosti za tako dalek put. Iako me k\u0107i An\u0111elka, Mikicina mama, stalno zove ja se ne usudim u\u0107i u avion, nekako me je strah”, govori baka pretra\u017euju\u0107i albume s obiteljskim fotografijama. Pokazuje nam jednu fotografiju, njoj posebno dragu gdje se vidi njezina Mikica na balkonu zgrade u nekom od gradova u Americi u kojima je \u017eivjela. Imam ja slika, samo pokupe mi ih unuci, sve \u0161to Mikica po\u0161alje zavr\u0161i u nekoga u \u0161iroj obitelji. A u posljednje vrtjeme svi koji znaju i imaju internet s njom komuniciraju preko Facebooka. Menije najzgodnije pratiti sve preko Radio Splita i Mir Me\u0111ugorje, evo ju\u010der ti je u Los Angelesu bilo 45 stupnjeva. Pratila sam ja nju i preko TV-a, ali sad moram nabaviti neki novi ure\u0111aj, netko \u0107e mi ga ve\u0107 donijeti i instalirati. Nemam ti ja Facebook, ali za moju Mikicu bih i to u\u010dinila, kako se nismo vidjele dugo godina, samo da mi je vidjeti njezine sestre i bra\u0107u i mamu An\u0111elku preko neke kamere, rekli su mi i to nabaviti”, tu\u017eno govori baka Iva jer ne mo\u017ee vidjeti svoju rodbinu u Americi, \u010desto koliko bi to \u017eeljela.<\/p>\n
Raduje se \u010cili\u0107u i Dodigu Zna ona koliko su treneri i treninzi bitni u vrhunskom sportu. “Kad se \u010dujem s Mikicom, uvijek je pitam je li na\u0161la nekog dobrog trenera, mislim da je to klju\u010d njezina sada\u0161njeg uspjeha”, govori ova baka, a kada s njom razgovarate, imate osje\u0107aj daje preko puta vas iskusni teniski stru\u010dnjak. Iva Tomi\u0107 \u017eivi sama na Mostarskim vratima, \u010dekaju\u0107i daje posjeti rodbina iz Amerike. Naro\u010dito bi se obradovala unuci Mirjani, a dotad \u0107e na svom ku\u0107nom pragu do\u010dekivati brojne novinare, koji \u0107e uvijek tra\u017eiti neku novu pri\u010du o njezinoj slavnoj unuci. Baka se nada da \u0107e drugi put njena unuka, kada opet do\u0111emo, biti jako visoko na WTA ljestvici, a dotad ostaje joj telefon radio, televizija… Tko zna, mo\u017eda uskoro i Facebook.<\/p>\n
<\/strong>
“Kako je prvi put oti\u0161la iz Hrvatske nakon godinu dana smo se vidjeli u Njema\u010dkoj. Sna\u0161li su se oni u Americi, svi idu u \u0161kole i bave se nekim poslom, kad god mogu, jave mi se na ku\u0107ni telefon, a ju\u010der iznimno na mobitel. Imam ti ja u Makarskoj unuku Leonardu i ona mi je ista Mikica, kad sam s njom, \u010desto je zovnem Mikice, a ona se malo buni, baba nisam ti ja Mikica, ja sam Leonarda, ona mi je na neki na\u010din podsjetnik na stariju unuku”, govori osamdeseto godi\u0161nja baka, koja me\u0111u sporta\u0161ima ne prati samo svoju unuku. – Od sporta pratim sve, ali najdra\u017ee su mi vijesti, osim Mikicinih uspjeha, i uspjesi mojih susjeda Marina \u010cili\u0107a, Ivana Dodiga, pogotovo \u0161to su oni iz Me\u0111ugorja jer i ja sam iz Miletine do\u0161la u Ljubu\u0161ki. Nije lako uspjeti u vrhunskom sportu, pogotovo kakav je tenis, osim talenta, rada i svakodnevnog odricanja, treba jako puno novca ulo\u017eiti u putovanja, opremu i hranu, a \u010dini mi se da tu najvi\u0161e ko\u0161taju treneri”, obja\u0161njava Iva Tomi\u0107 koju najvi\u0161e brinu treninzi njezine Mirjane. <\/p>\n![\"baka_m_lucic\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/10\/novo_jesen_baka_m_lucic.gif\")
“FalaBogu, krenulo je”, bile su prve rije\u010di bake Mirjane Lu\u010di\u0107 Ive Tomi\u0107. Ona prati tenis i poznaje sva teniska zbivanja pa poput nekog stru\u010dnjaka analizira svoju unuku. “Njezin rad, upornost i sigurno veliki talent morali su kad-tad do\u0107i do izra\u017eaja. Spremna je u\u0107i u sto najboljih tenisa\u010dica na svijetu pa i krenuti prema ni\u017eim brojkama na WTA ljestvici”, govori baka Iva za svoju unuku Mirjanu Lu\u010di\u0107 koju nakon osvajanja Challengera <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":7060,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[23],"tags":[],"class_list":["post-7061","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zanimljivosti-zanimljivosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7061","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7061"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7061\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7060"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7061"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7061"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7061"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}