{"id":708,"date":"2009-04-30T14:33:51","date_gmt":"2009-04-30T12:33:51","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2009\/04\/30\/u-spomen-na-zrinskog-i-frankopana\/"},"modified":"2009-04-30T14:33:51","modified_gmt":"2009-04-30T12:33:51","slug":"u-spomen-na-zrinskog-i-frankopana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/u-spomen-na-zrinskog-i-frankopana\/","title":{"rendered":"U spomen na Zrinskog i Frankopana"},"content":{"rendered":"<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"images\/stories\/novo\/zrin_fran.jpg\" width=\"147\" height=\"145\" alt=\"zrin_fran\" style=\"margin-right: 6px; margin-left: 6px; float: left;\" \/>Godine 1971. hrvatska je javnost dostojno i sve\u010dano proslavila 300. obljetnicu hrvatskih velika\u0161a Petra Zrinskoga i Krste Frankopana, koji 30. travnja 1671. bijahu nepravedno pogubljeni kao urotnici protiv cara. Toga dana otkrivena su i njihova poprsja u zagreba\u010dkoj katedrali, gdje nakon I. svjetskoga rata po\u010divaju njihove kosti. U XVII. stolje\u0107u Hrvatska je imala \u017ealosnu sliku.\u00a0<br \/>\u00a0<\/p>\n<p \/>   Od nekad mo\u0107nog kraljevstva, od vremena knezova i kralja Tomislava do kralja Zvonimira i unije s Ma\u0111arima, od Kraljevine Hrvatske ostalo je jedva osam tisu\u0107a \u010detvornih kilometara, a i taj mali prostor Turci su neprestano ugro\u017eavali&#8230;<\/p>\n<div><\/div>\n<div>Godine 1527. (nakon Moha\u010dke bitke 1526.), za Hrvatsko-Ugarskog kralja rodbinskim vezama dolazi car Ferdinand I. iz ku\u0107e Habsburga. Naravno, od cara se zahtijevalo po\u0161tivanje starog hrvatskog ustava i hrvatske slobode. No, ve\u0107 \u00a0krajem XVI. stolje\u0107a po\u010dinju provoditi apsolutizam. Hrvatska se na\u0161la, ne izme\u0111u dvije vatre, nego izme\u0111u tri. S jedne strane habsbur\u0161ki Dvor, s druge nesloga hrvatskih velika\u0161a, a s tre\u0107e Turci.<br \/>\u00a0<\/div>\n<div>Povijest Zrinskih bila je najvi\u0161e ispunjena borbom protiv Turaka, po\u010dev\u0161i od \u201chrvatskog Leonide\u201c Nikole Zrinskog, pa sve do Petra. Naravno, uz Zrinskog ne mo\u017eemo izostaviti Frana Krstu Frankopana, s \u010dijom je sestrom Petar bio vjen\u010dan. No, danas n\u0107eemo opisivati njihov \u017eivot ni njihovu borbu, ve\u0107 samo pripravu na smrt i samu smrt. Me\u0111utim, mora se re\u0107i kako je do svega toga do\u0161lo.<\/div>\n<div><\/div>\n<div>God. 1664. carska vojska je strahovito razbila Turke kod sv. Godharda, ali tu pobjedu nije iskoristio Leopold I. nego je sklopio sramotni Va\u0161varski mir, s uvjetima kao da su Turci bili pobjednici. Hrvatska i Ugarska nisu priznale taj dogovor s nevjerojatno lo\u0161im uvjetima da Turci mogu zadr\u017eati sve \u0161to su do po\u010detka rata osvojili, a kako im je Be\u010d podlom politikom onemogu\u0107io da se zakonito izbore za svoja prava, nije bilo druge nego da se hrvatske i ugarske vode udru\u017ee, te da ostvare svoja prava pobunom. Nakon nesretne pogibije Nikola Zrinskog u lovu 18. studenog god. 1664., njegovo mjesto preuzima njegov mla\u0111i brat Petar.<\/div>\n<div><img decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.croatia.ch\/zanimljivosti\/080304_clip_image002.jpg\" width=\"95%\" \/><\/div>\n<div>Petar Zrinski je zajedno sa svojim \u0161urjakom Fran Krstom Frankopanom nastavio borbu za prava Hrvatske koju je zapo\u010deo njegov brat Nikola, pa su se tako povezali s glavnim ma\u0111arskim vo\u0111ama. Dogovor je pao da zatra\u017ee pomo\u0107 Turaka, kada im ni Luj XIV., ni Mleci ne \u017eele pomo\u0107i. Zrinski se kolebao. U njegovoj se du\u0161i borila pro\u0161lost njegova roda s ljutom nevoljom u kojoj se nalazio. Ipak, sve treba u\u010diniti za opstanak Hrvatske, te je ipak ovo drugo pobijedilo. Tako su 1699. Godine po\u010dele otvorene pripreme za bunu. U Be\u010du su pazili na svaki korak Petra Zrinskog, jo\u0161 od dana kada se zaprijetio u carskom predvorju uzdignutom desnicom: \u201eJo\u0161 \u0107ete me se bojati!? Uskoro je be\u010dki dvor koji je provodio centralizam i apsolutizam, ne mare\u0107i za prava hrvatskog naroda i potpisane obveze Pactom Conventom iz god. 1102., sve saznao zahvaljuju\u0107i izdajom iz urotni\u010dkih redova. Tako su nakon dugotrajne istrage u Be\u010dkome Novom Mjestu, 30. travnja 1671. bili osu\u0111eni i pogubljeni Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, na zgra\u017eanje i zaprepa\u0161tenje Hrvatske i Ugarske, te \u010ditave Europe.<\/div>\n<div><\/div>\n<div>Zrinski je sa \u0161urjakom Frankopanom 13. IV. 1670. krenuo u Be\u010d kako bi od cara izmolili oprost. To su i o\u010dekivali, no \u010dekalo ih je ne\u0161to drugo. Prvo su na prijevaru dovedeni u Be\u010d, zatim uhi\u0107eni i osu\u0111eni na smrt odsijecanjem glave \u0161to je izvr\u0161eno 30. travnja 1671. godine. Oni su po\u0161li u smrt kao ljudi duboke i pro\u017eivljene vjere. \u0160to se taj dan dogodilo pi\u0161e nam najbolje na\u0161 povjesni\u010dar dr. Ferdo \u0160i\u0161i\u0107: \u201eSav dan 29. travnja pro\u0111e Zrinskomu i Frankopanu u jednakoj pripravi za vje\u010dnost i smrt. Petar je oko deset sati u jutro slu\u0161ao misu, te se i pri\u010destio, a iza toga do\u0111o\u0161e k njemu carski komisari, koji su tako\u0111er misi prisustvovali. Mladi je Frankopan isto tako proveo prije podne u molitvi i u slu\u0161anju mise&#8230;?<\/div>\n<div>Prije smrti Petar Zrinski je svojoj \u017eeni Katarini napisao opro\u0161tajno pismo, koje je ve\u0107 god. 1671. prevedeno na nekoliko svjetskih jezika. Usu\u0111ujem se ustvrditi, zajedno s velikim brojem priznatih autora, da je to pismo pravi biser duhovne literature, koji bi mogao u\u0107i u svaku antologiju. \u010cujmo \u0161to pi\u0161e \u010dovjek koji se opra\u0161ta od ovoga svijeta i sprema za vje\u010dnost!\u00a0<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.croatia.ch\/zanimljivosti\/images\/080414\/Urota_001.jpg\" width=\"491\" height=\"336\" \/>\u00a0<br \/>\u00a0<\/div>\n<div>Moje drago srce! Nemoj se \u017ealostiti svrhu ovoga moga pisma, ni burkati. Polag Bo\u017ejega dokon\u010danja sutra o deseti uri budu mene glavu sekli i tulikaj\u0161e naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od drugoga sr\u010deno pro\u0161\u0107enje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekove\u010dni valete, tebe prose\u0107i, ako sam te u \u010dem zbantuval, ali ti se u \u010demu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi! Budi Bog hvaljen, ja sam k smrti dobro pripravan, niti se pla\u0161im, ja se ufam u Boga vsemogu\u0107ega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikaj\u0161e mene ho\u0107e smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim tronu\u0161em u diki vekive\u010dne sastanemo. Ve\u0107 ni\u0161ta ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokon\u010danja na\u0161ega siroma\u0161tva, ja sam vse na volju Bo\u017eju ostavil.<br \/>\u00a0<\/div>\n<div>I Fran Krsto Frankapan pi\u0161e opro\u0161tajno pismo svojoj supruzi :<\/div>\n<div>Predraga i preljubljena Julijo! Moja draga! Po\u0161to mi je voljom neba i Bo\u017ejom odredbom prije\u0107i iz ovoga svijeta u drugi, da tako dadem zadovolj\u0161tinu za po\u010dinjene uvrede proti carskom Veli\u010danstvu premilostivoga gospodara, htjedoh te iz srca da zagrlim ovim redcima i re\u0107i ti posljednji s Bogom, mole\u0107i te, moja ljubezna Julijo, da mi za Bo\u017eje milosr\u0111e oprosti\u0161 kr\u0161\u0107anskom blagohotnosti, bude\u0161 li radi moje neobzirnosti morala trpjeti uvredu i muka. Isto te tako molim, draga Julijo, da mi oprosti\u0161 svaku i najmanju uvredu, koju sam ti nanio, otkad smo se uzeli.<\/div>\n<div>\u00a0<br \/>\u00a0<\/div>\n<div>Dana 30. travnja izveli su ih na strati\u0161te. Petru je car dodijelio \u201emilost\u201c da mu se ruka ne odsije\u010de. Svijet koji je do\u0161ao na taj dan gledao ih je prestra\u0161eno, stoga je Petar rekao: \u201eOvi se siromasi vi\u0161e stra\u0161e moje smrti nego ja\u201c. U 09:00 krvnik zamahne i tek drugim udarcem odsije\u010de glavu Zrinskom. Do\u0161ao je red i na Frankopana. Prvi udarac u rame i Fran Krsto zatetura, te se podi\u017ee. I tek drugi rastavi glavu od trupla. Petru je bilo pedeset godina, Frankopanu dvadeset i osam.<\/div>\n<div><\/div>\n<div>Kasnije su be\u010dki strvinari potpuno oplja\u010dkali i uni\u0161tili dvije najslavnije obitelji u hrvatskoj povijesti. Tako je i neki mleta\u010dki poslanik zapisao: &#8220;Ovo je kraj dviju najuglednijih obitelji \u017eivu\u0107eg svijeta. Osobito Zrinski bija\u0161e cijenjen, jer 60 potkraljeva ili banova dade njegov rod u Hrvatskoj.&#8221; God. 1907. \u201eBra\u0107a hrvatskog zmaja\u201c su prona\u0161li kosti hrvatskih mu\u010denika Petra Zrinskog i Fran Krste Frankopana, a god. 1919. hrvatski rodoljubi su njihove ostatke prenijeli i sahranili u zagreba\u010dku katedralu. Na njihovom grobu uklesana je poznata izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana: \u201eNavik on \u017eivi ki zgine po\u0161teno.\u201c Da li je svemu ovome potreban jo\u0161 kakav komentar? &#8211; Nije! Sve je tako kristalno jasno. Glavni je grijeh tih junaka bio \u0161to su strastveno ljubili svoju nesretnu, bespravnu i potla\u010denu domovinu. No to se ne mo\u017ee zvati grijehom ve\u0107 vrlinom. I stoga njihova uspomena u hrvatskom narodu do danas nije izblijedjela. Oni nam svijetle kao uzori vjere u prekogrobni \u017eivot, jer su se na nj dobro pripremili. A njihovo domoljublje, koje su zape\u010datili i \u017eivotom, pokazuje nam kako se domovina ljubi.<\/div>\n<div><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"images\/stories\/novo\/zrin_fran.jpg\" width=\"147\" height=\"145\" alt=\"zrin_fran\" style=\"margin-right: 6px; margin-left: 6px; float: left;\" \/>Godine 1971. hrvatska je javnost dostojno i sve\u010dano proslavila 300. obljetnicu hrvatskih velika\u0161a Petra Zrinskoga i Krste Frankopana, koji 30. travnja 1671. bijahu nepravedno pogubljeni kao urotnici protiv cara. Toga dana otkrivena su i njihova poprsja u zagreba\u010dkoj katedrali, gdje nakon I. svjetskoga rata po\u010divaju njihove kosti. U XVII. stolje\u0107u Hrvatska je imala \u017ealosnu sliku.\u00a0<br \/>\u00a0<\/p>\n<p \/> <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-708","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/708","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=708"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/708\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=708"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=708"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=708"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}