<\/p>\n
HALILHOD\u017dI\u0106 (poslije du\u017ee pauze): Nikad ne\u0107u zaboraviti pla\u010d svoje djece, koja su tamo po\u010dela i\u0107i u \u0161kolu, kad su nam ubili psi\u0107a pred ku\u0107om. I ka\u017eu: oprosti, zaboravi\u2026 Ni zaboraviti, ni oprostiti, daj Bo\u017ee da se nekad mogu osvetiti. Do\u0111em pred svoju ku\u0107u i gledam ru\u0161evinu. Ja se, istina, nisam borio tako da sam pucao, ali valjalo je nabaviti sve te stvari za odbranu grada i donijeti ih. Nije Alija Izetbegovi\u0107 donio ni\u0161ta tamo – da se njega pitalo, taj bi grad bio prodat. Safa Oru\u010devi\u0107 je kasnije postao nekakva demokratska faca, ali ja znam ko su ti ljudi bili prije i \u0161ta su radili. Prodavali su grad, trgovali, radili \u0161ta im se htjelo. Nikako mi nije jasno za\u0161to su Hrvati htjeli napraviti svoju enklavu kad smo bili skupa od po\u010detka. Bilo nas je 60 posto muslimana u HVO-u. Pet puta sam sjedio s Matom Bobanom, koji je nudio da u vladu tzv. HZHB izaberemo sedam muslimana, a on \u0107e sedam Hrvata. Odgovorio sam da ne izabira, jer ko je on da mi izabire bilo koga. Boban onda ka\u017ee: “Uh, \u0161to si ti opasan.” Ljudi iz na\u0161e policije koji su do\u0161li sa mnom pitali su se kako sam ostao \u017eiv kad sam mu na kraju rekao: “Kad stavi\u0161 ljiljane na rukave, ja \u0107u ti povjerovati, a u Mostaru ne\u0107e\u0161 napraviti Herceg-Bosnu.” On \u0107e meni: “Ti si blesav, pa zna\u0161 li ti da Alija ho\u0107e da se to napravi?” I ja opet ka\u017eem: “U Mostaru ne\u0107e.”<\/p>\n
DANI: I prevarite se?<\/strong><\/p>\n HALILHOD\u017dI\u0106:Bio sam ponosan na to \u0161to sam radio, na vrijeme po\u010detka rata. Ljudi jesu tra\u017eili da ostanem, ali \u010dini mi se da je kod Bo\u0161njaka bilo previ\u0161e komandanata, i nekako su svi odjednom po\u010deli klanjati. Rahmetli otac me nikada nije tjerao u d\u017eamiju, to \u0161to sam musliman nisam osje\u0107ao kao neku veliku prednost ni manu. Pravo da vam ka\u017eem, slabo kontaktiram s ljudima. Rat me je razo\u010darao, zgadilo mi se sve \u0161ta se dogodilo. Opet, ka\u017eem, ostao sam zdrav, ali ja niti mogu zaboraviti da mi je punac Hrvat, punica Srpkinja, da sam u krajnjoj varijanti ostao ono \u0161to jesam. Volio bih da ona ku\u0107a stoji narednih 50 godina onako i da bode o\u010di onima koji su se busali u “europsku kulturu” a zapalili su je. Gade mi se neki moji suigra\u010di; odem u Mostar i nakon dan-dva mi bude dosta.<\/p>\n DANI: Ipak, valja se sjetiti finala Kupa Jugoslavije Vele\u017e – \u017deljezni\u010dar kad je nekoliko hiljada ljudi kleknulo na koljena pred pobjedni\u010dku ekipu, za koju ste dali dva gola, i po\u010delo opona\u0161ati klanjanje vi\u010du\u0107i: Vahideee\u2026<\/strong><\/p>\n HALILHOD\u017dI\u0106:Neke procjene tvrde da je na Terazijama bilo 20 hiljada ljudi. Miljani\u0107 je tada rekao: “Ne mogu da verujem da se ovo doga\u0111a na Terazijama, da klanja 20 hiljada ljudi.” Poslije su me zvali na razgovore u Komitet, pitali me “ima li to veze s nacionalizmom”. To jeste bila utakmica sa najvi\u0161e emocija jer je bila moja posljednja u Vele\u017eovom dresu. Pred mojim stanom bilo je 1.000 ljudi sedam dana nakon pobjede. Nikako nisam dolazio ku\u0107i, u mojoj zadnjoj utakmici prvi put je u istoriji Vele\u017e osvojio neki trofej. Sli\u010dno je bilo kad smo u Maroku osvojili prvenstvo Afrike. Samo, tad je na proslavu do\u0161lo izme\u0111u milion i dva miliona du\u0161a. Casablanca je ipak grad od 10 miliona, nabrzinu se milion skupi, rijeka ljudi te nosi\u2026<\/p>\n DANI: \u0160ta je \u017eivotni moto Vahida Halilhod\u017ei\u0107a?<\/strong><\/p>\n HALILHOD\u017dI\u0106:Kad nekog sretnem, \u017eelim mu biti prijatelj.<\/p>\n DANI: Svaki Va\u0161 uspjeh je uspjeh i BiH, bez obzira na to koliko te dvije stvari izgledaju me\u0111usobno udaljene.<\/strong><\/p>\n HALILHOD\u017dI\u0106: Vjerovatno. Kad sam \u010duo za Tanovi\u0107a i kad sam vidio da je dobio Oscara, \u017eelio sam da mu stisnem ruku. Govorio sam svojim prijateljima Francuzima da u divljim zemljama ima pametnih ljudi, a meni bi bilo drago da ima sto puta boljih trenera nego \u0161to sam ja.<\/p>\n DANI: Zemlja koja se zove Bosna i Hercegovina imala je dva grada za koje je, ako \u0107ete slijediti simbole, \u010dovjek mogao biti vezan – Mostar i Sarajevo. Gdje vidite sli\u010dnosti, a gdje razlike izme\u0111u ta dva grada?<\/strong><\/p>\n HALILHOD\u017dI\u0106:Stari most i Vele\u017e su bili simboli tog grada. Da bi bio ne\u0161to, trebao si da ska\u010de\u0161 sa mosta ili da igra\u0161 za Vele\u017e. U Sarajevu je bilo mnogo vi\u0161e mogu\u0107nosti: dva jaka kluba, muzika, film – jedan spektar li\u010dnosti koje su ne\u0161to zna\u010dile: Bregovi\u0107, Halid Be\u0161li\u0107, Safet Su\u0161i\u0107, Kusturica i Davorin Popovi\u0107 i Mirza Deliba\u0161i\u0107 Kin\u0111e, koji, na\u017ealost, nisu vi\u0161e s nama. U Mostaru dva-tri slikara, pisca, bio je Izo Lampa (Ilijaz Deli\u0107, danas pjeva\u010d Mostar Sevdah Reuniona) i par legendi u gradskim okvirima. Vele\u017e i razglednica sa Starim mostom bile su jedine stvari po kojima se Mostar mogao prepoznati na \u0161irem nivou. Grad velikim \u010dine ljudi, a kod nas je op\u0107enito te\u0161ko biti veliki. Mostar je u smislu prepoznavanja neke veli\u010dine, \u010dini mi se, jo\u0161 poganiji od Sarajeva.<\/p><\/div>\n
<\/strong>
<\/span> <\/p>\n![\"vaha_din\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/10\/novo_jesen_vaha_din.gif\")
Vaha je ultra popularan. Novi Tito u Zagrebu. To prelazi nogometne okvire. BBB se kunu u njega. Prije nekoliko godina za “Dane” Vaha je ispri\u010dao svoju \u017eivotnu pri\u010du. Tamo odgovara na pitanje razmi\u0161lja li o povratku u Mostar: “Nikad ne\u0107u zaboraviti pla\u010d svoje djece, koja su tamo po\u010dela i\u0107i u \u0161kolu, kad su nam ubili psi\u0107a pred ku\u0107om. I ka\u017eu: oprosti, zaboravi\u2026Ni zaboraviti, ni oprostiti, daj Bo\u017ee da se nekad mogu osvetiti.” <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":7335,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-7336","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7336","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7336"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7336\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7335"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7336"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7336"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7336"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}