Temelji katastrofe udareni su 2003., kada je Vlada pod vodstvom pokojnog Ivice Ra\u010dana prodala ma\u0111arskoj kompaniji 25 posto plus jednu dionicu, s posebnim upravlja\u010dkim pravima, i to za 3,5 milijardi kuna, iako je te godine Ina bilje\u017eila dobit od dvije milijarde. Kao podloga za tu transakciju poslu\u017eila je procjena vrijednosti Ine od strane dviju investicijskih banaka (PriceWaterHouseCoopers i Deutsche bank) u visini od 1 do 1,8 milijardi dolara, iako su analize Ininih stru\u010dnjaka govorile o barem deset puta ve\u0107oj vrijednosti. <\/p>\n
ovakvu u korist kupca pristranu procjenu, s podcijenjenom vrijedno\u0161\u0107u, platila je na\u0161a Vlada 5,5 milijuna kuna.<\/p><\/div>\n
Drugi \u010din drame pada u 2008. godinu, kada Vlada Ive Sanadera daje ve\u0107inska upravlja\u010dka prava MOL-u, premda on nije postigao 50 posto vlasni\u0161tva, kako to predvi\u0111a i prvi ugovor, i to nakon smi\u0161ljene operacije prodaje dr\u017eavnih udjela gra\u0111anima i dodjele braniteljima, \u0161to dr\u017eava nije morala u\u010diniti, s jasnom tendencijom da svi ti udjeli u kona\u010dnici padnu u ko\u0161 MOL-u, koji do prekretni\u010dke 1990. nije bio ni do koljena na\u0161oj naftnoj industriji. I sada dr\u017eava vra\u0107a sebi plinsko poslovanje koje se MOL-u ne isplati, i to po cijeni koja je ne\u0161to ni\u017ea od cijene pla\u0107ene za cijelu Inu. <\/p>\n
Da bi slika ovog odnosa bila kompletna, treba spomenuti i ve\u0107 dogovorenu zamjenu dionica koju je biv\u0161i premijer Sanadar bio dogovorio u Budimpe\u0161ti i od koje se ipak odustalo, po kojoj je dr\u017eava trebala prepustiti sve svoje udjele u Ini MOL-u, a zauzvrat dobiti pet posto cijelog MOL-a. Dr\u017eava je nesumnjivo o\u0161te\u0107ena izgubiv\u0161i kontrolu nad va\u017enim i profitabilnim gospodarskim resursom, ali kao da do toga nikome nije stalo. <\/p>\n
U ispitivanju Ive Sanadera od strane saborskog povjerenstva formiranog radi rasvjetljavanja uvjeta prodaje Ine (za\u0161to ne i povjerenstva za banke, telekomunikacije, hotele?) u prvi su plan izbili neki drugi interesi. HDZ-ovi \u010dlanovi povjerenstva pri\u010du su vra\u0107ali na po\u010detak, ali nisu nai\u0161li na suradnju svoga donedavnog velikog \u0161efa. <\/p>\n
Naprotiv, Sanader je hvalio ugovor Ra\u010danove vlade kao dobar, a svoj nastavak ugovaranja obja\u0161njavao je potrebom kontinuiteta politike i \u010dak nacionalnog jedinstva (u lopovluku!?). \u010clanovi povjerenstva iz SDP-a su Sanadera propitkivali s velikim obzirom, divljenjem i jedva skrivenom zahvalno\u0161\u0107u, s jednom jedinom idejom – da za sve optu\u017ee HDZ, Vladu i posebno aktualnu premijerku Jadranku Kosor, iako je posve jasno da u cijeloj pri\u010di ona nije ni luk jela ni luk mirisala i da je sve odluke donosio autoritarni \u0161ef stranke i Vlade, koji nije trpio prigovore. <\/p>\n
Ono o \u010demu se dugo, jo\u0161 za prvog mandata Sanaderove Vlade, \u0161u\u0161kalo, ona velika koalicija dviju najja\u010dih stranaka, sada se na neki na\u010din objelodanilo. Ne koalicija SDP-a i HDZ-a, nego koalicija SDP-a i osobno Ive Sanadera.<\/p>\n
Hadezeovac po zadatku Spomenuta koalicija jedne ideolo\u0161ki jako odre\u0111ene stranke i ideolo\u0161ki posve neutralnog i moralno praznog pragmati\u010dara nije od ju\u010der i ona mo\u017ee iznenaditi samo slabo upu\u0107ene u politi\u010dke odnose i karaktere pojedinaca koji dr\u017ee sudbinu nacije u svojoj \u0161aci. Dragutin Lesar je posvjedo\u010dio na malom ekranu kako je upravo Ra\u010dan zaustavio njegovu inicijativu za formiranje povjerenstva za ispitivanje navoda o mitu koje je Sanader primio od Miroslava Kutle. <\/p>\n Ukupna politika Ive Sanadera u \u0161est godina vlasti u stvari je bila upravo, kao u slu\u010daju Ine, kontinuitet Ra\u010danove politike kodnog naziva \u201cdetu\u0111manizacija\u201d (i to na unutarnji i time u\u010dinkovitiji na\u010din) zbog \u010dega je pobrao i jo\u0161 pobire aplauze i simpatije ljevi\u010darskih krugova, koji su ga bolje prepoznali negoli njegovi bira\u010du. <\/p>\n Njegov jedan i pol mandat, na kojega je on toliko ponosan, obilje\u017eilo je razbijanje dviju spomen-plo\u010da u stilu vukodlaka (dok zora jo\u0161 nije zarudjela ni pijevci zakukurikali), eliminacija \u201cnacionalista\u201d iz stranke i iz javnog \u017eivota, zadr\u017eavanje Ra\u010danovih i Mesi\u0107evih kadrova, koalicija sa SDSS-om uz nevjerojatne ustupke srpskoj manjini, trofejni lov Ante Gotovine i Branimira Glava\u0161a, podjela Hrvata u BiH, odustajanje od gospodarskog morskog pojasa, orijentacija prema \u201cregionu\u201d, potpora Stjepana Mesi\u0107a na predsjedni\u010dkim izborima. <\/p>\n U tom kontekstu ni tvrdnja dr. Nediljka Mihanovi\u0107a o Sanaderovoj suradnji s Udbom ne izgleda nevjerojatno. Ivo Sanader je bio hadezeovac po zadatku, a ne po uvjerenju i o onima koji su mu davali zadatke, Jadranka \u0107e Kosor u kona\u010dnom neminovnom obra\u010dunu morati voditi ra\u010duna.<\/div>\n <\/p>\n
<\/strong>
Sna\u017ena dodirna to\u010dka SDP-a i Ive Sanadera jest vru\u0107a \u017eelja za \u0161to skorijim izvanrednim izborima, budu\u0107i da se procjenjuje kako je kucnuo \u010das i kako se ukazala prilika koja \u0107e se te\u0161ko ponoviti, koji bi se iznudili ru\u0161enjem prijete\u0107e Jadranke Kosor, koja u svojoj protukorupcijskoj kampanji o\u010dito namjerava i\u0107i do kraja, \u017ertvuju\u0107i \u010dlanove vlastite stranke, ali ne \u0161tede\u0107i ni samog Sanadera, kao ni ljude iz drugih stranaka. <\/p>\n![\"ivo_milanovc\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/10\/novo_jesen_ivo_milanovc.gif\")
Njegov jedan i pol mandat, na kojega je on toliko ponosan, obilje\u017eilo je razbijanje dviju spomen-plo\u010da u stilu vukodlaka (dok zora jo\u0161 nije zarudjela ni pijevci zakukurikali), eliminacija \u201cnacionalista\u201d iz stranke i iz javnog \u017eivota, zadr\u017eavanje Ra\u010danovih i Mesi\u0107evih kadrova, koalicija sa SDSS-om uz nevjerojatne ustupke srpskoj manjini, trofejni lov Ante Gotovine i Branimira Glava\u0161a, podjela Hrvata u BiH… <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":7339,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-7340","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7340","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7340"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7340\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7339"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7340"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7340"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7340"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}