Nema mjesta depresiji <\/strong><\/p>\n
K\u0107i i otac \u0161etali su uz prugu kada je nai\u0161la manevarska lokomotiva koja se kretala unatrag tako da je djevojci bila iza le\u0111a. U jednom trenutku je lokomotiva zahvatila djevojku koja je pala izme\u0111u perona i tra\u010dnica. Iako joj je otac poku\u0161ao pomo\u0107i tako \u0161to ju je povukao, nije uspio, pa joj je manevarska lokomotiva zahvatila lijevu nogu i ruku. Nesretna je djevojka prevezena u KB Split gdje je odmah operirana i dijelom su joj amputirane noga i ruka… <\/p>\n
Tu je vijest 21. prosinca 2002. godine, dakle prije osam godina, objavila Crna kronika Slobodne Dalmacije. Mnogi se Spli\u0107ani i danas sje\u0107aju te nesre\u0107e, koja je zasjenila bo\u017ei\u0107ne blagdane. <\/p>\n
No, \u0161to je danas s Anteom Milo\u0161? U potrazi za njom najprije smo kontaktirali s njezinim ocem Zdravkom, jo\u0161 uvijek radnikom H\u017d-a, koji se u me\u0111uvremenu s dvojicom sinova i suprugom Marijom sa splitskih Ravnih njiva preselio u rodne Brnaze. <\/p>\n
– Hvala Vam \u0161to se raspitujete za na\u0161u k\u0107erku. Antea se udala, sada se preziva Kati\u0107, \u017eivi u Zagrebu i ima dvoipolgodi\u0161njeg sina Gabriela. Bila je ovo lito dva miseca kod nas u Brnazama – ponosno \u0107e otac Zdravko, prije nego \u0161to nam je dao broj telefona svoje mezimice.<\/p>\n
Po\u010detnu skepsu da \u0107e sada ve\u0107 28-godi\u0161nja Antea Kati\u0107 nevoljko prostrijeti svoju osobnu pri\u010du \u0161iroj javnosti, na\u0161a je sugovornica istu sekundu razbila rije\u010dima kako osje\u0107a veliku zahvalnost brojnim dobro\u010diniteljima, zahvaljuju\u0107i \u010dijoj ljubavi i donacijama danas vodi sretan \u017eivot usprkos hendikepu i \u017eivotu bez ruke i noge. <\/p>\n
Glasom li\u0161enim svake patetike i samosa\u017ealijevanja, Antea nam je spremno ispri\u010dala \u0161to joj se posljednjih osam godina, od fatalne nesre\u0107e, doga\u0111alo. <\/p>\n
– Kad sam nastradala, nisam bila ni svjesna \u0161to se zapravo doga\u0111a, ali nikada nisam padala u depresiju. Mo\u017eda i zato \u0161to se nisam odvajala od krunice. Uz vjeru, puno su mi pomogli i rodbina i prijatelji. Kako potje\u010dem iz obitelji koja se i u najte\u017eim situacijama znala \u0161aliti i na taj na\u010din rje\u0161avati probleme, ja sam \u010dak i neposredno nakon nesre\u0107e govorila prijateljicama kako \u0107u ubudu\u0107e barem imati manje muke oko depilacije. <\/p>\n
– Roditelji su mi od po\u010detka bili velika podr\u0161ka. Otac je govorio da \u0107e prodati ku\u0107u, ako treba, kako bih mogla dobiti svu mogu\u0107u zdravstvenu skrb i \u0161ansu za normalan \u017eivot. Hvala Bogu i dobrim ljudima, nije trebalo – isti\u010de Antea. <\/p>\n
Ispo\u010detka je naivno vjerovala da \u0107e biti u bolnici nekih 15-ak dana, a onda se vratiti normalnom studentskom \u017eivotu, kao da se ni\u0161ta nije dogodilo. Ali, nije bilo ba\u0161 tako. Nakon mjesec dana dugog lije\u010denja u splitskom KBC-u (sve pohvale na ra\u010dun lije\u010dnika), Antea je cijelu zimu 2003. provela na fizikalnoj terapiji u Zagrebu, a potom je s novim protezama oti\u0161la doma na ljetovanje. U tom razdoblju je polo\u017eila voza\u010dki, te sjela u prilago\u0111eni peugeot, kupljen od donacija. <\/p>\n
Va\u017ena je \u0161kola – Kad smo ja i bra\u0107a imali za u\u010diti, ni\u0161ta drugo nismo morali raditi. Zato sam ja radije birala u\u010denje – smije se Antea, koja je nakon zavr\u0161ene Srednje zdravstvene \u0161kole u Splitu oti\u0161la u zagreb studirati \u010dak dva fakulteta – Prehrambeni i Farmaciju. <\/p>\n Godine 2004. Antea je u Zagrebu po\u010dela vezu s diplomiranim ekonomistom i in\u017eenjerom Tihomirom Kati\u0107em, prognanikom iz Slunja. Prisje\u0107a se kako ga je zapravo upoznala u Zagrebu jo\u0161 prije nesre\u0107e, da je odmah \u201czaiskrilo\u201d izme\u0111u njih, ali nisu razmijenili brojeve mobitela… <\/p>\n Nakon nesre\u0107e je gostovala u Motri\u0161tima kod Branke Slavice, kada je Tihomir doznao \u0161to joj se dogodilo, te je nakon toga s njom stupio u kontakt. I tako je po\u010dela romansa, koja se nakon nekog vremena okrunila brakom, a onda i ro\u0111enjem sina Gabriela. <\/p>\n – U\u017eivam u braku, imam predivnog supruga, kojeg volim i po\u0161tujem. Gabriela smo nedavno upisali u vrti\u0107, pa sada ima malo vi\u0161e vremena za sebe. Nadam se da \u0107u zato kona\u010dno polo\u017eiti preostalih par ispita na Farmaciji, do sada naprosto nisam imala vremena – ka\u017ee Antea, te dodaje da planira imati jo\u0161 djece. No, na koncu isti\u010de da ju je maj\u010dinstvo u jo\u0161 jednoj stvari dosta promijenilo.<\/p><\/div>\n – Ranije sam se, mo\u017eda i iz inata i neprihva\u0107anja vlastitog invaliditeta, previ\u0161e forsirala i radila stvari za koje nisam imala ba\u0161 snage. Postavila bih sebi pitanje \u201cbih li ja to napravila da imam ruku i nogu\u201d. Ako bi odgovor bio potvrdan, ja bih to i napravila. Me\u0111utim, sad vidim da moram, i radi djeteta, vi\u0161e paziti na zdravlje. Ne \u017eelim vi\u0161e samoj sebi dokazivati da mogu sve, jer nitko ne mo\u017ee sve – iskreno \u0107e na\u0161a sugovornica, koja je odustala i od planova da \u0107e jednoga dana raditi u ljekarni. <\/p>\n – Ipak je to posao gdje cijeli dan mora\u0161 biti na nogama, a nisam sigurna da bih to mogla izdr\u017eati. Mo\u017eda bih se radije zaposlila u \u0161koli ili nekom laboratoriju, a, koliko to god patrijarhalno zvu\u010dalo, otkad sam stvorila vlastitu obitelj, \u010dini mi se da sam ostvarila svoj vrhunac – zaklju\u010duje Antea. Obi\u010dno se zadnjih sjetimo svojih najbli\u017eih kada nekome zahvaljujemo za dobro\u010dinstvo. E, ba\u0161 zato bih se ja ovom prilikom posebno zahvalila svome didu Anti Budimiru, koji redovito \u010dita \u2018Slobodnu Dalmaciju\u2019 i bit \u0107e mu sigurno drago da to vidi. <\/p>\n Za\u0161to ba\u0161 njemu? Zato \u0161to sada kad sam i sama majka, shva\u0107am da je roditelju najte\u017ee kada mora napustiti vlastitu djecu da bi im ne\u0161to osigurao, a upravo je to moj dida morao napraviti kada je oti\u0161ao raditi u Njema\u010dku, kako bi svima nama osigurao bolji \u017eivot. On mi je jako puno pomogao- isti\u010de Antea. <\/p>\n Na duga\u010dkoj listi svoj dobro\u010dinitelja, gdje se svakako nalazi i upraviteljica njezina Studentskog doma na Savi Ru\u017ea Jerkovi\u0107, Antea posebno zahvaljuje i Jutarnjem listu, koji joj je dao stipendiju, ali i Sr\u0111anu Mladini\u0107u, vlasniku propalog SMS-a… <\/p>\n – Pratila sam sve \u0161to se oko Sr\u0111ana Mladini\u0107a i afere s Podravkom i SMS-om doga\u0111alo, ali ono \u0161to ja znam jest da mi je taj \u010dovjek, a da me uop\u0107e nije poznavao, dugo vremena upla\u0107ivao novac za stipendiju. I ja mu to nikada ne\u0107u zaboraviti – ka\u017ee Antea. Antea ka\u017ee kako je za razliku od njezina rodnoga Splita, Zagreb u kojemu ve\u0107 dugo \u017eivi ipak prijateljskije nastrojen prema osobama s invaliditetom, po\u010dev\u0161i od arhitektonskih rje\u0161enja ali i kulture gra\u0111ana. Naravno, ima i iznimki. <\/p>\n – Jako me nervira kad vidim da se zdravi ljudi parkiraju na mjesta predvi\u0111ena za osobe s invaliditetom, a moj suprug, posebno osjetljiv na to, zove \u010dak i \u2018pauka\u2019. Osim toga, ne volim kada osjetim kako ljudi bulje u mene, u moju plasti\u010dnu ruku i nogu. Ranije sam znala i ja buljiti u njih, \u010dak im se i izbeljiti, no sada to nastojim ignorirati. Ne obazirem se vi\u0161e na njih, polako mi dolazi trideseta, a budem li provodila vrijeme obaziru\u0107i se na druge, pro\u0107i \u0107e i \u017eivot – tvrdi na\u0161a sugovornica, te isti\u010de da joj je od svega najgore ako osjeti da je netko sa\u017ealijeva, jer, tvrdi, nema zbog \u010dega.<\/div>\n
<\/strong>
Nakon povratka u Zagreb, posvetila se studiju i imala naprosto premalo vremena da bi se optere\u0107ivala svojom bole\u0161\u0107u. Antea nam napominje kako je odrastala u radni\u010dkoj obitelji u kojoj se oduvijek isticala va\u017enost obrazovanja. <\/p>\n
Hvala didu Anti Budimiru… <\/strong><\/p>\n
\u0160ta buljite? <\/p>\n
<\/strong> <\/p>\n![\"antea_milos\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/10\/novo_jesen_antea_milos.gif\")
Kad sam nastradala, nisam bila ni svjesna \u0161to se zapravo doga\u0111a, ali nikada nisam padala u depresiju. Mo\u017eda i zato \u0161to se nisam odvajala od krunice. Uz vjeru, puno su mi pomogli i rodbina i prijatelji. Kako potje\u010dem iz obitelji koja se i u najte\u017eim situacijama znala \u0161aliti i na taj na\u010din rje\u0161avati probleme, ja sam \u010dak i neposredno nakon nesre\u0107e govorila prijateljicama kako \u0107u ubudu\u0107e barem imati manje muke oko depilacije. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":7386,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[23],"tags":[],"class_list":["post-7387","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zanimljivosti-zanimljivosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7387","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7387"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7387\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7386"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7387"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7387"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7387"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}