{"id":7389,"date":"2010-10-24T21:19:33","date_gmt":"2010-10-24T19:19:33","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/10\/24\/zvonko-bui-odbio-sam-740000-kn-naknade-od-drave\/"},"modified":"2010-10-24T21:19:33","modified_gmt":"2010-10-24T19:19:33","slug":"zvonko-bui-odbio-sam-740000-kn-naknade-od-drave","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/zvonko-bui-odbio-sam-740000-kn-naknade-od-drave\/","title":{"rendered":"Zvonko Bu\u0161i\u0107: Odbio sam 740.000 kn naknade od dr\u017eave"},"content":{"rendered":"
\"zvonko_busic_taik\"\u017divot na slobodi za mene je bio ogroman \u0161ok, velika promjena u mojem \u017eivotu, na koju sam se trebao naviknuti. Nakon 32 godine robije ostvario se moj san, do\u0161ao sam slobodan u domovinu, o kojoj sam, robijaju\u0107i tolike godine, sanjao. Trebalo mi je vremena da se uspijem orijentirati u novom \u017eivotu. Nekoliko mjeseci \u017eivota na slobodi te\u0161ko sam se nosio s tim promjenama jer na\u0161i \u017eivoti nisu ni\u0161ta drugo nego stvar rituala.
U \u201cnovom \u017eivotu\u201d nisam imao nikakvih upori\u0161ta prema kojima sam se mogao ravnati kao ostali ljudi iz mojeg okru\u017eja. Ja nisam mogao upitati ni jednog \u010dovjeka na ovom svijetu sje\u0107a li se kada smo prije 20 godina ne\u0161to radili i negdje bili, kada su svi moji prijatelji s kojima sam proveo te godine ostali u zatvoru. Moglo bi se re\u0107i da sam se, izi\u0161av\u0161i na slobodu, ponovno rodio, ali kao odrastao \u010dovjek koji se u novom \u017eivotu ne snalazi.<\/p>\n

Svijet mi je izgledao kao ludnica. Jo\u0161 mi uvijek izgleda kao ludnica. To je takva dinamika, brzina i ritam \u017eivota na koji se nisam navikao. Zapadao sam u depresiju, a bilo je trenutaka kada sam toliko \u010deznuo za mojim prijateljima u zatvoru i dugim razgovorima s njima. Moje uspomene iz \u017eivota ostale su tamo \u2013 pri\u010da Zvonko Bu\u0161i\u0107, hrvatski emigrant, koji je u zatvoru u SAD-u proveo 32 godine zbog otmice ameri\u010dkog zrakoplova i smrti policajca, svoje dojmove o \u017eivotu na slobodi otkako se vratio u Hrvatsku u srpnju 2008. godine.<\/p>\n

\u2013 Kada mi je bilo najte\u017ee, kada me hvatala depresija, kada se nisam mogao orijentirati u novom \u017eivotu, sjetio sam se Sol\u017eenjicina, koji je opisivao \u017eivot robija\u0161a s kojima je robijao kada bi nakon toliko godina zatvora izi\u0161li van. Mnogi od njih povukli su se u samo\u0107u, oboljeli ili su se razo\u010darali. Svaki \u010dovjek ja\u010deg kova mora provesti na slobodi najmanje deset posto vremena koje je proveo u zatvoru da bi se mogao uklju\u010diti u normalni \u017eivot. A ja sam na slobodi ne\u0161to vi\u0161e od dvije godine, tek sedam posto vremena… Posljednjih nekoliko mjeseci kora\u010dam \u010dvrstim koracima \u2013 ka\u017ee Zvonko Bu\u0161i\u0107, kojeg je ju\u010der u Slavonskom Brodu Ru\u017ea Toma\u0161i\u0107, predsjednica HSP-a dr. Ante Star\u010devi\u0107, predstavila kao novog \u010dlana te stranke.<\/p>\n

Bio sam na dnu pakla<\/strong><\/p>\n

\u2013 Dok sam izdr\u017eavao kaznu do\u017eivotnog zatvora, smisao svojeg \u017eivota usredoto\u010dio sam na to kada \u0107u izi\u0107i na slobodu. Smisao \u017eivota moje supruge Julienne bio je da me \u0161to prije i\u0161\u010dupa iz zatvora. Dakle, to je bio smisao i punina na\u0161ih \u017eivota. Kada sam ja izi\u0161ao, nestalo je toga \u017eivota i za mene i za nju. Trebali smo se naviknuti na nove okolnosti. Ja, koji sam u zatvoru filozofiju kao hobi studirao cijeli \u017eivot, ra\u010dunao sam da me ni\u0161ta ne mo\u017ee dezorijentirati i zbuniti, posebice nakon \u0161to sam u zatvoru padao na dno \u017eivota, na dno pakla, u deveti krug… U toj svojoj nevolji, patnji i stradanju uspio sam se ponovno di\u0107i na noge. U tom sam procesu svladao sve svoje slabosti, svoje mane, svoje nedostatke i sve svoje strahove. Kada sam se nakon toga krvavog pada u zatvoru ponovno osovio na noge, postao sam puno ja\u010di i od tada sam kora\u010dao \u010dvr\u0161\u0107im koracima nego ikada prije u \u017eivotu. U zatvoru sam \u017eivio te\u017eak, patni\u010dki \u017eivot, vrlo opasan, ali \u010dovjek se s vremenom navikne. Me\u0111utim, sada kada je toga nestalo, ja sam se u ovom svijetu osje\u0107ao \u0161a\u0161avo. Nedostajao mi je taj \u017eivot na koji sam se navikao, a na\u0161ao sam se u novom, koji me zbunjivao. Kada sam izi\u0161ao iz zatvora, ljudi oko mene izgledali su mi kao muhe bez glave, stalno za ne\u010dim \u017eure, a ne znaju za \u010dime.<\/p>\n

Ja se u tome nisam sna\u0161ao. Pa, ja sam \u010dovjek koji ne zna voziti auto, koji nema voza\u010dke i koji nikada nije sjeo za upravlja\u010d automobila. Mo\u017eda je to zbog toga \u0161to sam tolike godine \u017eivio u crno-bijelom svijetu. \u017divio sam po nekim drugim, surovijim pravilima. U zatvorima u kojima sam ja \u017eivio 32 godine, ubijeno je izme\u0111u 400 i 500 zatvorenika. I ta sva ubojstva bila su me\u0111u zatvorenicima \u2013 jedan drugoga. To je sredina u kojoj se mora ozbiljno \u017eivjeti i paziti na svaki korak. Tamo je ono \u0161to se ka\u017ee svetinja. Ako se ne odr\u017ei rije\u010d, odgovara se, ako se sla\u017ee, odgovara se, ako se ukrade, odgovara se… Za sve se krvavo odgovara. A ovdje na slobodi sve je dopu\u0161teno. Ljudi ka\u017eu sva\u0161ta i nitko ne odgovara ni za \u0161to \u2013 ka\u017ee Zvonko Bu\u0161i\u0107 kojega je, kao \u0161to i sam priznaje, na slobodi do\u010dekao \u017eivot i svijet potpuno razli\u010dit od onoga kada je prije 32 godine bio osu\u0111en na do\u017eivotni zatvor.

Tri dana sa 40 prijatelja<\/strong><\/p>\n

Nakon povratka u Hrvatsku i nezaboravnog do\u010deka njegovih sumje\u0161tana u rodnoj mu Gorici, u Hercegovini, i Imotskom, u kojem je i\u0161ao u \u0161kolu, Zvonko i njegova Julienne su se skrasili u maloj obiteljskoj ku\u0107i u Rovanjskoj. U prvoj godini \u017eivota na slobodi obi\u0161ao je gotovo cijelu Hrvatsku, zavirio je u svaki njezin kutak, da razgovara s ljudima koji \u017eive u tim krajevima, da razgovara s braniteljima. Nije posjetio samo Dubrovnik, a i to \u0107e uskoro. Najdojmljivije mu je bilo u Vukovaru, gradu heroju. Uspomene iz djetinjstva i mladosti, koju je pro\u017eivio u Hercegovini i Imotskoj krajini, nastojao je o\u017eiviti susretom s prijateljima i rodbinom. On i njegova bra\u0107a okupili su \u010detrdesetak prijatelja i ro\u0111aka, s kojima je tri dana proveo na Blidinju, najpoznatijem hercegova\u010dkom izleti\u0161tu.<\/p>\n

\u2013 Tim susretom nastojao sam evocirati duh moje Gorice otprije 40 godina, kada sam oti\u0161ao iz nje. Pri\u010dali smo o djetinjstvu, o uspomenama i pjevali gangu, a o svemu tome snimljen je mali dokumentarac. Odem \u010desto u svoju rodnu Hercegovinu. Bio sam prije dva tjedna. S bra\u0107om i sestrama pekao sam rakiju. Volim gangu i \u010desto je, kada sam dolje, zapjevam s bra\u0107om i prijateljima. Posebno su mi dragi derneci za Svetog Stipana u mojoj Gorici i Veliku Gospu u Posu\u0161ju \u2013 govori Zvonko, koji je odnedavno stanovnik Zagreba.<\/p>\n

Obi\u010dne ljude su prevarili
<\/strong>
Naime, kada se odlu\u010dio aktivnije baviti politikom, znao je da u Zagrebu mora boraviti \u010de\u0161\u0107e i vi\u0161e nego prije, pa je kupio mali stan, od 35 \u010detvornih metara. Sam \u0107e re\u0107i da mu je dovoljan, jer je malo ve\u0107i od \u0107elije u kojoj je proveo polovinu \u017eivota. U politiku se odlu\u010dio uklju\u010diti nakon dugog razmi\u0161ljanja. Neki su mislili da \u0107e to u\u010diniti puno prije, a neki su ga savjetovali da osnuje svoju stranku. Sastao se lani nekoliko puta s ljudima svojeg svjetonazora. Razgovarali su o stanju u Hrvatskoj i tome \u0161to treba u\u010diniti da \u017eivot u Hrvatskoj bude bolji. Mnogi su mislili da je to uvod u osnivanje stranke kojoj \u0107e on biti na \u010delu. Me\u0111utim, on je htio \u010duti razmi\u0161ljanja ljudi i njihove reakcije na njegova politi\u010dka i \u017eivotna stajali\u0161ta.<\/p>\n

\u2013 Mene su, kada sam poku\u0161avao ne\u0161to napraviti, prozvali posljednjim hrvatskim romantikom. Rekao sam im, kada umre posljednji hrvatski romantik, naravno, nisam mislio na sebe, ne\u0107e biti vi\u0161e ni Hrvatske. Dok nema romantika, idealista, heroja \u2013 nema ni budu\u0107nosti. Hodaju\u0107i po Hrvatskoj, susreo sam dosta razo\u010daranog svijeta. Ta spoznaja me rastu\u017eila i natjerala da se politi\u010dki anga\u017eiram, a na to su me \u010desto u razgovorima nagovarali i hrvatski branitelji. Uostalom i na meni je odgovornost da sam po\u010dnem sudjelovati u politi\u010dkom \u017eivotu \u2013 ka\u017ee Zvonko Bu\u0161i\u0107, koji je mislio postati \u010dlan HSP-a. Me\u0111utim, kako se u HSP nisu htjeli u\u010dlaniti intelektualci u koje Zvonko ima povjerenje, nakon razgovora s Ru\u017eom Toma\u0161i\u0107 priklju\u010dio se HSP-u dr. Ante Star\u010devi\u0107. Predsjednica te stranke nudila mu je potpredsjedni\u010dko mjesto, ali on je to odbio jer, ka\u017ee, prvo se \u017eeli dokazati kao obi\u010dan \u010dlan stranke. Vjerojatno \u0107e biti nositelj liste u IX. izbornoj jedinici.<\/p>\n

\u2013 \u017delim pripomo\u0107i da se u Hrvatskoj formira politi\u010dki faktor oko ljudi koji su \u010disti, nekorumpirani, nepotro\u0161eni, koji znaju misliti svojom glavom i koji nisu ni\u010dije lutke na koncu. Samo takvi ljudi mogu ovu dr\u017eavu izvu\u0107i iz blata u koji je zapala. Obi\u010dni ljudi, iz opravdanih razloga, izgubili su povjerenje u politi\u010dare, u politi\u010dke strukture, jer ih je svatko izdao, prevario, napustio i zagor\u010dio im \u017eivot. Dakle, meni ljudi ne mogu re\u0107i da sam u politici da bih se okoristio jer meni ne treba ni\u0161ta. Ja sam se, dapa\u010de, zahvalio na naknadi 740.000 kuna na koju sam imao pravo, jer ne \u017eelim da se ijednom hrvatskom \u010dovjeku, koji u meni mo\u017ee gledati terorista, preko poreza oduzme kuna i da se to da meni, ako to on od srca ne daje \u2013 dodaje Bu\u0161i\u0107, koji je uvjeren da \u0107e njegova stranka na sljede\u0107im parlamentarnim izborima posti\u0107i odli\u010dan rezultat.<\/p>\n

Zvonko ka\u017ee da za \u017eivot ima dovoljno, a za to su najzaslu\u017eniji njegovi prijatelji. Omogu\u0107ili su mu to. Odrekao se naknade sto tisu\u0107a eura i dugo nije htio ni mirovinu na koju ima pravo po Zakonu o politi\u010dkim zatvorenicima. Tek je na njihov nagovor prije mjesec dana sredio isprave…<\/p>\n

Potvrda o po\u0161tenju<\/p>\n

\u2013 Ja imam dovoljno prijatelja koji prepoznaju moju \u017ertvu, moj rad i moje sposobnosti i uvijek se nude za pomo\u0107. Organizirani su brojni banketi po svijetu i tako su mi nov\u010dano pomogli. \u0160to se ti\u010de financijskih stvari, meni ni\u0161ta ne treba, a da i treba, ljudi me zbog toga ne bi optu\u017eili za zloporabu. Ne samo da sam se odrekao naknade 740.000 kuna na koju sam imao pravo, nego nisam htio ni mirovinu koju primaju svi politi\u010dki zatvorenici. Neki su mi govorili \u0161to nisam uzeo taj novac i dao ga u dobrotvorne svrhe. Pitao sam ih: Imam li ja pravo primiti taj novac? Rekli su: Da, ima\u0161. Svatko ga je iskoristio. Upitao sam ih: Imam li ja to pravo neiskoristiti. Pa ka\u017eu: Ima\u0161. Jo\u0161 dok sam bio u zatvoru, Vlada je dala 100.000 dolara za odvjetnike koji bi me zastupali u tra\u017eenju da me se pusti na slobodu nakon 30 godina zatvora. To je tada bilo 500.000 kuna. Taj odvjetnik do\u0161ao je na razgovor k meni u zatvor samo dva puta i potro\u0161io 18.000 dolara. Te\u010daj dolara pove\u0107an je, tako da sam dr\u017eavi vratio 480.000 kuna. A imao sam nesporazuma s hrvatskom birokracijom oko na\u010dina vra\u0107anja. Nije postojao na\u010din na koji se nepotro\u0161eni novac mogao vratiti. Nitko nije znao koliko smo mi potro\u0161ili novca. Rekao sam Julienne: Onaj novac koji nije potro\u0161en za ono \u010demu nije namijenjen, treba vratiti. Deset mjeseci trebalo mi je da vratim taj novac i dobijem potvrdu da sam ga vratio. \u010cudio mi se \u010dovjek u Ministarstvu financija za\u0161to vra\u0107am novac \u2013 otkriva Zvonko Bu\u0161i\u0107.<\/p>\n

Dodaje da \u0107e biti vjerojatno i negativnih komentara o njegovu politi\u010dkome anga\u017emanu.

“O mom politi\u010dkom anga\u017emanu glas je dopro do Amerike”<\/strong><\/p>\n

Zvonko Bu\u0161i\u0107 ka\u017ee da je glas o njegovu politi\u010dkom anga\u017emanu dopro i do Amerike, do tamo\u0161njih sigurnosnih slu\u017ebi, koje su posjetile njegove imu\u0107ne prijatelje raspituju\u0107i se o tome ho\u0107e li mu financirati politi\u010dki anga\u017eman u Hrvatskoj. Dva dana prije nego \u0161to je pu\u0161ten iz zatvora, posjetili su ga slu\u017ebenici Homeland Securityja. Zanimali su ih njegova stajali\u0161ta o Americi. On im je rekao: Ja se Americi ne\u0107u osve\u0107ivati. Ja volim Ameriku jer je ona udomila tolike hrvatske ljude kada to nitko nije htio. U Americi \u017eivi, velim im, vi\u0161e od dva milijuna Hrvata. Pri\u010dali smo satima. Imali su popis knjiga koje sam \u010ditao.<\/div>\n


<\/strong> <\/p>\n

Petar Grubi\u0161i\u0107 | Ve\u010dernjli list<\/strong><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"zvonko_busic_taik\"\u017divot na slobodi za mene je bio ogroman \u0161ok, velika promjena u mojem \u017eivotu, na koju sam se trebao naviknuti. Nakon 32 godine robije ostvario se moj san, do\u0161ao sam slobodan u domovinu, o kojoj sam, robijaju\u0107i tolike godine, sanjao. Trebalo mi je vremena da se uspijem orijentirati u novom \u017eivotu. Nekoliko mjeseci \u017eivota na slobodi te\u0161ko sam se nosio s tim promjenama jer na\u0161i \u017eivoti nisu ni\u0161ta drugo nego stvar rituala. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":7388,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-7389","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7389","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7389"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7389\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7388"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7389"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7389"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7389"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}