{"id":7452,"date":"2010-10-29T10:36:38","date_gmt":"2010-10-29T08:36:38","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/10\/29\/ikavicu-nosimo-u-genima-i-ne-smijemo-je-zaboraviti\/"},"modified":"2010-10-29T10:36:38","modified_gmt":"2010-10-29T08:36:38","slug":"ikavicu-nosimo-u-genima-i-ne-smijemo-je-zaboraviti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/ikavicu-nosimo-u-genima-i-ne-smijemo-je-zaboraviti\/","title":{"rendered":"Ikavicu nosimo u genima i ne smijemo je zaboraviti"},"content":{"rendered":"
\"ikavica\"\u201cNajhrvatski govor\u201d je samo jedan od termina kojim Stjepko Te\u017eak i Branimir Zrili\u0107 opisuju ikavicu, jedan od najstarijih govora na na\u0161em podru\u010dju. \u010cetvrti ikavski skup, posve\u0107en ovom govoru, odr\u017ean je u \u010detvrtak nave\u010der je u Galeriji kraljice Katarine Kosa\u010da u Mostaru u sklopu ovogodi\u0161njih, 11. humskih dana poezije u organizaciji Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika Herceg Bosne\u00a0 i u suradnji s Odjelom za knji\u017eevnost Filozofskog fakulteta u Mostaru. Na ovom skupu o jeziku i ikavskom narje\u010dju sudjelovali su jezikoslovci i knji\u017eevnici koji pi\u0161u na ikavici, pa je skup tako imao dva dijela \u2013 filolo\u0161ko gdje su izneseni stru\u010dni radovi o ikavici, te literarni u kojemu su pisci \u010ditali svoja djela pisana u ikavskom duhu. Tako su u filolo\u0161kom izlaganju sudjelovali Antun Lu\u010di\u0107, Iva \u0160uvak Martinovi\u0107 i Lorina Sabljo, a u literarnom Slavo Antin Bago, Miljenko Buha\u010d, Jozo Jaki\u0161a, Kristina Posavac i Anto Zirdum. Knji\u017eevnik Miljenko Buha\u010d je na skupu pro\u010ditao fragmente svog prvog proznog djela \u201cGlasovi s propunte\u201d, koje je napisao na ikavici.<\/div>\n

<\/strong><\/div>\n
O\u010duvanje narje\u010dja<\/strong><\/p>\n

\u201cCilj ikavskih skupova je, prije svega, o\u010duvanje tog hrvatskog govornog narje\u010dja i ukazivanje na to da je ve\u0107ina Hrvata kroz povijest ipak govorila i pisala na ikavici. \u0160tokavsko narje\u010dje koje imamo sada, nakon nacionalnog preporoda Hrvata, ne\u0161to je \u010dime se svi slu\u017eimo, ali uspomenu i svu tu vrijednost ikavice koju sa sobom nosimo, takore\u0107i u genima, ne smijemo zaboraviti. Upravo mi koji pi\u0161emo i oni koji se time bave znanstveno, moramo ukazivati na ikavicu i ako je ikako mogu\u0107e barem jednom godi\u0161nje organizirati ovakve skupove\u201d, kazao nam je Miljenko Buha\u010d. Iako danas rijetko u svakodnevnom govoru rijetko imamo priliku \u010duti ikavicu, Buha\u010d ka\u017ee da se ona itekako zadr\u017eala u nekim na\u0161im sredinama koje \u017eive tradicionalno, bez obzira na svu dostupnost tehnologije i modernizaciju dru\u0161tva.
\u201cLjudi i dalje, pa i oni mla\u0111i, govore onako kako su govorili na\u0161i djedovi i bake. Me\u0111utim, s druge strane, kroz \u0161kolu, kroz medije, kroz dru\u017eenje s pripadnicima drugih podneblja i drugih kultura, jednostavno smo prisiljeni vi\u0161e koristiti standardizirani hrvatski jezik i u tom smislu ikavsko narje\u010dje se mo\u017ee samo spontano sa\u010duvati, a manje kroz neke organizirane ili ciljane metode. Uvijek mi je drago \u010duti ljude iz Dalmacije i dalmatinskog zale\u0111a i na\u0161e zapadne Hercegovine, koji govore tim jezikom koji je prirodan, koji je postao arheolo\u0161ka relikvija u slu\u017ebenim medijima, ali vidi se koliko je on \u017eiv, koliko je on u narodu duboko ukorijenjen. Mislim da to ima smisla i da \u0107e to ostati i opstati\u201d, ka\u017ee nam Buha\u010d. On je, ka\u017ee nam, svoje prvo prozno djelo \u201cGlasovi s propunte\u201d pisao na ikavici jer je htio sa\u010duvati uspomenu na taj na\u010din govora i na pri\u010de koje je kao dijete \u010duo upravo na tom na\u010dinu izri\u010daja.<\/p>\n

Ipak je sa\u010duvana<\/strong><\/p>\n

\u201cSvi junaci u toj knjizi govore autenti\u010dnom hercegova\u010dkom ikavicom. Ideja vodilja mi je bila sljede\u0107a: ako to ostane negdje zapisano, izme\u0111u dvije korice, onda \u0107e i moja knjiga biti jedno autenti\u010dno svjedo\u010denje da je to ipak \u017eivi jezik, da se na tom jeziku i pisalo i govorilo, eto, i u 21. stolje\u0107u, makar i na samim po\u010decima\u201d, ka\u017ee Buha\u010d. Prof. Antun Lu\u010di\u0107 sudjelovao je u filolo\u0161kom dijelu ovog skupa.
Skup je na najbolji na\u010din predstavio ikavsku ba\u0161tinu, ka\u017ee nam prof. Lu\u010di\u0107, koja potvr\u0111uje ne osporavanje standarda, nego pribli\u017eavanje onomu \u0161to je najbolje za sam jezik, za njegovu \u010disto\u0107u i puninu \u2013 da se uka\u017ee na ono \u0161to je i sama ba\u0161tina nudila kao dobra rje\u0161enja, osobito u leksi\u010dkom, sintakti\u010dkom i filolo\u0161kom pogledu uop\u0107e.
Teme skupa su bile razli\u010dite \u2013 usporedba ljubu\u0161ke i travni\u010dke ikavice, oslanjanje na usmenu ba\u0161tinu (Andri\u0107 i A. B. \u0160imi\u0107), odnos prema etnologiji i folkloru, pitanje dijalekta i knji\u017eevnosti, \u010ditala su se djela na ikavici…

Ikavica se obnavlja<\/strong><\/p>\n

\u201cU tom duhu se potvrdilo da je ikavica dobro do\u0161la i da se \u010dak na neki na\u010din ona i obnavlja u tom duhu. Ikavica je \u017eiva ne samo u ruralnim krajevima, iako pod nasrtajima naravi razli\u010ditih komunikacijskih oblika, i kao pojam, domislica, poslovica i izraz, koji zadovoljava \u010dovjekovu du\u0161u, tako da se mo\u017ee re\u0107i da se ona i koristi, a ne da se samo zabacuje, sklanja…Odr\u017eavanje ovakvih skupova naravno da je korisno i Odjelu za hrvatski jezik i knji\u017eevnost Filozofskog fakulteta i Dru\u0161tvu hrvatskih knji\u017eevnika HB, i mi svi zajedno, i studenti i profesori i afirmirani i manje afirmirani knji\u017eevnici, tra\u017eimo neke putove, poveznice i kanale prema ikavici. To je dobro koristiti, afirmirati, ako se mo\u017ee i knji\u017eevno-znanstveno na taj na\u010din doraditi tim bolje, a ostalo prepustiti \u017eivotu, da i ona sama kroz \u017eivot tra\u017ei svoj prostor\u201d, ka\u017ee nam prof. Lu\u010di\u0107. U sklopu Ikavskog skupa predstavljena je i etnolo\u0161ka radionica glazbala.

Ve\u010deras nastupa preko 30 pjesnika<\/strong><\/p>\n

Ve\u010deras u 19 sati je zavr\u0161nica Humskih dana poezije pod nazivom \u201cSveknji\u017eevna ve\u010der\u201d koja je podijeljena u \u010detiri cjeline, a nastupit \u0107e preko 30 pjesnika. Prvi dio bit \u0107e posve\u0107en preminulom pjesniku Ferdi Kova\u010du o kojem \u0107e govoriti knji\u017eevnik Ivan Sivri\u0107. U drugom dijelu ve\u010deri predstavit \u0107e se posebni gosti, Hrvatsko gra\u0111ansko dru\u0161tvo Crne Gore iz Kotora, a Bo\u0161ko Grgurevi\u0107, \u010dlan Upravnog odbora, predstavit \u0107e rad ovoga dru\u0161tva. Hrvatski glasnik predstavit \u0107e Tama Popovi\u0107, urednica. Tako\u0111er \u0107e se predstaviti Andrija Petkovi\u0107 i Tripo Grgurevi\u0107, pjesnici. U tre\u0107em dijelu ve\u010deri nastupaju afirmirani pjesnici, \u010dlanovi DHK HB i DHK iz Hrvatske, a u \u010detvrtom dijelu \u010dlanovi Knji\u017eevnog kluba Mostar, mladi pjesnici i pjesnici gosti.<\/p>\n

Andrijana Copf | Dnevni List<\/strong><\/span><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"ikavica\"\u201cNajhrvatski govor\u201d je samo jedan od termina kojim Stjepko Te\u017eak i Branimir Zrili\u0107 opisuju ikavicu, jedan od najstarijih govora na na\u0161em podru\u010dju. \u010cetvrti ikavski skup, posve\u0107en ovom govoru, odr\u017ean je u \u010detvrtak nave\u010der je u Galeriji kraljice Katarine Kosa\u010da u Mostaru u sklopu ovogodi\u0161njih, 11. humskih dana poezije u organizaciji Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":7451,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"class_list":["post-7452","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7452","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7452"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7452\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7451"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7452"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7452"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7452"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}