Marija Jur\u010di\u0107 ro\u0111ena je 4. studenoga 1964. u Ljubu\u0161kom. Osnovnu \u0161kolu zavr\u0161ila je u Vitini, zatim Gimnaziju u Ljubu\u0161kom, nakon \u010dega upisuje Medicinski fakultet. Na\u00a0 tre\u0107oj godini prekida studij, udaje se te se posve\u0107uje obiteljskom \u017eivotu. U Mostaru \u017eivi od 1986. godine i ka\u017ee kako ovaj grad do\u017eivljava kao svoj.
– Ovdje su se rodila moja djeca i dobro se osje\u0107am u ovom gradu. Ina\u010de, volim Hercegovinu iznad svega i mislim da nigdje drugo ne bih mogla \u017eivjeti nego ovdje, ka\u017ee Marija. Jedno \u017eivotno razdoblje je \u017eivjela i u Njema\u010dkoj, a nakon povratka u rodni kraj radi kao prevoditelj njema\u010dkoj jezika u ljubu\u0161koj tvrtci Rofix. U me\u0111uvremenu zavr\u0161ava Pedago\u0161ki studij, prvo vi\u0161u \u0161kolu, a zatim i do\u0161kolovanje, a trenuta\u010dno je studentica poslijediplomskog studija pedagogije na Univerzitetu D\u017eemala Bijedi\u0107a u Mostaru. Zadnjih jedanaest godina radi kao profesorica razredne nastave u Osnovnoj \u0161koli Ivana Gunduli\u0107a na Rudniku, a trenuta\u010dno je razrednica u\u010denicima tre\u0107eg razreda. Tako\u0111er je i vanjski suradnik mostarskog Zavoda za \u0161kolstvo te povremeno odr\u017eava edukacijske seminare za prosvjetne djelatnike. Svoj posao, ka\u017ee, jako voli te je rad s djecom u potpunosti ispunjava.\u00a0\u00a0 \u00a0
– Jako volim rad s djecom i zaista u\u017eivam u radu s njima. Ukoliko im se posvetite na pravilan na\u010din, od njih mo\u017eete primiti toliko ljubavi \u0161to je jedan neopisiv osje\u0107aj. Djeca vam svojom iskreno\u0161\u0107u i pa\u017enjom zaista mogu uljep\u0161ati dan, ka\u017ee Marija, dodav\u0161i kako u svom radu s djecom nije imala negativnih iskustava, niti problemati\u010dne djece. Za sebe ka\u017ee i da nije stroga u\u010diteljica.
– Na ocjeni mo\u017eda da, ali u odnosu s djecom mislim da nisam. Ako odnos s djecom gradite na povjerenju, ako ih niste prevarili ni u jednom aspektu, ako se dr\u017eite dogovora, onda \u0107e vam oni uzvratiti jednakom mjerom. Djeci ocjene nisu najva\u017enije, svatko od njih ima svoje sposobnosti i u\u010de onoliko koliko u\u010de, ali oni vas kasnije u \u017eivotu pamte po tome jeste li bili pravedni prema njima i jeste li ih uva\u017eavali kao osobu, ka\u017ee Marija.
Mi\u0161ljenja je da je posao prosvjetnog djelatnika danas jako zahtijevan i odgovoran, te da je u vremenu prezaposlenosti roditelja uloga u\u010ditelja jo\u0161 va\u017enija nego \u0161to je bila ranije. Smatra da u\u010ditelji, pored roditelja, kroz razgovor s djecom i pravilno usmjeravanje, mogu puno utjecati na razvoj dje\u010dje svijesti.<\/p>\n
Obitelj prije svega<\/strong><\/p>\n Marija je u sretnom braku ve\u0107 24 godine i majka je dvojice sinova, Matea i Marina. Mateo je magistar informatike, a mla\u0111i Marin je student tre\u0107e godine studija menad\u017ementa i odnosa s javno\u0161\u0107u u Zagrebu. Za uspje\u0161an brak, mi\u0161ljenja je Marija, potreban je kompromis i uzajamno po\u0161tivanje. Pove\u0107an broj djece s pote\u0161ko\u0107ama u razvoju<\/strong><\/p>\n Kad je u pitanju problematika po pitanju obrazovanja u mostarskim \u0161kolama, mi\u0161ljenja je kako istima nedostaju stru\u010dne osobe kao \u0161to su psiholozi i defektolozi. \u00a0 Problem maloljetni\u010dke delikvencije<\/strong><\/p>\n Osvrnula se i na problem maloljetni\u010dke delikvencije, koja je, kako ka\u017ee, goru\u0107i problem u gradu Mostaru.
– Na svoj brak i svoje sinove sam jako ponosna. Sa sinovima poku\u0161avam, prije svega, biti prijatelj i, prema mom mi\u0161ljenju, za pravilan odgoj potrebno je jako puno razgovarati s djecom. Ja sam prije svega majka, a posao i karijera mi je na drugom mjestu, ka\u017ee Marija.
Svoje slobodno vrijeme uglavnom provodi uz knjigu jer, kako ka\u017ee, obo\u017eava \u010ditati.
– Ljubav prema knjizi je ne\u0161to \u0161to mi je ostalo iz djetinjstva budu\u0107i da sam i sama dijete prosvjetnih djelatnika i knjiga je uvijek bila prisutna u na\u0161oj ku\u0107i. Mi\u0161ljenja sam kako je danas knjiga doista izi\u0161la iz na\u0161ih domova \u0161to je velika \u0161teta. To se primje\u0107uje i na djeci jer je njihov fond rije\u010di jako osiroma\u0161en, ka\u017ee Marija. Tako\u0111er voli slikati, kao i gledati filmove te joj kao svakom ljubitelju sedme umjetnosti u gradu nedostaje kino, ali zato ne propu\u0161ta Dane filma u Mostaru. Pored toga voli se dru\u017eiti i s dragim ljudima kao i pogledati kazali\u0161nu predstavu. Sebe smatra osobom koja misli kako se sve u \u017eivotu mo\u017ee promijeniti nabolje.
– Nastojim svakodnevno u\u010diniti ne\u0161to dobro za drugoga. Ne mora to biti ni\u0161ta veliko. Nekad nam i topla rije\u010di ili osmijeh mo\u017ee jako puno zna\u010diti i popraviti dan. To su sitnice koje \u017eivot zna\u010de, ka\u017ee Marija.
Govore\u0107i o polo\u017eaju \u017eena u dana\u0161njem dru\u0161tvu, smatra da su \u017eene u velikoj mjeri prona\u0161le svoje mjesto pod suncem.
– Emancipacijom smo dobile pravo glasa, ali i puno vi\u0161e obveza nego na\u0161e majke i bake. U dana\u0161njem svijetu je puno te\u017ee biti \u017eena, ravnopravno zara\u0111ujemo kao i mu\u0161karci, moramo pridonositi ku\u0107nom bud\u017eetu, a uz sve to smo i dalje i majke, i supruge i ku\u0107anice, ka\u017ee Marija. Smatra i da \u017eene imaju \u201c\u0161esto \u010dulo\u201d, intuitivnije su od mu\u0161karaca, a samim tim i bolji diplomati, i kao takve, mi\u0161ljenja je da bi svijet bio ljep\u0161e mjesto kad bi \u017eene bile na vode\u0107im polo\u017eajima.<\/p>\n
– U \u0161kolama dosta radimo na inkluziji, odnosno na uklju\u010divanju djece s pote\u0161ko\u0107ama u razvoju u normalni nastavni program. Smatram da mi kao u\u010ditelji mo\u017eemo dosta u\u010diniti na tome da se to dijete integrira, ali nismo dovoljno educirani po tom pitanju i stra\u0161no mi je pomisliti na to da nijedna \u0161kola u gradu nema psihologa ni defektologa koji bi pomogli djeci s pote\u0161ko\u0107ama u razvoju napredovati. Iz godine u godinu pove\u0107an je broj djece s pote\u0161ko\u0107ama u razvoju, kojima se te\u0161ko integrirati, a koji pate od poreme\u0107aja disleksije, disgrafije te hiperaktivnosti, poja\u0161njava Marija.<\/p>\n
– Maloljetni\u010dka delikvencija je u velikom zamahu, posebice mislim na takozvane kvartovske sukobe me\u0111u djecom. U na\u0161oj \u0161koli je nedavno doslovno ‘izbio rat’. Svi se moramo uklju\u010diti u rje\u0161avanje ovog problema, roditelji, u\u010ditelji i djeca kao i \u010ditava dru\u0161tvena zajednica. Jer, ako se ista na vrijeme ne sanira, mo\u017ee prije\u0107i u ve\u0107e razmjere, ka\u017ee Marija. U Mostaru je tako\u0111er smeta i ne\u010disto\u0107a grada, i mi\u0161ljenja je da je grad jako prljav, te da za isto najve\u0107u odgovornost snose i gra\u0111ani.<\/p>\n
<\/span><\/strong><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"![\"marija\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/11\/novo_jesen_marija.gif\")
Kad sam saznala da sam jedna od nominiranih za izbor Mostarke s najboljim stilom bila sam ponosna na samu sebe, jer ja ipak nisam ro\u0111ena Mostarka i samim tim \u0161to je moj rad u ovom gradu prepoznat, \u010dini me zadovoljnom i sretnom. Smatram kako je Mostar prepun \u017eena koje su svojim djelovanjem zaslu\u017eile biti kandidirane, <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":7521,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-7522","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7522","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7522"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7522\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7521"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7522"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7522"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7522"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}