Te\u0161ko je bilo kakav argument dati \u010dovjeku koji je mjesec dana bio zasut takvim pri\u010dama iz hrvatskih medija, ali i od prijetalja… Istina je da se te\u0161ko \u017eivi i da je to posljedica globalne krize, ali i doma\u0107e dugogodi\u0161nje plja\u010dke dr\u017eavne imovine i lo\u0161eg upravljanja. Ali da ba\u0161 oko nas nema ni\u0161ta pozitivno, i da su ba\u0161 svi nepo\u0161teni, i da nitko svojim rukama i glavom nije u stanju priskrbiti pristojan \u017eivot \u2013 to je previ\u0161e. Pesimizam, destrukcija, nepovjerenje i srozavanje svih vrijednosti kao da su se uvukli me\u0111u ljude i zarobili svu hrvatsku kreativnost, optimizam pa i prkos, koje smo pokazivali i kad je bilo najte\u017ee. Ili bolje re\u010deno \u2013 za pozitivne stvari u Hrvatskoj uglavnom nema mjesta.<\/p>\n
Sjedim neki dan u kafi\u0107u i \u010dujem kako dvojica prijatelja najprije zbrajaju koliko je politi\u010dara i direktora zavr\u0161ilo u zatvoru i koga bi jo\u0161 tamo trebalo otpremiti, a potom komentiraju dvojicu slu\u010dajnih voza\u010da sa skupljim automobilima na parkirali\u0161tu. I ovi \u0107e zavr\u0161iti u Remetincu \u2013 ka\u017ee prvi. Mafija je to, otkud njima pare u ovakvoj krizi za to! \u2013 potvr\u0111uje drugi. Pitam se otkud tolika \u017eelja u nama za etiketiranjem i optu\u017eivanjem drugoga, ma tko on bio. Svi smo se pretvorili u be\u0161\u0107utne tu\u017eitelje i suce, koji u svima oko sebe vide lopove i koji se vesele tu\u0111oj nesre\u0107i, spremno vi\u010du\u0107i \u201eraspni ga\u201c a da ve\u0107ini koje smo ve\u0107 \u201eotpisali\u201c krivnja nije ni dokazana. Kao da \u0107emo time umanjiti vlastiti jad ili probleme.<\/p>\n
S druge strane za razliku od takvih de\u017eurnih komentatora koji vrijeme ubijaju u kafi\u0107u ili kladionici, mo\u017eda oni menad\u017eeri sa skupim kolima odlaze raditi u ranu zoru i vra\u0107aju se kasno nave\u010der, odgovorno rade\u0107i i po dva posla dnevno, \u017ertvuju\u0107i svoje zdravlje i obitelj. Osobno poznajem na desetke takvih mladih i uspje\u0161nih, koje ne posustaju i jadikuju, ve\u0107 se bore unato\u010d svemu. Ne \u010dekaju priliku, ve\u0107 ju stvaraju svojim odricanjima, znanjem i uporno\u0161\u0107u, kojima svakodnevno pobje\u0111uju birokratske zavrzlame, podvale kolega, nerazumijevanja zaposlenih, muke s naplatama i kreditima… A danas bi trebali skrivati svoju imovinu, jer je sramota izdi\u0107i se iznad prosjeka. U protivnom postaju laka meta za ne\u010dije frustracije, s kojima nemaju ba\u0161 nikakve veze.<\/p>\n
Optu\u017ebe po Goebbelsovom modelu<\/strong><\/p>\n Pro\u0161li mjesec sam na jednom portalu pro\u010ditao prili\u010dno te\u0161ke optu\u017ebe za kriminal na ra\u010dun jedne privatne tvrtke, koju slu\u010dajno poznajem kao prili\u010dno vrijednu i dobru u svome poslu. Budu\u0107i da nisam prona\u0161ao u tekstu nikakav argument za tvrdnje nepoznatog autora, ignorirao sam taj tip \u201eistra\u017eiva\u010dkog novinarstva\u201c. No, nekoliko dana kasnije zamijetio sam kako su dva druga portala prenijela tu vijest a osvanuo je i jedan komentar u stilu \u201esad je dokazano, ono \u0161to smo odavno znali\u201c. Istodobno, ekipa skrivena anonimno\u0161\u0107u interenta u komentarima se nasla\u0111ivala na tu\u0111i ra\u010dun i vrije\u0111ala ljude u tvrtki. Saznadoh da je vlasnik firme u me\u0111uvremenu objavio demantij, jer su kod njega bili istra\u017eitelji i nisu prona\u0161li ni\u0161ta sumnjivo u njegovu poslovanju. Ali ionako koga briga. \u010covjek je oklevetan, tvrtki nanesena \u0161teta a ti marginalni mediji jo\u0161 jednom su pokazali da u Hrvatskoj ba\u0161 ni\u0161ta ne valja. Ne pro\u0111e tjedan a da na svoj mail ne primim ili mi netko od prijatelja ne proslijedi \u201epovjerljive\u201c materijale kojekakvih boraca za istinu i pravdu, mahom polupismenih autora pod pseudonimom, koji se predstavljaju novinarima, a u kojima se optu\u017euje razne ljude, tvrtke ili institucije. Ve\u0107ina tih optu\u017ebi \u2013 po Goebbelsovom modelu – ima par istinitih informacija ali je konstrukcija uglavnom la\u017ena. Popljuj, oblati, dovedi u pitanje, baci sumnju… To je jedina njihova namjera. Ponekad bi \u010dovjek, na temelju tih gotovo filmskih zapleta i raspleta u njihovim konstrukcijama, \u010dak i povjerovao u to, ali sre\u0107om jo\u0161 uvijek vi\u0161e vjerujemo prijateljima (a Hrvatska je mala pa svatko o svima uglavnom sve zna) nego izvorima pod pseudonimom. No, s druge strane znamo da stotinu puta ponovljena la\u017e postaje nepobitna istina, pa bi takvim \u0161iriteljima la\u017enih informacija i destrukcije te medijskim reketarima kona\u010dno trebali stati na kraj \u2013 ako ne strukovne udruge \u2013 onda pravosudni sustav i kolege koje jo\u0161 dr\u017ee do profesionalnosti. Jo\u0161 uvijek vjerujem da nije prevladala \u201emra\u010dna\u201c Hrvatska!<\/div>\n <\/p>\n
U Hrvatskoj o\u010dito ne postoji nikakva odgovornost za javno izgovorenu rije\u010d. Mogao bih sad na ovom mjestu la\u017eno optu\u017eiti bilo koga za bilo \u0161to i siguran sam da zbog toga ne bih imao nekih ve\u0107ih problema. Mnogi koji svjesno kleve\u0107u druge svjesni su da je pravosu\u0111e sporo, medijski se zakoni temeljito i ne provode, a novinarske organizacije (koje na zapadu u takvim slu\u010dajevima automatski uzimaju licencu novinaru za daljnje bavljenje tom profesijom) kod nas su ionako ve\u0107 davno zakazale.<\/p>\n![\"mediji_tisak\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2010\/11\/novo_jesen_mediji_tisak.gif\")
Prili\u010dno dobru dijagnozu stanja u Hrvatskoj dao mi je ovog ljeta u Los Angelesu jedan hrvatski iseljenik. \u201eOno \u0161to sam vidio odu\u0161evilo me, ali ono \u0161to sam \u010duo od ljudi potpuno me razo\u010daralo i ubilo u pojam!\u201c \u2013 rekao je. Zatim je dodao: \u201e\u017divi se kao na Zapadu, novi autoputovi su izvrsni, gradovi su uredni, unato\u010d krizi ljudi imaju vremena i novca za u\u017eivanje <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":7548,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-7549","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7549","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7549"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7549\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7548"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7549"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7549"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7549"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}