{"id":770,"date":"2009-05-06T20:37:11","date_gmt":"2009-05-06T18:37:11","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2009\/05\/06\/tko-je-ubio-ljubuki-ruka-mu-utrnula\/"},"modified":"2009-05-06T20:37:11","modified_gmt":"2009-05-06T18:37:11","slug":"tko-je-ubio-ljubuki-ruka-mu-utrnula","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/tko-je-ubio-ljubuki-ruka-mu-utrnula\/","title":{"rendered":"Tko je ubio Ljubu\u0161ki? ( ruka mu utrnula\u2026)"},"content":{"rendered":"

\"ljubuski\"Vidi\u0161, kad se dobro zagleda\u0161 s ove to\u010dke, kad stane\u0161 pokaj ovog kamena, kad izbroji\u0161 \u0161est brda na prstima i sasvim skupi\u0161 o\u010dne kapke\u2026mo\u017ee\u0161 odavde vidjeti Ljubu\u0161ki\u2026\u2013 rekla sam, vuku\u0107i ga za rukav d\u017eempera i smje\u0161taju\u0107i na poziciju o kojoj sam govorila, milietarski, kao nogometa\u0161 loptu za penal.<\/p>\n

Autor: Old School \u2013 New Rules<\/strong> l poskok.info <\/div>\n
<\/div>\n
\u00a0<\/div>\n
\u00a0<\/div>\n
<\/div>\n
\u00a0<\/div>\n
<\/div>\n
<\/div>\n
– Jel’ ti jako fali?<\/div>\n
<\/div>\n
– Jok \u2013 slagala sam precizno\u0161\u0107u kriminalca na poligrafu. Bez preskakanja srca. Hladna ko hladnja\u010da. \u00a0<\/div>\n
<\/div>\n
Sje\u0107am se bijele rampe ispred ogromne firme u kojoj je radio \u0107a\u0107a. S onu stranu, bio je jedan u na\u0161im dje\u010djim o\u010dima, nedoku\u010divo fascinantan svijet u kojem se kali \u010delik, gdje rade jako veliki i sna\u017eni ljudi ba\u0161 poput \u0107a\u0107e, koji imaju neobi\u010dne mo\u0107i i nevjerojatnu sposobnost jer proizvode gotovo sve \u0161to je zemlji u kojoj si tada \u017eivio bilo potrebno. Postojali su ponekad i \u010darobni trenuci kad bi te \u0107a\u0107a uveo unutra i sjeo na neku dizalicu kojom te zatim \u0111irao po cijelom pogonu, i svi su se smijali bezbri\u017eno, a ti si svima mahao, tako malen, a tako va\u017ean, na dizalici u Sokolu. \u00a0<\/div>\n
<\/div>\n
<\/div>\n
<\/div>\n
Pro\u0111e\u0161 samo stodvadesetsedam koraka nizvodno u malim drvenim klompama na bubamare i do\u0111e\u0161 pred istu bijelu rampu firme u kojoj je radila mater. Mamin posao mirisao je na svje\u017ee opran ve\u0161 sa \u0161trika iza ku\u0107e. I mama je na svom poslu bila jako bitna. Volio si misliti da je dio tvoje mame u sva\u010dijoj ku\u0107i, jer je tada svatko imao pe\u0161kir ili zavjesu koju je proizvode\u0107i je, svojom rukom dotakla mo\u017eda ba\u0161 ona. Iz njene firme pamti\u0161 dvije stvari, da je u njoj bilo puno \u017eena i kako je smijeh uvijek nadglasavao strojeve. A firma je, ironi\u010dno, nosila ime mu\u0161karca. I \u010desto si se kao mali pitao, kako li je tek tkao taj \u0110uro Salaj kad se po njemu zove cijela jedna tolika firma\u2026\u00a0<\/div>\n
<\/div>\n
Ljubu\u0161aci su oduvijek bili posebni ljudi jednog pomalo specifi\u010dnog toka svijesti. Jer to \u010dudnovato mjesto ome\u0111eno plavim Trebi\u017eatom i gordom Butorovicom pru\u017ealo ti je uvijek dovoljno prostora za sre\u0107u i dovoljno sunca za ugodan dan. Iznimnom arhitekturom i bogatstvima prirode u tim vremenima Ljubu\u0161ki je odskakao od svih drugih mjesta u Hercegovini. Vrijedni seoski puk i otmjeni gradski duh ispreplitali su se silovito, stvaraju\u0107i jedinstveno stanje uma britke inteligencije i neodoljiva, \u0161eretskog \u0161arma. \u017divot, iako po\u010desto te\u017eak, sa ispucalim rukama nanizanog duhana, bio je ipak lijep, prozra\u010dno\u0161\u0107u vjetra me\u0111u topolama bajera, gdje se jednog popodneva uz hladnu pivu sun\u010dao i Johnny \u0160tuli\u0107.\u00a0<\/div>\n
<\/div>\n
\u201eRat je kao pijan svat, pro\u0161ao poljem\u2026\u201c<\/div>\n
<\/div>\n
Mislim da jedino Ljubu\u0161aci onih stra\u0161nih godina nisu brijali na rat i hrvatstvo kao smisao \u017eivota. Da su mogli, vjerojatno bi svi izglasali neki konsenzus da se ostali mogu komotno poubijati ako im je \u0107eif, a da njih puste na miru. Jer rat kao takav, s onom jezivom politikom, zna\u010dio je da su ljudi odjednom u sebi morali upaliti neke dugmi\u0107e mr\u017enje prema polovici svoga grada. Uzalud. Ve\u0107ini stanovnika Ljubu\u0161kog ni danas, 2009 godine ljeta Gospodnjeg, se nije upalila ta lampica. A nepodobna polovina grada je brutalno istjerana iz svojih dotjeranih ba\u0161ti u kojima su pupali najljep\u0161i zumbuli koji vi\u0161e nikada ne\u0107e zamirisati\u2026I sve se zatim okrenulo naopa\u010dke.\u00a0<\/div>\n
<\/div>\n
\u0160ljam koji je kasnije zaposjeo grad, stvorio je od njega ruglo za vrane, gospodarsko mrtvilo koje svojim dahom ubija apsolutno svaki potencijal i tjera svakoga iole talentiranog miljama daleko. U postratnom hercegova\u010dkom razdoblju najradi\u0161niji mehanizam zvan tajkunizacija od svih sela je napravilo kakve-takve gradove, od ortodoksnih primitivaca jebateled fal\u0161-gospodu u Bossu, a Ljubu\u0161ki, na toj lopovskoj olimpijadi uspjeha preko no\u0107i ostade paraolimpijac, koji sjetno gleda u visinu kozli\u0107a koju savr\u0161enim skokom preska\u010du bri\u0161ko-grucko-po\u0161\u0161ki susjedi. \u00a0<\/div>\n
<\/div>\n
Familijarna i lo\u0161a privatizacija grada dotukla je svaku sliku o sretnijoj i boljoj budu\u0107nosti, nekada\u0161nji firma\u0161ki giganti zjape prazni i napu\u0161teni, glume\u0107i idealne kulise za hororce, a klinci za uzore imaju nesretne roditelje koji jedva krpaju kraj s krajem, rintaju\u0107i u izrabljiva\u010dkom miljeu zvanom \u201e o\u0161-ne\u0161, ima ko o\u0107e\u201c, te svoju te\u0161ko zara\u0111enu pla\u0107u vide triput godi\u0161nje, rje\u0111e \u010dak i od seksa u pedesetima. Sve dr\u017eavne ustanove koje su kratko i imale svoje upori\u0161te u gradu, tako\u0111er su digle sidro, ba\u0161 poput mnogih vlasnika privatnih firmi koji danas zapo\u0161ljavaju tisu\u0107e radnika negdje drugdje, a negdje ovdje u Ljubu\u0161kom su svaki dan nosili glavu u torbi i bili na ni\u0161anu idiota.\u00a0<\/div>\n
<\/div>\n
Uz sav mogu\u0107i respekt, tu\u017eno je danas povu\u0107i paralelu izme\u0111u, primjerice Gruda i \u00a0 \u00a0 Ljubu\u0161kog, vidjeti taj enormni razvoj jednih malih Gruda i njenu kvazi-poslovnu elitu koja se keleberi u ko\u017enim foteljama ispred jadnika \u0161to se znoje na tegobnim razgovorima za jo\u0161 tegobniji posao. Za rad na \u010detiri prijavljena sata od deset na dan koliko pi\u0161aju krv za kapitaliste. I jo\u0161 si sretan ako i to dobije\u0161 pajdo! Puna \u0161aka brade. To mi nekako do\u0111e kao da poredim Audrey Hepburn i Nives Celzijus, uz du\u017eno \u0161tovanje velebnim sisama.\u00a0<\/div>\n
<\/div>\n
-Jer vidi, kad se dobro zagleda\u0161 s ove to\u010dke, kad stane\u0161 ba\u0161 pokaj ovog kamena, kad izbroji\u0161 \u0161est brda na prstima i sasvim skupi\u0161 o\u010dne kapke\u2026odavde mo\u017ee\u0161 vidjeti Ljubu\u0161ki.<\/div>\n
<\/div>\n
\u00a0
\u00a0<\/div>\n
<\/div>\n
-Ta \u0107u bona gledat, to tvoje misto samo puno zuji, malo meda daje, a od gledanja kruva nema.\u00a0<\/div>\n
\u00a0<\/p>\n

Komentiraj na: poskok.info\u00a0<\/a><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"ljubuski\"Vidi\u0161, kad se dobro zagleda\u0161 s ove to\u010dke, kad stane\u0161 pokaj ovog kamena, kad izbroji\u0161 \u0161est brda na prstima i sasvim skupi\u0161 o\u010dne kapke\u2026mo\u017ee\u0161 odavde vidjeti Ljubu\u0161ki\u2026\u2013 rekla sam, vuku\u0107i ga za rukav d\u017eempera i smje\u0161taju\u0107i na poziciju o kojoj sam govorila, milietarski, kao nogometa\u0161 loptu za penal.<\/p>\n

Autor: Old School \u2013 New Rules<\/strong> l poskok.info <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-770","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/770","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=770"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/770\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=770"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=770"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=770"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}