{"id":7761,"date":"2010-11-22T10:50:57","date_gmt":"2010-11-22T09:50:57","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/11\/22\/u-novoj-knjizi-eljka-ivankovia-i-pria-o-ljubukom\/"},"modified":"2010-11-22T10:50:57","modified_gmt":"2010-11-22T09:50:57","slug":"u-novoj-knjizi-eljka-ivankovia-i-pria-o-ljubukom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/u-novoj-knjizi-eljka-ivankovia-i-pria-o-ljubukom\/","title":{"rendered":"U novoj knjizi \u017deljka Ivankovi\u0107a i pri\u010da o Ljubu\u0161kom"},"content":{"rendered":"
\"ivankoviczeljko\"Na\u0161 poznati knji\u017eevnik \u017deljko Ivankovi\u0107 nedavno je objavio novu knjigu pri\u010da \u201cNa svoji ba\u0161tini\u201d u izdanju sarajevske izdava\u010dke ku\u0107e \u201cRabic\u201d. Rije\u010d je o osam pri\u010da iz na\u0161eg srednjovjekovlja, odnosno pet sasvim novih te tri koje su ranije objavljene u knjizi pri\u010da za djecu \u201cZvjezdangrad\u201d. U novoj knjizi, zanimljivim jezikom i ma\u0161tom, Ivankovi\u0107 \u010ditatelje vodi duboko u srednjovjekovnu bosansku \u201cKraljevsku zemlju\u201d, susre\u0107e Kulina bana, kraljicu Katarinu, Hrvoja Vuk\u010di\u0107a i druge velike li\u010dnosti na\u0161e povijesti. O novoj knjizi, na\u0161oj povijesti i stvarnosti, Ivankovi\u0107 govori u razgovoru za na\u0161 list.<\/p>\n

Otkud zanimanje za pri\u010de iz na\u0161eg srednjovjekovlja?<\/strong><\/p>\n

– Moram podsjetiti da je jo\u0161 moja predratna (iz 1990.) knjiga pri\u010da ‘Zvjezdangrad’ (a ona je ve\u0107 vi\u0161e od desetlje\u0107e i u \u0161kolskim lektirama, uskoro izlazi i njezino peto izdanje) sadr\u017eavala bajke i legende utemeljene u na\u0161oj dalekoj pro\u0161losti. To je onaj svijet na kojemu sam kao dijete rastao, podno Bobovca, s pri\u010dama o Radakovoj izdaji i padu Kraljevstva… Rastao sam u Vare\u0161u podno planina Zvijezde, Peruna i Bogo\u0161a i slu\u0161ao pri\u010de iz lokalne mitologije. Vare\u0161ki ih je kraj tada mnogo \u010duvao. \u010cuvao je i uspomene na kraljicu Katarinu, a crne marame na \u017eenskim glavama u nekim selima vare\u0161koga kraja svjedo\u010dile su da se one ru\u0161e (tuguju!) za kraljicom Katarinom. Da se razumijemo, vremena su to prije nego su u na\u0161e ku\u0107e u\u0161li prvi televizori i sustavno po\u010deli razarati dugo njegovana obiteljska ve\u010dernja okupljanja, one intime u kojima su se diskretno gradile i \u010duvale neke vi\u0161e moralne istine. Naravno, sve sam to \u0161to se ti\u010de srednjovjekovlja, pa i moga zavi\u010dajnoga srednjovjekovlja, poslije godinama nadogra\u0111ivao \u0161kolovanjem i vlastitim radoznalim istra\u017eivanjem… A pisanje se ove moje nove knjige (koja u nekim segmentima nije oti\u0161la daleko od Zvjezdangrada) nekako poklopilo s vremenom u kojem se za istinu o Bosni bore oni koji je najmanje vole i razumiju. Jednima su puna usta Bosne, a slave njezina osvaja\u010da, drugi je vole, ali ne vole njezino ime, tre\u0107i je vole, ali bi je rado pomaknuli na neki svoj Zapad. A ona je samo to \u0161to jest i samo tu gdje jest. Ja sam je ovim svojim pri\u010dama, kao i svime \u010dime sam se dosad bavio, poku\u0161avao \u0161to bolje razumjeti, jer, da ka\u017eem s Andri\u0107em, sve je moje iz Bosne i razumijevaju\u0107i Bosnu, razumijevam i sebe.<\/p>\n

Koliko je trebalo prou\u010davanja prilika i povijesnih \u010dinjenica da bi se na na\u010din na koji ste to uradili u pri\u010dama prikazali tada\u0161nji \u017eivot?<\/strong><\/div>\n

– Pa, zapravo, cijeli svoj intelektualni \u017eivot, iako profesijom nisam povjesni\u010dar, bavim se, me\u0111u ostalim, i onim \u0161to je moj u\u017ei zavi\u010daj, onim \u0161to se u srednjovjekovnoj Bosni zovu ‘kraljevske zemlje’. Prou\u010davanje, istra\u017eivanje, ma \u010dime se pisac bavio, ma o \u010demu pisao, neizbje\u017eno je, dakle nu\u017eno je da bi se uop\u0107e bilo vjerodostojan, pa i literarno vjerodostojan. Pripovjeda\u010dki dar i nerv su jedno, ali znanja tako nu\u017ena za bilo koji ozbiljan rad, pa i pripovjedni, posve su drugo, naprosto su imperativna. Naravno, sve vezano uz srednjovjekovlje, pogotovu bosansko srednjovjekovlje i pogotovu ono \u0161to je u\u0161lo u moje pri\u010de, ne mo\u017ee se doznati iz ‘doma\u0107e’ literature. Sre\u0107om postoje znanja iz europskog srednjovjekovlja. Ali, da se razumijemo, literatura nije znanost. Znanja su potrebna da \u010dovjek ne bi napravio materijalne pogre\u0161ke, ali pri\u010da, pripovijedanje ima svoju logiku, svoj unutarnje rezone, ona ima krila ma\u0161te na kojima \u017eivi, ima svoj dubinski mitski sloj, ali i onu \u017eivotnu epidermu za koju po\u010desto ne znamo otkud dolazi.<\/p>\n

U nekim pri\u010dama ste odstupili od povijesnih \u010dinjenica. Koliko u ovim pri\u010dama ima Va\u0161e \u2013 pi\u0161\u010deve ma\u0161te?<\/strong><\/div>\n

– E, da! Znanja morate imati da biste od njih zbog pri\u010de odstupali kad vam to ustreba. Uvijek kao ilustraciju navedem Picassov portret gdje se na en faceu nalaze oba oka. Mislite li da Picasso ne zna da je to fizi\u010dki nemogu\u0107e? No, da bi do\u0161ao u tu umjetni\u010dku fazu, odstupio od \u010dinjenica, on je morao nau\u010diti zanat klasi\u010dnog portreta. Dakle, odstupiti od \u010dinjenica, pogotovu u literaturi, mo\u017ee samo onaj tko ih zna, tko ih dobro zna i s razlogom koji je dovoljno poeti\u010dki utemeljen. Destruirati, dekonstruirati mit u nekoj vlastitoj pri\u010di, demontirati \u010dinjeni\u010dni svijet, \u010dinjeni\u010dni niz, mo\u017ee samo onaj tko ga zna i onda kad ga na to natjera unutarnja logika pri\u010de. Dakle, ne iz hira, nego zbog pri\u010de, zbog ne\u010dega \u0161to diktira vlastita poetika. Zar to, uostalom, ne radi i narodna pri\u010da, bajka, legenda?<\/p>\n

Pri\u010de su na odre\u0111en na\u010din politi\u010dki provokativne jer ustrajavaju u kr\u0161\u0107anskom, katoli\u010dkom obilje\u017eju bosanskohercegova\u010dkog srednjovjekovlja. Za\u0161to?<\/strong><\/div>\n

– Ne postoji ni\u0161ta \u0161to nekome nije provokativno. Ja ne pi\u0161em da bih podilazio poznatim ili potencijalnim \u010ditateljima, a niti da bih nekoga provocirao. Taman posla da bih se time i htio i imao vremena i \u017eelje baviti. Ja pi\u0161em pri\u010du vlastitoga \u017eivota, bilo da pi\u0161em suvremeni roman, pri\u010de o mom Zvjezdangradu ili Bobovcu, bilo da pi\u0161em pjesmu ili esej o odre\u0111enom piscu ili fenomenu… Ja pi\u0161em sebe, ispisujem svoj vlastiti svijet, onaj koji znam, koji volim, koji razumijem ili poku\u0161avam razumijevati. A taj dio moga svijeta je sna\u017eno obilje\u017een zapadnim kr\u0161\u0107anstvom u njegovu dominantno bosanskohercegova\u010dkom varijetetu. A ta je, opet, srednjovjekovna, moja Bosna, kr\u0161\u0107anska Bosna, svejedno katoli\u010dka ili heterodoksna. Pa, krivotvorio bih kad bih je prikazivao druk\u010dijom… Poku\u0161avam je razumijevati u svom njezinom bogatstvu i raznolikosti. Sve to i samo to.<\/p>\n

Koliko Vam je pomoglo to, ili Vam mo\u017eda bilo ve\u0107i teret i ve\u0107a odgovornost, \u0161to ste rodom iz Vare\u0161a, srca srednjovjekovne ”Kraljevske zemlje”?<\/strong><\/div>\n

– \u010cesto sam to spominjao: Vare\u0161 i \u0161iri vare\u0161ki kraj su moj Macondo, onaj mitski Marquezov zavi\u010daj. Svatko ga ima. To, dakako, i poma\u017ee i odma\u017ee. No, na neki na\u010din i dramati\u010dno obvezuje. Poma\u017ee mi jer iznutra razumijem tu mitsku svijest \u0161ireg vare\u0161kog kraja (ne uspore\u0111ujem, ali nemogu\u0107e je da bi bilo koji Europljanin napisao Marquezovih ‘Sto godina samo\u0107e’), \u017eivio sam je u va\u017enoj, dje\u010djoj formativnoj fazi, usisao je, kako se to ka\u017ee, s maj\u010dinim mlijekom. No, to i odma\u017ee, jer pisac mora znati gdje po\u010dinje unutarnja, obi\u010dnom \u010ditatelju \u010desto nevidljiva ili jedva vidljiva granica izme\u0111u pri\u010de, mita i povijesne, stvarnosne istine, a gdje opet njezin emocionalni sloj, i uznastojati ne podle\u0107i nijednome od toga, a pritom biti autenti\u010dan. A obveza? Pa ona je naprosto onaj dio pri\u010de koji nas je Andri\u0107 nau\u010dio: Pisac je uvijek du\u017ean svom zavi\u010daju. Zavi\u010daj i ja se ve\u0107 dugo uzajamno oblikujemo, su-oblikujemo. U cjelo\u017eivotnoj emocionalnoj i intelektualnoj korelaciji.

Koliko u Va\u0161im pri\u010dama ima motiva iz narodnih predaja koje ste vjerojatno u Vare\u0161u slu\u0161ali i kao dje\u010dak, i koliko su one (te pri\u010de i predaje) danas iskrivljene?<\/strong><\/div>\n
– Brojne su pri\u010de i legende koje nosim iz tog miljea, ali nijedna u moje knji\u017eevno djelo nije u\u0161la u stanju u kakvom je mo\u017eete zate\u0107i na terenu, jer ja nisam etnolog ni etnograf. Netko je te etnolo\u0161ko-etnografske poslove ve\u0107 prije mene uradio. Ipak, ne zaboravimo da se to nikad dokraja i potpuno ne mo\u017ee uraditi. No, pisca to zanima u mjeri u kojoj svijet mita ili konkretni povijesni svijet, korespondiraju s njegovim osobnim, ali i s univerzalnim. Mit se, dok je on u svijetu oralne predaje, naracije, umjetnosti ne mo\u017ee iskriviti. Svaki je autenti\u010dan. On se iskrivljuje onda kad se otuda poku\u0161ava preseliti u svijet u kojemu mu nije mjesto, recimo u ideolo\u0161ku sferu, u politiku, u pitanja vjere, nacije, dr\u017eave, \u0161to na\u017ealost danas na\u0161a sredina nerijetko tako smije\u0161no i tu\u017eno, istovremeno, \u017eivi.<\/p>\n

U pri\u010dama opisujete i neke unutarnje nemire, dvojbe\u2026 velikana povijesti, poput Kulina bana, kraljice Katarine Kosa\u010de\u2026 O kojim sve osobama govorite i je li i ovo na\u010din da se \u010ditateljima pribli\u017ee osobe iz povijesti, danas mo\u017eda malo i zaboravljene?<\/strong><\/div>\n

– Meni su ti likovi na\u0161e srednjovjekovne povijesti, bilo da je rije\u010d o stvarnim povijesnim osobama ili onima koje su proizvod literarne fikcije, \u017eivi ljudi, samo ljudi, sa svim onim \u0161to ih prije svega \u010dini ljudima. Sa svim manama i vrlinama, s mr\u017enjama i ljubavima, s idealima, strahovima, dvojbama, nemirima… Oni su za mene, prije svega, ljudi, nimalo druk\u010diji od nas dana\u0161njih… Govoriti o njima zna\u010di pri\u010dati jo\u0161 jednu pri\u010du o sebi, o nama, o ovoj zemlji, o svijetu koji nas oblikuje, identificira, a ako smo mudri i u\u010di nas ne\u010demu… Povijesno vrijeme izme\u0111u bana Kulina i kraljice Katarine nije ni lijepo ni idealno, pa ipak bajka, mit, legenda \u010duva u njima i s njima neku pri\u010du o boljoj pro\u0161losti. Njoj tamo, u pri\u010di, i jest mjesto. Moja zada\u0107a u tom smislu nije \u010ditateljima i\u0161ta pribli\u017eiti, pojasniti, nau\u010diti ih… Ali ako im ove moje pri\u010de ili barem poneka od njih otvori prozor u neki novi svijet ili dirne intimu nekog njihova svijeta, na na\u010din na koji su mene okupirale dok sam na njima radio, moje \u0107e zadovoljstvo biti umno\u017eeno.<\/p>\n

Na koricama tvr\u0111ava u Ljubu\u0161kom<\/strong><\/p>\n

Knjiga je ilustrirana i zanimljivim crte\u017eima. Za\u0161to je na naslovnoj stranici tvr\u0111ava u Ljubu\u0161kom?<\/strong><\/div>\n

– Jedna od meni najdra\u017eih pri\u010da u ovoj knjizi je pri\u010da o Ljubu\u0161kom, o Ljubu\u0161inu gradu. Tu sam, \u010dini mi se, na zanimljiv na\u010din uspio dekonstruirati povijesnu pri\u010du, legendu na vrlo \u0161armantan na\u010din. Hercega Stjepana i njegovu Ljubu\u0161u izvukao sam iz njihova prirodnog (legendarnog) miljea i preselio u ponovno ispri\u010danu pri\u010du, daju\u0107i joj novi kontekst, novi \u017eivot, umjetni\u010dki ih transponiraju\u0107i i uzdi\u017eu\u0107i do junaka univerzalne vrijednosti. Posebno mi je to drago, jer sam tako pri\u010de o srednjovjekovnoj Bosni obogatio i jednom lijepom pri\u010dom iz Humske zemlje. A tvr\u0111ava u Ljubu\u0161kom doista je prelijepa na crte\u017eu Ludwiga Hansa Fischera, iz doba Austro-Ugarske, tako da joj nisam mogao odoljeti.<\/p>\n
Andrijana Copf | Dnevni List<\/strong><\/span><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"ivankoviczeljko\"Na\u0161 poznati knji\u017eevnik \u017deljko Ivankovi\u0107 nedavno je objavio novu knjigu pri\u010da \u201cNa svoji ba\u0161tini\u201d u izdanju sarajevske izdava\u010dke ku\u0107e \u201cRabic\u201d. Rije\u010d je o osam pri\u010da iz na\u0161eg srednjovjekovlja, odnosno pet sasvim novih te tri koje su ranije objavljene u knjizi pri\u010da za djecu \u201cZvjezdangrad\u201d. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":7760,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"class_list":["post-7761","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7761","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7761"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7761\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7760"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7761"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7761"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7761"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}