{"id":7799,"date":"2010-11-25T22:22:18","date_gmt":"2010-11-25T21:22:18","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/11\/25\/deset-zapovijedi-majke-hrvatske\/"},"modified":"2010-11-25T22:22:18","modified_gmt":"2010-11-25T21:22:18","slug":"deset-zapovijedi-majke-hrvatske","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/deset-zapovijedi-majke-hrvatske\/","title":{"rendered":"Deset zapovijedi majke Hrvatske"},"content":{"rendered":"
\"xklaic\"<\/div>\n
U osvit Prvog svjetskog rata Vjekoslav Klai\u0107 je napisao \u010dlanak “Deset zapovijedi majke Hrvatske”. Posve\u0107en svim vjernim hrvatskim sinovima i k\u0107erima, \u010dlanak je objavljen u \u010dasopisu “Hrvatska njiva”, 1917. godine. I unato\u010d \u010dinjenici da je pisan u sasvim drugim okolnostima i potpuno druga\u010dijem politi\u010dkom ozra\u010dju, \u010dlanak je i dan danas iznimno politi\u010dki aktualan. <\/div>\n

<\/p>\n

Spomenuti rad objavljen je sklopu rada sveu\u010dili\u0161ne profesorice u mirovini Mire Kolar-Dimitrijevi\u0107 “HRVATSKI POVJESNI\u010cAR VJEKOSLAV KLAI\u0106 I NJEGOV DOPRINOS U ODGOJU HRVATA”,\u00a0 pisanog povodom 80 godina Klai\u0107eve smrti. <\/div>\n

Pro\u010ditajte i uvjerite se ….<\/p>\n

I. Govori hrvatski! <\/strong><\/p>\n

Bog ti je darovao divni jezik hrvatski, kako ga gotovo vi\u0161e na svijetu nema. On je zvu\u010dan i bogat, tako da njime mo\u017ee\u0161 izre\u0107i sve, \u0161to ti pamet ka\u017ee i srce osje\u0107a. Grije\u0161i\u0161 protiv Boga i prirode, kad ne govori\u0161 hrvatski, gdje god treba i kad ti se zgoda nadade. Govori hrvatski u ku\u0107i i u javnosti, jer samo po jeziku tvome znat \u0107e svijet, da si Hrvat. Ako ka\u017ee\u0161, da si Hrvat, a ne govori\u0161 svojim rodjenim jezikom, onda naprosto la\u017ee\u0161. Ptica se pozna po perju, a \u010dovjek po govoru. Nastoj, da govori\u0161 hrvatski \u0161to ljep\u0161e i savr\u0161enije, kao da iz najbolje knjige \u010dita\u0161. Jer velika je sramota, kad ka\u017ee\u0161, da si Hrvat i ne govori\u0161 savr\u0161eno svojim materinjim jezikom. Nemoj upletati u svoj hrvatski govor rije\u010di tudjinske (njema\u010dke, talijanske ili turske), jer tim odaje\u0161, da si rob tudjincu, ili da ne zna\u0161 svoga jezika. <\/p>\n

U\u010di i cijeni takodjer strane jezike, ali govori njima samo u krajnjoj potrebi i kad si u tudjoj zemlji. U svovoj domovini, u Hrvatskoj, ne vrijedjaj majke svoje tudjim govorom. Najmanje pak da to \u010dini\u0161 tudjincu za volju, koji dolazi s trbuhom za kruhom. Neka tudjinac nau\u010di najprije hrvatski, ako \u017eeli da se zakloni u Hrvatskoj. Ako tudjinca susre\u0107e\u0161 njegovim jezikom, on \u0107e te omalova\u017eavati i prezirati; ako ga prinudi\u0161, da govori tvojim jezikom, on \u0107e te cijeniti i po\u0161tivati. Svom snagom pako poradi, da ti porodica vazda govori samo hrvatski, da hrvatski misli, osje\u0107a i radi. Jer hrvatska porodica najja\u010di je bedem hrvatstva: jedna jednita svijesna obitelj hrvatska vrijedi za \u010ditavu regimentu na bojnom polju!

II. Radi! <\/strong><\/p>\n

Bog ti je stvorio dvije ruke, – ne da ih prekrsti\u0161 i dangubi\u0161, ve\u0107 da njima radi\u0161. Raditi mo\u017ee\u0161 i nogama, i te kako! A i glavu ima\u0161, da njome misli\u0161 i radi\u0161, a ne da bleji\u0161 u zrak. Jer \u010dovjek ba\u0161 je i stvoren za rad kao malo koje drugo stvorenje Bo\u017eje. Raditi nije sramota nego dika. Nije onaj gospodin, koji ni\u0161ta ne radi, trate\u0107i vrijeme i novac, \u0161to ga je ba\u0161tinio, – ve\u0107 je gospodin onaj, koji je radom svojim stekao imetak. Radi stoga dan i no\u0107, a radi sustavno i razlo\u017eito, da ti rad bude koristan. Pregni raditi svim \u017earom i odu\u0161evljenjem: ne radi samo od nu\u017ede i potrebe, nego i za zabavu. Neka se \u017eelja za radom uvrije\u017ei u tvojoj du\u0161i tako, da ne bude\u0161 mogao ni \u017eivjeti bez ustrajnog rada. Ustrajan i razlo\u017eit rad koristi tijelu i du\u0161i. Nije istina, da rad ubija. Od samoga rada nije jo\u0161 nitko umro. Nasuprot stoji, da se ustrajnim i sustavnim tjelesnim radom samo tijelo ja\u010da i krijepi. Ne smije se dodu\u0161e raditi u jedan mah do krajnjega umora, ali od dangube do krajnjega umora dalek je put. Ako si se umorio tjelesnim radom, odmaraj se rade\u0107i glavom; ako te je umorio du\u0161evni rad, a ti se prihvati rada rukama ili nogama. <\/p>\n

Rad je koristan i za du\u0161u. Besposlica mora uroditi grijehom i porokom svake vrsti. Tko radi, zlo ne misli. Radom \u0107e\u0161 smiriti i strasti svoje. Jer kad radi\u0161 izda\u0161no i neprekidno, tako te obuzme rad, da za drugo nijesi ni podoban. A ni zli sni ne \u0107e te mu\u010diti, ako si umoran od rada tvrdo usnuo. Napokon ti podaje rad i zemaljskog blaga. Ako i ne postaje\u0161 brzo i uvijek bogat, privredjuje\u0161 bar toliko, da mo\u017ee\u0161 po\u0161teno i pristojno \u017eivjeti. Ne treba ti ni\u010dije milostinje, ne treba ti moljakati, a nijesi takodjer u napasti da se do\u010depa\u0161 \u010dega nezakonitim ili nedopu\u0161tenim na\u010dinom. Slatko jede\u0161 kru\u0161ac, koji si privrijedio u znoju lica svoga.

III. \u0160tedi!
<\/strong>
Lijepo ka\u017ee narodna poslovica: \u201cU radi\u0161e svega bi\u0161e, u \u0161tedi\u0161e jo\u0161te vi\u0161e.\u201d Treba dakle ne samo raditi, nego i \u0161tedjeti. Jer zgodno ka\u017ee opet druga narodna poslovica; \u201cTko ne zna \u0161tedjeti, brzo \u0107e mu nestati.\u201d Te\u0161ko onome, za koga se mo\u017ee re\u0107i: \u201c\u0160to je ruha, na njemu je, a \u0161to kruha, u njemu je.\u201d A jo\u0161 te\u017ee je po onoga, koji je raspiku\u0107a, pa se tje\u0161i pjevaju\u0107i: \u201c\u0160to dobijemo, to zapijemo.\u201d \u0160tedjeti je lako, samo ako ho\u0107e\u0161. Neka ti bude prvo pravilo, da nikad ne potro\u0161i\u0161 sve ono, \u0161to si svojim radom privredio nego da svakom prigodom bar ne\u0161to od svoje zarade otkine\u0161 i pohrani\u0161. Ato \u0107e\u0161 tako udesiti, da tro\u0161i\u0161 tek za ono, \u0161to ti je od najpre\u010de potrebe, a da se kani\u0161 onoga, \u0161to je suvi\u0161no. <\/p>\n

\u0160tedjeti je slast. Zrno do zrna poga\u010da, kamen do kamena pala\u010da, a para do pare gotov imetak. Samo pripazi, da ti se slast \u0161tednje ne izrodi u strast, pa da od \u0161tedi\u0161e ne postane\u0161 \u0161krtac. \u0160tedjeti je tvoja sveta du\u017enost, koju mora\u0161 vr\u0161iti i zbog sebe samoga, i zbog svojte svoje, i zbog naroda i domovine svoje. \u0160tedi za sebe samoga, jer kad te snadje nevolja ili kad ti nestane privrede, kako da se goloruk protura\u0161 u svijetu? Zar s dugom, koji je zao drug? Stoga \u010duvaj bijele novce za crne dane. \u0160tedi zbog svojih milih i dragih, da starcima roditeljima vrati\u0161, \u0161to su te u svijet opremili, a djeci svojoj, koja nijesu kriva \u0161to si ih porodio, da poma\u017ee\u0161, dok stanu na svoje noge. Napokon je i rodjena gruda, iz koje si nikao i koja te hrani, zavrijedila, da joj se odu\u017ei\u0161 makar u smrtnom \u010dasu, kad se opet vra\u0107a\u0161 u blago krilo njezino. <\/p>\n

\u0160tedimo dakle svi: staro i mlado, mu\u0161ko i \u017eensko! Naro\u010dito vi, \u017eene hrvatske, kanite se gizde i rasko\u0161i svake. Dobra ku\u0107anica dr\u017ei tri ugla ku\u0107e, mnogo puta jo\u0161 i \u010detvrti. Samo bri\u017ena i \u0161tedljiva \u017eena vjerna je ljuba svome bra\u010dnome drugu, a dobra majka djeci svojoj. Slabo \u0107e pomo\u0107i svi politi\u010dki programi, kojima se nastoji pridi\u0107i i spasiti narod hrvatski, da ne propadne u silnoj vrevi naroda. Hrvatski narod odr\u017eat \u0107e se tek onda, ako se nau\u010di raditi i – \u0161tedjeti.

IV. Budi umjeren i trijezan!
<\/strong>
Nema traga ni radu ni \u0161tednji, ako ne \u017eivi\u0161 umjereno i trijezno. Umjereno u svemu i sva\u010demu, a naro\u010dito kad jede\u0161 i pije\u0161. U\u010di nas Sveto pismo, da je Bog stvorio \u010dovjeka na sliku i priliku svoju. Pa zar da presit i pijan \u010dovjek bude slika bo\u017eja? Nije ni slika \u017eivotinjska, jer se nerazumna \u017eivotinja ne prejeda i ne opija. Ili zar si kad vidio konja da se je prejeo, ili pseto da se je opilo? \u017divotinji brani pusti nagon, da se na\u017edere i napaja preko mjere; a ti, razumno stvorenje, da bude\u0161 gori od nje? I sam puk hrvatski, gdje ga nije jo\u0161 zarazila kuga neumjerenosti, zgra\u017ea se gledaju\u0107i gurmanca ili pijanduru. Nikad sita zove puk izjelicom, pro\u017edrlicom, \u017ederonjom, pa\u010de i izjedi-poga\u010dom: a netrijezna vinopiju pijanicom, lokalom, pijan\u010dinom, a i ispi\u010duturom. <\/p>\n

Neumjerenost kod jela i pila zametak je mnogomu zlu i poroku. Dobro ka\u017ee narodna poslovica: \u201cPijanoj sna\u0161i mili djeveri\u201d. Neumjereno jelo \u0161kodi i tijelu i du\u0161i. Tijelo slabi i \u010dini ga tromim, a svakako nesposobnim za ustrajni rad; du\u0161u pak posve poni\u0161tuje i ubija. Koliko je ljudi od vina i rakije pomahnitalo! Koliki su ljudi opet neumjereno\u0161\u0107u svojom prekratili svoj vlastiti \u017eivot, te tako postali samoubojicama! Gdjekada i sama priroda kao da ho\u0107e \u017eigosati izjelice i pijandure, pa ih iznakazuje oma\u0161nim trbu\u0161inama i crvenim nosovima. A tek da vidi\u0161 \u017eeludac i d\u017eigericu okorjela pijanice! Te\u0161ko narodu, koji nije navikao \u201cboraviti trijezne dane\u201d. Kukavne li vojske, koju mora\u0161 opijati, kad ju \u0161alje\u0161 u boj! Velika rimska dr\u017eava stala je propadati, kad se je za Rimljane po\u010delo govoriti: \u201cJedu da bljuju, a bljuju da jedu.\u201d Mleta\u010dki poslanici opet vi\u0161e puta javljaju u svojim izvje\u0161tajima, kako su se ugarske \u010dete u 15. stolje\u0107u opijale, da budu sr\u010danije u boju. Zar je onda \u010dudo, da je Ugarsku stigla katastrofa na Moha\u010dkom polju? Kanimo se dakle go\u0161\u0107enja i pijanaka, osobito u ovo te\u0161ko doba. Budimo umjereni i trijezni, pa\u010de kojiput otkidajmo od usta za narodne – hrvatske – potrebe. Jer tek nakon velikoga i dugoga posta narodnoga mo\u017ee jednom svanuti vedri dan uskrsnu\u0107a hrvatskoga. <\/p>\n

V. \u010cuvaj zdravlje! <\/strong><\/p>\n

Umjereno i trijezno \u017eivljenje koristi u velike i zdravlju. Ali to nije dosta. Mora\u0161 jo\u0161 naumice i sustavno poraditi, da svoje zdravlje u\u0161\u010duva\u0161 i \u017eivot svoj produlji\u0161 do najdublje starosti. Ka\u017eu, da je zdravlje najve\u0107e blago, \u0161to ga \u010dovjek mo\u017ee na ovome svijetu imati. Kad je tako, a jest tako, onda si najve\u0107i zlo\u010dinac spram samoga sebe, kad to najve\u0107e blago svom pomnjom ne \u010duva\u0161. A sa\u010duvat \u0107e\u0161 ga svakako, ako se svega kloni\u0161, \u0161to bi ti zdravlju nauditi moglo. Ako ti \u0161kodi lula i duhan, a ti razbij lulu i razaspi duhan; ako tebi, hrvatska \u017eeno, smeta steznik ili tijesne cipelice, a ti ih baci na stran. Kome si mila, ostat \u0107e\u0161 i dalje draga sve bez steznika i paklenih muka na nogama. <\/p>\n

Ali treba zdravlje i krijepiti. Zdravlje se tro\u0161i godinama, pa treba istro\u0161ene sile svedjer nadoknadjivati. To \u0107e\u0161 posti\u0107i sustavnim ja\u010danjem tijela svoga, ja\u010danjem udova svojih, mi\u0161ica svojih i \u017eivaca svojih. A to mo\u017ee\u0161 lako posti\u0107i, pa bio i gola sirotinja, jer za to treba tek \u010dvrste volje, pa hladne vode i svje\u017eeg zraka. Pa da vidi\u0161 \u010duda golemoga! Ne boj se hladne vode! Ne ka\u017ee se zaludo: \u201cZdrav kao riba\u201d, jer ribi daje zdravlje voda, za koju mnogi tvrde, da je praizvor svega \u017eivota. Vodom \u010disti\u0161 i krijepi\u0161 svoje tijelo, a \u010disto\u0107a je prvi i glavni uvjet zdravlju i snazi. Sluti to i puk hrvatski, kad snagom krsti tako \u010disto\u0107u kao i jakost tijela. Sna\u017ean momak u jednu je ruku \u010dist i pristao, a u drugu zdrav i jak. Ne boj se svje\u017eeg zraka ni sun\u010danoga \u017eara! Pod nebeskim svodom, a na svje\u017eem zraku i na sun\u010danom \u017earu \u017eivi \u010ditava priroda sa tri carstva svoja. Tu se radja, ni\u010de, raste, svate, hrani i dozrijeva nebrojeno mno\u0161tvo stvorova Bo\u017ejih. <\/p>\n

Jedini \u010dovjek da se je izrodio i da se je stisnuo u tamne nezra\u010dne odaje?! Prirodno ja\u010danje tijela podupri, razumni \u010dovje\u010de, jo\u0161 i umije\u0107em svojim. Tako su nekad radili gr\u010dki Spartanci, tako rade uz druge narode u na\u0161e doba slavenski \u010cesi. U \u010ce\u0161koj je postala lozinka: \u201cTko je \u010ceh, taj je Sokol\u201d, i tako je \u010de\u0161ki narod dobio svoju narodnu vojsku. I u hrvatskom narodu neka prevlada lozinka: \u201cTko je Hrvat, taj je Sokol.\u201d \u010cuvajmo zdravlje, ja\u010dajmo tijelo, krijepimo mi\u0161ice i \u017eivce. Mi\u0161ice da nam budu tvrdje od kamena, a \u017eivci ja\u010di od \u017eeljeza. Jer trebat \u0107e nam jedno i drugo. Pod vodstvom M. Tyr\u0161a (1821.-1884.) Sokol se razvio i kod drugih naroda. U Zagrebu je 1874. osnovan Hrvatski sokol koji se najve\u0107im dijelom integrirao poslije 1920. u centralisti\u010dku re\u017eimsku jugoslavensku organizaciju.

VI. \u017deni se!
<\/strong>
Govore: Te\u0161ko je breme \u017eivota, jedva se sam protura\u0161, pa da se jo\u0161 \u017eeni\u0161! A ja ti velim: \u017deni se i udavaj, jer ako je breme \u017eivota te\u0161ko, lak\u0161e \u0107e\u0161 ga snositi u dvoje, nego svaki za sebe. Od krajnjeg istoka, gdje se ro\u010de ruski \u201cBo\u017eji ljudi\u201d i \u201cSkopci\u201d pa do dalekog zapada, gdje se u Francuskoj okupljaju pobornici slobodne ljubavi, \u010duje se po Evropi lozinka; Ne \u017eeni se, kad mo\u017ee\u0161 i bez toga \u017eivjeti! Ali kud i kamo ja\u010de ozvanja glas velike prirode, koja ti dovikuje: \u017deni se i udavaj, jer si dru\u0161tveno bi\u0107e, a prvi zametak \u010dovje\u010djemu dru\u0161tvu je brak i obitelj! Istina: sveti Pavao ka\u017ee, da dobro \u010dini\u0161 kad se \u017eeni\u0161, a jo\u0161 bolje kad se ne \u017eeni\u0161. Ali sam Bog blagoslovio je ve\u0107 Adama i Evu u raju, i rekao je njima: \u201cRastite i mno\u017eite se, i napunite zemlju.\u201d <\/p>\n

A hrvatski puk zgodno ka\u017ee: \u201c\u010covjek bez \u017eene, glava bez tijela, a \u017eena bez \u010dovjeka, tijelo bez glave\u201d, ili \u201c\u010covjek je sam kao dub posje\u010den\u201d, pa jo\u0161 dodaje: \u201cNi u raju nije dobro samomu\u201d. \u017denite se dakle i udavajte se, hrvatski sinci i k\u0107eri, svi redom, ako i kako samo mo\u017eete! \u017denite se razborito, a ne ludo. \u017denite se rano, kad ste u naponu snage i u cvijetu djevi\u010danstva svoga. Velika je nevolja, kada \u010dovjek uzima \u017eenu, nakon \u0161to je istro\u0161io svoju snagu: a gotova je rugoba, kad djevojka ho\u0107e da dodje pod kapu, po\u0161to je promijenila desetak ljubavnika. To nije sveti brak, ve\u0107 ili nemo\u0107nica ili opskrbili\u0161te! Radjajte djecu! Djeca su blagoslov Bo\u017eji, te ih nikad u ku\u0107i suvi\u0161e nema. Divno veli narodna rije\u010d: \u201c\u017denidba bez djece onako je kano i dan bez sunca.\u201d Djeca su briga roditelja, ali su slatka briga i veselje njihovo. Ima i u najskladnijoj porodici tuge i \u017ealosti, ali redovito prete\u017eu sre\u0107ni i radosni dani. A domovina ti je milija, kad u toj domovini boravi tvoja porodica koja je dijelak tvoga naroda. <\/p>\n

Gotovo bi mogao sumnjati, da li mogu mrzovoljasti be\u0107ar i samo\u017eiva \u017eena domovinu onako \u017earko ljubiti, kao otac i majka brojne porodice? Jesi li kad vidio taj prizor? U priprostoj, \u010distoj sobi sjedi za stolom ljudina, vrativ\u0161i se s te\u0161ka posla, pa \u0107e da u\u017eina. Oko njega posjedalo \u0161estero neja\u010dadi, jedno drugomu do uha. Gojna majka metnula na stol pladanj kao \u010disto zlato \u017eutih \u017eganaca, pa ih dijeli djeci, koja s vilju\u0161kama stoje pripravna, da ih progutaju. Podsmijeva se sre\u0107na majka, a \u0107a\u0107ko u\u017eiva. Krasna li prizora, koji je zavrijedio, da ga umjetnik slika proslavi kistom svojim! \u010cesto se \u010duje tu\u017eba: \u201cMalen je nas Hrvata broj!\u201d Do nas je, da nas bude \u0161to vi\u0161e, da nas za dva pokoljenja bude dva puta i tri puta toliko. U Ruskoj i Njema\u010dkoj broj se je naroda za ciglih \u010detrdeset godina podvostru\u010dio! Jedno stoji neoborivo: Ako ne bude Hrvata, ne \u0107e biti ni Hrvatske.

VII. U\u010di i napreduj! <\/strong><\/p>\n

Ka\u017ee se, da je u zdravu i jaku tijelu takodjer zdrava i jaka du\u0161a. Ali i du\u0161a zardja, ako je ne njeguje\u0161. Aponjegovat \u0107e\u0161 ju poglavito tako, da svedjer u\u010di\u0161 i napreduje\u0161. Ne u\u010di tek iz pisanih i \u0161tampanih knjiga, u\u010di iz knjige \u017eivota. Ona stara narodna: \u201cPleti kotac, kao \u0161to i otac\u201d, ne vrijedi za nauk i napredak, nego tek za posve\u0107ene obi\u010daje i kreposti predaka tvojih. U\u010di svagdje i od svakoga. U\u010di i od tudjina, koji se je u tvojoj domovini naselio. Ne mrzi toga tudjina, niti ne jadikuj, da ti kruh otima; ve\u0107 pregni svom snagom, da nau\u010di\u0161 sve, \u0161to on znade i umije. Ori i kopaj, kako on \u010dini, sij i sadi poput njega, pa \u0107e\u0161 \u017eeti i kositi kao i on. Gradi poput njega ku\u0107u od kamena i opeka, a ne od pletera i slame. U jednu rije\u010d: nastoj da ga dostigne\u0161 i prestigne\u0161, pa ne \u0107e\u0161 kukati, da te kruha li\u0161ava i s rodjene grude tjera. Ako mo\u017ee marljivi Bugarin kao ba\u0161tovan \u010ditavu Hrvatsku povr\u0107em hraniti, kako ne bi mogao i ti, koji ima\u0161 svoje zemlje na pretek! Samo treba znati i umjeti, a to \u0107e\u0161 posti\u0107i tek u\u010denjem. Stara narodna rije\u010d ka\u017ee: \u201cBolje je umjeti nego imati.\u201d <\/p>\n

U nekoj zemlji, daleko od Evrope, hara\u010dio neki pa\u0161a. Narod u onoj zemlji bio tada jo\u0161 neuk, pa mislio, da tako mora biti. Ljubio pa\u010de pa\u0161i skute i rukave, te bi bio za nj i krv svoju prolio. Uz pa\u0161u bio kao desna ruka njegova neka ulizica, pa htio zaslijepiti ostali svijet izvan onoga pa\u0161aluka, neka znade, kako je u pa\u0161aluku sve skladno i sre\u0107no. Stao u to ime uvoditi u zemlju nauke i umije\u0107e, zidati pala\u010de, podizati \u0161kole i prigoniti narod u\u010denju. Ali jednoga dana dosjetio se pa\u0161a jadu, pa otjerao smjesta svoga doglavnika i obustavio svaki dalji napredak. Poslije bi pa\u0161a govorio: \u201cU\u010denjem postaju ljudi pametni, a pametni su ljudi – nezadovoljni\u201d. Da, nezadovoljni, jer razlikuju vlast od vlastodr\u0161ca! Oni znadu, da je svaka vlast od Boga, ali znadu i to, da vlastodr\u017eac, koji ne po\u0161tiva Bo\u017eje i ljudske zakone, nije od Boga, nego od samoga crnoga vraga. Pa neka i podje do vraga. U\u010denjem sti\u010de\u0161 znanje, a znanje je imanje. Sve mo\u017ee\u0161 izgubiti, \u0161to imade\u0161, ali znanje nikada. Znanje je mo\u0107, ono je sila ja\u010da od ma koje sila na svijetu. Znanje je prva i najve\u0107a velevlast, koja se ni\u010dim ne da oboriti. Zato se i svi siled\u017eije ovoga svijeta \u017eacaju znanja i onih, koji su se snagom znanja opasali. Znanjem se stvara prosvjeta, a prosvjeta vodi do slobode, nakon \u0161to su raspr\u0161eni tmasti oblaci neznanja i gluposti. Hrvatski sine, u\u010di i napreduj! Raspr\u0161i tminu neznanju i oslobodi se du\u0161evnoga ropstva. Sve ostalo, za \u010dim ti du\u0161a gine, tada \u0107e samo sobom nefaljeno do\u0107i.

VIII. Budi svoj <\/strong><\/p>\n

Nije dosta da prosvijetli\u0161 um i da ga nakrca\u0161 znanjem, treba da poda\u0161 stegu i svojim osje\u0107ajima i svojoj volji. \u0160to ti ka\u017ee um, da je pravo i zdravo, neka i tvoje srce osje\u0107a, a voljom pregni, da ono i izvr\u0161i\u0161. Neka bude potpun sklad izmedju misli, osje\u0107aja i volje tvoje, jer samo tako bit \u0107e\u0161 skladan, \u010ditav \u010dovjek, samo tako bit \u0107e\u0161 svoj, a ni\u010diji drugi. Samo tako bit \u0107e\u0161 pravi zna\u010daj. Budi svoj i zna\u010dajan. Nikomu za volju, nikomu za ljubav ne skreni s puta, koji si jednom odabrao i kojim si po\u0161ao. Ne gledaj ni lijevo ni desno, ve\u0107 uvijek ravno preda se. Ne daj se odvratiti s puta istine, po\u0161tenja i ljepote ni milom ni silom, ni mitom ni prijetnjom: radi onako, kako ti skladno nala\u017eu pamet, srce i volja tvoja. Pa neka se sav svijet drma i ru\u0161i naokolo tebe, ti stoj neustra\u0161ivo sred ru\u0161evina, koje su se nagomilale oko tebe, pa prijete da te pokopaju. Budi svoj i vr\u0161i nada sve svoju du\u017enost. Vr\u0161i du\u017enost, makar i tegotna bila. Vr\u0161i svoju du\u017enost prema bli\u017enjemu, prema domovini i narodu, prema vlasti i dr\u017eavi. Vr\u0161e\u0107i svoje du\u017enosti ne tra\u017ei i ne o\u010dekuj ni pohvale ni nagrade; najljep\u0161om i najve\u0107om nagradom neka ti bude \u017eiva svijest, da si svoju du\u017enost ispunio. Daj Bogu \u0161to je Bo\u017eje, i caru \u0161to je carevo; – ali tra\u017ei i brani uporno svoje sveto pravo. Jednako, tako vr\u0161i svoju du\u017enost, brani i tra\u017ei svoje pravo. <\/p>\n

Ne popu\u0161taj ni sili, ni zaklinjanju, kad se radi o tvojem pravu. Stoj za svoje pravo, makar se svi vrazi pakleni urotili protiv tebe. Nije sila ja\u010da od prava; svaka je sila za vremena, a pravo je vje\u010dno, tek ne smije da se pogne onaj, koga pravo zapada. Pravo se mo\u017ee gaziti, ali pogaziti se ne mo\u017ee. Budi svoj: vr\u0161i svoju du\u017enost, dr\u017eimsvoje pravo i ne boj se nikoga osim jedinoga Boga. Ne moli ni tra\u017ei pomo\u0107i ni od koga, ne o\u010dekuj nagrade ni od koga, ve\u0107 dr\u017ei \u010dvrsto samo ono, \u0161to si krvlju imznojem stekao. Ne nadaj se ni\u010demu, jer je nada varava. Ne uzdaj se ni u koga, nego u se i u svoje kljuse. Kad je pred sto i nekoliko godina veliki Napoleon gotovo smrvio njema\u010dki narod, njema\u010dki je mudrac Fichte zdvojnim zemljacima svojim ovako govorio: \u201cNijedan bog, nijedan \u010dovjek, nijedan dogadjaj ne mo\u017ee nam pomo\u0107i; mi sami moramo si pomo\u0107i, ako nam ima pomo\u0107i.\u201d Tijekom dugog niza godina mi Hrvati kao da ne\u0161to o\u010dekujemo od nekih vanrednih dogadjaja. Na\u0161a lozinka kao da je: \u201cNadajmo se\u201d. Odasvud budi nam lozinkom: \u201cNe dajmo se\u201d. Pomozimo si sami, pa \u0107e nam i Bog pomo\u0107i! <\/p>\n

IX. Poma\u017ei Hrvatu
<\/strong>
Poma\u017ei Hrvatu, jer poma\u017ee\u0161 bratu! Suvi\u0161e nam jada zadavaju na\u0161i du\u0161mani, koji ho\u0107e da nas zatru, pa da nas nestane s lica zemlje. A da mi sami budemo ortaci njihovi, glo\u017ee\u0107i se medju sobom i izjedaju\u0107i jedan drugoga? \u010cestit \u010dovjek ne radi nikome o glavi, pa ni zatorniku sre\u0107e svoje. A kamo li da \u010destit Hrvat kopa grob svome bratu Hrvatu! Poma\u017ei Hrvatu, gdje mo\u017ee\u0161 i kako mo\u017ee\u0161. Poma\u017ei rataru, zanatliji, trgovcu; poma\u017ei svakomu tko radi kao pravi Hrvat. Ako ti je birati izmedju Hrvata i tudjina, odaberi Hrvata, pa bio i manje vrijedan od tudjina. Neka ti bude vazda geslo: \u201cSvoj k svomu!\u201d Poma\u017ei Hrvatu, ne pitaju\u0107i ga, da li je iz Zagorja ili Primorja, iz Dalmacije ili Istre, iz Bosne i Hercegovine ili Slavonije. Ta svi ste sinovi jedne majke, svi ste Hrvati! Poma\u017ei ne samo Hrvatu, nego i svemu, \u0161to je hrvatsko. Podupiraj hrvatsku knjigu, hrvatsko slikarstvo i kiparstvo, hrvatsku pjesmu i glazbu, hrvatske dru\u017eine i zborove; poma\u017ei svemu, \u0161to promi\u010de napredak, \u010dast, sre\u0107u i slavu hrvatskoga naroda i domovine. <\/p>\n

U dana\u0161nje doba, gdje svaka ptica k svojem jatu leti, gradi i kiti samo svoje gnijezdu. U tudje me\u0111utim ne diraj; ali za\u0161to da poma\u017ee\u0161 tudjinu, \u010desto ja\u010demu i imu\u0107nijemu, a u tvojoj ku\u0107i gola sirotinja vapi za svagdanjim hljebom. Ljubi brata Hrvata i poma\u017ei mu, jer zgodno veli stara narodna: \u201cTko ne priznaje brata za brata, priznat \u0107e tudjina za gospodara.\u201d Dvije su te\u0161ke rane, s kojih hrvatski narod stolje\u0107ima krvari. Jedna je rana hrvatska zavist ili \u201chrvatski jal\u201d, a druga je rana slavenska nesloga. Hrvatska je zavist daleko na zlu glasu, te nam se svijet zbog nje ve\u0107 i podrugiva. A \u0161to je jo\u0161 gore, hrvatski je jal otac jo\u0161 te\u017eim grijesima: kleveti, potvori, zlobnom dou\u0161kivanju i jo\u0161 zlobnijem opadanju. A kleta nesloga, taj isto\u010dni grijeh svih slavenskih naroda, upropastila je ve\u0107 toliko slavenskih plemena, te prijeti propa\u0161\u0107u i onima, koja jo\u0161 nekako di\u0161u. Bra\u0107o hrvatska, i\u0161\u010dupajmo iz grudi na\u0161ih korov zavisti i nesloge, te podignimo u srcima na\u0161im oltar bratske ljubavi i pa\u017enje. Te\u010de eto \u010detvrto stolje\u0107e, \u0161to su se brojni pradjedovi na\u0161i pred turskom silom sklonili u Ugarsku i Austriju, pa se u tim zemljama nastanili pokraj Mad\u017eara i Nijemaca. Potomci njihovi, okru\u017eeni odasvud tudjim \u017eivljem, koji ho\u0107e da ih proguta, brane se i nastoje, da se odr\u017ee. Svake godine sastaju se tisu\u0107e i tisu\u0107e hrvatskoga puka u nekom selu tik na medji Austrije i Ungarije, pa onda pod vedrim nebom i pred Bo\u017ejim hramom slave i obnavljaju svoje \u201chrvatsko bratimstvo\u201d. Ba\u0161 kao nekad stari Grci prigodom svojih narodnih igara. Ej da bog da, da se \u201chrvatsko bratimstvo\u201d naskoro stane slaviti i obnavljati i u materi zemlji, po\u0161to u njoj nestane hrvatskoga jala i slavenske nesloge! <\/p>\n

X. Sve za domovinu, za Hrvatsku! <\/strong><\/p>\n

Slatko i di\u010dno je za domovinu \u017eivjeti, za nju disati, raditi, za nju svaku \u017ertvu prinositi. \u0160panjolcu je domovina \u0160panjolska, Talijanu Talijanska, Nijemcu Njema\u010dka, Poljaku Poljska, \u010cehu \u010ce\u0161ka, a Bugarinu Bugarska. A Hrvatu? Hrvatu je domovinanHrvatska, samo i jedino Hrvatska. Domovina je \u010dovjeku kao i rodjena majka. Kao \u0161to ima samo jedna majka, takon je i jedna domovina. Nitko na svijetu nema dvije domovine, a kamo li \u0161iru i u\u017eu! U srednjem vijeku u doba plemi\u0107ke i stale\u0161ke prevlasti, moglo se je na\u0107i hrvatske gospode, koja su se razmetala, da su sinovi dviju domovina; ali u dana\u0161nje doba, u vijeku pu\u010dkoga vladanja i narodnosti, toga vi\u0161e nema. Ka\u017ee dodu\u0161e narodna poslovica: \u201cUmiljato janje dvije majke sisa\u201d; ali da ih i ljubi i za njih \u017eivi, toga poslovica ne ka\u017ee. Tko danas tvrdi, da ima dvije domovine, taj naprosto la\u017ee: taki dvo\u017eivac nema nijedne domovine, ve\u0107 mu je domovina svagdje, gdje dobro i lagodno \u017eivi. Za svoju domovinu Hrvatsku \u017eivi i radi, hrvatski sine, da ti bude velika, slobodna, slavna i sre\u0107na! Rade\u0107i za njezino dobro, radi\u0161 za sebe, za svoju porodicu, za sve, \u0161to ti je milo i drago. Bo\u017ee sa\u010duvaj, da bi toj domovini Hrvatskoj ikada zaprijetila pogibija od kakova silnika. Ali ako zaprijeti, ne \u017eacaj se za spas domovine \u017ertvovati sve, pa\u010de i dragocjeni \u017eivot svoj. Jer bolje je pasti u grob, nego biti rob. Narod, koji ljubi ruke svome krvniku, koji i krv svoju lijeva za ropstvo svoje, nije zapravo ni narod, jer gazi \u010dovje\u010dje dostojanstvo svoje. On je izmet naroda. Slatko je i di\u010dno za domovinu \u017eivjeti, ali jo\u0161 je sladje i di\u010dnije, ako ustreba, za nju umrijeti. Ne \u017eacaj se, ako ustreba, poginuti za domovinu Hrvatsku i na tankim vje\u0161alima. Isus Krist nije se kratio za spasenje \u010dovje\u010danstva umrijeti na sramotnom drvu kri\u017ea! I prvi su kr\u0161\u0107ani, sljedbenici Kristovi rado i veselo srtali u smrt, dovikuju\u0107i rimskim carevima, svojim krvnicima, ponosito: \u201cZdravstvuj, care, umiru\u0107i te pozdravljaju!\u201dI umirali su bez straha i jadikovanja, tisu\u0107e i tisu\u0107e. Ali \u0161to je vi\u0161e ginulo mu\u010denika, sve je vi\u0161e kao iz zemlje nicalo odu\u0161evljenih kr\u0161\u0107ana, tako te je ve\u0107 Tertulijan mogao doviknuti caru Septimiju Severu: \u201cKrv mu\u010denika sjeme je za kr\u0161\u0107ane.\u201d Mu\u010deni\u010dka smrt tvoja, hrvatski sine i hrvatska k\u0107eri, rodit \u0107e takodjer tisu\u0107e hrabrih osvetnika! \u201cPleme na\u0161e izginuti ne \u0107e\u201d.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"xklaic\"<\/div>\n
U osvit Prvog svjetskog rata Vjekoslav Klai\u0107 je napisao \u010dlanak “Deset zapovijedi majke Hrvatske”. Posve\u0107en svim vjernim hrvatskim sinovima i k\u0107erima, \u010dlanak je objavljen u \u010dasopisu “Hrvatska njiva”, 1917. godine. I unato\u010d \u010dinjenici da je pisan u sasvim drugim okolnostima i potpuno druga\u010dijem politi\u010dkom ozra\u010dju, \u010dlanak je i dan danas iznimno politi\u010dki aktualan. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":7798,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-7799","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7799","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7799"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7799\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7798"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7799"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7799"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7799"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}