{"id":7835,"date":"2010-11-29T21:42:03","date_gmt":"2010-11-29T20:42:03","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/11\/29\/bog-pise-pravo-i-po-krivim-crtama-nasega-zivota\/"},"modified":"2010-11-29T21:42:03","modified_gmt":"2010-11-29T20:42:03","slug":"bog-pise-pravo-i-po-krivim-crtama-nasega-zivota","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/bog-pise-pravo-i-po-krivim-crtama-nasega-zivota\/","title":{"rendered":"Bog pi\u0161e pravo i po krivim crtama na\u0161ega \u017eivota"},"content":{"rendered":"
\"mate_tadic\"\u017divotna pri\u010da fra Mate Tadi\u0107a, franjevca \u017eupnog vikara u Tomislavgradu, rodom iz sela Kolo u \u017eupi sv. Mihovila Arkan\u0111ela – Duvno, vezana je za redovni\u0161tvo i te\u0161ku bolest koja ga je shrvala, a protiv koje se on ve\u0107 sedam godina bori<\/div>\n


<\/strong> <\/p>\n

Fra Mate, molim Vas da se na po\u010detku razgovora predstavite na\u0161im \u010ditateljima!<\/strong><\/p>\n

Zovem se fra Mate Tadi\u0107, rodom sam iz sela Kolo u \u017eupi \u00abSv. Mihovila Arkan\u0111ela\u00bb u Tomislavgradu, ro\u0111en 1972. godine. Po zavr\u0161etku srednje \u0161kole 1992. godine, franjeva\u010dke postalature i novicijata u Hercegova\u010dkoj franjeva\u010dkoj provinciji \u00abUznesenja B. D. Marije na nebo\u00bb na Humcu, studirao sam filozofiju i teologiju, na Katoli\u010dkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za sve\u0107enika me je 2000. godine, zaredio zagreba\u010dki nadbiskup i kardinal msgr. Josip Bozani\u0107 u prvostolnoj katedrali.<\/p>\n

Nakon zajedni\u010dke proslave Mlade mise s kolegom fra Stipom Markovi\u0107em u rodnoj duvanjskoj \u017eupi, poslani smo za \u017eupne vikare \u017eupe \u00abBezgrje\u0161noga Za\u010de\u0107a B. D. Marije\u00bb u Posu\u0161ju, koja broji oko 9.000 vjernika. Djecu i mlade u osnovnoj i srednjoj \u0161koli, pou\u010davao sam vjerskom nauku, pripremao krizmanike, vodio skupine ministranata i \u010dita\u010da, povremeno svirao i sura\u0111ivao sa zajednicom \u00abMolitva i Rije\u010d\u00bb. Uz pastoralni rad, javljao sam se i u katoli\u010dkim listovima \u00abNa\u0161a Ognji\u0161ta\u00bb, \u00abGlas koncila\u00bb, \u00abKatoli\u010dki tjednik\u00bb, \u00abBrat Franjo\u00bb, \u00abSvjetlo rije\u010di\u00bb, \u00abMali koncil\u00bb, kao i web portalima. Prezentirao sam \u0111a\u010dke radove i razmi\u0161ljanja mladih te pisao o doga\u0111ajima i svjedo\u010danstvima iz vjerskoga \u017eivota. Sakupljao i razli\u010dita ratna svjedo\u010danstva s Bleiburga, politi\u010dkih uznika i skupina, koji su u namje\u0161tenim politi\u010dkim procesima osu\u0111ivani na zatvorske kazne od komunisti\u010dke vlasti te objavljivao u \u010dasopisu \u201ePoliti\u010dki zatvorenik\u201c.

Povod ovoga na\u0161ega razgovora je taj, da ste Vi prije ve\u0107 sedam godina, iskusili jednu te\u0161ku bolest i patnju koju ste Bogu hvala pre\u017eivjeli. Recite nam ne\u0161to o tome!<\/strong><\/p>\n

Tri godine djelovanja u posu\u0161koj \u017eupi, brzo su pro\u0161le. \u017divot je tekao uobi\u010dajeno, do lipnja 2003. godine. Nakon odr\u017eane tribine u filijalnoj crkvi u Sovi\u0107ima, o svetkovanju nedjelje i povratka s hodo\u010da\u0161\u0107a za pastoralni pohod Ivana Pavla II. Banja Luci, na molbu tada\u0161njeg \u017eupnog upravitelja fra Ante Ivankovi\u0107a ml. pripremao sam se predvoditi misno slavlje, na svetkovinu sv. Petra i Pavla, za\u0161titnika sovi\u0107ke podru\u010dne crkve u \u017eupi Gorica. Unato\u010d planovima 28. lipnja nave\u010der, osjetio sam veliku malaksalost i nemo\u0107, popra\u0107enu velikom temperaturom. Fra Anti sam javio da mi prona\u0111e zamjenu za proslavu. Tih dana u posu\u0161kom Domu zdravlja i kod internista dr. Radoslava Jurilja primao sam injekcije, me\u0111utim ni\u0161ta nije pomoglo, jer se visoka temperatura nije mogla spustiti niti skinuti.<\/p>\n

Svi su tada pretpostavljali, da je neka vrsta gripe ili upala plu\u0107a. Drugi su opet sve prebacivali na \u0161alu, govore\u0107i da me nikada ni\u0161ta ozbiljnije nije boljelo pa sam se prepla\u0161io. Bolni\u010dkim kolima u mostarski infektivni odjel, odvezli su me voza\u010d Miljenko Ba\u0161i\u0107 i \u017eupnik fra Marinko Leko. Tu sam zadr\u017ean desetak dana, gdje su naga\u0111ali \u0161to bi takvom te\u0161kom stanju, moglo biti uzrok. Svjestan te\u0161koga stanja, zatra\u017eio sam da mi se podijeli bolesni\u010dko pomazanje, \u0161to je i u\u010dinio fra Dario Dodig iz mostarskoga franjeva\u010dkoga samostana.<\/p>\n

Nakon svih pretraga i snimanja, lije\u010dnici nisu znali o \u010demu se ustvari radi. Preporukom prim. dr. Ive Curi\u0107a, kolima hitne pomo\u0107i, prevezen sam u zagreba\u010dku infektivnu bolnicu \u00abFrana Mihaljevi\u0107a\u00bb, a potom u \u00abNovu bolnicu\u00bb u zagreba\u010dkoj Dubravi. Lije\u010dnicima je trebalo neko vrijeme, da nakon svih pretraga izoliraju dvije vrste opasnih bakterija, koje su napale sve vitalne organe i cijeli organizam, koji se u po\u010detku iz nepoznatih razloga, nije branio. U o\u017eujku 2004. iz bolnice \u00abFrana Mihaljevi\u0107a\u00bb preko mostarskoga bolni\u010dkoga odjela, dojavljeno mi je da su serolo\u0161kom analizom, uspjeli izolirati i tre\u0107u bakteriju. S jednoga sr\u010danoga zaliska, nametnici su \u00abmanervirali\u00bb po organizmu. Gdje sam i kako pokupio te nevidljive ru\u0161itelje, ni lije\u010dnicima nije bilo posve jasno, jer su otvoreni svi na\u010dini i mogu\u0107nosti.<\/p>\n

U zagreba\u010dkoj \u00abNovoj bolnici\u00bb u srpnju 2003. godine, operacijom koja je trajala \u0161est sati, na srcu je ugra\u0111en umjetni mehani\u010dki zalistak. To su obavljali, dok sam bio pod visokom temperaturom i do 41 0C. Pri tomu su nastale i dodatne komplikacije. Uz stari tromb u glavi, pojavio se i novi ugru\u0161ak protoka krvi. Pod velikim rizikom, lije\u010dnici su poduzeli i operaciju glave. Kasnije su mi rekli da sam u besvjesnom stanju kome, bio oko mjesec i pol dana. Trebao sam strogo mirovati, radi zarastanja rana i ne nastajanja dodatnih komplikacija. Vrijeme kome iz kojega se je normalno ni\u010dega ne sje\u0107ati, na umjetni je jo\u0161 na\u010din podr\u017eavana i produ\u017eavana radi cjelokupnoga stanja. Stanje je bilo tako beznadno da su svi predvi\u0111ali, kako iz kome ne\u0107u niti izi\u0107i, a neki su ve\u0107 razmi\u0161ljali gdje bi me trebalo pokopati.<\/p>\n

Na intenzivnoj bolni\u010dkoj njezi bio sam \u010detrdesetak dana, a na rehabilitacijskom odjelu tri mjeseca. Zbog neprestane privezanosti uz postelju i strogoga mirovanja, na tijelu je nastao dekubitus, dok su mi\u0161i\u0107i olabavili i atrofirali. Du\u017ee se vrijeme uop\u0107e nisam mogao ustajati s postelje, kao niti hodati jer sam bio prikovan uz krevet. Sve \u0161to je bilo potrebno, bolni\u010dke su mi sestre dodavale i u svemu bile pri ruci. Radi ote\u017eanoga govora dok me je jednom zgodom posjetio prof. fra Ivan Dugand\u017ei\u0107, sje\u0107am se da sam zatra\u017eio papir i napisao mu poruku: \u00abI govorit sam zaboravio!\u00bb<\/p>\n

To je veliko iskustvo, koje do tada nisam mogao niti zamisliti. U tim te\u0161kim i prijelomnim \u017eivotnim trenutcima, iskusio sam veliku Bo\u017eju pomo\u0107 i ljudi oko sebe. Zahvaljuju\u0107i kardiokirurgu dr. \u017deljku Sutli\u0107u, drugim lije\u010dnicima i cjelokupnom bolni\u010dkom osoblju jo\u0161 sam me\u0111u \u017eivima. Na poseban na\u010din zahvaljujem dr. Nadi Niki\u0107, koja je kasnije i s\u00e2ma iskusila kri\u017e bolesti, sestrama \u00abNove bolnice\u00bb, s voditeljicom intenzivne njege sestri milosrdnici Beatrici, koje su nesebi\u010dno ulo\u017eile sve raspolo\u017eive snage u pru\u017eanju potrebne njege i pomo\u0107i. Na rehabilitacijskom bolni\u010dkom odjelu, nanovo sam prohodavao i u\u010dio sjediti, poput maloga djeteta u \u010demu su mi pomagale fizioterapeutkinje Nada i Andrea kojih se rado sje\u0107am.<\/p>\n

Poslije sam pet tjedana boravio na rehabilitaciji i oporavku u Krapinskim Toplicama, a ve\u0107 sam pet godina i\u0161ao i u toplice u Fojnicu. U Krapinskim su me toplicama posje\u0107ivali prijatelji iz Posu\u0161ja i drugih mjesta, ro\u0111aci iz Tomislavgrada, Osijeka, Zagreba, mje\u0161tani iz Krapine, provincijal i fratri sa svih strana. Zasi\u0107en boravkom u bolnicama i koliko-toliko oporavljen, vratio sam se u \u017eivotnu stvarnost i do\u0161ao u Posu\u0161je u studenomu 2003. godine. Na osobito radostan na\u010din do\u010dekali su me \u017eupljani, koji u zahvaljivanju Bogu nisu mogli sakriti suze. Prije toga nisam ni bio do kraja svjestan, koliko su me voljeli, cijenili i sa mnom suosje\u0107ali, na \u010demu sam zahvalan.<\/p>\n

U velja\u010di 2004. \u010detvrtom operacijom dr. Damir Katu\u0161i\u0107 na Drugom o\u010dnom odjelu bolnice \u00abRebro\u00bb, \u010distio je ostatke upale na desnom oku. Hvala profesoru, dr. Nenadu Vukojevi\u0107u i cjelokupnom bolni\u010dkom osoblju odjela, gdje sam proveo desetak dana. Tu sam upoznao i fra Franju Zeleniku iz Dubrovnika, kojemu je oko ve\u0107 osmi put operirano, a to mu je bila jubilarna dvadeset i peta operacija. Uz kratki odlazak na kontrole, vratio sam se u posu\u0161ku \u017eupu. Tu sam ostao do kolovoza 2005. kada sam premje\u0161ten u Franjeva\u010dki samostan u Tomislavgradu. Uz misna slavlja i ovdje sam nastavio s dotada\u0161njim radom s ne\u0161to smanjenim intenzitetom Unato\u010d svemu \u0161to sam pro\u0161ao, mora se nastaviti dalje \u017eivjeti i raditi na ve\u0107u slavu Bo\u017eju, koliko je to mogu\u0107e.<\/p>\n

Kako sada gledate Va\u0161u bolest i trpljenje, koja Vas je itekako ko\u0161tala i sada\u0161nje ozdravljenje?<\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 se ne mo\u017ee govoriti o mojemu potpunomu ozdravljenju, iako je svakim danom bivalo novih pomaka i napretka ili barem podr\u017eavanja postignutoga. Jer kad se sjetim kako je sve bilo krenulo nizbrdo, ne smijem se previ\u0161e \u017ealiti. Ve\u0107 devetnaest godina, vodim svoj osobni dnevnik va\u017enijih doga\u0111aja. Nakon povratka u Posu\u0161je po lije\u010dni\u010dkim nalazima i sje\u0107anju, zapisao sam sve \u0161to mi se kroz proteklo vrijeme doga\u0111alo. Na taj na\u010din ponovno sam pro\u017eivljavao, to za mene te\u0161ko vrijeme i \u017eivotnu ku\u0161nju. Pored svega lo\u0161e do\u017eivljenoga, sve to ima svojega smisla i nije bezrazlo\u017eno. Tko \u0107e znati, mo\u017eda sam se u pojedinim trenutcima \u017eivota i rada i previ\u0161e uznosio, ne pouzdaju\u0107i se dovoljno u Bo\u017eju pomo\u0107? Bog je prona\u0161ao na\u010dina da me na ovaj na\u010din snizi, nanovo mi darovao \u017eivot kako bi svoje potpuno pouzdanje stavio u Njega.<\/p>\n

Stoga sam i za proslavu Mlade mise, uzeo misao Psalma 37.: \u00abPrepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on \u0107e sve voditi.\u00bb I nisam se prevario! Na ovakav ili druga\u010diji na\u010din, Bog nas ponizi i sve oduzme, a potom nam iznova sve natrag vrati. To je \u017eivotni znak i upozorenje, za one koji ih znaju \u010ditati u vremenu i \u017eivotnim (ne)zgodama. Mislim da meni i svima nama, na ovaj na\u010din Bog \u017eeli poru\u010diti: \u00abNemoj misliti da si potpuni vlasnik svojega i tu\u0111ega \u017eivota. Sve ti je darovano na raspolaganje i upravljanje. Budi po\u0161teni najamnik, a ne nepo\u0161teni vlasnik.\u00bb Uvjerio sam se u staru izreku, da Bog pi\u0161e pravo i po krivim crtama na\u0161ega \u017eivota.<\/p>\n

U vremenu prikovanosti za krevet, otkrio sam veliku va\u017enost kr\u0161\u0107anske molitve i meditacije. Kad mi se nije mililo \u010ditati niti govoriti, te\u0161ko je bilo uzeti krunicu i molitvenik pa tako moliti. U te\u0161kim trenutcima jednostavno sam svoju patnju, bolest i nemo\u0107, prikazivao Gospodinu kao vapaj i molitvu. Iskusio sam molitvu srca, bez velikih i \u010desto suvi\u0161nih rije\u010di. Nakon svih nevolja bolesti i kri\u017eeva, do\u017eivio sam novo ro\u0111enje, svoje osobno uskrsnu\u0107e. Stoga su me neki \u017eupljani nakon svega, znakovito nazvali Lazarom. Nakon povratka iz Krapinskih Toplica u Zagreb, bolni\u010dka sestra Katarina u \u00abNovoj bolnici\u00bb mi re\u010de: \u00abPreko vas sam se osvjedo\u010dila u Bo\u017eju opstojnost i pomo\u0107 u na\u0161emu \u017eivotu.\u00bb Iz praha i smrti, Bog me ponovno podigao na noge i vratio u \u017eivot, u\u010de\u0107i poniznosti i blagosti. To je nesvakida\u0161nje iskustvo kri\u017ea, koje se ne mo\u017ee nau\u010diti studiranjem na fakultetu niti iz knjiga.

\u0160to Vam je sve davalo snagu da ne posustanete, na putu k ozdravljenju?
<\/strong>
Mogu slobodno re\u0107i da mi je pokreta\u010dka energija i potrebna snaga, dolazila iz potpunoga pouzdanju u Bo\u017eju volju i njegovu providnost. Kad mi je bilo najte\u017ee, potpuno sam se predao da se preko mene vr\u0161i volja Bo\u017eja. Neprestano sam \u017eivio u nadi da ne mogu tek tako zavr\u0161iti svoj \u017eivotni hod, ve\u0107 da sam jo\u0161 u mnogo stvari potreban Bogu. Hvala mojoj subra\u0107i iz cijele Provincije na iskazanoj potpori, a napose iz zagreba\u010dke Dubrave, koji mi i sada poma\u017eu u svim potrebama.<\/p>\n

Dok sam bio u stanju kome neprestano su bdjeli uza me, osobito fra Zoran Senjak, fra Miljenko \u0160teko budno bodre\u0107i da sve pro\u0111e na najbolji na\u010din. Izvje\u0161tavali su moju obitelj u Tomislavgradu o razvoju dramati\u010dnih doga\u0111aja, podjeljivali bolesni\u010dko pomazanje i donosili pri\u010dest. Dvaput su me pohodili fra Zvjezdan Lini\u0107 i zagreba\u010dki Posu\u0161jak Ljubo \u0106esi\u0107 \u00abRojs\u00bb, a uvelike su pomagale Janja Gali\u0107, bolni\u010dke sestre Katica Dragonji\u0107 i Renata, a jo\u0161 poma\u017ee s. Bernardica Kova\u010d. Nakon tri mjeseca 21. rujna 2003., na sv. Mateja \u2013 svoj imendan, skupa s don Jokom Bla\u017eevi\u0107em \u017eupnikom u Vinjanima Gornjim u Krapinskim sam Toplicama slavio Svetu misu, do\u017eivljavaju\u0107i veliku ispunjenost i duhovnu radost. Mnogo je dobrih ljudi bilo uklju\u010deno u moje ponovno o\u017eivljavanje. Tako mi je 2004. i dr. Bruno Bar\u0161i\u0107 u Zagrebu s pravom rekao: \u00abZahvaljujte Bogu i lije\u010dnicima, \u0161to ste jo\u0161 \u017eivi!\u00bb

Da li sada imate druga\u010diji osje\u0107aj prema bolesnicima, starijima i nemo\u0107nima negoli prije? Kako sada s njima suosje\u0107ate?
<\/strong>
Svakako da imam poseban osje\u0107aj i odnos prema starijima, bolesnima i nemo\u0107nima. Po svom zvanju mislim da sam taj osje\u0107aj i prije imao, ali nakon \u0161to sam iskusio trpljenje kroz te\u0161ku bolest na svojoj ko\u017ei, odnos je postao jo\u0161 bli\u017ei i osobniji. I prije sam se divio podno\u0161enju kri\u017ea bolesti, novinaru radio \u00abTomislavgrad\u00bb Stipi ‘\u0106ipi’ \u0106ur\u010di\u0107u, studentu crkvene glazbe Mati Su\u0161ilovi\u0107u iz Tomislavgrada, prijateljicama Mandi Davidovi\u0107 iz Daruvara i Zdenki \u010cutura iz Tribistova pokraj Posu\u0161ja, kao i subratu fra Ivici Zovki iz Zagreba. S njima sam bio bli\u017ee povezan nekima poma\u017eu\u0107i, a sad ih jo\u0161 bolje razumijem. Isto tako, divio sam se njihovoj upornosti i volji za \u017eivotom. Tjelesni nedostatak ne mora biti prepreka, prema cilju i napretku. Na to me podsje\u0107aju svjetski poznati engleski fizi\u010dar Stephen Hawking, koji svijetu otkriva tajne svemira i njegov nastanak iz bolesni\u010dkih kolica ili proslavljeni slijepi talijanski pjeva\u010d Andrea Bocelli. Primjer strpljivosti i upornosti svima nam je bio i blagopokojni papa Ivan Pavao II., i mno\u0161tvo drugih. Prisjetimo se da je i Ludwig van Beethoven ve\u0107 potpuno gluh, skladao svoju \u00abDevetu simfoniju\u00bb, kojoj se divimo ili da je ameri\u010dki predsjednik Franklin Roosevelt hramlju\u0107i te\u0161ko hodao.<\/p>\n

Isto sam tako do\u017eivio, kako ljudi ne znaju komunicirati sa osobama s nedostatcima. \u010cak sam 2004. od jedne kolegice nastavnice \u010duo rije\u010di: \u00abPosjetila bih tu bolesnu djevojku svoju u\u010denicu, ali ne znam ho\u0107u li je na taj na\u010din uvrijediti?\u00bb Treba sru\u0161iti sve predrasude i barijere, prema osobama druga\u010dijima od nas. Znati pribli\u017eiti se osobi u potrebi i htjeti pomo\u0107i, a ne \u010dekati da nas netko za to zamoli. Na\u017ealost u dana\u0161njemu svijetu, nema mnogo mjesta za slabe, bolesne i radno neproduktivne. Oni s pote\u0161ko\u0107ama, \u010desto su u dru\u0161tvu osobe drugoga reda. Kada ljudi nekoga vide u kolicima, dosta ih zna re\u0107i: \u00abJadan ti je, nije mu lako! \u0160to je Bogu skrivio?\u00bb Vidimo da bolest svakim danom u na\u0161oj okolini, kupi svoj danak. \u0160to \u0107emo u\u010diniti i jesmo li je spremni prihvatiti, pokuca li na na\u0161a vrata? Znamo da na pove\u0107ani broj bolesnih ljudi utje\u010du i ubrzani na\u010din \u017eivota, stresovi, opojna sredstva, bijeg od stvarnosti i \u017eivotne smislenosti. Kri\u017e je te\u0161ko shvatiti i prihvatiti kao dar, jer ga povezujemo s uskra\u0107ivanjem i oduzimanjem ne\u010dega \u0161to nam pripada. Ako smo i uskra\u0107eni u zdravlju, zar ne mo\u017eemo biti radosni i sretni? Mo\u017eemo, ako na pravi na\u010din prihvatimo i nosimo svoje kri\u017eeve i nedostatke. U tomu nam je uzor Isus Krist, najve\u0107i Patnik na kri\u017eu.

Za Va\u0161e ozdravljenje molili su Vama poznati i nepoznati ljudi. Bili ste preporu\u010deni u molitve slu\u0161ateljima, nekoliko katoli\u010dkih radio postaja. \u0160to nam mo\u017eete o tomu re\u0107i?<\/strong><\/p>\n

Bog je prona\u0161ao na\u010dina, da se proslavi me\u0111u ljudima preko mene. Istina je da su na poseban na\u010din mnogobrojni vjernici i molitvene skupine, po\u010dev\u0161i od Posu\u0161ja, Tomislavgrada i drugih mjesta u Hercegovini, preko Zagreba, Njema\u010dke, \u0160vicarske pa sve do New Yorka jo\u0161 s vi\u0161e \u017eara molili, nego obi\u010dno i mene preporu\u010divali. Za moje ozdravljenje, prikazivane su i Svete mise. Molilo se koliko mi je poznato i na katoli\u010dkim radio postajama \u00abMir\u00bb Me\u0111ugorje, radio \u00abMarija\u00bb i \u00abKatoli\u010dkom radiju\u00bb. Siguran sam da nije bilo tih molitava, da bih te\u0161ko sve to izdr\u017eao, pa se i dalje u molitve preporu\u010dujem. Zahvaljujem svojoj obitelji, posebno roditeljima Ili i Ani koji su sve to hrabro podnijeli, mnogobrojnoj rodbini, prijateljima i znancima na potpori, moralnoj i materijalnoj pomo\u0107i. U tom vremenu upoznao sam mnogo novih ljudi, koji su mi \u017eeljeli pomo\u0107i, a da su tek za mene i \u010duli. Vjernici nisu pomagali i molili samo za mene, ve\u0107 i za drugih nekoliko sve\u0107enika na\u0161e Provincije, koji su u isto vrijeme do\u017eivjeli iskustvo trpljenja kroz bolest:<\/p>\n

Dobri ljudi svojim molitvama i pomo\u0107u, dali su mi veliki beskamatni kredit, pa se i sada za svoje dobro\u010dinitelje u znak zahvalnosti barem pomolim i rado ih se sjetim. To je \u017eivi primjer kr\u0161\u0107anske nesebi\u010dnosti i dobrote, s\u00e2ma ljubav na djelu. Kad sam se osje\u0107ao bolje, svakim danom u posjet mi je dolazilo, mno\u0161tvo onih koji su mi pru\u017eali podr\u0161ku. Tako je jednom zgodom dr. \u017deljko Sutli\u0107, zapazio upitav\u0161i me: \u00abZar ste vi tako poznati i popularni, da vas toliko ljudi posje\u0107uje?!\u00bb

\u0160to biste tim povodom poru\u010dili na\u0161im bolesnicima, nemo\u0107nima i svima onima, koji trpe na najrazli\u010ditije na\u010dine?
<\/strong>
No\u0161enje \u017eivotnog kri\u017ea i bolesti, uz patnju i trpljenje ni u kom slu\u010daju nije lako. S\u00e2mi Isus prije svoje muke i smrti, svjestan \u0161to ga \u010deka, moli Oca: \u00abAko je mogu\u0107e, neka me mimoi\u0111e ova \u010da\u0161a. Ali ne kako ja ho\u0107u, nego kako ho\u0107e\u0161 Ti\u00bb. Bog se po Sinovom kri\u017eu, muci i smrti proslavio. Po uskrsnu\u0107u od mrtvih pobije\u0111ena je smrt, vra\u0107en blagoslov i obnovljena nagr\u0111ena Bo\u017eja slika u ljudima.<\/p>\n

Za boravka u bolnici, bilo je i jako te\u0161kih trenutaka. \u010covjek se pokatkada na neki na\u010din, osjeti bespomo\u0107an, napu\u0161ten i zaboravljen. Ponekad bi ponavljao Isusove rije\u010di s kri\u017ea: \u00abBo\u017ee moj, za\u0161to si me ostavio?\u00bb, ali s pouzdanjem i predanjem u Njegovu volju. Svojom patnjom samo je Isus spa\u0161avao svijet, a svojim trpljenjem po rije\u010dima apostola sv. Pavla: \u00abMi nadopunjamo \u0161to nedostaje mukama Kristovim \u2013 Crkvi\u00bb. Na taj se na\u010din o\u010dituje povezanost, putuju\u0107e s proslavljenom Crkvom.<\/p>\n

Ljudi su me \u010desto znali pitati: \u00abOd tolikih ljudi, za\u0161to je upravo tebi poslana bolest i za\u0161to se sve bilo sru\u010dilo samo na tebe?\u00bb Me\u0111utim, mo\u017eda upravo na taj na\u010din, u primjeru strpljivosti vi\u0161e svjedo\u010dim za Isusa, negoli kad sam zdrav? Razmi\u0161ljaju\u0107i o dana\u0161njem nedostatku sve\u0107enika, \u010desto sam znao ponavljati: \u00abBo\u017ee ako sam ti potreban, pobrinuti \u0107e\u0161 se i za moje ozdravljenje!\u00bb To je i u\u010dinio, pobrinuo se i ponovno me na noge podigao. U razgovoru mi je 2004. jedna posu\u0161ka djevojka povjerila, kako se sva\u0111aju\u0107i molila Bogu, za mene rije\u010dima: \u00abZa\u0161to si ga pozvao da ti kao sve\u0107enik slu\u017ei, a onda mu poslao te\u0161ku bolest?\u00bb<\/p>\n

Na\u017ealost \u010desto i kr\u0161\u0107anski vjernici, kri\u017e, bolest i trpljenje shva\u0107aju i prihva\u0107aju, kao kaznu za grijehe i ostavljenost od Boga. Svoje potpuno pouzdanje i sigurnost trebamo staviti, ne u svoje snage ve\u0107 u Bo\u017eju pomo\u0107 i Marijin zagovor. Imotski franjevac Vjeko Vr\u010di\u0107, \u010desto mi je znao govoriti: \u00abPouzdaj se u Gospu i ne\u0107e te ‘gibiti’ njena pomo\u0107!\u00bb U\u010dinimo i mi tako, pa nas ne\u0107e mimoi\u0107i, njen zagovor i pomo\u0107.<\/p>\n

U \u017eivotu \u010desto ne gledamo na ono \u0161to smo od Boga kao darove primili, ve\u0107 \u0161to nam je jo\u0161 du\u017ean dati. Naprotiv, mnogo smo dobili jer smo \u017eivi, imamo zdravlje, mo\u017eemo gledati, osje\u0107ati, govoriti, voljeti. Tijekom \u017eivota, nau\u010dimo se Bogu mnogo vi\u0161e zahvaljivati. Bog Otac od kri\u017ea nije oslobodio ni svoga Sina Jedinca, pa ne\u0107e ni nas, mo\u017ee nam ga samo olak\u0161ati. Isus nas nije do\u0161ao osloboditi kri\u017ea, ve\u0107 pokazati kako ga po Njegovu primjeru, kroza \u017eivot trebamo nositi. Nau\u010dimo se iz Bo\u017ejih ruku primati i prihva\u0107ati, svako dobro i ono manje dobro. Prihva\u0107eni kri\u017e zna postati blagoslov s obilnim rodom, a onaj koji se odbacuje, zna nas pritijesniti i satrti. Ponesemo li sami taj kri\u017e, te\u0161ko \u0107emo izdr\u017eati na \u017eivotnom putu. Znajmo drugima pomagati i prihvatiti Bo\u017eju pomo\u0107 i dobrih ljudi. Ne gubimo \u017eivotnu nadu ni kada nam je najte\u017ee, jer ako nada umre \u0161to nam jo\u0161 na koncu preostaje?<\/p>\n

\u0160to biste na kraju svega ovoga poru\u010dili \u010ditateljima?<\/strong><\/p>\n

Evan\u0111elisti su nam u pisanom obliku prenijeli, tri doga\u0111aja uskri\u0161enja od mrtvih: sina jedinca udovice iz Naina, Jairove k\u0107eri i Lazarovo uskri\u0161enje. Uskri\u0161enja i uzdignu\u0107a jednako se doga\u0111aju i u na\u0161e vrijeme. Nisu zapisana u Evan\u0111eljima, ali su nam dragocjena iskustva i svjedo\u010danstva o Bo\u017ejoj veli\u010dini. I moj primjer ozdravljenja, o\u010dit je u potvrdi ove istinite tvrdnje. Preko ovoga svjedo\u010danstva osvjedo\u010dimo se o Bo\u017eju veli\u010dinu, iako su me neki odvra\u0107ali da ne iznosim ovo u javnost, rije\u010dima da je bolje o svemu \u0161utjeti. Da je bilo po ljudsku i kako se predvi\u0111alo, sigurno bih ve\u0107 odavno bio u grobu. Gospodin me ponovno podigao na noge.<\/p>\n

Ako Bog mo\u017ee o\u017eivjeti i podignuti mrtvaca iz groba ili te\u0161koga bolesnika iz postelje, zar ne\u0107e uvijek biti s nama kad nam je te\u0161ko, kad ne mo\u017eemo nositi svoje \u017eivotne kri\u017eeve, kad smo pritisnuti razli\u010ditim sumnjama i teretima? Imajmo vjere i povjerenja u Isusa Uskrsloga, koji daje \u017eivot, ponovno ga vra\u0107a i uzdr\u017eava. Nemojmo padati u samosa\u017ealjenje i o\u010daj \u0161to \u010desto vodi k samoubojstvu, ve\u0107 radije budimo ljudi nade koji zra\u010de optimizmom. Ako nam je ne\u0161to oduzeto, Bog nam u drugomu dodaje za \u0161to ga nikada nismo molili niti tra\u017eili, a za na\u0161e je dobro.<\/p>\n

Uskrsnu\u0107e nije bilo jednom u povijesti pa ishlapilo, ve\u0107 se jednako doga\u0111a i danas me\u0111u nama. Svatko od nas nemo\u0107no stoji, pred svojim otvorenim grobovima. Jednima je to grob prerano izgubljena roditelja ili djeteta, a jo\u0161 su te\u017ei grobovi na\u0161ih \u017eivotnih proma\u0161aja i neuspjeha, jer se \u010de\u0161\u0107e s njima susre\u0107emo. U ku\u0161njama nismo sami, jer je i s\u00e2m Gospodin preko muke i trpljenja, u\u0161ao u slavu uskrsnu\u0107a. Nakon Kristova uskrsnu\u0107a, svaki je grob postao kolijevka novoga \u017eivota, a groblja tek spavali\u0161ta u kojima mrtva tjelesa, poput zrnja u zemlji i\u0161\u010dekuju prolje\u0107e uskrsnu\u0107a. Neka nas slavljenje uskrsnoga otajstva, u\u010dini radosnim navjestiteljima Bo\u017ejega spasenja i Kraljevstva.<\/div>\n

Razgovarao: Francisko Pavljuk<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"mate_tadic\"\u017divotna pri\u010da fra Mate Tadi\u0107a, franjevca \u017eupnog vikara u Tomislavgradu, rodom iz sela Kolo u \u017eupi sv. Mihovila Arkan\u0111ela – Duvno, vezana je za redovni\u0161tvo i te\u0161ku bolest koja ga je shrvala, a protiv koje se on ve\u0107 sedam godina bori<\/div>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":7834,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-7835","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7835","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7835"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7835\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7834"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7835"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7835"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7835"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}