{"id":8147,"date":"2010-12-24T19:19:03","date_gmt":"2010-12-24T18:19:03","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2010\/12\/24\/bozicna-prica\/"},"modified":"2010-12-24T19:19:03","modified_gmt":"2010-12-24T18:19:03","slug":"bozicna-prica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/bozicna-prica\/","title":{"rendered":"Bo\u017ei\u0107na pri\u010da: Bo\u017ee, dobro ti ovi Badnjaci \u017eure"},"content":{"rendered":"
\"baka_mara\"Opet Badnjak. Bo\u017ee, kako to vrijeme prolazi. I svi ti Badnjaci kojih se sje\u0107a. Oti\u0161li su, projurili, nestali. Nekih se sje\u0107a bolje, a neki kao da nisu ni bili. A, morali su biti. I u svima je bila i ona. Sa svim onim \u0161to je tih Badnjaka \u010dinilo njezin \u017eivot. Najljep\u0161i su bili oni dok su roditelji bili \u017eivi, a jo\u0161 ljep\u0161i oni u kojima su jo\u0161 do ognji\u0161ta , a poslije uz dobri i topli \u201efijaker”, sjedili i sve pomno promatrali djed i baka, a poslije samo baka. Bili su lijepi i oni kad je zavoljela svoga momka. Badnjake bi i sve zornice tra\u017eili jedno drugo. Sve je ostalo bilo toliko nebitno. Sva\u0161ta joj se doga\u0111alo tih nekoliko Badnjaka. Najljep\u0161e je bilo kad se onog zadnjeg, u kojem je jo\u0161 bila kod svojih, djevojkom, ujutro na Badnjak vratila iz \u0161tale. Majka je \u010dekala da donese mlijeko, a ona do\u0161la bez njega. Dite, zaboga, di je mliko?! Mliko?! U kablu! Zna se di stoji mliko!
Zna se, da\u0161ta ve\u0107 zna, a kabli\u0107, di ti je on?!
Uh…<\/p>\n

Otr\u010dala je brzo iz ku\u0107e. Ostao na zidu na snijegu. Tu su razgovarali ranom zorom na Badnjak. Pogledi se njihovi svezali mrtvouzice. Kao da se nikada ne\u0107e rastaviti. Ivan je gledao u njene plave krasne o\u010di, Mara u njegove sme\u0111e, ozbiljne, pune neke radosti i slutnje. Mare, mene su pozvali u rat!<\/p>\n

\u010cula san!
Ko zna o\u0107u li vi\u0161e imat Badnjaka?!
Ko \u0107e ti i ukras, bolan?! Da\u0161ta \u0107e\u0161 veg imat! I Tebe, ko zna, o\u0107u li Te vi\u0161e imat?!<\/p>\n

O\u0107e\u0161, to san Ti rekla i zakleta se pro\u0161log prolje\u0107a pod na\u0161om lipom. Mene su jamile sumlje… Bogu se pridaj, bit \u0107e Badnjaka!<\/p>\n

Odlo\u017ei kabli\u0107 na zid. Pod njim se po\u010de snijeg malo kao topit. Zagrabi rukom snijega i baci u kosu svome Ivanu. To ga tr\u017enu iz dubokih i crnih slutnji. I on zagrabi snijega i baci u Marine pletenice. Opet su se gledali. Stavi svoje ruke na njezina ramena, i ona svoje na njegova. Bilo je tako tiho te Badnje zore. Doleti jedna trtkova punica tiho, i pade na zid. Nogice joj upadaju u snijeg. Gleda ih. Sve miruje i divi se trenutku. Njihova se lica po\u010de\u0161e pribli\u017eavati jedno drugom. O\u010di su svojim pogledima prolazili jedan kroz drugi. Stapali se. I, Mara odjednom, Nema toga do vin\u010danja. To je barem jasno. Jasno … jasno … pa jasno, znam, ta nisam manit. Zbogom Mare! Zbogom Ivane! Ruke se pusti\u0161e, i on je prstima pomilova po lijepom, dragom licu. Okrenu se i ode. Ode i ona, a kabli\u0107 ostade na zidu. I mala promrznuta pti\u010dica. Stoji baka Mara pred ku\u0107om na Badnjak. Mnoge godine poslije. Opet doleti jedna trtkova punica pod naslon njihove ku\u0107e i stade na drveni stol. Svojom je pametnom glavicom gledala baku Maru. Bo\u017ee, kad \u0107e moj Marijan s dicom? Nekad bi do\u0161li i uo\u010di Badnjaka. Nu, sve je to bilo te\u017ee. Mnogo posla i puno toga za u\u010dinit. Dobro je da ikako do\u0111e. Ma, govore oni meni da si\u0111em k njima. Ma, ko bi to. I kakav bi mi Badnjak bio brez moje ku\u0107e…<\/p>\n

Na zidu koji vodi \u0161tali opet je sinjeg. Ono je mjesto opet tamo gdje je bilo. Niko \u017eiv ne zna za njega osim nje, njenog Ivana i dragog Boga.<\/p>\n

I trtkove punice… Ote joj se naglas.<\/p>\n

Bo\u017ee moj, po\u010dela sam sama sa sobom razgovarat. Nije to, Mare moja, dobar znak.
Saberi se, Gospu pozdravi,vatru odlo\u017ei.<\/p>\n

Vrati se u ku\u0107u. Po\u010de odgarati vatru u pe\u0107i. Brzo se o\u010du dragi \u0161um topline iz pe\u0107i. Mara nastavi vodu u loncu, sjede do pe\u0107i i rasplete svoje pletenice. Taman je bila na pola, kad se o\u010du automobil.<\/p>\n

Dobro su poranili, Bo\u017ee moj. Jo\u0161 se ni\u0161an ni opremila. Kud \u0107u vaka prid nji…<\/p>\n

Nije ona ni ustala a vrata se \u0161irom otvori\u0161e. Uleti njezina unuka Katarina, eto za njom Ivana, on je stariji, a za njima njezin sin Nikola, Hvaljen Isus i Marija. Na dobro ti, draga Bako, do\u0161ao Badnji dan!<\/p>\n

I s tobom Bog da zajedno, \u010dedo Bakino! Kate moja, a nu moga Ivana, suze Didove! O, hvala ti moj Nikola da si se matere svoje sitija.<\/p>\n

Bako, jo\u0161 bi mi ranije, ali smo didu svratili, po\u010de Katarina, nastavi Ivan.<\/p>\n

Snijeg s groba o\u010distili. Nismo samo s kri\u017ea, tako ga je lijepo ukrasio, p\u0161enicu mu stavili i u njoj tri svije\u0107e zapalili…<\/p><\/div>\n

… crvenu, bilu i plavu, opet \u0107e Katarina, a onda otac zavr\u0161i,… kako dragi Bog zapovida. I izmolili za njega, i \u010destitali mu Badnji dan i rekli da odo\u0161mo njegovoj Mari. A, mama, \u0161to je s kavom… Evo, evo, samo \u0161to nisan, zatekli ste me, ni pletenica nisan… po\u010de baka rupcem skrivati svoje sijede raspletene kose. Katarina se prima\u010de svojoj baki, te nastavi spli\u0107ati pletenice. \u010cinila je to spretno.<\/p>\n

Vas se dvije sre\u0111ujte, a ja \u0107emo i Ivan zgotovit kavu.<\/p>\n

Ko \u0107e od baleka, Bo\u017ee mi prosti, da to mu\u0161ko radi, \u0161to bi mi reka moj Ivan… Ma, bako, nema Ti vi\u0161e baleka. Sad su \u017eenske mu\u0161ki, a mu\u0161ki \u017eenske… \u0160ta govori\u0161, moj Ivane, tu\u017eni ti smo do svog Boga… Aje, aje mama, ta koliko je puta Tebi tvoj Ivan ispeka kavu…<\/p>\n

Nikola moj, samo kad ni\u0161an mogla, kad me gripa jami… a je i vako ponekad kad bi nas dvoje o svem \u0161to smo pro\u017eivili pri\u010dali. A, koje je peka svakog Badnjeg jutra …<\/p>\n

Vidi Ti njega staje upamtija… Ma, to ti je duga pri\u010da<\/p>\n

I uvijek ste neko mlijeko spominjali…<\/p>\n

Katarina plete pletenice. \u010cini to s velikom ljubavlju. Gleda svoju baku. Ona ima plave o\u010di. Njeno je lice tako lijepo. Kao da krije sve \u0161to bi ga u\u010dinilo starim, naboranim, tu\u017enim, razo\u010daranim. A ko\u017ea je tako mila, topla, kao da pri\u010da te sve pri\u010de Badnjaka koje je pro\u017eivjela. Katarina miluje svojim pogledom bakine drage obraze, njen dugi vrat. Bo\u017ee, pomi\u0161lja u sebi, kako je bila krasna. Izvija se sam prema ogledalu i gleda svoje lice kraj bakina. One dobro sli\u010de. Obje imaju nagla\u0161ene jagodi\u010dne kosti \u0161to obraze \u010dine nasmijanim, vedrim, i obje imaju tako dugi vrat. \u010cista aristokracija! Ote se Katarini dok je zavr\u0161avala pletenice. \u0160ta to, k\u0107erce veli\u0161… A, ni\u0161ta, ni\u0161ta bako. Ti si tako lijepa. A, o\u0107e\u0161 mi nastavit ono s djedom, kako je oti\u0161ao u rat?! O\u0107u, k\u0107eri. Oti\u0161ao je na Badnjak, a vratio se na Badnjak. I opet smo se susreli na istom mjestu.<\/p>\n

Kod onoga zida \u0161to ide prema \u0161tali?!<\/p>\n

Da, ba\u0161 tu. Opet sam kabli\u0107 odlo\u017eila na zid, opet je k meni doletjela trtkova punica, opet sam bila tu\u017ena. Kad odjednom \u010dujem iz na\u0161e ograde iz hrasta njegov glas: \u201eMare, nemoj mliko zaboravit!” Znala sam da je on. Svi ga priplakali. Vi\u0161e se od pola momaka iz rata nije vratilo. Selo u crnu. I, eto ti njeg \u010deteresisedme. Moje sri\u0107e.<\/p>\n

I onda?!<\/p>\n

Vin\u010dali se i ra\u0111ali dicu. Bogu se molili, Badnjake, Bo\u017ei\u0107e i Uskrse slavili. Dica odrastala i odlazila, a najbli\u017ei nam osta Tvoj \u0107a\u0107a i dobra moja nevista. I onda se rodi na\u0161 unuk. Svi smo znali: Ivan mu je ime. I onda moja Katarina.<\/p>\n

A, \u0161to meni nisu dali ime Mara.<\/p>\n

Ko bi od baleka. Did je govorio: Dosta jedna na vamiliju! I puna kapa, dodao bi, i milo me pogledao.<\/p>\n

Kava je bila gotova. Svojim je mirisom za\u010dinila Badnje jutro u bakinoj ku\u0107i. Bo\u017ee miline. Otac je gledao svoju majku i svoju k\u0107er. Bio je ponosan. Pogleda svoga Ivana. I on njega. Znao je Ivan kako mu pogledom govori. Ba\u0161 me na \u0107a\u0107u podsjeti\u0161. A, tata, baka je presko\u010dila ono s jarebicama kamenjarkama tog Badnjaka tisu\u0107u devet stotina \u010detrdeset i sedme.<\/p>\n

Ma, nisam, Ivane, samo mi to uvik natra suze. Ma, daj, bako, ispri\u010daj to, ubaci se Katarina. K\u0107eri moja, ja sam svog Ivana ve\u0107 pri\u017ealila. I svi. I, tog Badnjaka, idem ja zorom u \u0161talu. Snig, dubok. Hladno. Prid menom ide jedna jarebica. I sve se na me okre\u0107e. A, lipa, Bo\u017ee moj. I ba\u0161 jedra. Ima crvene nau\u0161nice. Ne\u0161to kao da mi govori. A pod nadstre\u0161nicom prid \u0161talom jo\u0161 jarebica deset. Jedva sam ji izbrojila. Sve iste, ko jaje jajetu. I ova jedanaesta. One su uvik nepar. I, ko da mi ne daju u \u0161talu. Ja da otvorim vrata, a one po\u010dnu ne\u0161to glagoljat. Ja stanem i gledam ji. I sve one mene. Ma, \u010dini mi se sve bi ji i danas pripoznala. I tako. Stalno ne\u0161to romone. Meni Ivan opet na pamet. I, odjednom kao da \u010dujem te jarebice kako u koru govore: Eto Ivana. Eto Ivana. Eto Ivana. Ja stisnem o\u010di, pa ji slu\u0161am, a ono ko da zbor djece ponavlja: Eto Ivana! Eto Ivana! Eto Ivana. I sve br\u017ee i br\u017ee. I odjednom odlete u nebo. Uz glasan povik: Iva-aaaneeee! Ja se prekrstim, po\u010dnen Gospu pozdravlja! Pomuzen kravu. Po\u0111em s kabli\u0107en…<\/p>\n

I, onda zastane\u0161 opet na istom mjestu kod zida \u0161to vodi \u0161tali…nastavi Kata <\/p>\n

Odlo\u017eim kabli\u0107… ubaci se Ivan, A, uto o\u010dujem glas …
Kata \u0107e…<\/p>\n

Mare, nemoj mliko zaboravit!
Svi \u0107e u glas!<\/p>\n

I, gromko se nasmija\u0161e. Baki su tekle suze niz lice. Gledala ih je jedno po jedno. A misao je tekla njenom du\u0161om, ona prva \u0161to je obuze ovoga Badnjeg jutra: Bo\u017ee, dobro ti ovi Badnjaci \u017eure. Bako, nemoj biti tu\u017ena! obrisa joj Kata suzu s obraza.
Nisam, k\u0107eri, ja se samo sirila svoga Ivana, pa mi ne\u0161to toplo oko srca!<\/div>\n

<\/p>\n

fra Ante Mari\u0107 | Ve\u010dernji list<\/strong>
<\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"baka_mara\"Opet Badnjak. Bo\u017ee, kako to vrijeme prolazi. I svi ti Badnjaci kojih se sje\u0107a. Oti\u0161li su, projurili, nestali. Nekih se sje\u0107a bolje, a neki kao da nisu ni bili. A, morali su biti. I u svima je bila i ona. Sa svim onim \u0161to je tih Badnjaka \u010dinilo njezin \u017eivot. Najljep\u0161i su bili oni dok su roditelji bili \u017eivi, a jo\u0161 ljep\u0161i oni u kojima su jo\u0161 do ognji\u0161ta <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":8146,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-8147","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8147","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8147"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8147\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8146"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8147"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8147"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8147"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}