Gledaju\u0107i TV i ljude kako odgovaraju na pitanje \u201eKakva je bila protekla, 2010. godina?\u201c, zaklju\u010dio sam da bi skoro svi najradije da je zaborave, kao sliku zga\u017eene ma\u010dke pored ceste. I ne samo to, o\u010dekivanja ve\u0107ine, skoro svih, jesu da \u0107e idu\u0107a biti jo\u0161 gora. Predvi\u0111anje nema smisla, poga\u0111anje da \u2013 to i nije predvi\u0111anje. Naime, svaki trenutak odlu\u010duje o sljede\u0107em. Proricanje je, dakle, nemogu\u0107e. Osim… Osim ako ne poznajemo neke fakte. Neukro\u0107en konj, lo\u0161e sedlo, nevje\u0161t jaha\u010d, sve to zna\u010di lo\u0161e prolazno vrijeme i slab rezultat. Konj doga\u0111aja u ovoj nesretnoj zemlji nesretnih ljudi, lo\u0161e je osedlan i slabo hranjen, od njega se o\u010dekuje da tr\u010di do kraja utrke, kroz otvoreni europski rektum do punog \u017eeluca austrijske \u0161tajerske kobile. Paradoks bezna\u0111a nastaje onda kad se nada ispuni i ostanemo bez te iste nade. Ukinute su vize za bh. gra\u0111ane, mogu putovati po Europi, skoro svugdje. Nije da mogu samo u zemlje u kojima ima beduina, mogu sad i tamo gdje ih nema. Zapravo, ima beduina, nema kamila. Ima kamila, ali u ZOO-u… Hm, lo\u0161a usporedba. Mogu bh. gra\u0111ani i tamo gdje nema teroristi\u010dkih napada, u Austriju i \u0160vicarsku, gdje beduini dr\u017ee pare pa im se ne isplati tamo remetiti red i mir. Mogu, ali… Ne mogu tamo raditi, ostati ili oti\u0107i kao moja generacija prije rata na more, bez para. Ne mogu doru\u010dkovati poljubac, ru\u010dati morsku vodu i ve\u010derati zagrljaj. Moraju se bh. \u201eeuropski\u201c gra\u0111ani vratiti u roku domu svome, gdje im je i mjesto. Ne smiju raditi i zaraditi, i ne smiju mimo granice ako nemaju 30 do 70 eura za svaki dan koji misle ostati. Dakle, bh. umirovljenik mo\u017ee u \u0160vicarskoj ostati prosje\u010dno tri do \u010detiri dana, ako taj mjesec ni\u0161ta ne pojede, ne popije i ne zapali. Rudar mo\u017ee i pet dana, ako je \u0161ef smjene. Jedino parlamentarci i tajkuni iz BiH s bh. \u010dagama mogu ostati u \u0160vici po mjesec, neki i du\u017ee. Rezultat je, dakle, da su Bosanci i Hercegovci dobili bezvizni re\u017eim kojemu su se toliko nadali, a izgubili su san o bezviznom re\u017eimu. Jer, ruku na srce, jedva da imaju ovi ljudi dovoljno para da pre\u017eive u vlastitim domovima, o putovanju u \u0160vicu i ne misle osim u slu\u010daju kakve nevolje.<\/p>\n Ulasci i odlasci Utrka slijepih \u0161ofera<\/strong><\/p>\n Godina 2010. je bila i godina gorkih spoznaja o demokraciji. Demokracija je vladavina broj\u010dano ja\u010deg. Eto, to je demokracija. Kad ja\u010di istresa ga\u0107e nad slabijim. Kao Amerika nad Irakom. Kao Kina nad Tibetom. U suludom kamionu koji su sastavile tri firme i ostatak svijeta, bez upravlja\u010da i ko\u010dnica, sa zaglavljenim kva\u010dilom i u krivini, s od pohlepe slijepim voza\u010dima navu\u010denim na novac od pozajmica i kredita, izi\u0161li smo iz 2010. Sretna vam nova 2011.!<\/p>\n
Nada umre na kraju<\/strong><\/p>\n
<\/strong>
Sad sanjamo ulazak u EU i u NATO. Ulazak u EU \u0107e poja\u010dati korupciju, kao u Bugarskoj. Krediti i pozajmice \u0107e stizati, kao i njima. Kupovat \u0107e se jednim dijelom socijalni mir, lavovski dio \u0107e \u2013 kao i do sada, prigrabiti politi\u010dari i pojesti administracija (vidi globus svijeta, potra\u017eiti \u201eHrvatska\u201c, negdje u Europi pa ni\u017ee). A zauzvrat \u0107emo izgubiti san u bolju budu\u0107nost i u europski standard \u017eivota. Ulazak u NATO \u0107e nam dati priliku da nas NATO i hrani i brani, imat \u0107emo \u010dast da nas \u0161alju u Afganistane i Irake, mo\u017eda i u poneku Koreju, u tu\u0111a minska polja. Ne zovu magare u svatove da se veseli. A na\u0161a unutarnja trvenja i nerije\u0161eno nacionalno pitanje, naravno, ostavit \u0107e nam za jo\u0161 koji rat. Usput, najavljuju jo\u0161 novih poskupljenja. I da 50.000 otpu\u0161tenih s posla od lani, nije kraj.<\/p>\n![\"gatalo\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/01\/novo_jesen_gatalo.gif\")
Protekla godina, proteklo desetlje\u0107e, protekla krv prije par desetlje\u0107a… Je li vrijedilo? Nije. Pojele su se mladosti, \u017eivoti, voda je odnijela nadanja, a vatra pojela ku\u0107e. Povratka \u201ena svoje\u201c skoro da i nema, jer \u201esvoje\u201c vi\u0161e nije svoje. Prodano je budza\u0161to onda kad ni \u017eivot nije puno vrijedio. Mi smo ostali da se zgledavamo i pitamo \u0161to sad sa sobom i jedni s drugima. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":8216,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-8217","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8217","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8217"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8217\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8216"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8217"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8217"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8217"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}