{"id":8355,"date":"2011-01-13T21:06:31","date_gmt":"2011-01-13T20:06:31","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2011\/01\/13\/in-memoriam-imao-je-dva-imena-a-radio-je-za-cetvoricu\/"},"modified":"2011-01-13T21:06:31","modified_gmt":"2011-01-13T20:06:31","slug":"in-memoriam-imao-je-dva-imena-a-radio-je-za-cetvoricu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/in-memoriam-imao-je-dva-imena-a-radio-je-za-cetvoricu\/","title":{"rendered":"In memoriam: Imao je dva imena, a radio je za \u010detvoricu"},"content":{"rendered":"
Na dana\u0161nji dan prije godinu dana u Sveu\u010dili\u0161noj klini\u010dkoj bolnici u Mostaru umro je prof. Martin Pero Boras. U novom Kr\u0161nom zavi\u010daju objavljen mu je \u017eivotopis iz pera njegova prijatelja prof. Ante Paponje koji dosnosimo u cjelosti:
Zamolba da napi\u0161em kratki \u017eivotopis na\u0161eg pokojnog prijatelja Martina je u meni izazvala pomije\u0161ane osje\u0107aje. Najja\u010di je bio osje\u0107aj tuge zbog gubitka, ne samo dragog prijatelja i dobrog \u010dovjeka, nego i jedne po svemu osebujne osobe, koja nas je svojim postojanjem, \u017eivotom i radom iznimno obogatila i ispunila, te u mnogo\u010demu u\u010dinila boljim ljudima. S druge strane, pojavio se sna\u017ean osje\u0107aj odgovornosti. Stoga sam u pripremi ovog uratka tra\u017eio sve dostupne potrebne izvore.

Duboki kr\u0161\u0107anski i patrijarhalni korijeni<\/strong>
Martin Pero Boras je ro\u0111en \u201eo Jurevu” 23. travnja 1955. na Hardomilju od oca Damjana i majke Jele r. Bevanda, kao deveto i najmla\u0111e dijete u obitelji, a kao sedmi sin. Na njegovu bi se obitelj bez pretjerivanja, moglo primijeniti pravilo sv. Benedikta: ,,0ra et labora!” = \u201eMoli i radi!”. Molilo se u svakoj prigodi, a obvezno ujutro i k ve\u010deri u obiteljskom zajedni\u0161tvu. Otac Damjan je bio \u010dvrsta potpora bra\u0107i franjevcima oko svih crkvenih poslova i potreba u selu, i skoro cijeli svoj \u017eivotni vijek obavljao je slu\u017ebu \u201eprakaratura”.<\/p>\n

Martinova rodna ku\u0107a je bila i svojevrsno stjeci\u0161te dru\u0161tvenog \u017eivota na Hardomilju. Pod odrinom ili uz ognji\u0161te bi se na dugo i \u0161iroko razgovaralo, raspravljalo, \u201epoliti\u010dilo”, a ponajvi\u0161e se na skrovit na\u010din govorilo o doga\u0111ajima s Kri\u017enog puta.

Za\u0161to dva imena?<\/strong>
U na\u0161em kraju bilo je pomalo neuobi\u010dajeno da netko nosi dva imena. Kad se Martin rodio na starom Hardomilju, majka Jela je rekla sinu Marijanu, koji je bio Martinov najstariji brat i tada zreo momak, da ode u \u017eupni ured na Humcu i u mati\u010dni ured u Studencima, da ga upi\u0161e i da mu dadne jedno od imena svoje poginule bra\u0107e, koji su pali kao hrvatski vojnici u Drugom svjetskom ratu, i koji su se zvali Martin i Pero. Me\u0111utim, Marijan je u \u017eupnom uredu na Humcu upisao ime Pero, a u mati\u010dnom uredu u Studencima upisao ime Martin, i o tome nikom ni\u0161ta nije rekao. Kod ku\u0107e o tome nisu ni\u0161ta znali, pa su ga svi zvali Pero. Tek kad je trebalo po\u0107i u \u0161kolu saznalo se daje njegovo \u201eslu\u017ebeno ” ime Martin, a ne Pero.<\/p>\n

\"peca1\"<\/p>\n

Ve\u0107 od malih nogu je rado i\u0161ao na misu i veoma lijepo pjevao. Osnovnu \u0161kolu, prva \u010detiri razreda je poha\u0111ao na Hardomilju, a zatim je od petog razreda i\u0161ao u Ljubu\u0161ki, gdje je najprije zavr\u0161io osnovnu, a potom i srednju strukovnu \u0161kolu.

Prvi koraci u glazbi<\/strong>
U zavr\u0161nim razredima osnovne \u0161kole je u svom duhu osje\u0107ao \u201estrujanje prave plime glazbenih simfonija”. Me\u0111utim, o tome nikom ni\u0161ta nije govorio. Predmnijevao je da bi lako mogao biti ismijan i shva\u0107en kao \u010dudak i zanesenjak koji je izgubio vezu sa stvarnim \u017eivotom. Upisao se u srednju strukovnu \u0161kolu. Nakon tri godine \u0161kolovanja stekao diplomu automehani\u010dara.<\/p>\n

Jo\u0161 prilikom poha\u0111anja srednje \u0161kole i u vremenu nakon njezina svr\u0161etka, Martin je shvatio daje glazba njegov \u017eivot, i odlu\u010dio joj se potpuno posvetiti. Svakodnevno je intenzivno vje\u017ebao sviranje na gitari, koju mu je ostavio njegov stariji brat Boro.

Za\u010detnik glazbene \u201erevolucije”<\/strong>
Na Martinovo duhovno i umjetni\u010dko opredjeljivanje i usmjeravanje presudno je utjecalo poznanstvo i dugogodi\u0161nje prijateljstvo s njegovim \u0161kolskim kolegom i susjedom Rajkom Bubalom. Njih dvojica su ve\u0107 koncem 1970. godine otvorilia disko-klub u domu na Hardomilju. Staro Hardomilje nije imalo elektri\u010dne energije, pa su nabavili gramofon na baterije. Za osvjetljavanje diska su upotrebljavali obi\u010dne lampe na \u201epetrulje”, a njihove staklene cilindre umatali u crveni \u201esvatovski papir”. Plo\u010de su uglavnom nabavljali u Metkovi\u0107u, a dio plo\u010da im je iz Njema\u010dke donosio Mirko Bubalo.<\/p>\n

\"peca2\"
Malo potom, Martin i Rajko su se odlu\u010dili ozbiljno posvetiti glazbi, te nabaviti moderne glazbene instrumente. Sami nisu imali novca. Ali neki njihovi susjedi su dali novac, a neki po nekoliko konaca suhog duhana. Jedan od Martinove starije bra\u0107e, Ivan (\u201e\u0110ovo”) je besplatno iskri\u017eao sav dobiveni duhan, dok su Martin i Rajko osobno nosili duhan na le\u0111ima i prodavali ga oko Jezera i Ba\u0107ine u susjednoj Dalmaciji. Kad su namakli dovoljno novca odlu\u010dili su kupiti instrumente.<\/p>\n

Martin je ve\u0107 imao gitaru, bubnjeve su kupili u Metkovi\u0107u, dok su poja\u010dalo naru\u010dili pouze\u0107em iz Slovenije. Stru\u010dne knjige za gitaru i bubnjeve su naru\u010dili u Zagrebu. Jedan dio te literature bio na stranim jezicima, pa su zamolili nekog od franjevaca iz samostana sv. Ante na Humcu da ih prevedu. Nakon toga su nastavili vje\u017ebati pod Bubalovim \u201esolarom” na brdu. Osnovali prvu pop-rock grupu ,,Bea hardy”. Najprije su svirali lagane ritmove na svadbama. Zatim su nastavili kod Bagi\u0107a u staroj \u0161koli na Teskeri. Priklju\u010dio im se susjed i vr\u0161njak Vice Rup\u010di\u0107, pa je grupa dobila i novo ime – \u201e Tanks”. Posje\u0107enost je bila jako dobra.<\/p>\n

Koncem 1974. Rajko je oti\u0161ao na studij u Zagreb. Uskoro su Martin i Rajko izabrali odre\u0111eni repertoar pjesama koje su odlu\u010dili dobro uvje\u017ebati. Rajko u Zagrebu, Martin na Hardomilju. Rajku se u Zagrebu pridru\u017eio i \u017deljko Herceg. Povremeno bi se sva trojica sastajala na Hardomilju. Godine 1976. su Martin, Rajko i \u017deljko osnovali grupu pod imenom \u201eNova vrata”. U to vrijeme i Mirko Prskalo je ponekad nastupao s njima po cijeloj Hercegovini, ali i u susjednom dijelu Dalmacije. Znali su se doga\u0111ati i vi\u0161esatni nastupi bez stanke, kakav je bio i jedan u Me\u0111ugorju.<\/p>\n

\"peca3\"
Te godine su odlu\u010dili svirati na blagdan sv. Ante na Humcu, pa su izvjesili i svoje plakate. Me\u0111utim, ta njihova nakana nije bila po volji tada\u0161njim komunisti\u010dkim vlastima. Komandir milicije (neki Boban) je osobno do\u0161ao u ku\u0107u Rajka Bubala, o\u0161tro mu narediv\u0161i, pod prijetnjom pritvaranja, da skine plakate i otka\u017ee \u201esvirku”, jer da se ne \u0107e uveli\u010da-vati sv. Ante dok je on komandir milicije. Odlu\u010dili su te ve\u010deri svirati u Me\u0111ugorju, gdje se sleglo mno\u0161tvo naroda, a najvi\u0161e iz Ljubu\u0161kog. U tom razdoblju veliku im je potporu davao i susjed s Hardomilja – Radojko Grbavac, koji im je svojim kamionom stalno prevozio instrumente.<\/p>\n

Ubrzo je i ovoj suradnji uslijedio kraj: Rajka su sve vi\u0161e sapinjale obveze u Zagrebu, dok je Martin po\u010deo razmi\u0161ljati o odlasku na glazbenu akademiju.

Odlazak na Glazbenu akademiju<\/strong>
Koncem godine 1977. Martin je \u010dvrsto odlu\u010dio poha\u0111ati glazbenu akademiju, a u tome je imao i \u010dvrstu potporu svojih prijatelja s kojima se dru\u017eio jo\u0161 u srednjoj \u0161koli, a prije svih od Zdenka Milasa. Me\u0111utim, u Splitu ga nisu htjeli primiti bez polaganja prijemnog ispita. Budu\u0107i da u tom trenutku nije bio spreman za prijemni, s Akademije su mu pred\u00aclo\u017eili da se ode godinu dana pripremati na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu. Martin je oti\u0161ao na Institut u Zagreb i tu je s velikim \u017earom godinu dana poha\u0111ao klavir. Slijede\u0107e 1979. godine je polo\u017eio prijemni ispit i upisao se kao redoviti student na Glazbenoj akademiji u Splitu, te po\u010deo studirati. Bio svjestan daje u zaostatku za svojim kolegama, koji su uglavnom do\u0161li na studij nakon srednjih glazbenih \u0161kola. Martin je taj svoj zaostatak nadoknadio br\u017ee nego \u0161to se i sam nadao. Napornim i te\u0161kim radom, koji je bio njemu svojstven, je svoje kolege u mnogo-\u010demu i pretekao. Na koncu je iz klavira dobio najvi\u0161u ocjenu i osobnu \u010destitku svog profesora, koji takve \u010destitke nije ba\u0161 \u010desto uobi\u010davao dijeliti. Tijekom studija je stvorio brojna prijateljstva. Ponajprije s kolegama sa studija, s dana\u0161njim poznatim hrvatskim glazbenikom Tedijem Spalatom, a ponajvi\u0161e sa skladateljem i aran\u017eerom Jeremijom (Remi) Kazinottijem. \u010cvrsto prijateljstvo je stvorio i sa svojim profesorom Nikolom Bublom koji je bio i vi\u0161egodi\u0161nji dekan Glazbene, danas Umjetni\u010dke akademije Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu. Prijateljevao je i s knji\u017eevnikom Matkom Raosom, sa svojom gazdaricom, osobom kod koje je tijekom studija stanovao, starijom gospo\u0111om Verom Vu\u010demilovi\u0107, koja mu je tijekom cijelog studija davala iznimnu ljudsku pa i materijalnu potporu.

Osnivanje grupe \u201eDar”<\/strong>
Iako je imao i previ\u0161e posla i obveza na studiju, silna energija i nemirna narav \u0107e \u201enatjerati” Martina da se upusti u osnivanje grupe \u201eDar”. Grupu je osnovao sa svojim starim prijateljima, a to su bili: Zdenko Milas, Mirko Prskalo, Antan Mad\u017ear i Jure (Juka) Vranje\u0161. Kasnije je Antana Mad\u017eara zamijenio sada ve\u0107 pokojni Jozo Mili\u0107evi\u0107-Galini s Lipna. Prije prvog javnog nastupa vje\u017ebali su skoro godinu dana u Domu sv. Ante na Humcu. Prvi put su nastupili na \u201esajmu” u Vitini 1982. u tjednu prije Sv. Ante. Idu\u0107ih deset godina svirali su po mnogim mjestima, najvi\u0161e u \u010citluku, Ljubu\u0161kom, Posu\u0161ju, Po\u010ditelju, \u201eMogorjelu” u \u010capljini, i na skoro svim zna\u010dajnijim javnim, pa i privatnim manifestacijama i festivalima. Nastupali su i u inozemstvu, a jedan od zna\u010dajnijih nastupa je bio onaj u Kamp Linfortu kod Diisseldorfa u Njema\u010dkoj. Osobno mogu posvjedo\u010diti da su njihovi nastupi redovito bili jako posje\u0107eni, i da su bili istinski glazbeni ugo\u0111aji.<\/p>\n

Martin je 1986. godine diplomirao na Akademiji s odli\u010dnim uspjehom. Iste godine se o\u017eenio svojom susjedom Ru\u017eom Rup\u010di\u0107 Antinom, s kojom danas ima \u010detvero djece: Antuna, Luciju, Barbaru i Marijanu. Te godine se zaposlio kao profesor glazbenog odgoja u Gimnaziji u \u010citluku, gdje je ostao raditi do konca svog \u017eivota.

Rat je sve raspr\u0161io<\/strong>
Rat je buknuo na na\u0161im prostorima 1991.\/92. godine te promijenio nas, kao i sve oko nas. Te neodoljive promjene zahvatile su i Martinov \u017eivot. Martin je, kao istinski hrvatski domoljub, \u010dasno odu\u017eio dug Domovini i svome narodu, redovito odlaze\u0107i na \u201eprvu crtu” boji\u0161nice od samog po\u010detka pa do okon\u010danja rata. Po\u010detak rata je za posljedicu imao prestanak djelovanja grupe \u201eDar”. Instrumente i opremu su sklonili u podrum ku\u0107e Zdenka Milasa, gdje se i sada nalaze…<\/p>\n

Ni sve neda\u0107e koje je rat sa sobom nosio nisu uspjele zagu\u0161iti Martinov stvarala\u010dki duh i \u017earku \u017eelju za stvaranjem. Upravo u jeku rata napravio je dva svoja veoma vrijedna glazbena uratka: snimio je dva CD-a pod naslovima: \u201eSvrati se Bo\u017ee ve\u010deras u moj rov” i \u201eJednog sina za Hrvatsku rodi”. Na njima je snimio niz izvanredno lijepih i glazbeno vrijednih duhovnih i domoljubnih pjesama. Aran\u017eerski posao mu je odradio njegov prijatelj Remi Kazinotti.<\/p>\n

Po svr\u0161etku rata Martin se vratio na svoj stari posao profesora u Gimnaziji na \u010citluku, ali je uz to po\u010deo raditi i u Gimnaziji u Ljubu\u0161kom. Ubrzo je dovr\u0161io svoju novu obiteljsku ku\u0107u, u koju je preselio s obitelji.

Pomak prema duhovnoj glazbi<\/strong>
Kao produhovljen \u010dovjek i uzoran vjernik, Martin je uvijek pokazivao izrazitu sklonost prema svemu kr\u0161\u0107anskom, a naro\u010dito prema kr\u0161\u0107anskoj duhovnosti, o \u010demu je veoma rado volio razgovarati, poku\u0161avaju\u0107i proniknuti \u0161to vi\u0161e u njezinu dubinu. Ta \u010dinjenica je bitno odredila njegov \u017eivotni put. Jo\u0161 od rane mladosti Martin je svirao i pjevao tijekom slu\u017ebe Bo\u017eje u crkvama. Tijekom 80-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a, zajedno sa Zdenkom Milasom i prijateljima svirao duhovne pjesme na susretima kr\u0161\u0107anske mlade\u017ei koji su se odr\u017eavali na \u0160irokom Brigu svake godine koncem mjeseca srpnja. Novi poticaj je stigao s povratkom iz Zagreba njegovog susjeda Mile Bubala 1989. g., od kada je zapo\u010delo njihovo intenzivno dru\u017eenje. Mile je ve\u0107 imao ne\u0161to glazbenog iskustva sviraju\u0107i na misama u Zagrebu. Poticaj da se jo\u0161 vi\u0161e pribli\u017ei duhovnoj glazbi do\u0107i \u0107e od tada\u0161njeg me\u0161tra novaka u samostanu sv. Ante na Humcu, fra Mate Dragi\u0107evi\u0107a, koji je zamolio Martina da pou\u010dava franjeva\u010dke novake te da on i Mile zajedni\u010dki sviraju u novicijatu, \u0161to su oni i prihvatili.<\/p>\n

Uskoro je uslijedio novi iskorak s po\u010detkom Me\u0111unarodnog molitvenog festivala mladih u Me\u0111ugorju 1992. Po nagovoru dr. fra Slavka Barbari\u0107a Martin i Mile su pristali da glazbeno prate festival, pri \u010demu im se pridru\u017eio i jedan Irac. Kad je svr\u0161io festival, prema kazivanju Mile Bubala, odmah sutradan su se uputili na prvu crtu boji\u0161nice, na Drenovac.<\/p>\n

\"peca4\"<\/p>\n

Po svr\u0161etku rata kad je Festival mladih u Me\u0111ugorju sna\u017eno krenuo naprijed i po broju sudionika i po sadr\u017eaju, Martin je bio zadu\u017een za glazbeni dio programa, kreiraju\u0107i sa suradnicima glazbeni repertoar, kao i ravnaju\u0107i glavnim zborom i orkestrom sve do svoje smrti.<\/p>\n

Martin je uvje\u017ebavao u sviranju i pjevanju djecu i mlade\u017e u selima huma\u010dke \u017eupe, a najdulje na Zviri\u0107ima. Osim toga stvarao je i vodio glazbene sastave Franjeva\u010dke mlade\u017ei (FRAME) u Ljubu\u0161kom i na Humcu, u Vitini i Klobuku, u Me\u0111ugorju, na \u010citluku, \u010cerinu i Ko\u010derinu te sudjelovao u prire\u0111ivanju me\u0111u\u017eupnih frama\u0161kih susreta.<\/p>\n

U crkvi sv. Stjepana na Hardomilju je svirao na koru svoju posljednju misu na Bo\u017ei\u0107 2009. Nakon toga vi\u0161e nije napu\u0161tao postelju. Kad smo tjedan po Novoj godini zajedno s Martinom stigli u bolnicu, nitko nije ni pomislio da se radi o najgorem… Samo pet dana poslije Martin je preminuo.<\/p>\n

Me\u0111utim, ni u posljednjim \u010dasovima njegova \u017eivota optimizam i duhovitost ga nisu napu\u0161tali. Dva dana prije smrti, kad sam kod njega bio u posjetu zajedno s fra Velimirom Mandi\u0107em i Jurom Rup\u010di\u0107em Milanovim, Martin nas je svojom vedrinom i duhovito\u0161\u0107u do kasno u no\u0107 dr\u017eao u dobrom raspolo\u017eenju…<\/p>\n

Martine-Pero Borasu, dragi prijatelju, hvala ti za sve!<\/p>\n

\"peca5\"<\/p>\n

Ni sve neda\u0107e koje je rat sa sobom nosio nisu zagu\u0161ile Martinov stvarala\u010dki duh. Upravo u jeku ratnih stradanja napravio je dva veoma vrijedna glazbena djela – snimio je dva albuma:
Svrati se Bo\u017ee ve\u010deras u moj rov<\/a> i
Jednog sina za Hrvatsku rodi.<\/a><\/div>\n


<\/strong> <\/p>\n

Mr. sc. Ante Paponja, Kr\u0161ni zavi\u010daj | hardomilje.hr<\/strong>
<\/span><\/div>\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na dana\u0161nji dan prije godinu dana u Sveu\u010dili\u0161noj klini\u010dkoj bolnici u Mostaru umro je prof. Martin Pero Boras. U novom Kr\u0161nom zavi\u010daju objavljen mu je \u017eivotopis iz pera njegova prijatelja prof. Ante Paponje koji dosnosimo u cjelosti:
Zamolba da napi\u0161em kratki \u017eivotopis na\u0161eg pokojnog prijatelja Martina je u meni izazvala pomije\u0161ane osje\u0107aje. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":8349,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-8355","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8355","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8355"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8355\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8349"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8355"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8355"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8355"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}