{"id":8392,"date":"2011-01-17T18:51:26","date_gmt":"2011-01-17T17:51:26","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2011\/01\/17\/zeljana-primorac-rukomet-je-bio-centar-mog-svijeta\/"},"modified":"2011-01-17T18:51:26","modified_gmt":"2011-01-17T17:51:26","slug":"zeljana-primorac-rukomet-je-bio-centar-mog-svijeta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/zeljana-primorac-rukomet-je-bio-centar-mog-svijeta\/","title":{"rendered":"\u017deljana Primorac: Rukomet je bio centar mog svijeta!"},"content":{"rendered":"
\"zeljana_primorac\"U na\u0161em kraju 70-tih i 80-tih, i na sam spomen rije\u010di nogomet, prva asocijacija bila je na bra\u0107u Primorac. Slavko, \u017deljko i Zdravko Primorac bili su majstori te igre i redovito su nastupali (\u010desto i osvajali) na svim turnirima u op\u0107ini Vrgorac, a i \u0161ire\u2026 <\/p>\n

– Pokojni Slavko (Nedjeljko) Primorac, bio je daroviti tehni\u010dar, umjetnik s nogometnom loptom i veliki majstor nogometa. Glasi za jednog od najboljih nogometa\u0161a svih vremena u op\u0107ini Vrgorac. U svoje vrijeme igraju\u0107i veliki nogomet za \u201eJadran\u201c iz Plo\u010da, svojim odli\u010dnim nastupima, privukao je na sebe pozornost stru\u010dnjaka Hajduka iz Splita. Na \u017ealost svih, za Hajduk nikada nije zaigrao. U dogovoru sa obitelji (iako te\u0161ka srca) odbio je Hajduka. Bila\u00a0 su to te\u0161ka vremena, i od nogometa je malo tko mogao \u017eivjeti. Na jo\u0161 ve\u0107u \u017ealost, tog odli\u010dnog sporta\u0161a i jo\u0161 boljeg \u010dovjeka, smrt je prerano odvojila od obitelji, i od okoline koja ga je po\u0161tovala i voljela.<\/p>\n

Krv nije voda\u2026<\/strong><\/p>\n

Na ono \u0161to bi Slavko bio posebno ponosan, to je njegova miljenica \u017deljana, na koju je prenio i svoju ljubav i strast prema sportu.<\/p>\n

\u017deljana je svijetli primjer mladim nara\u0161tajima, kako se uz veliku upornost i odricanje, mo\u017ee uspjeti i iz na\u0161e male sredine. Ostvarila je zavidnu rukometnu karijeru. Godinama je tresla rukometne mre\u017ee u hrvatskim i njema\u010dkim ligama. Pored svega toga uspjela je zadr\u017eati svoju osobnost normalne djevojke. Odr\u017eava kontakte sa starim prijateljima, rodbinom, susjedima\u2026 S ponosom govori o svojim korijenima.<\/p>\n

\u017deljana Primorac ro\u0111ena je 20.10.1979 u Splitu. Roditelji: Pok. Slavko Nediljko Primorac i Anka Primorac (ro\u0111. Bara\u0107). Brat: Ante Primorac. \u201eKa\u0161\u010danka sam i po ocu i po majci\u201c.<\/p>\n

Kako je po\u010delo?<\/strong><\/p>\n

– Rukomet sam po\u010dela igrati ve\u0107 osnovnoj \u0161koli u Vrgorcu, i u prvom dodiru sa rukometnom loptom osjetila da je to ono \u0161to \u017eelim, i \u0161to bih htjela raditi cijeli svoj \u017eivot. Profesor Stankovi\u0107 (\u201eBege\u201c) mi je puno pomogao u u\u010denju prvih rukometnih koraka. I preko ljeta sam trenirala u dvorani u Vrgorcu uz nesebi\u010dnu i dragocjenu pomo\u0107 prof. Stankovi\u0107a. \u017deljela sam odmah puno raditi i napredovati. I dobila sam priliku.<\/p>\n

Uz veliko razumijevanje i podr\u0161ku roditelja, nakon osnovne \u0161kole odlazim u Plo\u010de, gdje poha\u0111am srednju \u0161kolu i igram rukomet u RK Dalmatinka, koja je u to vrijeme igrala u Prvoj Hrvatskoj ligi (1994 g.). Igrala sam u mla\u0111im uzrastima, ali i trenirala sa prvim timom. Nakon godinu dana dobivam priliku zaigrati za prvu ekipu. <\/p>\n

Po zavr\u0161etku srednje \u0161kole (1997 g.) prelazim u RK Makarska. Nakon dvije godine igranja za Makarsku, dobivam priliku igrati za RK Kaltenberg Split (sezona 1998\/99) koja je u to vrijeme igrala u 1. Ligi.<\/p>\n

Odlazak u Njema\u010dku!?<\/strong><\/p>\n

Nakon 3 godine u Splitu dobivam ponudu preko mog managera za nastavak rukometne karijere u Njema\u010dkoj. Ponuda je bila iz 3. Njema\u010dke lige grad Tuttlingen. Ponuda je financijski bila vi\u0161e nego dobra, i iako je bila u pitanju 3. Njema\u010dka liga, nije me trebalo previ\u0161e nagovarati.<\/p>\n

Ipak, po\u010detak je bio jako te\u017eak i bolan. Nije da sam o\u010dekivala \u201emed i mlijeko\u201c, ali\u2026 Na sre\u0107u, uz podr\u0161ku strica Ivana i strine Milke koji \u017eive u Njema\u010dkoj, a koji su bili i moja najve\u0107a podr\u0161ka u tu\u0111ini, snalazim se i kro\u010dim u pravom smjeru, te svom cilju.<\/p>\n

Ipak, nije ti \u017eao zbog odlaska u Njema\u010dku?<\/strong><\/p>\n

Ne, to je bila dobra odluka! U \u201eTV Nendingen\u201c igram sljede\u0107e 4 godine. S vremenom sam se i navikla na na\u010din \u017eivota i bila sve zadovoljnija. Onda je stigla ponuda od \u201eHSG Albstadt\u201c koji igra u 2. Ligi. To je prilika koja se jednostavno ne odbija. Bila je to jako velika prekretnica i u mom \u017eivotu, ne samo \u0161to se ti\u010de rukometa. U Albstadtu igram slijede\u0107e 4 godine.\u00a0 <\/p>\n

Uz rukomet, razvijala si i poslovnu karijeru?<\/strong><\/p>\n

Da, uz ugovor za Albstadta, ponu\u0111en mi je i posao u firmi \u201eAesculap\u201c (B Braun), jednoj od najve\u0107ih firmi medicinskih instrumenata u svijetu, koji vrlo rado prihva\u0107am. Vrlo brzo u firmi dobivam veliku \u0161ansu za napredovanje, i preuzimam grupu u jednom od odjela, te postajem \u0161ef odjela (Grupenleiter). Dobivam i \u0161ansu za daljnje \u0161kolovanje i usavr\u0161avanje. Posao polako prelazi u prvi plan, a rukomet, iako jo\u0161 uvijek velika ljubav, u drugi plan. Sad igram za HSG Fridingen koji se nalazi u blizini Tuttlingena. Igram vise iz zabave.<\/p>\n

Ipak, ne mo\u017ee\u0161 bez rukometa!?<\/strong><\/p>\n

– Jako sam zauzeta poslom, zavr\u0161avam njema\u010dku \u0161kolu (Weiterbildung), specijaliziranu za moj posao i daljnje napredovanje slijedi na poslovnom planu. Prelazak u novi odjel kao i bolja pozicija(rukovode\u0107a).<\/p>\n

Od rukometa trenutno\u00a0 imam pauzu, ali ve\u0107 imam ponudu da budem trenerica u jednom klubu.<\/p>\n

–\u00a0 Na \u017ealost, moj uspon (sa kojim sam vi\u0161e nego zadovoljna) nije do\u010dekao moj tata Slavko, koji je preminuo 2001. godine. Bio je to jako veliki \u0161ok, ne samo za mene nego za cijelu familiju. Poku\u0161ala sam bez obzira na bol i tugu, \u0161ansu u tu\u0111ini na najbolji na\u010din iskoristiti. Danas na kraju rukometne (igra\u010dke) karijere sretna sam zbog sebe, svoje obitelji, posebno svog oca koji je od po\u010detka skupa sa mnom pro\u017eivljavao svaki moj korak, i bio mi najve\u0107a podr\u0161ka.<\/p>\n

Po\u010da\u0161\u0107ena sam \u0161to sam ka\u0161\u010danskih korijena, i \u0161to me u na\u0161em starom zavi\u010daju nisu zaboravili. Radujem se svakom dolasku u Ka\u0161\u010de i veselim napretku na\u0161eg kraja i na\u0161ih ljudi. Drago mi je da postoji ova na\u0161a stranica na internetu. Raduje me i to \u0161to je u osnivanju i na\u0161 zavi\u010dajni klub. Lijepo je to da na\u0161i ljudi imaju kontakt i znaju jedni za druge.
<\/p>\n

ip-talic | kasce.bloger.hr<\/strong><\/span><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"zeljana_primorac\"U na\u0161em kraju 70-tih i 80-tih, i na sam spomen rije\u010di nogomet, prva asocijacija bila je na bra\u0107u Primorac. Slavko, \u017deljko i Zdravko Primorac bili su majstori te igre i redovito su nastupali (\u010desto i osvajali) na svim turnirima u op\u0107ini Vrgorac, a i \u0161ire\u2026 <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":8390,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[20],"tags":[],"class_list":["post-8392","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-sport-sport"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8392","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8392"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8392\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8390"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8392"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8392"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8392"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}