\u201cIspo\u010detka sam s kamenom po\u010deo raditi za potrebe prijatelja, susjeda i rodbine, nekomu je trebalo napraviti kamin ili ne\u0161to drugo, i tako je krenulo\u201d, ka\u017ee Veselko, dodaju\u0107i kako je s ozbiljnim radom krenuo 1980. Nakon otvorenja pogona u Metkovskoj ulici u Ljubu\u0161kom, Veselko je razmi\u0161ljao: \u201cAko samo svoju djecu zaposlim, bit \u0107e dobro.\u201d Posao se razvijao i stjecala su se nova poznanstva, a svi koji su vidjeli rad Veselkovih ruku ostajali su bez teksta. Ka\u017ee kako mu je najdra\u017ee kada momak koji je radio u njega ode u drugoga, koji mu se kasnije zahvaljuje: \u201cMe\u0161tre, svaka ti \u010dast, nau\u010dio si ga poslu.\u201d To je, ka\u017ee, najve\u0107a nagrada za ne\u010diji rad. Budu\u0107i da je Veselko ljubav prema kamenu naslijedio od djeda, i njegova su djeca tu istu ljubav naslijedila od njega. Tako su svi, ka\u017ee nam Veselko, nekako vezani za kamen. Najstarija k\u0107er Katarina zavr\u0161ila je arhitekturu i radi u Zagrebu, druga k\u0107er je zavr\u0161ila studij povijesti i zemljopisa, \u0161to je ponovno, s povijesne strane, vezano za kamen i stare gra\u0111evine. Sin Jakov student je tre\u0107e godine Gra\u0111evinskog fakulteta u Zagrebu, dok je Lucija upisala Likovnu akademiju.<\/p>\n
Vi\u0161eslavova krstionica<\/strong><\/p>\n Najdra\u017ei materijal za rad ka\u017ee da mu je hercegova\u010dki kamen, iako je tvrd i nije podatan za sve uvjete, ali ipak je posebna \u010dar raditi s njim, jer \u0161to je on tvr\u0111i, to je i dugotrajniji. Trideset posto radnog materijala je bra\u010dki kamen, koji je dosta tra\u017een. \u201cUkoliko arhitekta zahtjeva neki poseban kamen, primjerice iz Argentine, kao \u0161to je bilo slu\u010dajeva, njega je potrebno \u010dekati i do godinu i pol dana, ja ga naru\u010dim i onda svi \u010dekamo\u201d, pri\u010da Veselko, vode\u0107i nas kroz svoju radionicu, gdje vrijedne ruke njegovih radnika rade na krstionici koja je namijenjena za crkvu u Kru\u0161evu. Vi\u0161eslavova krstionica, objasnio je Veselko, stajat \u0107e ispred crkve, a i sama onako lijepa, bit \u0107e oboga\u0107ena fontanom. Nije na odmet spomenuti ni podatak kako se Veselkovih ruku rad nalazi \u010dak u dalekoj Kanadi, kada je stjecajem slu\u010dajnih okolnosti do\u0161lo do toga da izradi oltar za jednu crkvu u Torontu. Ka\u017ee kako se uvijek rado sjeti cijele pri\u010de, ali i rada na tom oltaru, \u010diji je pod ura\u0111en od radi\u0161kog kamena, dok su krstionica i oltar ura\u0111eni od bra\u010dkog kamena.<\/p>\n Mala kolonija<\/strong><\/p>\n Oni \u010dime se Veselko posebno ponosi je mala kolonija klesarstva i graditeljstva, koju svake godine poha\u0111a sve ve\u0107i broj osnovno\u0161kolaca, s nadom da se ona organizira vi\u0161e puta u godini. \u201cVolio bih da u\u010ditelji i nastavnici sa svojim u\u010denicima do\u0111u za vrijeme trajanja na\u0161e kolonije kako bi se uvjerili u mogu\u0107nosti rada dje\u010djih ruku, to su mala remek-djela. A ono posebno \u0161to fascinira jest njihova zaokupljenost i \u017eelja za radom, pa mnogi zaborave jesti koliko se unesu u cijelu situaciju\u201d rekao je Mili\u010devi\u0107, dodaju\u0107i kako \u0107e ove godine biti organizirana jedanaesta kolonija koja \u0107e, nada se, okupiti jo\u0161 ve\u0107i broj djece i ostalih posjetitelja.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n![\"veselko_milicevic\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/01\/novo_jesen_veselko_milicevic.gif\")
Veselko Mili\u010devi\u0107 svoju ljubav prema kamenu i njegovoj obradi gaji jo\u0161 od djetinjstva kada je zajedno sa svojim djedom u ruci dr\u017eao \u0161pic i macu, \u0161to su mu bile najdra\u017ee igra\u010dke. Nakon zavr\u0161etka strojarske \u0161kole i gubitka posla u tada\u0161njem \u201cSokolu\u201d, Veselko se obradom kamena po\u010deo baviti profesionalno, te mu je, ka\u017ee, dotada\u0161nji hobi postao <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":8539,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-8540","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8540","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8540"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8540\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8539"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8540"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8540"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8540"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}