– S njima sam se susretao kao suradnik Kongregacije za progla\u0161enje svetaca i na audijenciji. Svi su oni, svaki na svoj na\u010din, velikani, ali mislim da je Pio XII. bio najve\u0107i intelektualac i diplomat. Protiv njega govore, ali on je radio kako je mogao. Bio je u Njema\u010dkoj kad je Hitler do\u0161ao na vlast. \u0160to je mogao?! Na njega su velik utjecaj imali jezuiti jer se oslanjao na njih \u2013 dodao je.<\/p>\n
Fra Bazilije, dugogodi\u0161nji suradnik Kongregacije za progla\u0161enje svetaca, najzaslu\u017eniji je \u0161to je Nikola Taveli\u0107 progla\u0161en svecem. Upravo je fra Bazilije napisao o Taveli\u0107u positio 1961. na osnovi kojeg je 1971. progla\u0161en svecem.<\/div>\n
<\/p>\n
Uvijek sam mislio da \u017eivot prolazi, ali kad sam bio mlad, nisam bio tako uvjeren kao sada. Iako imam dosta godina (30. sije\u010dnja navr\u0161io 93 godine), osje\u0107am se dosta dobro, pa \u010desto ne bih mislio da sam tako star kad mi drugi ne bi kazali.<\/p>\n
Vi ste ro\u0111eni u Drinovcima. Kada se vratite u svoje rodno mjesto, \u0161to Vas najvi\u0161e iznena\u0111uje?<\/strong><\/p>\n Kad pomislim koje mi je najdra\u017ee mjesto na svijetu, uvijek mi se na prvome mjestu pojavi u pameti selo Drinovci i mali zaselak u njemu koji se zove Graovi\u0161\u0107e ili Gravi\u0161\u0107e. Bivao sam u raznim krajevima svijeta i svako novo mjesto uspore\u0111ivao sam s Graovi\u0161\u0107em. Me\u0111utim, i u njemu je danas druk\u010dije nego je bilo u vrijeme moga djetinjstva. Kad vidim danas one koji \u017eive u njemu, gotovo ne raspoznajem njihov na\u010din \u017eivota, pa mi je najdra\u017ee predo\u010diti dane koje sam u njemu kao dijete proveo. U prvom redu dolazi mi na pamet kako bi ljeti nestalo vode, pa je mama morala i\u0107i daleko da je na le\u0111ima u burilu donese. Kad je bilo studeno, grijali smo se sjede\u0107i oko ognji\u0161ta, jer nismo imali pe\u0107i.<\/p>\n Za spavanje nisam imao krevet nego sam no\u0107 provodio le\u017ee\u0107i na sijenu. Ako bih od odijela imao dvije ko\u0161ulje, mislio sam da mi ne treba vi\u0161e. Iako smo bili siroma\u0161ni, bili smo sretni. A kad gledam danas na stanovnike moga mjesta, izgleda mi da imaju sve \u0161to je potrebno za pristojan \u017eivot. Donekle me iznenadi kada se tu\u017ee na svoje siroma\u0161tvo, jer mi uza sve ne izgledaju toliko siroma\u0161ni kao oni koji su ovdje tu \u017eivjeli kad sam bio dijete. Ponajvi\u0161e zbog toga mi izgleda da se u mom selu sve promijenilo osim zraka koji je ostao uvijek onaj isti pa me, kad do\u0111em, razveseli i oja\u010da.<\/p>\n U ono vrijeme malo je bilo onih koji su se \u0161kolovali?<\/strong><\/p>\n Ve\u0107 prije mene, u mojoj obitelji osje\u0107ala se potreba \u0161kole. Moj djed Pilip bio je glavar u selu. Nije znao ni \u010ditati ni pisati. Da bi mogao vr\u0161iti svoju du\u017enost, morao je na konju i\u0107i u Ljubu\u0161ki i od kotarskog predstojnika \u010duti \u0161to treba narodu u selu priop\u0107iti kad se u nedjelju sastanu pred pu\u010dku misu. Stoga je odlu\u010dio odvesti jednoga sina u Ljubu\u0161ki da nau\u010di \u010ditati i pisati pa mu pomogne i pismeno vr\u0161iti du\u017enost glavara. Taj sin bio je moj otac Nikola. On je za \u010detiri mjeseca zavr\u0161io svu \u0161kolu i nakon toga postao neka vrsta tajnika svom ocu. Nikola je vrlo lijepo pisao, a posebno mu se svi\u0111ao ra\u010dun. Za vrijeme osnovne \u0161kole on mi je u svemu pomogao pa sam dobro prolazio u \u0161koli. Posebno se sje\u0107am kad smo u\u010dili \u010detiri vrste ra\u010duna da bi u\u010ditelj odredio da oni koji ne znaju moraju ostati van klupa. Tom prilikom nerijetko ostajao sam samo ja u klupama.<\/p>\n Kad sam zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu, ne znam je li me moj otac mislio odmah slati u gimnaziju. To je zahtijevalo izvjesni nov\u010dani izdatak koji nije mogao priu\u0161titi. Kako sam imao u Zagrebu strica Ivana, do njega je do\u0161la vijest o mojoj \u0161koli i on je obe\u0107ao pla\u0107ati \u0161to je potrebno za moje uzdr\u017eavanje u \u0160irokom Brijegu. Tako sam 1929. do\u0161ao u konvikt u \u0160iroki Brijeg da iz njega poha\u0111am franjeva\u010dku gimnaziju.<\/p>\n U konviktu su bila djeca ljudi koje smo mi na selu smatrali gospodom. Njihovi su roditelji bili \u017eeljezni\u010dari, trgovci, u\u010ditelji i sli\u010dno, dolazili su ponajvi\u0161e iz gradova. Me\u0111u njima sam se ja selja\u010di\u0107 ispo\u010detka osje\u0107ao kao stranac. Najradije sam \u0161utio i odgovarao na ono \u0161to su me pitali.<\/p>\n Sje\u0107ati li se neke anegodote iz gimnazijskih dana?<\/strong><\/p>\n U odre\u0111eno vrijeme oti\u0161ao sam u gimnaziju i sjeo u razred u koji su mu rekli. Dolazili su profesori iz sata u sat i govorili o svojim predmetima. Malo po malo po\u010deo sam se privikavati. Od vremena do vremena mislio bih na svoju rodnu ku\u0107u i tako je vrijeme prolazilo. Kad sam po\u0161ao od ku\u0107e, mama mi je rekla da se molim Gospi i an\u0111elu \u010duvaru, pa se ne trebam ni\u010dega bojati. Ja sam to, sje\u0107aju\u0107i se mame, obi\u010dno i \u010dinio. Jedanput neki od starijih \u0111aka pitao je tko bi se htio pretplatiti na jedan \u010dasopis koji se zove \u201eAn\u0111eo \u010duvar\u201c.<\/p>\n Ja odmah, sje\u0107aju\u0107i se mame, pristanem. U tom \u010dasopisu jedanput sam vidio nacrtana jednoga visokog i debelog \u010dovjeka koji pita nekog mali\u0161ana: \u201eZa\u0161to se mi zovemo Jugoslavija\u201c. Mali odgovara: \u201eZato \u0161to smo na jugu i uvijek ne\u0161to slavimo\u201c. Izgledalo mi je da je mali dobro odgovorio. Do koji dan u razredu profesor zemljopisa postavlja isto pitanje. Nitko ne zna. Nato ja dignem dva prsta i na upit odgovorim poput malog iz \u201eAn\u0111ela \u010duvara\u201c. Bio sam uvjeren da dobro odgovaram, ali se profesor na moj odgovor nasmijao. Da mu potvrdim istinitost moga odgovora, rekao sam da tako pi\u0161e u \u201eAn\u0111elu \u010duvaru\u201c. Nato mi je rekao da je ono \u0161ala. To mi je bilo jo\u0161 nerazumljivije, jer nisam ni pomislio da mo\u017ee biti ne\u0161to \u0161aljivo u \u201eAn\u0111elu \u010duvaru\u201c.<\/p>\n Kako je dalje i\u0161lo Va\u0161e \u0161kolovanje?<\/strong><\/p>\n Tri godine ostao sam u konviktu u kojem su stanovali \u0111aci koji nemaju namjeru postati franjevci. Nakon tre\u0107eg razreda stupio sam u sjemeni\u0161te i zavr\u0161io \u0161est razreda. Tada sam, god. 1935., obukao franjeva\u010dko odijelo i zapo\u010deo godinu novicijata. Zavr\u0161iv\u0161i novicijat, nastavio sam sedmi i osmi razred gimnazije u \u0160irokom Brijegu. Nakon velike mature zapo\u010deo sam teologiju u Mostaru i 1941. bio sam zare\u0111en za sve\u0107enika.<\/p>\n Budu\u0107i da je profesor crkvene povijesti na teologiji u Mostaru bio dosta star, odredili su da se idem pripraviti kako bih ga, kad zatreba, mogao zamijeniti. Budu\u0107i da nisam dobio dozvolu za ulaz u Njema\u010dku, spremili su me u Rim. Tu sam god. 1942.\/1943. poha\u0111ao predvi\u0111ene predmete i 1. srpnja 1943. polo\u017eio tzv. licencijat. Tada sam nastavio studij za doktorat i obranio 10. srpnja 1945. doktorsku radnju o Trebinjskoj biskupiji.<\/p>\n \u0160to ste u\u010dinili kad ste zavr\u0161ili studij postigav\u0161i doktorat?<\/strong><\/p>\n Ve\u0107 dok sam zavr\u0161avao svoju doktorsku radnju, \u010duli smo u Rimu da su komunisti\u010dki zlo\u010dinci, koji su pod utjecajem protunjema\u010dkih snaga, zauzimali vlast u Jugoslaviji, nemilosrdno progonili katoli\u010dko sve\u0107enstvo, posebno hercegova\u010dke franjevce. Nas u Rimu duboko se dojmila sudbina franjevaca \u0160irokog Brijega koje su komunisti\u010dki zlo\u010dinci pobili i mrtve zapalili. Nakon tih doga\u0111aja bio mi je nemogu\u0107 povratak u Hercegovinu. U to vrijeme bio je u Rimu glasoviti fra Dominik Mandi\u0107. Zajedno s nama oplakivao je zlo\u010din nad franjevcima u Hercegovini i mislio na budu\u0107nost. Nas franjeva\u010dkih studenata iz Hercegovine bila su u Rimu \u010detvorica. Studirali smo predmete za teologiju. U razgovoru s fra Dominikom 3. rujna 1945. odlu\u010dili smo studirati na rimskom sveu\u010dili\u0161tu predmete za gimnaziju da bismo, kad bude mogu\u0107e, mogli zamijeniti u \u0161irokobrije\u0161koj gimnaziji pobijene profesore. Meni je predlo\u017eio da studiram povijest i zemljopis. Meni se savjet vrlo svidio. Doktorirao sam iz crkvene povijesti, ali sam bio uvjeren da vrlo malo znam i da moram jo\u0161 mnogo toga nau\u010diti. Upisao sam dvije \u0161kole.<\/p>\n Prva \u0161kola u koju sam se upisao bila je \u0161kola kod Vatikanskog tajnog arhiva, koja traje dvije godine, a u njoj se u\u010di arhivistika, paleografija i diplomatika: \u0161to su arhivi, kako su ure\u0111eni, \u0161to se u njima nalazi i kako se njihov sadr\u017eaj prou\u010dava.<\/p>\n Druga \u0161kola koju sam upisao bila je dr\u017eavno sveu\u010dili\u0161te, filozofski fakultet koji Talijani zovu Lettere. Namjeravao sam studirati u prvom redu turski jezik da bih mogao \u010ditati stare turske dokumente. Prvi put sam do\u0161ao u u\u010dionicu 28. studenoga 1945. Bio sam jedini student. Profesoru je bilo veoma drago \u0161to sam se pojavio pa je tako mogao re\u0107i da je profesor. Ve\u0107 na prvom satu bio sam iznena\u0111en. Turski jezik koji sam ja dotada ne\u0161to znao nije onaj koji je sada u uporabi u Turskoj. Godine 1928. uveden je novoturski pisan latinicom. Turski jezik prije te godine bio je pisan arapskim slovima, a upotrebljavao je arapsku i perzijsku gramatiku. Stoga, da bih poha\u0111ao ono \u0161to sam namjeravao, morao sam u\u010diti osim turskoga arapski i perzijski. Ali to me u mojoj namjeri nije zaprije\u010dilo. Ozbiljno sam zapo\u010deo studij.<\/p>\n Nakon dvije godine, 27. lipnja 1947. godine zavr\u0161io sam Vatikansku \u0161kolu i progla\u0161en paleografom i arhivistom. Vijest o tomu donio je i poluslu\u017ebeni vatikanski dnevnik Osservatore romano. Upravo u to vrijeme uprava franjeva\u010dkog reda tra\u017eila je arhivista za svoju kuriju, jer se tada\u0161nji arhivist zbog bolesti odrekao. Kad su pro\u010ditali vijest da sam polo\u017eio ispit za arhivista, odmah su se po\u010deli o meni raspitivati i ve\u0107 27. srpnja 1947. godine imenovali me generalnim arhivistom reda.<\/p>\n Dakle, morali ste se brinuti za arhiv reda i u njemu djelovati. Kako Vam je to i\u0161lo?<\/strong><\/p>\n Bilo je za me veliko iznena\u0111enje. Sa \u017ealo\u0161\u0107u sam tu vijest primio. Izgledalo mi je da moram donekle promijeniti sve svoje \u017eivotne planove. Ali mi nije preostajalo drugo nego pomiriti se s novim prilikama. Kako je arhiv trebao prije\u0107i iz stare zgrade u novu, zapo\u010deo sam rad u njemu 31. sije\u010dnja 1948. Imao sam 30 godina.<\/p>\n Najprije sam prou\u010dio kako je nastao i razvijao se arhiv, sa svojim profesorom u Vatikanu razgovarao sam o njegovu ure\u0111enju i mo\u017ee li se \u0161to popraviti i zapo\u010deo rad. U samom arhivu \u017eivot je prolazio jednoli\u010dno. A i nije moglo biti druk\u010dije. Postavljao sam nove dokumente na njihova mjesta, pripravljao ih za uvezivanje i bio na raspolaganju onima koji su htjeli dokumente prou\u010davati.<\/p>\n Bilo je malo druk\u010dije kad sam na raznim skupovima morao govoriti o arhivu Franjeva\u010dke generalne kurije, bilo op\u0107enito, bilo o pojedinim njegovim dijelovima. Tako sam ve\u0107 1949. godine na sastanku franjeva\u010dkih arhivista bibliotekara, odr\u017eanom u Rimu, govorio o arhivu Franjeva\u010dke kurije. A kako smo mi crkveni arhivisti osnovali 1956. godine Dru\u0161tvo crkvenih arhivista, kojemu sam bio jedno vrijeme potpredsjednik, dok sam bio potpredsjednik Dru\u0161tva, odr\u017eano je desetak crkvenih kongresa o arhivima. I \u0161panjolski franjevci dr\u017eali su kongres arhivista u Barceloni. Od mene su tra\u017eili da govorim o generalnom arhivu franjeva\u010dkog reda kao izvoru za \u0161panjolsku pro\u0161lost. Kad sam govorio, bio je prisutan i kardinal iz Barcelone. Nakon predavanja, pristupio mi je i \u010destitao \u0161to sam dobro govorio \u0161panjolski, a onda me zapitao: \u201eJeste li Vi Jugoslaven\u201c. Ja sam mu jednostavno odgovorio: \u201eNisam\u201c. Vidio sam da je ostao malo iznena\u0111en pa me je nakon nekoliko minuta upitao: \u201cKoje ste Vi narodnosti?\u201c. Odgovorio sam: \u201cJa sam Hrvat\u201c. Nakon \u010dega se nasmijao i nadodao: \u201cMi Katalonci dobro razumijemo tu razliku\u201c.<\/p>\n Bivao sam pozivan i na razne znanstvene skupove da govorim o pojedinim predmetima… Kako se osje\u0107ala potreba jedne knjige za ure\u0111ivanje arhiva, zajedno s tajnikom Papinske komisije za crkvene arhive, napisao sam jedan priru\u010dnik koji je izi\u0161ao pod naslovom Archivistica ecclesiastica, a objavila ga je 1967. godine Papinska komisija za crkvene arhive Italije.<\/div>\n Kako ste sura\u0111ivali s Kongregacijom za progla\u0161enje svetaca? Vi ste i prili\u010dno zaslu\u017eni \u0161to je Nikola Taveli\u0107 progla\u0161en svecem.<\/strong><\/p>\n O njemu se i dalje radilo. U Rimu je bio osnovan jedan odbor koji je to pitanje pogrijavao. Fra Dominik Mandi\u0107 izdao je 1958. godine povijesne izvore za mu\u010deni\u0161tvo bl. Nikole Taveli\u0107a. Iste godine fra Ante Crnica je objavio knjigu u kojoj dokazuje pravno i povijesno da je bl. Nikola Taveli\u0107 pravi mu\u010denik. Ta dva djela bila su korisna kao predradnja. Ali da se netko proglasi svecem, povijesni odjel Kongregacije za progla\u0161enje svetaca treba dokazati da doti\u010dni to zaslu\u017euje. Sam odjel nije u stanju prou\u010diti izvore za sve one kojih se tra\u017ei progla\u0161enje. Stoga obi\u010dno na\u0111u sposobna suradnika koji to obavi pod njihovim vodstvom. Tako se nekako za bl. Nikolu Taveli\u0107a do\u0161lo do mene.<\/p>\n Iako sam bio svjestan da taj posao nije bio lagan, budu\u0107i da se radilo o jednom Hrvatu i franjevcu, bio sam spremam sve od sebe dati da ga obavim. Taj moj rad Kongregacija je tiskala 1961. godine, a nakon toga je prou\u010davan i odobren pa je bl. Nikola progla\u0161en svecem 1970. godine.<\/p>\n Kad sam zavr\u0161io rad o bl. Nikoli Taveli\u0107u, Kongregacija je tra\u017eila nekoga koji bi napravio sli\u010dan rad o bla\u017eenoj Beatrici Menezes de Silva (1424. – 1492.) koja je bila podrijetlom Portugalka, a \u017eivjela je u Madridu gdje je osnovala red sestara koncepcionista. Uvjerili su me 1962. da se prihvatim i toga rada pa sam uz svoje obi\u010dne poslove zavr\u0161io 1970., a bl. Beatrice je progla\u0161ena sveticom 1976.<\/p>\n Sli\u010dan rad obavio sam za Librerata Weissa i dvojicu drugih mu\u010denika u Etiopiji koji su progla\u0161eni bla\u017eenima 1988.<\/p>\n Dakle, Vi ste imali dosta veza s papama svoga vremena.<\/strong><\/p>\n Vi\u0111ao sam ih. Dolazio sam na primanja u skupinama. A tada ga se mo\u017ee pozdraviti i progovoriti koju rije\u010d. Najvi\u0161e sam govorio s Ivanom Pavlom II, kojega sam upoznao prije nego je postao papa. A s njim sam se susreo jedanput kad je obilazio arhiv kongregacije koja se obi\u010dno zvala de Propaganda Fide. Nalazio sam se onaj dan u arhivu. Razgovarao je s onima koji su unutra prou\u010davali stare dokumente. Do\u0161ao je i do mene, pitao \u0161to prou\u010davam i kako se osje\u0107am. A da shvatite kako je mogu\u0107e do\u0107i do pape, mo\u017ee vam kazati ovaj doga\u0111aj. Kad sam napustio rad u Franjeva\u010dkoj kuriji, stao sam u jednom drugom samostanu, odakle sam poha\u0111ao \u010desto Vatikanski tajni arhiv.<\/p>\n Jednoga dana zamolio me mjesni \u017eupnik da bi mu dobio blagoslov Svetog Oca za jedno vjen\u010danje. U Vatikanskom dr\u017eavnom tajni\u0161tvu bio jedan ured koji je u ime Pape davao te blagoslove. I prije sam gdje god i\u0161ao i znao sam gdje se to nalazi. Onoga dana po\u0161ao sam u taj ured. Trebalo je i\u0107i na \u010detvrti kat. Kao obi\u010dno, do\u010dekaju ondje vojnici \u0160vicarci i pokazuju kud posjetitelji trebaju i\u0107i. Kad sam onaj dan do\u0161ao na \u010detvrti kat, do\u010dekaju me dvojica mladih vojnika \u0160vicaraca i jedan me zapita: \u201eKoga Vi tra\u017eite?\u201c. Ja malo nespretno odgovorim: \u201eSvetog Oca\u201c. Vojnik odmah digne uzbunu. Do\u0161ao jedan fratar i ho\u0107e Svetog Oca. Vidio sam da su nakon toga \u010dinovnici i\u0161li jedan do drugoga, razgovarali i na koncu do\u0111e k meni jedan ugla\u0111en stariji \u010dinovnik da mi ka\u017ee kako je mogu\u0107e do\u0107i do Svetog Oca.<\/p>\n Treba najprije kazati zbog \u010dega ho\u0107e\u0161 Svetog Oca, zatra\u017eiti vrijeme kad mo\u017ee primiti i tek onda do\u0107i. Ja sam \u010ditavo vrijeme \u0161utio premda sam vidio da je nastao nesporazum i bilo mi je zanimljivo kako \u0107e se zavr\u0161iti. Kad mi je \u010dinovnik priop\u0107io kako se mo\u017ee do\u0107i do Svetog Oca, ja sam mu mirno odgovorio da tra\u017eim samo blagoslov Svetog Oca za jedno vjen\u010danje, a ne treba mi ina\u010de Sveti Otac. \u010cinovnik me odveo u ured gdje se daju blagoslovi. Napu\u0161taju\u0107i Dr\u017eavno tajni\u0161tvo, nakon obavljena posla, smijao mi se mladi \u0160vicarac i zapitao: \u201cJeste li vidjeli Svetog Oca.\u201c<\/p>\n Kakve su bile Va\u0161e veze s Hrvatima u Rimu?<\/strong><\/p>\n Godine 1945. dolazilo je u Rim mnogo Hrvata koji su uspjeli pobje\u0107i komunistima. Upravo sam doktorirao pa sam mogao \u0161togod pomo\u0107i. U Rimu su osnovali Bratov\u0161tinu sv. Jeronima za pomaganje tim ljudima, a nalazi se u Rimu i fra Dominik Mandi\u0107, neobi\u010dno ugledan franjevac koji je mogao dosta pomo\u0107i tim ljudima. Ali sve to nije bilo dostatno. Ja sam bio mlad i za ono \u0161to sam mogao pomo\u0107i, bio sam na raspolaganju. Koliko se sje\u0107am, najvi\u0161e bih ih vodio na razne urede prema njihovim potrebama.<\/p>\n Katkad sam obavio i koju osjetljivu stvar. Blizu Napulja u mjestu Bagnoli nalazio se velik logor izbjeglih Hrvata odakle su ponajvi\u0161e i\u0161li u Argentinu i druge dr\u017eave Amerike. U njemu je bilo i ljudi koji su imali istaknute polo\u017eaje u Nezavisnoj Hrvatskoj. Fra Dominik Mandi\u0107 je dobio vijest da \u0107e engleska policija i\u0107i hvatati uglednije Hrvate i predavati ih jugoslavenskim komunistima, slati ih u smrt. Stoga je poslao mene u Napulj da obavijestim kapelana logora o tomu, kako bi on upozorio one kojima bi moglo biti opasno. Sutradan, kad sam se vra\u0107ao u Rim, vidio sam iz vlaka da je engleska policija opkolila logor i tra\u017eila Hrvate koje je htjela izru\u010diti jugoslavenskim komunistima.<\/p>\n Fra Dominik Mandi\u0107 je u to vrijeme osnovao dva sjemeni\u0161ta. Jedno za dje\u010dake u Grottammareu, kamo sam \u010de\u0161\u0107e i\u0161ao u posjet, a drugo za djevoj\u010dice u Grottaferratu, nedaleko od Rima, kamo sam jedno vrijeme i\u0161ao svako nedjelje slaviti svetu misu. Jedne godine odredili su voditi djevoj\u010dice na izlet u Asiz. Trebao ih pratiti fra Vitomir Naletili\u0107, tajnik fra Dominika Mandi\u0107a. Djevoj\u010dice su tra\u017eile da i ja po\u0111em. Tek kad smo sjeli u vlak, jedna od djevoj\u010dica upitala me je gdje su bomboni. Ja bih, kad sam i\u0161ao k njima, obi\u010dno kupio bombona i tako ih razveselio. Ovaj put to mi nije ni palo na pamet kako sam ubrzo po\u0161ao. Ali to pitanje djevoj\u010dice nisam nikada zaboravio. Djevoj\u010dica je kasnije morala oti\u0107i u Ameriku, gdje je rasla i razvijala se i kona\u010dno se udala za jednoga Talijana.<\/p>\n Zvala se Boja Milanovi\u0107 rodom iz isto\u010dne Hercegovine. Kad sam 1988. godine i\u0161ao iz Chicaga u Kaliforniju, rekli su mi da se ona nalazi nedaleko od San Diega, u mjestu Encenitas, udana za jednog Talijana koji se zove Emidio Pini. Iz San Diega telefonirao sam joj i upitao sje\u0107a li me se. Iznena\u0111ena, zapitala je: \u201eKako si do\u0161ao tu?\u201c, ja sam odgovorio: \u201eAutom\u201c. Kako sam i\u0161ao u Meksiko, rekao sam joj da pripravi dobar ru\u010dak jer \u0107u joj do\u0107i na posjet. Stvarno je bio ugodan posjet i dobar ru\u010dak napravljen na talijanski.<\/p>\n Ali najvi\u0161e s Hrvatima sam sura\u0111ivao pi\u0161u\u0107i. Kroz trideset godina sura\u0111ivao sam u izdanjima koje su franjevci u Americi objavljivali.<\/div>\n
<\/strong> <\/p>\n![\"fra_bazilije\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/02\/novo_jesen_fra_bazilije.gif\")
Fra Bazilije Pand\u017ei\u0107 (93), arhivist i povjesni\u010daru ti\u0161ini franjeva\u010dkog samostana u Dubravi fra Bazilije dovr\u0161ava knjigu memoara nakon \u0161to je \u010detiri desetlje\u0107a proveo rade\u0107i kao glavni arhivar franjeva\u010dkog reda i kao istra\u017eiva\u010d u Tajnom vatikanskom arhivu i arhivu Kongregacije de Propaganda Fide. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":8602,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"class_list":["post-8603","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8603","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8603"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8603\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8602"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8603"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8603"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8603"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}